Šta je novo?
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.643
gsaraswt.jpg


Religijska tradicija koju nazivamo "Hinduizam", plod je religijskog razvoja dugog pet tisuca godina. Ime datira od 1200 godine. "Hindu" je perzijska rijec i znaci "Indijac", "indijski".

Tako su perzijski osvajaci zeljeli oznaciti razliku izmedju svoje vjere i vjere indijskog naroda.

Hinduizam nema ni osnivaca ni proroka, naglasak je na nacinu zivota vise nego na nacinu misljenja, on je mozda vise kultura nego vjera.

Hinduizam je cvrsto isprepleten s predajom o zemlji Indiji, njenim drustvenim sistemom i povijescu. U Indiji se rijeke smatraju izvorom oslonca i duhovnog zivota, kao sto je sveta rijeka Ganges, na cije obale svakodnevno hrle stotine tisuca hodocasnika da bi obavili obredna pranja i srknuli iz njenog toka koji daje zivot. Svakih dvanaest godina desetak milijuna ljudi sudjeluje u ritualnim kupanjima.

Oko 400 milijuna ljudi na Indijskom potkontinentu moze se smatrati Hinduima. Kao sto je stanovnistvo Indije daleko od homogenog, jednako tako i hinduizam ukljucuje razlicita vjerovanja: velika vecina Indijaca vjeruje u Boga, ali postoje unutar hinduizma cak i oni koji ne vjeruju u Boga. Neki su vegetarijanci, neki zrtvuju zivotinje, neki obozavaju Sivu, drugi Visnu, treci bozice. Dakle za hinduizam ime je okvirni termin, koji ne zahtijeva potpunu homogenost.

Ideja na koju se nailazi svugdje u hinduizmu je ideja o reinkarnaciji ili seobi dusa, dakle o toku zivota kroz mnoge egzistencije. To se naziva "samsara", sto znaci tok od rodjenja do smrti, pa do ponovnog rodjenja, i tako stalno. Povezan s tim pojmom je pojam "karme". Ta rijec znaci "djelo" ili "djelatnost", odnosno posljedice djelovanja u jednom zivotu koje se prenose u iduci zivot i djeluju na njegov karakter. S tim je povezana vjera u oslobodjenje "moksa" iz tog lanca ili kruga.

Korijeni hinduizma sezu do 2000.g. prije Krista i prodora arijskog naroda u Indiju, koji je na pradavnu indijsku vjeru, ciji je glavni kult bio kult vode, izvrsio jaki utjecaj. Ono sto je preuzeto iz "stare" religije, prije njenog mijesanja s arijskom, su joga, odricanje i obredi prociscenja.

O arijskoj vjeri znamo iz pjesama znanja "Rgveda", nastalih negdje 800.g. prije Krista. Smatra se da su one objave brahmana (najviseg izvora svega bitka) koje su primili nadahnuti mudraci (rsiji). Rgveda se sastoji od vise od tisucu himni, koje su upucene razlicitim bogovima, ali koje govore i o politickoj i socijalnoj, odnosno kastinskoj strukturi Indije, u kojoj je svecenicka kasta povlastena. Spekulativnost u "Vedama" dovest ce do "Upanisada", s kojima ce objavljena rijec zavrsiti.

U "Vedi" je najvise i apsolutno Brahman, koji se opire svim pokusajima definisanja. U njemu treba pronaci cisti bitak, cisti um i cistu radost. Ne moze ga se spoznati, ali je moguce na njega gledati kao na osobno bozanstvo. Tako postaje moguce da je nekoliko osobina bozanskog ocitovano u razlicitim oblicima, pa da je moguce imati nekoliko vlastitih bogova ili bozica. Mnogostrukost se ne smatra politeizmom, buduci da je brahman jedan. Bogovi su jednostavno nacin pristupanja najvisem. Bogovi koji se spominju u "Vedi" su Indra, bog neba i rata, Agni, bog vatre i zrtvovanja, i Varuna, branitelj kosmickog reda.

Kasnije se jos pojavljuju bogovi Brahma, Visna i Siva. Brahma je stvoritelj, Visna je odrzavatelj, Siva je razaratelj i njihovo trostruko djelovanje odgovara ritmu svijeta. Brahma ima zadatak dovesti mnostvo u zivot na mjesto prvobitnog jedinstva. Njegov zenski dvojnik je Sarasvati, energija koja dolazi iz njega. Visna upravlja ljudskom sudbinom i njegov kult je veoma omiljen. On se covjecanstvu priblizio u deset reinkarnacija: Matsya, Kurma, Varaha, Nara-Simha, Vamana, Parusa-Rama, Rama-Candra, Krsna za kojeg se smatra da je potpuna reinkarnacija, pa je i sam bog, Buda, osnivac budizma, i Kalki, deseti avatar koji tek treba doci. Siva je izvor i dobra i zla, a Kali, Sivina zena, simbol je suda i smrti.

Jogini su tezili potiskivanju zelje i ljubavi i osjecaja opcenito, pa se kao reakcija na njihovu krutost javila ideja o bhakti, ili odanosti odredjenom bogu, cime se zadobiva milost. Iz odanosti bogu proizlazi moksa ili oslobodjenje. Radi se o otpustanju, odnosno oslobodjenju, osamostaljenju i slobodi. Ideja o moksi javlja se zajedno s idejama o samsari i karmi. Ono sto covjeka sputava u krugu rodjenje-smrt-ponovno rodjenje je neznanje. Posebno znanje stice se meditacijom pracenom disciplinom joge i ponavljanjem misteriozne mantre "Om", koja predstavlja najvise u bice u njegovoj punoci. Ali postoji i put djelovanja, karma-marga. Taj put oslobadjanja priznaje da zivimo u svijetu u kojem treba raditi i odgovoriti mnogim obavezama. Mi ne smijemo ne sudjelovati u etickim zahtjevima kojih smo svjesni.

Postoje hinduski hramovi, nastali po uzoru na kraljevski dvor, u kojima se nalazi glavni kip nekog boga, koji se simbol bozanske prisutnosti i kuce u kojoj zivi. Svaki dio hrama ima duhovno ili simbolicko znacenje, a toranj oznacava let duha u nebo. Za vrijeme bogosluzja svecenik moze citati "Vede", ali to moze ciniti i svaki "dvaput rodjeni" Hindu, odnosno Hindu koji potjece iz prve tri kaste. U hramu se kipovima daruje cvijece ili novac, a dok se krece oko oltara, on mora vjerniku uvijek biti zdesna.

Buduci da je bogosluzje uglavnom individualno, obredi kod kuce jednako su vazni kao i oni u hramu. Duznosti u kuci razlikuju se prema kastama; oni iz prve tri kaste obavljaju obrede triput dnevno.

Kako je Indija dugo bila pod stranom vlascu, postojala je i tendencija gubljenja svijesti o hinduizmu, pa su se povremeno javljale jake licnosti koje su tezile reformiranju hinduizma i afirmaciji hinduskih vrijednosti. To su Ram Mohum Roy, koji je tvrdio da je sve sto je vrijedno u krscanskoj etici vec prisutno u hinduskoj bastini, pa Sri Ramakrisna, koji je tvrdio da opca istina postoji u svim religijama i tvrdio je da je Bog prisutan u mnostvu ocitovanja, kao npr. Bozanska Majka, Rama, Krisna, Muhammed a.s. i Isus Krist. Tu su jos i Vivekananda, koji je tvrdio da je svaka osoba potencijalno bozanska, pa pjesnik Rabindranath Tagore i drzavnik Gandhi.

Izvor:Religije sveta
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.643
Većina Hindusa vjeruje u mnoštvo bogova, ali u jednu temeljnu Stvarnost; duša se, nakon smrti, ponovno rađa u drugom tijelu. Njihov je sveti simbol glas OM.

Vede

Najvažniji sveti tekstovi religije Hindusa su Vede koje sadržavaju arijsku vjeru u Indiji. Vede obuhvaćaju himne, upute za obrede, te mnoštvo razmišljanja o različitim kozmološkim temama. Četiri su vrste Veda od kojih je Rg Veda (ponekad se susreće oblik Rk Veda) najstarija i sadrži himne u čast arijskih bogova, prikazanih kao personifikacija prirodnih sila. Druga knjiga je Samaveda koja sadrži stihove koji su odabrani za pjevanje. Treća je Yajurveda u kojoj se daju prozne upute o obredima, a četvrta Atharvaveda u kojoj su predstavljeni obredi i čari u stihovima, i u kojoj se posebna pažnja posvećuje liječenju bolesti. Vrijeme pisanja svetih knjiga je nepoznato, ali smatra se da su nastale 1000 godina p.n.e. Pisane su sanskritom.

Upanišade

Upanišade su komentari tekstova Veda koji nude mnoštvo filozofskih nagađanja o porijeklu svemira, prirodi božanstava, Atmanu (ljudskoj duši) i odnosu ljudske duše prema univerzalnoj duši (bog Brahman) i datiraju iz 600. godine prije Krista. Hinduizam nudi tri spasenja od ciklusa ponovnog rađanja: filozofija ili spoznaja, vjerski obredi i pobožnost. Tako, dakle,u hinduizmu postoje vrhunska filozofija, umovanje i najstrpljivija disciplina koncentracijske meditacije, religijski obredi i posvećena pobožnost u obožavanju kipova nebrojenih omiljenih bogova. Za Hinduse su značajna i dva epa: Ramayana i Mahabharata. Ramayana je nastala od drevne herojske priče o bogu Višnu koji se pojavljuje kao knez Rama i izbavlja svoju ženu od Ravane, demonskog kralja Lanke uz pomoć boga majmuna, Hanumana. Mahabharata je nastala od drevne vojničke priče o bogu Višnu koji se pojavljuje kao Krišna, prijatelj i saveznik petero Pandava braće koji su junaci u velikoj bici Pandave i Kurave. Za Hinduse je značajna i podjela na četiri nasljedne kaste:

  1. brahmane (svećenička i učena kasta);
  2. kšatrije (vojna, profesionalna i vladajuća klasa);
  3. vajšije (zemljoposjednici, obrtnici i trgovci-poslovna kasta);
  4. šudre (zanatlijska, radnička i seljačka kasta). Ispod šudra bila je i peta grupa nedodirljivih (klasa najnižeg zanimanja i bez društvenog statusa). Indijska je vlada 1949. godine zabranila diskriminaciju prema nedodirljivima.
Bogovi

Svaki Hindus vjeruje u jednoga Uzvišenoga Boga Brahmana, "Apsolutnog" koji vlada svijetom uz pomoć manjih bogova. Religija Hindusa može se podijeliti na tri ogranka ili sekte; svaka sa svojim pogledom na svijet prirode i imenom za uzvišenog boga: Višnu, Šiva i Šakti.
Višnu se javlja u jednom od svojih deset utjelovljenja i uglavnom je bog dobre volje koji sjedi na prijestolju u nebu uz svoju ženu, božicu Lakšmi.
Šiva se od Višnua razlikuje po svom karakteru – mračan je i sumoran i ta njegova osobina potječe od Rudre,vedskog boga planina i oluje. Šivu se opisuje kao boga koji vreba na tamnim mjestima kao što su groblja i bojna polja. Prikazuje ga se sa vijencem lubanja, okružena zlim duhovima dok pleše sablasni ples kojim uništava svijet. U drugim je prilikama prikazan kao asketa, zanesen neprekidnim meditacijama na Himalaji. Poklonici ga obožavaju prikazanog u kipu ili čak simbolu linge, okruglog, fataličkog lika koji predstavlja stvaralačku moć boga. Šivaizam ima i neugodnih strana kao što su žrtvovanje životonja ili asketsko samovoljno nanošenje ozljeda na tijelu, ali ipak većina poklonika Šivu smatra milosrdnim i punim ljubavi.
Šakti, velika božica majka,svojim je poklonicima vrhunsko božanstvo. Obožavaju je u okrutnom obliku kao Durgu ili Kali, ili u blažem obliku kao Parvati ili Umu. U svom se okrutnom obliku prikazuje kao odvratna stara vještica koja sa sobom nosi razna oružja i gazi demona. Obožavanje božice Durge, odnosno Kali i danas je popraćeno žrtvovanjem životinja, a u prošlosti su se prinosile i ljudske žrtve. U svom blažem obliku Šakti se prikazuje kao prekrasna mlada žena. Premda se može naljutiti na grješnike, puna je dobrote i ljubavi prema svojim poklonicima.
Obožavaju se i drugi vedski bogovi, kao naprimjer Ganeš, bog-slon, Hanuman, bog-majmun i Surya, bog-sunce.
Žene Hindusa, iako poštovane, smatraju se potčinjenim muškarcima. Najvažnija posljedica je sati, danas zabranjen; udovica će se dati spaliti na muževljevu pogrebu da osigura spas za sebe i njega.
Grad Benares ili Varanasi je za Hinduse "grad smrti" koju Hindusi ne shvaćaju kao tužni trenutak. Ime je dobio po dvije pritoke rijeke Ganges: Varuni i Asi između kojih je smješten. Smatra se da ga je osnovao bog Šiva kada je sa svojom suprugom, božicom Parvati hodao po Zemlji. Kad osjete da se približava trenutak smrti, odlaze u Benares i tamo je dočekuju. Nakon smrti Hindusi spaljuju svoje mrtve i prosipanje pepela zajedno sa svetim cvjetovima nevena u rijeku Ganges, osigurava duši nastavak života. Na lomačama ne spaljuju sve pokojnike. Plamena su pošteđena mala djeca, jer su neokaljana, invalidi jer pate, asketi i jogiji jer žive pročišćeno. Ne spaljuju se ni trudnice, jer "cvijet" koji nose pripada Bogu, kao ni ljudi koji su umrli od ugriza Kobre, jer je kobra sveta životinja boga Šive. Tijela onih koji se ne spaljuju pričvrste se ze kameni uteg i uz kratak obred spuste na dno rijeke. Nakon kratkog vremena slabi indijski konop istruhne i pukne pa tijelo ispliva na površinu i postaje hrana pticama. Hindusi teže ka oslobađanju iz kruga ponovnih rođenja da bi postali jedno s Brahmanom.


 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.643
Hindu boginje


Ni u jednoj svetskoj mitologiji ne postoji koncept poput Kali. Nijedna druga civilizacija nije izrodila misao koja tako verno prenosi najintimniji strah, srce mraka, kojeg se tako silno plašimo. Prelepa, neutoljena Kali nežno započinje svoj ples u životu svakog od nas, govoreći nam da je vreme da se suočimo sa svojim strahovima. Kali pleše, kao što je plesala onog dana kada se sukobila s mračnim demonom. Kali, krvožedna, isekla je njegovo crno meso i napila se željno krvi; ukus je nagonio u sladostrasni trans. Kali je igrala.


kali_large.jpg


Ime Boginje

Crno Vreme, Kali, manifestacija je ženskog principa, Boginje Majke. Kali je energija kojom Šiva uništava svet, samo da bi ga ponovo stvorio, očišćenog od greha, neznanja i truleža. Kali je Šakti Šive, njegov praktični, ženski princip. Zanimljiva analogija sa astrofizikom kaže da je Kali nalik crnoj rupi, koja proždire svu materiju, oduzimajući joj oblik i dimenzije; bezoblična praznina puna onoga što je nekad bilo i što će opet biti; princip uništenja. Prvi pomeni Kali su u Vedama i Upanišadama; naga, krvožedna i dugokosa deva; sličnosti sa boginjama Dravida su očigledne. Sazrela rana indijska misao otelotvorila se u Kali; jedan princip, prepoznat ovde kao nikad pre ili posle - princip uništenja bića kao iskre koja održava njegovu vatru - dobio je svoju prelepu formu u Crnoj Boginji.

Žrtva u krvi

Da bi se došlo do suštine Kali, prinose joj se žrtve. Mladi životi ljudi i životinja, nevini poput Crne Boginje, oduzimaju se da bi se potvrdila mistična istina kruga života i smrti, čiji je prvi Avatar Kali. Iako su ljudske žrtve za Boginju već vekovima zabranjene, nije retkost da u Indiji vlasti i danas povremeno obznane kako se u zabačenim krajevima severoistočne Indije ovakve pojave još dešavaju.

Rođenje

Prvo rođenje Kali odigralo se u toku bitke Parvati - Majke Boginje, i demona Daruke, koji se usudio da zapreti bogovima. Parvati se raširila, a iz nje je, naoružana krvavim sečivima, izletela Kali. Daruka se ustremio na svoju novu protivnicu, ali Kali, odsecala mu je u orgazmičkom zanosu deo po deo mračnog tela. Dugo je, zatim, pila slatku krv iz odsečenih delova Darukinog tela; pala je zato u krvoločno pijanstvo. Tad je započeo ples kojim je Kali ništila sve oko sebe. Tek je Šiva učinio da ples prestane, pre kraja ovoga sveta. No, zapisano je da će Kali nastaviti svoj ples i da će tada doći kraj svega.



Jedna od najmoćnijih, najpoštovanijih, i gledano-očima Zapada-najstrašnijih manifestacija je Kali (Crna Majka Vreme), Boginja koja neprekidno pretvara život u fascinatni ples smrti. Njen jezik štrči iz njenog crnog lica; njene ruke drže oružje; njene ogrlice i minđuše nanizane su delovima raskomadanih tela. Ona izgleda u najboljem slučaju kao surova ljubavnica, Šakti kreativnog uništitelja Šive, boga plesa. Kao Durga, Devi je personifikovana kao pravedna ratnica, koja oslobađa svet od zla; kao Parvati, ista ta energija oličava strastvenu seksualnost. Ali kao Kali, Boginja je beskompromisno sama (što se isto može tumačiti kao uticaj patrijarhata-sve “dobre” Boginje su udate), majka smrti koja pliva u njenoj materici kao beba; ona je sila vremena koja uvek vodi napred ka destrukciji. I tada kada bude sve uništila, Kali će biti bezvremeni san iz kojeg će se probuditi nova pokoljenja.

Kali se prvi put manifestovala kada je demon Daruka prisvojio božansku moć i pretio bogovima.Moćna Boginja Parvati u besu je sastavila obrve i iz nje je iskočila trooka Kali, već naoružana svojim trozupcem. Ova emanacija Parvati, brzo je ubila demona i učinila nebesa opet bezbednim. Jedanput rođena, ova Boginja je nastavila da postoji, izvan kontrole čak i Parvati (čiji je, mora se zapamtiti, aspekt).




Nekoliko poznatih mitova upravo govore o tome kako je nemoguće kontrolisati Kalinu energiju.Jedanput se usudila da pleše sa Šivom, bogom plesa. Postajali su sve razuzdaniji i strasniji i ples se sve više pretvarao u takmičenje; i tako sve dok nije izgledalo da će se svet od potresa raspasti u komade i raspašće se jednom pošto su svi izgledi da će se ples nastaviti. Drugi put,Kali se borila i ubila dva demona i proslavila svoju pobedu cedeći krv iz njihovih tela. Onda
pijana od krvi i klanja, počela je da pleše. Drhteći od osećanja beživotnog mesa ispod svojih golih stopala, Kali je plesala sve luđe i razuzdanije sve dok nije postala svesna da je Šiva glavom i bradom bio ispod nje i da pleše na njegovu smrt. Šivina taktika je smirila Kalinu žestinu, ali samo za neko vreme, jer će ona na kraju, nastaviti ples koji će svet dovesti do kraja.

Kali je jedna od najpopularnijih Boginja Indije: njena slika visi u mnogim domovima, njeno ime se prepoznaje u nazivu Kalkuta (što je engleska verzija od Kali-Ghatt, ili “koraci Kali”, što je naziv za njen grad-hram. Vasko de Gama je ploveći oko Afrike 1498. dospeo do trgovačke luke Kalikat na zapadnoj obali Indije. Jedno vreme služena od ubica zvanih tagi (thuggee) od čega je nastala engleska reč za razbojnika, ubicu (thug), Boginja grobalja, smatralo se, hrani se krvlju; veoma često uza sve to, jarčeva krv radije nego ljudska prinošena joj je kao žrtva i još uvek se prinosi u nekim delovima Indije.
Toliko deluju zastraćujuće ovi krvavi obredi da čine da veoma mali broj ljudi razume Kalino duhovno značenje. Kao simbol najgoreg što se može zamisliti, kao najekstremnija slika naših strahova, ona nam pruža šansu da se suočimo i suprotstavimo sopstvenoj prestravljenosti smrću. Ramakrišna i drugi veliki indijski mistici i pesnici ushićeno pevaju o Kali, zato što su shvatili da je ona blažena Boginja. Kad smo se jednom suočili sa njom i razumeli je,kažu ovi mistici, Kali oslobađa vernike svakog straha i postaje najveća među majkama i najutešnija među Boginjama.
 
Član
Učlanjen(a)
05.08.2009
Poruka
90
O ovome ne mogu bash nishta reci jer ne znam nishta o toj religiji. . .samo mislim da je nekako chudna i izmishljena naravno:)
 
Član
Učlanjen(a)
06.09.2010
Poruka
38
Је л' могу само да изјавим да сам у потпуности супротсављен хиндуизму и свим његовим учењима?
 
Top