Dałe
- Učlanjen(a)
- 04.10.2011
- Poruka
- 3.295
Grčka: Izbori nisu rešili dužnički krizu
Izvor:Novosti
Za dve nedelje su potpuno splasnule nade Grka da promena na čelu vlasti znače izlazak iz krize. Paket kojim se Grčkoj odobrava novih 130 milijardi pomoći i otpisuje 50 odsto dugova odjednom je ujedinio sve
ATINA OD STALNOG DOPISNIKA
PROLETELO je idilično vreme opšteg zanosa i ničim utemeljene nade da će promena u premijerskoj fotelji doneti čudo u prezaduženoj zemlji. Vrlo brzo je postalo jasno da novi, u prvom trenutku aklamacijom prihvaćen, premijer Lukas Papadimos definitivno nije čudotvorac, niti raspolaže natprirodnim moćima da stvarnost oboji u ružičasto.
Sve je sigurnije da ono PAPA, što ga najdirektnije dovodi u vezu sa prethodnikom Papandreuom, neće ostati jedina sličnost.
Nedelja “istorijskih promena”, kako su atinski mediji označili dane velike političke ujdurme, koja je počistila PAPAndreua, a promovisala PAPAdimosa, ubrzo je pokazala svoje pravo lice.
Ničeg tu nije bilo što bi se moglo označiti kao promena, a još je manje bilo nečeg od istorijskog značenja za zemlju koja je izgubila ekonomski suverenitet.
Jorgos PAPAndreu je stigao do zida koji se ne preskače bez saglasnosti kritične mase narodne podrške, uz punu svest o tome da kao glavni eksponent aktuelne politike nema baš nikakve šanse da je obezbedi.
Većina Grka, preplašenih od iznenadnog sudara sa realnošću, sa skoro duplo manjom platom ili penzijom, bez obilatih bonusa, konačno primoranih da otkriju kako izgleda oznojiti se i kad nije 40 Celzijusa, smatra da živi u zemlji okupiranoj od strane MMF i EU.
Svaki otpor politici Jorgosa Papandreua bilo je maltene pitanje patriotskog čina, a beskonačni štrajkovi, blokade luka i aerodroma, opstrukcija svih vrsta, u samom finalu se pretvorio u svojevrsni vid folklora po neoprostivo skupoj ceni.
A ta politika je samo bila poštovanja preuzetih obaveza za basnoslovne milijarde koje su se slile u državnu kasu, tokom 30 godina evropskog blagostanja, a potom i kroz kredite kojima su i levica i desnica kupovale socijalni mir. O kamatama niko nije razmišljao.
Sve protiv čega su se sindikati i opozicija bunili zaboravljeno je u nedelji koja je otpremila PAPAndreua u privremenu penziju, a promovisala PAPAdimosa.
Trebalo je proglasiti krivca i naći spasioca. Ko je pogodniji za neslavnu titulu od Jorgosa... Istini za volju, osim zaklinjanja u promene, tokom dve godine mandata, njegova vlada gotovo ništa nije uradila da se one i dogode. Ostaje pitanje i šta je uopšte mogla da uradi.
U noći kada je poslednji put dobio podršku parlamenta, Papandreu je podneo ostavku u ime vlade nacionalnog jedinstva.
Preko noći, kompletno ista politika pune saradnje sa zajmodavcima i EU, primene svih mera štednje koje zahteva implementacija evropskog paketa pomoći od 26. oktobra, kojim se Grčkoj odobrava novih 130 milijardi pomoći i otpisuje 50 odsto dugova, odjednom je ujedinila sve.
Na istoj strani su deo opozicije, socijalisti, ekonomski eksperti, lideri sindikata.... Istraživanja su pokazala da nova vlada Lukasa Papadimosa uživa 78 odsto podrške.
Podrška za dojučerašnjeg premijera Papandreua je pala na bednih 11,4 odsto, na najgori rezultat socijalista u novijoj istoriji. Volšebno je njegova politika distancirana od njegove ličnosti.
Na scenu je stupio Lukas PAPAdimos. Bivši guverner Nacionalne banke Grčke, čovek koji je sproveo prelazak sa drahme na evro, bivši službenik Banke federalnih rezervi SAD, osam godina potpredsednik Centralne evropske banke i član Trilateralne komisije. Što bi rekli znalci, nezaobilazni član “užeg kolegijuma” svetskog finansijskog sistema.
Čuje se da sastanci grčkog kabineta nisu više debatni klub, već je nešto racionalnija procedura - PAPAdimos čita i saopštava poruke iz Brisela, a ministri u tišini zapisuju. Pitanja obično nema, bez obzira na šarolik sastav vlade.
Zbunjen razvojem situacije je lider konzervativne Nove demokratije Andonis Samaras, koji je sebe već video kao apsolutnog pobednika, deluje kao čovek bez političkog kompasa. Prvo se nećkao da li da uđe u prelaznu vladu, tražio da ga ubeđuju i mole, pa na kraju nevoljno pristao, ne ostvarivši nikakav politički profit. Zatim je koketirao sa Briselom odbijanjem da potpiše garanciju da će vodeće političke partije dugoročno poštovati kreditni aranžman sa Evropom, pa onda napisao pokajničko pismo.
Štampa ga proziva zbog toga što je podigao kredit za stranku od 800.000 evra da vrati dugove i isplati plate i uredno potpisao ugovor sa Atiki bankom. Dakle, za manje od miliona je potpis neophodan, ali za 230 milijardi evra dovoljna je i časna reč da će se dogovor poštovati.
Izvor:Novosti
Za dve nedelje su potpuno splasnule nade Grka da promena na čelu vlasti znače izlazak iz krize. Paket kojim se Grčkoj odobrava novih 130 milijardi pomoći i otpisuje 50 odsto dugova odjednom je ujedinio sve
ATINA OD STALNOG DOPISNIKA
PROLETELO je idilično vreme opšteg zanosa i ničim utemeljene nade da će promena u premijerskoj fotelji doneti čudo u prezaduženoj zemlji. Vrlo brzo je postalo jasno da novi, u prvom trenutku aklamacijom prihvaćen, premijer Lukas Papadimos definitivno nije čudotvorac, niti raspolaže natprirodnim moćima da stvarnost oboji u ružičasto.
Sve je sigurnije da ono PAPA, što ga najdirektnije dovodi u vezu sa prethodnikom Papandreuom, neće ostati jedina sličnost.
Nedelja “istorijskih promena”, kako su atinski mediji označili dane velike političke ujdurme, koja je počistila PAPAndreua, a promovisala PAPAdimosa, ubrzo je pokazala svoje pravo lice.
Ničeg tu nije bilo što bi se moglo označiti kao promena, a još je manje bilo nečeg od istorijskog značenja za zemlju koja je izgubila ekonomski suverenitet.
Jorgos PAPAndreu je stigao do zida koji se ne preskače bez saglasnosti kritične mase narodne podrške, uz punu svest o tome da kao glavni eksponent aktuelne politike nema baš nikakve šanse da je obezbedi.
Većina Grka, preplašenih od iznenadnog sudara sa realnošću, sa skoro duplo manjom platom ili penzijom, bez obilatih bonusa, konačno primoranih da otkriju kako izgleda oznojiti se i kad nije 40 Celzijusa, smatra da živi u zemlji okupiranoj od strane MMF i EU.
Svaki otpor politici Jorgosa Papandreua bilo je maltene pitanje patriotskog čina, a beskonačni štrajkovi, blokade luka i aerodroma, opstrukcija svih vrsta, u samom finalu se pretvorio u svojevrsni vid folklora po neoprostivo skupoj ceni.
A ta politika je samo bila poštovanja preuzetih obaveza za basnoslovne milijarde koje su se slile u državnu kasu, tokom 30 godina evropskog blagostanja, a potom i kroz kredite kojima su i levica i desnica kupovale socijalni mir. O kamatama niko nije razmišljao.
Sve protiv čega su se sindikati i opozicija bunili zaboravljeno je u nedelji koja je otpremila PAPAndreua u privremenu penziju, a promovisala PAPAdimosa.
Trebalo je proglasiti krivca i naći spasioca. Ko je pogodniji za neslavnu titulu od Jorgosa... Istini za volju, osim zaklinjanja u promene, tokom dve godine mandata, njegova vlada gotovo ništa nije uradila da se one i dogode. Ostaje pitanje i šta je uopšte mogla da uradi.
U noći kada je poslednji put dobio podršku parlamenta, Papandreu je podneo ostavku u ime vlade nacionalnog jedinstva.
Preko noći, kompletno ista politika pune saradnje sa zajmodavcima i EU, primene svih mera štednje koje zahteva implementacija evropskog paketa pomoći od 26. oktobra, kojim se Grčkoj odobrava novih 130 milijardi pomoći i otpisuje 50 odsto dugova, odjednom je ujedinila sve.
Na istoj strani su deo opozicije, socijalisti, ekonomski eksperti, lideri sindikata.... Istraživanja su pokazala da nova vlada Lukasa Papadimosa uživa 78 odsto podrške.
Podrška za dojučerašnjeg premijera Papandreua je pala na bednih 11,4 odsto, na najgori rezultat socijalista u novijoj istoriji. Volšebno je njegova politika distancirana od njegove ličnosti.
Na scenu je stupio Lukas PAPAdimos. Bivši guverner Nacionalne banke Grčke, čovek koji je sproveo prelazak sa drahme na evro, bivši službenik Banke federalnih rezervi SAD, osam godina potpredsednik Centralne evropske banke i član Trilateralne komisije. Što bi rekli znalci, nezaobilazni član “užeg kolegijuma” svetskog finansijskog sistema.
Čuje se da sastanci grčkog kabineta nisu više debatni klub, već je nešto racionalnija procedura - PAPAdimos čita i saopštava poruke iz Brisela, a ministri u tišini zapisuju. Pitanja obično nema, bez obzira na šarolik sastav vlade.
Zbunjen razvojem situacije je lider konzervativne Nove demokratije Andonis Samaras, koji je sebe već video kao apsolutnog pobednika, deluje kao čovek bez političkog kompasa. Prvo se nećkao da li da uđe u prelaznu vladu, tražio da ga ubeđuju i mole, pa na kraju nevoljno pristao, ne ostvarivši nikakav politički profit. Zatim je koketirao sa Briselom odbijanjem da potpiše garanciju da će vodeće političke partije dugoročno poštovati kreditni aranžman sa Evropom, pa onda napisao pokajničko pismo.
Štampa ga proziva zbog toga što je podigao kredit za stranku od 800.000 evra da vrati dugove i isplati plate i uredno potpisao ugovor sa Atiki bankom. Dakle, za manje od miliona je potpis neophodan, ali za 230 milijardi evra dovoljna je i časna reč da će se dogovor poštovati.