Šta je novo?
SerbianForum

Dobrodošli na SerbianForum.org, mjesto na kojem možete pronaći apsolutno sve, mjesto druženja i odlične zabave!

Gradovi hrvatske-Slavonija

  • Začetnik teme zjovan29
  • Datum pokretanja
zjovan29

zjovan29

Član
SLAVONIJA

OSIJEK



Zemljopisni položaj Osijeka Osijek je grad na rijeci Dravi sa više od 150.000 stanovnika. Obuhvaća prigradska naselja Tvrđavicu, Podravlje, Josipovac, Višnjevac, Sarvaš, Tenju, Briješće, Brijest, Klisu i Nemetin. Grad smješten u lijepoj podunavskoj ravnici na desnoj obali rijeke Drave 22 km od ušća u Dunav. Danas je sjedište Osječko - baranjske županije i najveći grad u istočnom dijelu Hrvatske. U stalnoj ekspanziji Osijek je i veliko gradilište u kojem se grade veliki poslovni centri, novi sportski objekti i obnavljaju se kulturni objekti.



U našem lijepom gradu obitava oko 150.000 stanovnika (s prigradskim naseljima) prema službenom popisu iz 2001. godine. Osijek ima jedanaest katoličkih župa, dvije pravoslavne, jednu evangelističku, Evanđeoski teološki fakultet, Židovsku općinu, samostan franjevaca i kapucina te rezidenciju Družbe Isusove. U Osijeku su brojna upravna, sudbena, financijska i druga sjedišta. Osijek se sastoji iz starog grada - Tvrđe, građenu početkom 18. st. u baroknom stilu, zatim Gornji, Donji i Novi grad sa klasicizmom, historicizmom i secesijom, Retfale i Višnjevca.
Ono na što su posebno ponosni građani Osijeka je i 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m². Osječki parkovi su izuzetno lijepi i ugodni za šetnju, igru ili umjetničku fotografiju. Najnoviji projekti na "lijevoj" obali rijeke Drave (Zoo hotel, Zoo land) i najavljeni projekti oko "zelene" urbanizacije lijeve obale, govore nam u prilog razvitku i širenju Osijeka u duhu ekoloških i opće prihvaćenih standarda modernog života.



Klima je idealna
(ukusi su različiti!). Prosječna temperatura je 11ºC (proljeće 11°, ljeto 21ºC, jesen 11,8ºC, zima 0,2ºC). Zrak je prilično vlažan, a jeseni i zime sa dosta magle. Takva klima posebno pogoduje rastu bilja, a i životu ljudi i životinja. Osječani se zahvaljujući ugodnoj kontinentalnoj klimi tokom cijele godine mogu baviti sportom i sportskim aktivnostima na otvorenom. Tokom posljednjih godina su razvojem sporta u gradu Osijeku i gradnjom mnogih novih objekata te urbanizacijom lijeve obale drave stvoreni uvjeti za bavljenje gotovo svim vrstama sportskih aktivnosti u Osijeku. Iako globalne vremenske (ne)prilike pogađaju i regiju u kojoj se nalazi grad Osijek, mi još uvijek imamo vruća ljeta, kišne jeseni, hladne zime i prelijepa rascvjetana proljeća.
Osječani su ponosni na svoj grad i podneblje u kojem žive, vole Osijek i njegov ponekad pjesnički duh koji šapće u svim zidovima od stare Tvrđe do šetališta uz dravu i pješačkog mosta... "Osijek u mom srcu".











POVJEST OSJEKA



Smatra se da je najstarije prapovijesno naselje na području grada nastalo na dravskoj obali na danas jedva uočljivom uzvišenju što se pruža smjerom istok-zapad u sjevernom dijelu Retfale. Tijekom prapovijesnih i ranih povijesnih razdoblja na prostoru danas omeđenom Strossmayerovom ulicom na jugu, Petöfijevom s istoka i sjevera, Mlinskom ulicom sa zapada nastala su, živjela i nestajala naselja mnogih naroda i kultura od najstarijeg neolitika do srednjeg vijeka.
Krajem I. stoljeća prije Krista Rimljani su osvojili gotovo cijelu Panoniju. U ovom dijelu Panonije na malo povišenoj desnoj obali Drave, osnovali su vojnički logor imena Mursa. Zbog močvarnog područja ovo najveće naselje u Donjoj Panoniji nastalo je u današnjem Donjem gradu. Obuhvaćalo je pravokutnu površinu, i to: uz obalu Drave na sjeveru, od prostora (današnje) Carinarnice na zapadu, do Trga bana Josipa Jelačića na istoku i Frankopanske ulice na jugu. Pretpostavljeni vanjski opseg Murse zauzimao je gotovo 516.800 m2.. (Mursa je potpuno napuštena 441. godine nakon provale Huna.)
Kasnosrednjovjekovni Osijek izgrađen je na području današnje Tvrđe, zapadno od područja na kojem je postojala i nestala rimska Mursa. Premda je novo naselje postojalo već stoljećima, u povijesnim se vrelima spominje prvi put 1196. godine u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika, i to u mađarskom obliku Ezek. U Osijek su navraćali brojni trgovci, putnici i namjernici iz udaljenijih krajeva budući da je Osijek sredinom 12. stoljeća nadaleko poznato trgovište i mjesto kod kojeg se prelazila Drava. U drugoj polovici 15. stoljeća Osijek je mogao imati oko 2.000 stanovnika. Većina građana bili su obrtnici (krojači, zlatari, kovači, mlinari, krznari, opančari i postolari) koji su podmirivali potrebe mjesnog i dijela pokrajinskog tržišta. Osim prometnog, trgovačkog, obrtničkog, upravnog i vlastelinskog središta razvio se Osijek i u vrlo značajno kulturno žarište Slavonije.
Znajući dobro stratešku i prometnu važnost Osijeka, zauzeli su Turci Osmanlije Osijek 1526. i gradom upravljali 161 godinu. Austrijske su vlasti, planirajući izgradnju vojne tvrđave zapadno od gradskog zida osnovali novo naselje - Gornji grad. U ljeto ili početkom jeseni 1698. počinje istočno od tvrđave osnivanje Donjeg grada. Istodobno su tvrđavu, po uzoru na nizinske nizozemske utvrde, austrijske vlasti počele gradile te je trajala planska izgradnja od 1. kolovoza 1712. do 1722. kada je, uglavnom, dovršena. Tvrđa je u prvoj polovici 18. stoljeća promijenila svoj izgled. Izgrađene su zgrade za potrebe vojske, crkve, samostani i građanske kuće u baroknom slogu.



Na tornju glavne straže nalazio se sat (1709.), a uvedena je i ulična petrolejska rasvjeta. U Tvrđi su 1729. otvoreni gimnazija, tiskara (1735.) i njemačko kazalište, a proveden je i javni vodovod i kanalizacija, pa su s pravom Slavonci i Osječani Tvrđu nazivali "Metropolis urbs". U južno gradsko područje 1792. naseljavaju se uglavnom njemački doseljenici stvarajući četvrtu gradsku cjelinu nazvanu Novi grad. Od 1687. do 1783. Osijek je središte Generalkomande (glavnog zapovjedništva) za cijelu Slavoniju, a obnavljanjem županijskog uređenja 1745. postaje i središte Virovitičke županije.




Snažnije jačanje grada počinje unifikacijom razjedinjenih njegovih dijelova 1786. i proglašenjem Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom 1809. godine. U zamahu graditeljstva tijekom 19. i početkom 20. stoljeća podižu se mnoge zgrade i cijele ulice koje bitno mijenjaju izgled grada na Dravi. U to je doba Osijek poslije Zagreba gospodarski najrazvijeniji grad Hrvatske. Godine 1870. dobiva prvu željezničku prugu, a prostornu razjedinjenost grada povezao je 1884. konjski tramvaj, tada prvi na jugoistoku Europe. Uz novi željeznički most Dravu je premostio 1911. i novi kolni most na zidanim stupovima.




Iako se Osijek 19. i 20. stoljeća razvijao po zakonima gradova burnog industrijskog i inog gospodarskog života, ostao je gradom bujnog zelenila, travnjaka, sjenovitih perivoja, prekrasnih šetališta, posebice na obalama Drave. Doduše, u današnjem je Osijeku ostavljeno prošlosti štošta od onoga što ga je razvilo do veličine koju ima danas. U današnjici su se, pak, učvrstili oni povijesni doprinosi koji Osijeku daju njegov poseban profil: barokna raskoš Tvrđe, neoklasicističke vedute Gornjeg i Donjeg grada, visoki dometi hrvatske secesije u Gornjem gradu, sve do arhitekture karakteristične za 60. i 70. godine 20. stoljeća u svim dijelovima grada – pogotovu u onima koji se šire prema jugu.

Šesnaest osječkih trgova odraz su duha vremena. Raznolikih su oblika, od nepravilnog, pravilnog do poligonalnog. Različite su veličine, raštrkani gotovo po svim dijelovima grada. Uokolo većine trgova trgovačke su i prometne ulice, tržnice, javne, trgovačke i stambene zgrade neposredno izmiješane restoranima, slastičarnicama, kavanama, hotelima, crkvama i kapelicama, stvarajući tako mješavinu zgusnutih i koncentriranih namjena.
U Gornjem je gradu 9 trgova – Trg Ante Starčevića, Trg Pape Ivana Pavla I., Solarski trg, Trg Lava Mirskog, Trg slobode, Gajev trg, Trg Lavoslava Ružičke, Trg Augusta Šenoe i Trg baruna Trenka, u Tvrđi 3 – Trg sv. Trojstva, Trg Vatroslava Lisinskoga i Trg Jurja Križanića, te u Donjem gradu 3 trga – Trg bana Josipa Jelačića, Trg Josipa Runjanina i Trg Nikole Tesle te u Retfali Trg hrvatskih branitelja.



U riznicu ljepote Osijeka ubrajaju se perivoji, drvoredi kestenova, platana i lipa, šetališta i mostovi koji nadsvođuju Dravu i spajaju dravske obale. Perivoji su u ljeto bujno zeleni, a u jesen prošarani najraskošnijim bojama poput slikarske palete. Osijek ima 17 perivoja s ukupnom površinom od oko 300.000 m2, koji s međusobno povezanim šetalištima čine oko 80 km drvoreda s više od 8.000 stabala (domaće vrste, pretežno lipe). Osječanima su, ipak, najomiljenija šetališta, i to ono više kilometarsko uzduž Europske avenije i Ulice cara Hadrijana koje spaja Gornji Grad, Tvrđu i Donji grad, te Šetalište Kardinala Franje Šepera – duga promenada pored Drave od Gornjeg grada do Tvrđe. To je Šetalište ukrašeno žardinijerama prepunim zelenila i istinski je ukras Osijeka.

Osječki mostovi – pješački viseći most, cestovno-pješački most i željeznički most – uranjaju u baranjska plodna polja prošarana voćnjacima, vinogradima i raznovrsnim šumskim pokrovom. Putnika-namjernika na lijevoj obali Drave dočekuje miris ribe i baranjskih barskih trava.
Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže


Turistička ponuda u Osijeku



Turistička ponuda grada Osijeka i okolice je po mnogočemu bogata i raznolika. Vrijednim i unikatnim povijesnim lokacijama, sportskim i lovnim/ribolovnim aktivnostima, endemskim staništem biljaka i životinja, gastronomskim užicima i bogatstvom kulture i povijesti Osijek je na svoj način, jedinstven. Za Osijek njegovi građani kažu da ima dušu i dok šetate kroz njegovih 17 parkova možete osjetiti dah prošlosti, mirise čiste prirode i stare povijesti. Osijek je grad blagih i srdačnih ljudi izuzetno prijateljski raspoloženih prema strancima i gostima. U osijeku se nakon obilaska turističke ponude i uživanja u gastronomskim užicima možete odmoriti u mnogim hotelima, motelima i pansionima ili možda samo prošetati uz šetnicu na Dravi - osječku promenadu...

Lov i ribolov

Loviti se u okolici Osijeka može gotovo posvuda a divljač koja obitava na ovom području je:

jelen obični, divlja svinja, srna, fazan, divlja patka, zec obični, lisica.
Lovački savez: lovacki-savez-osijek.hr
Ići u ribolov u okolici Osijeka znači uživati u miru, tišini i prekrasnoj netaknutoj prirodi u kojoj uz čisti zrak, nezaboravan okoliš često možete doživjeti i da vam se neki od šumskih stanovnika ili zanimljivih ptica približi i promatra vaše aktivnosti. Osijek je bogat mjestima za dobar ribolov i to na Kopačevom jezeru i pripadajućim područjem Drave i Dunava s brojnim rukavcima i stajaćim vodama.
Ta područja su bogata svim vrstama ribe, naročito kapitalnim somovima, koji dostižu težinu veću od 100 kg, krupnim štukama, smuđevima i šaranima. Kod mjesta Aljmaš dobar je ulov kečige. U Osijeku se na staroj Dravi održavaju nacionalna, međunarodna i svjetska ribolovna natjecanja.



Arhitektura i znamenitosti

Kompleks Osječke Tvrđe izgrađen je u 18. stoljeću s impozantnim bedemima i gradskim vratima, romaničkom jezgrom, te kvadratnim glavnim trgom, pa je Osijek najvažnije vojno, gospodarsko, upravno i kulturno središte Slavonije. Tvrđa pripada najznačajnijim starim hrvatskim gradskim jezgrama i najveći je sklad baroknih vojnih zgrada očuvanih do danas.

Ističe se zgrada glavne straže iz 1730. s arkadama i četverouglatim tornjem za obilazak stražara. Izdužene jednokatne vojarne poznate su pod imenuma Neutor, Donati, Zeichenamt, Jugend Kaserne. U Tvrđi su očuvane lijepe plemićke i građanske zgrade, barokni kužni pil Sv. Trojstva (1729-1730), fontana, zgrada Muzeja Slavonije, stara gimnazija, crkva sv. Mihovila s vrijednim inventarom i opremom (čuva kalež s medaljonima od emajla s prikazima iz života sv. Franje Ksavera sa žigom iz Beča iz 1764). Franjevački samostan započet je 1699. u kojem je 1735. Slavonija imala svoj prvi fakultet (studij mudroslovlja i bogoslovije). Iste godine tu je utemeljena prva tiskarnica u Slavoniji.

Gornji grad


Dio Osijeka povijesna je riznica: stari sakralni, kulturno povijesni spomenici, kapucinski samostan neogotička crkva sv. Petra i Pavla, kapela sv. Ane, klasicistička palača Virovitičke županije, zgrada kazališta, gospodarske komore,...

U Donjem gradu
je niz kasnobaroknih građanskih kuća, u Novom gradu, niz secesijskih i kasnobaroknih zgrada, a u Retfali vrijedan dvorac obitelji Pejačević (18. st.), te crkva Uzvišenja Sv. Križa s mauzolejom grofova Pejačević. Zemaljska uprava (1735. do 1737. godine) s prekrasnim portalom i dva barokna bazena iz 1761. godine od crvenkastog baranjskog kamena ispred zgrade jedno je od najvelebnijih slavonskih zdanja. Među najstarije zgrade u Osijeku ubrajamo sijelo općine i grada (1700. - 1702.). U Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku su vrijedni portreti slavonskih veleposjednika iz 18. st.



Osječki perivoji i šetališta

Perivoji su prostori u prirodi s planski zasađenim ukrasnim biljkama i stablima, s uređenim puteljcima, vodoskocima i dekorativnim skulpturama. U riznicu ljepote Osijeka ubrajaju se perivoji, šetališta, drvoredi kestenova, platana i lipa te mostovi koji nadsvođuju Dravu i spajaju dravske obale. Osijek je nezamislivih bez svojih perivoja i šetališta koji su duboko utkani u urbanističku sliku grada.

Najprostranija gornjogradska perivojna cjelina graniči s baroknom Tvrđom i rijekom Dravom, koju perivoji prate izravno ili neizravno. Europske i nacionalne vrijednosti vrtnoga i parkovnog nasljeđa Osijeka od druge polovice 18. stoljeća do početka 20. ishodišta su ideja i poticaja za skladnu i osmišljenu parkovnu arhitekturu Slavonije i Baranje. Osijek je, iza Zagreba, po perivojima najbogatiji grad u Hrvatskoj.



Ostatak Generalskog vrta - Hrast lužnjak na uglu Školske i Jägerove
Šetalište kardinala Franje Šepera
Šetalište Petra Preradovića
Perivoj kralja Tomislava
Perivoj kralja Petra Krešimira IV.
Perivoj kralja Držislava
Perivoj kneza Branimira
Perivoj Zrinjevac
Perivoj na Trgu Ljudevita Gaja
Perivoj kraljice Katarine Kosače
Perivoj na Trgu bana Josipa Jelačića
Perivoj hrvatskih velikana

Gastronomija

Gastronomski užitak u Osijeku znači da ćete probati nešto novo, drukčije sa djelićem povijesti, tradicije i nekoliko grama ljubavi. Osječko stočarstvo je slavonski stol obogatilo vrhunskim mliječnim proizvodima. Slavonci su bogatstvo njiva, šuma, rijeka i obora oduvijek znali pretvoriti u slastan zalogaj i podičiti se obiljem dobrog jela. Posebno je kvalitetno osječko mlijeko, vrhnje i sir koje se na selu još uvijek priprema na tradicionalan način i potom donosi u grad i prodaje na tržnici.





Slavonski kulen, luk i čvarci te kobasice su delikatese koje se na slavonskim tavanima suše i pripremaju za zimu kada se u njima uživa sa lukom i sirom uz slavonsku domaću rakiju i vino. Vrhunac slavonskog umijeća u izradi kulena i kulenove seke doveli su do svjetski poznatih delikatesa u kreativnom pripremanju hrane. Slavonski kulen se priprema od najboljih komada mesa, mjesecima se njeguje i ne dodaju se nikakvi moderni sastojci. Uz ljubav, predanost i trud, to je najbolji recept za ovu jedinstvenu delikatesu.
Svakako ništa manje poznati su i slavonski čobanac koji se priprema od janjetine i divljači a svakako je najbolji kada u njemu ima što više vrsta mesa. Sve ovo vrijedi i za fiš-paprikaš koji je onoliko dobar koliko se sama tehnika kuhanja poznaje i koliko naravno različitih vrsta mesa ima u njemu. (najbolja kombinacija je šaran,som i malo štuke)
Sve ove delicije su najbolje kada se dobro zaliju finim slavonskim vinima (bijelim i crnim) koja su njegovana u starim slavonskim podrumima i vinogradima. Slavonska rakija je kako kažu i lijek i lijeći sve bolesti kada se uzima kuhana a kuhano vino je omiljeno piće među svim slavoncima, a tako i osječanima.
Specijaliteti slavonske kuhinje

Fiš paprikaš

Pripremiti za 10 osoba

2 kg šarana
75 dag soma
25 dag štuke
3-4 glavice luka
5 dag soli
1,5 dag sitne slatke paprike
2-3 ljute papričice
15 dag ukuhane rajčice
3 dag sitne ljute paprike
Priprema:
Ribu očistiti i izrezati na komade odgovarajuće veličine. Očišćeni luk naribati ili samljeti. Na dno kotlića staviti luk, zatim ribu, ljute feferone i rajčicu nadoliti s s 3-4 l vode i pristaviti kuhati na jaču vatru. Kad paprikaš prokuha dodati sol, sitnu ljutu i slatku papriku, te kuhati još oko 30 minuta. Uz riblji paprikaš preporučljivo je poslužiti domaće rezance koje treba skuhati i poslužiti posebno.

Šaran u rašljama

Pripremiti za 4 osobe

2 šarana težine po 1 kg
0, 3 dcl ulja
2 dag soli
Priprema:
Očišćenog šarana rasporiti na leđnoj strani i odstraniti mu škrge i iznutrice. U međuvremenu pripremiti rašlje od ljeskove grane, raskoliti po pola i u njih umetnuti šarana posoljenog i premazanog uljem. Na vrhovima pričvrstiti mekanom žicom. Tako ukliještenog šarana peći na žaru i to na način da rašlje budu zabodene u zemlju pod kutom od 40% iznad žari. Šaran je pečen kada dobije lijepu rumenu boju , te ga trebamo odvojiti od rašlji. Može se poslužiti s prilogom i nakosanim češnjakom.

Janjetina ispod peke

Pripremiti za 4 osobe

2 kg janjetine
1 kg krumpira
2 dag soli
1 dag vegete
1 dcl ulja
Priprema:
Meso janjetine dobro natrljati mješavinom soli i vegete i pustiti da odstoji sat-dva. Krumpir oguliti, izrezati na kriške i posoliti. Meso i krumpir staviti u peku, preliti uljem i dodati malo vode. Peku položiti na žar od drva i ugljena. Poklopiti i na poklopac također staviti žar. Temperatura ne smije biti prejaka. Nakon 30 minuta skinuti poklopac i meso okrenuti, ponovo poklopiti i dodati žar, te peći do kraja 30-40 minuta. Po želji se uz meso prije pečenja može dodati paprika, luk, rajčica i drugo povrće.

izvor:eek:sijek-online
 
Poslednja izmena:
zjovan29

zjovan29

Član
Slavonski Brod




Slavonski Brod
je grad u Hrvatskoj, industrijsko, kulturno, upravno, sudsko i financijsko središte Brodsko-posavske županije, po veličini i značaju drugi grad u Slavoniji. Šesti je po veličini u Republici Hrvatskoj, nakon Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka i Zadra. Proglašen je najljepšim gradom u Hrvatskoj, po izboru "Hrvatske turističke zajednice" za 2009. godinu.


Gradska naselja


Slavonski Brod se sastoji od 3 naselja: Slavonski Brod, Brodski Varoš i Podvinje.


Zemljopis


Slavonski Brod se nalazi na sjevernoj obali rijeke Save, na granici s Bosnom i Hercegovinom, središte je Brodsko-posavske županije. Predstavlja čvorište glavnih prometnih pravaca u smjeru zapad-istok i sjever-jug. Kroz Slavonski Brod prolaze željeznička pruga Paneuropski Koridor X i autocesta A3 iz zapadne Europe ka Bliskom Istoku, a na rijeci Savi je cestovni most koji spaja Hrvatsku i BIH (tu je i međunarodni granični prijelaz). Grad je lociran na pola puta između Zagreba i Beograda, na južnom rubu Panonske ravnice, između obronaka Dilja na sjeveru, i rijeke Save na jugu. Tragovi još iz rimskog doba pokazuju da je ovdje oduvijek bio prijelaz preko rijeke. Ime prvog naselja na mjestu današnjeg Slavonskog Broda je bilo Marsvnnia (u rimsko doba), kasnije se pomnije kao 'stari grad' pa Brod, još kasnije Brod na Savi. Plovni put rijekom Savom koristi se još od doba Rimljana a paralelno s rijekom Savom se kroz slavonsku ravnicu danas pruža i naftovod.

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, (Narodne novine br.90/92 i 10/97) grad Slavonski Brod je postao administrativno sjedište Brodsko-posavske županije i obuhvaća danas naselja Slavonski Brod, Brodski Varoš i Podvinje.

Zemljopisne koordinate Slavonskog Broda:
45° 9' 14" sjeverne zemljopisne širine
18° 1' 24" istočne zemljopisne dužine

Koordinate šireg područja grada:
od od 45° 9' 11" do 45° 9' 45" sjev.z.širine od od 18° 0' do 18° 04' ist.z.dužine

Prosječna nadmorska visina:
+92 m

Površina grada:
Područje grada Slavonskog Broda prostire se na površini od 50,14 km² što čini 2,47% ukupne površine Brodsko-posavske županije.

Stanovništvo


Po broju stanovnika Slavonski Brod je šesti u Republici Hrvatskoj i drugi u Istočnoj Hrvatskoj (Slavonija i Baranja). Do 1991. broj stanovnika se povećavao zahvaljujući snažnom rastu gospodarstva (metalna industrija "Đuro Đaković", pojoprivredni kombinat "Jasinje", drvna industrija "Slavonija" i "Oriolik" i ostalo.


Demografski podaci


Podaci 1991.: 57.796 stanovnika, a 2001.: 64.612 stanovnika (od toga 33.727 žena i 30.885 muškaraca). Nakon rata dolazi do porasta zbog veliki broj prognanika iz Bosanske Posavine te 2005. šire područje grada ima oko 80.000 stanovnika. U gradu ima 58.642 stanovnika a s onima koji imaju prijavljeno boravište negdje drugdje 60.347 stanovnika. Zajedno s prigradskim naseljima broj stanovnika se penje na 64.612 stanovnika. Slavonski Brod ako se uzme u obzir uska povezanost s susjednim naseljima,čini 5 aglomeraciju Hrvatske(124.349)

Naselja i četvrti


Područje grada Slavonskog Broda prostire se na površini od 50.14km² što čini 2,47% ukupne površine Brodsko-posavske županije.

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, (Narodne novine br.90/92 i 10/97) grad Slavonski Brod je postao administrativno sjedište Brodsko-posavske županije i obuhvaća danas naselja Slavonski Brod, Brodski Varoš i Podvinje.

Brodska naselja


  • Budainka
  • Naselje Zrinski-Frankopan
  • Centar grada
  • Mali Pariz
  • Naselje Andrija Hebrang
  • Slavonija 1
  • Slavonija 2
  • Brodsko Vinogorje
  • Livada
  • Marsonija
  • Mikrorajon
  • Plavo Polje
  • Kolonija
  • Jelas
  • Lutvinka
  • Krajiška
  • Šestinac

Povijest



Rimska diploma
s antičkim nazivom grada



Tlocrt Tvrđave iz 18. stoljeća

Naselja su na ovom dijelu Hrvatske postojala još u prapovijesno doba što je uvjetovano povoljnim geografskim položajem, ugodnom kontinentalnom klimom, plodnim tlom i blizinom rijeke. Grad je dobio ime "Brod" koje je isprve simboliziralo mjesto na kojem se dala pregaziti rijeka, a poslije i sredstvo za ostvarivanje istog.

Na sjeveroistočnom dijelu grada, na lokalitetu Galovo relativno nedavno otkriveno je bogato nalazište starčevačke kulture iz ranoga kamenog doba. Osim činjenice, da se radi o najvećem nalazištu iz kamenog doba na području Sjeverne Hrvatske, iznimno je bitno naglasiti da pronađeni materijalni ostaci potvrđuju 8000 godina staro naseljavanje Broda.
Znanstvenici procjenjuju da je riječ, ne samo o najstarijim dokazima naseljavanja grada, nego, općenito, i o tragovima najstarijeg naselja u cjelokupnoj Hrvatskoj. Nalazište karakterizira više osobitosti, zbog kojih privlaći pažnju stručnjaka. Jedna od njih je i prvi put u Europi pronađena zemunica za ukop, posebno sagrađena. Ona je ograđena drvenom ogradom s žrtvenikom i preko 20 kamenih sjekira. Zanimljivi su i ostaci ovdje pronađenih kostura, gdje je jedan pokopan bez glave, dok kod drugog na lubanji nedostaje lice, što znanstvenike upućuje na postojanje "kulta lubanje" i žrtvene obrede. Prema nalazima s još nekih lokaliteta, stručnjaci smatraju da se na gradskom području vjerojatno nalazilo dosta veliko prapovijesno naselje.
Kroz povijest je lokacija grada Slavonskog Broda bila dobro nastanjena, a prva povijesna naseobina na tom mjestu datira iz rimskih vremena, o čemu svjedoče arheološki nalazi iz tog doba, po imenu Marsonia. Do danas nije utvrđeno da li je Marsonija bila samo poštanska stanica i prenoćište, ili i čitava naseobina.
Na poznatoj Peutingerovoj tabli je Marsonija označena kao Marsonie, a u djelu Notitia dignitatumAuxilia Ascaria Tauruno sive Marsonia.
S problematikom ubikacije Marsonije bavili su se već izdavači Ptolomejeve Geografije u 16. stoljeću. U tom pogledu bilo je različitih mišljenja. Prvi geograf iz 16. stoljeća koji je odredio položaj Marsonie na lokalitetu Broda bio je Abraham Ortelius, koji je u svom atlasu "Theatrum orbis terrarum" (Antwerpenilirskih
Na već spomenutoj Peutingerovoj tabli se najbolje vidi da je Marsonija ležala neposredno uz rijeku Savu, na mjestu gdje je rimska cesta prelazila preko spomenute rijeke. Od naših stručnjaka prvi koji je utvrdio da je Marsonija (originalno MARSVNNIA) bila na lokaciji Broda bio Matija Petar Katančić. Nakon toga, ova je činjenica opće prihvaćena u znanosti.
Nakon Marsonije na lokacija grada su se nastanili Slaveni u 6. stoljeću nove ere. Samo ime grada se prvi puta spominje u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. 1224. godine. Kroz kasni Srednji vijek i glavninu Novog vijeka Slavonski Brod je bio važna utvrda u Vojnoj Krajini, seriji utvrđenja na granici Austrije sa Turskim carstvom. Utjecaj Turaka na ovom prostoru je dominantan sve do kraja 17. stoljeća kada se situacija mijenja osvajanjem teritorija od strane Austro-Ugarske monarhije. Osim obrambene uloge, u gradu se u to vrijem razvijaju i sitni obrt i trgovina, a od najranijeg doba duhovnu službu vrše Franjevci pod čijim utjecajem se razvijaju prosvjeta i kultura. U 20. stoljeću Slavonski Brod je iskusio nekoliko perioda brzog rasta, kao prometni i industrijski centar. Zbog naglog gospodarskog razvitka 20.-e godine prošlog stoljeća se nazivaju "zlatnim dobom Broda". Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije grad mijenja ime iz Brod na Savi u Slavonski Brod.

Danas

zapisana je kao 1590) objavio kartu na kojoj je pokušao rekonstruirati i ubicirati sve antičke nazive panonskih i naselja. On je Marsoniju smjestio na Savi upravo tamo gdje se danas nalazi Brod.

Danas je Slavonski Brod prometni grad na auto-cesti koja povezuje Središnju Europu sa Malom Azijom. Kao administrativni centar Županije i industrijski centar, Slavonski Brod i dalje raste i razvija se, pogotovo u posljednjih desetak godina.Iako se naglasak razvitka u posljednje vrijeme stavlja u razvijanje turizma i uslužnih djelatnosti,Brod je uvijek bio i uvijek će biti industrijski grad i njegova budućnost je upravo u tom sektoru te je potrebna daljna modernizacija brodskih tvornica i industrije.


Gospodarstvo


Industrija


Slavonski Brod ima dosta razvijenu industriju, iako je ona zbog rata i dosta lošeg prijelaza s komunizma
u kapitalizam, opadala zadnjih nekoliko godina. Početkom 2000-ih situacija u gospodarstvu na području Grada Slavonskoga Broda ide na bolje, pa tako iz stečajne krize izlazi i brodski holding "Đuro Đaković" koji je i dobro znan preko granica Hrvatske po izrazito širokom i kvalitetnom proizvodnom programu. Proizvodne potencijale ove tvrtke nije potrebno posebno objašnjavati ali izdvojimo samo neke: mostovi (Maslenički most), željeznička vozila , industrijska postrojenja, poljoprivredni strojevi, auto dijelovi, borbena vozila i sustavi (tenk Degman). Osim toga, ovo je poduzeće i dio hrvatskog konzorcija Crotram, koji je proizveo prvi hrvatski niskopodni tramvaj.

Poljoprivreda


Važna je i poljoprivreda i uzgoj voća, a dobro se razvija i prehrambena industrija, upravo idealna za ovo područje. Brodski kraj poznat je po proizvodnji iznimno kvalitetnih vrsta vina. Na području grada postoji nekoliko vrlo uspješnih proizvođača vina, koji svoje proizvode i izvoze (najpoznatiji vinarija "Zdjelarević").


Promet


Promet je uvijek bila važna stavka brodskog gospodarstva i od rimskih vremena, pa tako i danas. Kroz Brod prolazi važna Hrvatska autocesta Zagreb-Slavonski Brod-Beograd (A3). Brod je i druga najvažnija riječna luka u državi (u izgradnji je suvremena lučka infrastruktura s predviđenim godišnjim kapacitetom od 1.500.000 tona). Prometni značaj grada sve više raste, a pri kraju je izgradnja nove autoceste na međunarodnom tranzitnom pravcu C5, koji će povezivati srednju Europu i Slavoniju s Bosnom i Hercegovinom i obalom Jadranskog mora. Trasa buduće prometnica nalazi se na nešto više od 15 km istočno od centra Broda, pa će njenim dovršavanjem kroz koju godinu (2008.), šira prigradska zona postat će jedno od najvećih cestovnih čvorišta u Hrvatskoj, s obzirom na već postojeću autocestu. Zbog izvrsne prometne povezanost, na sjecištu važnih međunarodnih pravaca, ovaj infrastrukturni projekt će se vrlo pozitivno odraziti na daljnji gospodarski razvoj koliko samoga grada, toliko i čitave županije.


Uslužne djelatnosti


Uslužne djelatnosti jedan su od vrlo važnih čimbenika u gradu, a posebno turizam. U Slavonskom Brodu se nalazi spomenik nulte kategorije "Brodska tvrđava", koja je inače najveći i najvažniji fortifikacijski spomenik kontinentalne Hrvatske, osim toga u Brodu postoje još mnoge građevine i manifestacije koje u zadnje vrijeme privlače posjetitelje.



Most na rijeci Savi.


Jedna od tih zanimljivosti je i površinom najveći gradski trg u Hrvatskoj, Trg Ivane Brlić-Mažuranić, ujedno i jedan od najljepših u državi, koji svojim južnim dijelom izlazi na rijeku Savu na koju se pruža izvanredan pogled.

Tu se nalazi i kuća Ivane Brlić-Mažuranić, svjetski proslavljene spisateljice za djecu, kojoj trg i duguje svoje ime. Na njemu se tijekom godine održavaju mnogobrojne kulturne manifestacije, koje privlače pažnju, a obiluje i mnoštvom različitih sadržaja, kao što su galerije, knjižare, kavane, noćni klubovi, različite trgovine. Zbog svega navedenoga predstavlja centar društvenih događanja u gradu i odlično mjesto za dobar provod. U neposrednoj blizini trga nalazi se i najveće i najuređenije gradsko šetalište uz rijeku u državi, poznat kao popularni brodski "Kej". Kao niti jedan drugi grad na Savi, Brod i njegovi građani, živi zajedno sa svojom rijekom.

Razvojna agencija Grada Slavonskog Broda


Razvojna agencija Grada Slavonskog Broda d.o.o.
[9] osnovana je 14. ožujka 2008, a s radom je započela 30. lipnja 2008. Osnivač Društva je Grad Slavonski Brod, koji je Razvojnu agenciju osnovao zbog rastućih potreba kvalitetne pripreme projekata za kandidiranje prema državnom proračunu te prema fondovima Europske unije.
Uz pripremanje i izradu projekata Razvojna agencija Grada Slavonskog Broda se bavi organiziranjem sajmova te je i izvršni organizator tradicionalnog 13. Katarinskog sajma obrtništva, malog i srednjeg poduzetništva, koji će se održati od 24.-28.11.2008. na prostoru Tvrđave Brod.

Spomenici i znamenitosti

Tvrđava Brod


Po svojim dimenzijama, ova utvrda spada među najveće takve objekte u Hrvatskoj (i u Europi), pa je usporediva i s Dioklecijanovom palačom, čiji je sjeverni pandan. Brodska tvrđava je inače najveći spomenik kontinentalne Hrvatske, a ujedno je i spomenik nulte kategorije. Građena je u vremenu od 1715. do 1780. godine i bila je važna pogranična tvrđava na rijeci Savi.


Franjevački samostan i crkva Presvetog Trojstva



Franjevački samostan
, sjeverna fasada

Godine 1694. sagrađen je drveni franjevački samostan koji je služio potrebama zajedničkog redovničkog života. Kamen temeljac za novi zidani samostan, na zemljištu van dometa tvrđavskih topova položio je 1727. godine barun Trenk, zapovjednik Broda a do kraja godine završen je zapadni trakt samostana i ozidan vrt. Do 1732. godine sagrađen je južni trakt, potom istočni (1768-1770). Iznad krova samostanskog sjevernog hodnika postavljen je sat koji je kao i sunčani ocrtani sat izradio Aleksa Schotz. Brodski franjevci ne samo da su vršili duhovnu službu nego su imali i značajnu prosvjetiteljsku ulogu i otvaranjem škole 1709.godine postaju njeni prvi učitelji, a 1720.godine otvaraju filozofski fakultet. Do naših dana franjevci su zadržali kontinuitet rada u Brodskom Posavlju, o čemu svjedoči i njihova iznimno bogata knjižnica, u kojoj se čuvaju neke od najvrednijih i najstarijih knjiga u Hrvatskoj.

Franjevački samostan, i danas dobro očuvan, jedna je od najmarkantnijih baroknih građevina u Slavoniji s najreprezentativnijim klaustrom samostanske arhitekture sjeverne Hrvatske. Spomenik je nulte kategorije.

Ostale znamenitosti


Višenamjenska sportska dvorana Vijuš, kapaciteta 2.200 gledatelja, otvorena je 27. studenog 2009., nakon 20 godina gradnje.


Obrazovanje


Danas u Slavonskom Brodu postoji Strojarski fakultet, Učiteljski fakultet Osijek- dislocirani studij Slavonski Brod, osam srednjih škola, jedanaest osnovnih škola i jedna osnovna glazbena škola. Od ustanova predškolskog odgoja, u gradu postoji 7 dječjih vrtića, centar za rehabilitaciju i odgoj djece s teškoćama u razvoju i jedna glazbeno-jezična radionica. U listopadu 2006. godine, odlukom Vlade Republike Hrvatske, u Brodu je utemeljeno Veleučilište sa tri različita studija, sa tri različita smjera i to: studij poljoprivrede-bilinogojstva- smjer hortikultura, odjel za studij ekonomije- smjer menadžment, odjel za studij strojarstva- smjer proizvodno strojarstvo. U budućnosti su u planu još neki studijski programi u okviru Veleučilišta. Predviđeno je da se s prvim upisima na navedene studije započne u narednoj studijskoj godini. Stopa nepismenosti u Slavonskom Brodu zanemarivo je niska u odnosu na cjelokupno stanovništvo, a najveći je broj nepismenih u starijim dobnim skupinama što se može povezati s drugačijim uvjetima života i obrazovanja u ranijim vremenima. S druge strane, obrazovani dio stanovništva najviše čini ono koje završava osnovne i srednje škole, a manjim dijelom više škole i fakultete. Ali, taj se trend u zadnje vrijeme počinje značajno mijenjati, zbog sve viših zahtjeva, što ih postavlja tržište rada po pitanju odgovarajuće naobrazbe pojedinaca. U izravnoj vezi s ovom problematikom je i planirano proširivanje mogućnosti visokoškolske naobrazbe na području samoga grada Slavonskog Broda. Više godina postoje vrlo ozbiljni planovi oko pokretanja nekih novih studija u gradu, koji su se odužili uslijed nedostatka financijskih sredstava, ali osnivanjem Veleučilišta, njihova je realizacija konačno omogućena. S obzirom da je stopa nataliteta u opadanju, sve manji broj djece se upisuje u osnovne škole. Ipak, po spolnoj strukturi jednak se broj dječaka i djevojčica upisuje u osnovnu školu, dok pri upisu u srednju školu broj djevojčica koje upisuju gimnaziju je gotovo dvostruko veći od dječaka, dok je omjer isti, ali u korist dječaka pri upisu u obrtničke škole. Pri upisu u više i visoke škole razlike nisu značajne. Možda bi još bilo zanimljivo spomenuti da dvostuko više muškaraca stječe doktorsku titulu po završetku poslijediplomskog studija.


Osnovnoškolske ustanove u Slavonskom Brodu


Gimnazija
"Matija Mesić"



Strojarski fakultet




Osnovna glazbena škola
"Ivan Zajc"



Klasična gimnazija
fra Marijana Lanosovića



Srednja medicinska škola




Osnovna škola
"Ivan Goran Kovačić"



  • OŠ Ivana Gorana Kovačića Slavonski Brod
  • OŠ Antuna Mihanovića Slavonski Brod
  • OŠ Huge Badalića Slavonski Brod
  • OŠ Đure Pilara Slavonski Brod
  • OŠ Blaža Tadijanovića Slavonski Brod
  • OŠ Bogoslava Šuleka Slavonski Brod
  • OŠ Vladimira Nazora Slavonski Brod
  • OŠ Ivane Brlić Mažuranić Slavonski Brod
  • OŠ Milana Amruša Slavonski Brod
  • OŠ Ivana Zajca (osn.glazbena škola) Slavonski Brod
  • OŠ XI. Osnovna škola Slavonski Brod
  • OŠ I.B. Mažuranić- Područni razredni odjel u Brodskom Varošu
  • OŠ Bogoslav Šulek- Područni razredni odjel u Vranovcima
Srednjoškolske ustanove u Slavonskom Brodu:

  • Gimnazija "Matija Mesić" Slavonski Brod
  • Klasična gimnazija i kolegij fra Marijana Lanosovića
  • Tehnička škola Slavonski Brod
  • Srednja škola Matije Antuna Reljkovića Slavonski Brod
  • Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski Brod
  • Srednja medicinska škola Slavonski Brod
  • Industrijsko-obrtnička škola Slavonski Brod
  • Obrtnička škola Slavonski Brod
Visokoškolske ustanove u Slavonskom Brodu:

  • Sveučilšte Josipa Jurja Strossmayera Osijek
    • Strojarski fakultet

    • Visoka učiteljska škola

  • Veleučilište u Slavonskom Brodu
    • studij poljoprivrede-bilinogojstva- smjer hortikultura
    • studij ekonomije- smjer menadžment
    • studij strojarstva- smjer proizvodno strojarstvo
Studentski smještaj

  • Studentski centar u Slavonskom Brodu
Poznate osobe [uredi]


  • Ivana Brlić-Mažuranić, spisateljica, provela je velik dio života u Slavonskom Brodu.
  • Dragutin Tadijanović, poznati pjesnik
  • Mia Čorak Slavenska, primabalerina svjetskoga glasa (HNK, Metropolitan, Scala itd.)
  • Vladimir Becić, poznati hrv. slikar
  • Andrija Štampar, međunarodno priznati zdravstveni djelatnik
  • Matija Mesić, prvi rektor zagrebačkoga sveučilišta, povjesničar
  • Vjekoslav Klaić, jedan od najpoznatijih povjesničara
  • Davorin Bazjanac, međunarodno priznati pionir strojarstva
  • Josip Stadler, prvi sarajevski nadbiskup
  • Hugo Badalić, poznati pjesnik
  • Tomo Skalica, prvi Hrvat koji je oplovio svijet (prije Ive Visina!)
  • Mijo pl. Filipović, utemeljitelj Zagrebačkog Zoološkog vrta
  • Branko Ružić, jedan od prvaka hrv. suvremene umjetnosti
  • Vasil Antipov, slikar
  • Đurđa Vilagoš, poznata hrvatska slikarica
  • Kornelija Kvesić, hrvatska košarkašica
  • Ana Titlić, hrvatska rukometašica
  • Hilde Krahl, austrijska glumica

  • Zvonimir Toldi, poznati hrvatski etnolog
  • Silvije Tomašević, novinar
  • Krešimir Blažević,osnivač brodskog rock sastava "Animatori"
  • Đuro Đaković,istaknuti član KP-a
  • Zdravko Tomac, političar
  • Ivica Račan, političar
  • Krunoslav Kern, slikar
  • Zdravko Ćosić, slikar
  • Hilde Krahl, poznata austrijska glumica

  • Predrag Goll, slikar
  • Zdenko Runjić, skladatelj
  • Antun Milović, političar
  • Venio Losert, rukometaš
  • Mario Mandžukić, nogometaš
  • Davor Komljenović, šahovski velemajstor
  • Branko Radičević, pjesnik
  • Marko Kern, poznati slikar
  • Đuro Đaković,političar
  • Radovan Delalle,arhitekt
  • Andrija Mutafelija,nogometaš
  • Zoran Šprajc, poznati voditelj
  • Josip Relković, pjesnik i svećenik
  • Ivan Rakitić, nogometaš
  • Ivica Olić, nogometaš
Kultura

Kazališta


  • Dječje Kazalište Ivana Brlić Mazuranić
  • Kazališno koncertna dvorana "Ivana Brlić Mažuranić" Slavonski Brod
Knjižnice

  • Gradska knjižnica Slavonski Brod
  • Knjižnica franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu
Muzeji

  • Muzej Brodskog Posavlja
  • Kuća Ivane Brlić-Mažuranić
Galerije

  • Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda
    • Galerija "Ružić i suvremenici"
  • Atelier - Unikat
  • Atelier - Aurel
  • Galerija i antikvarijat Balen
  • Galerija Kutuzović
  • Likovni salon "Vladimir Becić"
Ustanove

  • Državni arhiv
  • Institut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje
  • Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu

Manifestacije
"Brodsko kolo", smotra folklora Brodsko-posavske županije

  • Organizator: Folklorni ansambl Broda
"Brodsko glazbeno ljeto"

  • Organizator: Kazališno-koncertna dvorana "I.B-Mažuranić"
"Gloria Festung Brod", multimedijski je spektakl u prostoru Tvrđave.

  • Organizator: Brodsko-posavska županija
Likovna kolonija "Sava"

  • Organizator: Galerija umjetnina grada Broda
"U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić"

  • Organizator: Grad Slav.Brod i KKD "I.B-Mažuranić"
"x-k.e.r.u.b. music festival"

  • Organizator: Alternativna mladež grada Slavonskog Broda
  • izvir:Wikipedija
 
Poslednja izmena:
zjovan29

zjovan29

Član
VUKOVARSKO SREMSKA ŽUPANIJA






ZEMLJOPISNI POLOŽAJ





Vukovarsko-srijemska županija smještena je na krajnjem sjeveroistoku Republike Hrvatske. Leži u međurječju, izmedu Dunava i Save, i zauzima dijelove povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Površina Vukovarsko-srijemske županije je 2448 km2 . Na tom području male su visinske razlike. Najviša je točka Čukala kod Iloka (294 m nadmorske visine), a najniža u Posavini - Spačva (78 m). Na istoku blago se spuštaju obronci Fruške gore i prelaze u vukovarski ravnjak. Sa zapada, s planine Dilja, pruža se vinkovačko-đakovački ravnjak.
Ovim područjem vode važni riječni i kopneni putovi i križaju se međunarodni prometni pravci od istoka prema zapadu uz rijeku Dunav, te od sjevera preko rijeke Save prema Jadranskom moru. Tu se dotiču i sučeljavaju civilizacije zapadnoeuropskog i istočnog kulturnog kruga.

Bogata ravnica bila je poprištem brojnih sukoba i seoba naroda. Zahvaljujući izvanredno plodnom tlu, veoma povoljnim klimatskim uvjetima, prirodnom bogatstvu i dobrom prometnom položaju ovo područje je naseljeno od davnina. Prošlo je više od jednog tisućljeća kako ovdje Hrvati grade svoj narodni život i običaje.

Sjeverno od Vinkovaca teče rijeka Vuka koja se ulijeva u Dunav kod Vukovara, a južnije prema Savi teče Bosut s pritokama Berava, Biđ, Studva i Spačva. Bogate ribom te su rijeke utjecale na kontinuitet življenja čemu je pridonijela i plodna praporna zemlja. Na gustoću naseljavanja utjecale su i mnogobrojne hrastove šume nikle u nekad močvarama bogatom području južnog dijela Županije.


KLIMA


Prostor Vukovarsko-srijemske županije ima umjereno kontinentalnu klimu. Ljeta su sunčana i vruća, a zime su hladne i sa snijegom. Srednja godišnja temperatura kreće se oko 11oC sa srednjim najtoplijim maksimumom od 29,9oC i srednjim minimumom od 12,2oC . Srednje godišnje padaline kreću se u relativno uskom rasponu. Najniže su u krajnjem istočnom dijelu gdje iznose oko 650 mm, a idući prema zapadu vrijednost srednjih godišnjih padalina postupno raste do 800 mm. Najviše padalina ima u proljeće i sredinom ljeta, što pogoduje usjevima. Srednja relativna vlaga iznosi 79%.


STRUKTURA POVRŠINA ŽUPANIJE




Prevladavaju oranice, vinogradi, vožnjaci, šume.
Vukovarsko-srijemska županija ima najplodnije oranice (150.000 ha vrlo plodne zemlje). Najplodnija je zemlja crnica na vukovarskom ravnjaku.

Tlo, blaga kontinentalna klima i povoljan godišnji raspored oborina ovog podneblja omogućavaju kvalitetnu poljoprivrednu proizvodnju. Ratarske površine su meliorirane i komasirane i omogućuju strojnu obradu i visoke prinose.


Glavni proizvodi su: pšenica, kukuruz, šećerna repa, duhan. Postoje veliki prerađivački kapaciteti za primarne polj. proizvode, skladišta, mlinovi, silosi, hladnjače i tvornice.

Veliko bogatstvo čine sačuvane stare šume koje pokrivaju površinu od 70.000 ha. Naročito su poznate šume hrasta lužnjaka. U spačvanskom šumskom bazenu dva su zaštićena šumska područja: Lože, kod Županje, i Radiševo, zaštićeno šumsko područje blizu naselja Vrbanja.


STANOVNIŠTVO


Prema popisu stanovništva 1991. godine na području ove županije živio je 231.241 stanovnik. U agresiji na Republiku Hrvatsku 1991. godine veliki dio Županije bio je okupiran. Iz tih naselja prognano je hrvatsko i ostalo nesrpsko stanovništvo. Do danas se još mnogo prognanika nije vratilo, tako da se broj stanovnika na području ove županije smanjio, te prema popisu iz 2001. godine iznosi 204.768 stanovnika.

Vukovarsko-srijemska županija ima 84 naseljena mjesta, koja u organizacijsom pogledu čine 5 gradova ( Vukovar, Ilok, Vinkovci, Županja i Otok) i 26 općina. Osobitost ovog kraja jesu mnoga velika sela sa po više tisuća stanovnika.


Grb županije





Grb županije u osnovi je jednak grbu Srijemske županije iz 1748. godine kojeg je dodijelila Marija Terezija: u plavom polju tri srebrne grede i preko svega na zelenom otoku pored drveta sjedi jelen u prirodnoj boji sa zlatnom ogrlicom. Tri srebrne grede predstavljaju tri srijemske rijeke - Dunav, Savu i Bosut. Zlatna ogrlica na jelenu znak je bogatstva, a slavonski hrast simbol prirodnog bogatstva kraja. U originalnom grbu iz XVIII. stoljeća na mjestu hrasta nalazilo se drvo čempresa, dok su rijeke bile predstavljene valovitim rezom. Osim toga grb je bio nadvišen zlatnom krunom.


Zastava




Zastava se sastoji od sedam naizmjenično žutih (zlatnih) i bijelih pruga, s grbom u sredini. Neuobičajen, nepravokutan oblik zastave, te odmak od propisanog razmjera 1:2 prihvatilo je Ministarstvo uprave, moguće na osnovu neke povijesne zastave, no detalji zasad ostaju nepoznati. Propisana veličina zastave je 105x200 cm s kvadratnim repovima veličine 15x15 cm. U sredini zastave je grb Županije širine 41 cm, visine 46 cm. Grb je udaljen 32 cm od lijevog i desnog ruba zastave, a od gornjeg ruba zastave je udaljen 70 cm.

izvor:vukovarsko-srijemska-zupanija.hr




Povijest







KROZ POVIJEST SRIJEMSKE ŽUPANIJE



Slavonija, unutar personalne unije s Ugarskom, od 1240.g. nosi naziv kraljevine i na čelu joj je herceg Koloman. Stvaraju se županije, kao nova teritorijalna organizacija po ugarskom uzoru. Vukovska županija dobila je naziv po starom župskom središtu Vukovu, koji se prvi put spominje 1220.g. U dokumentima se pisalo kao Valko, Wlko, Walkow, a od 14.st. pa do danas prevladava pomađareni naziv Vukovar. Poveljom hercega Kolomana 1231. godine naselje oko utvrde Vukova dobiva status slobodnog kraljevskog grada i počinje se razvijati u značajno obrtničko i trgovačko središte. Ova županija je bila jedna od većih. Granica joj je išla od ušća Karašice, Dravom i Dunavom do Iloka, zatim kopnom preko Fruške gore na Savu do Laćarka i Martinaca. Na zapadu je granica išla sve do Bebrine, blizu Broda, a odatle sjeverno do Drave. Županija je bila gusto naseljena i u razdoblju od 13. do 15. st. imala je niz utvrda (castruma), 34 varoši (opida) i sela, naselja i posjeda.

Jedno od većih naselja je Ilok (Wylak, Ujlak), koje se razvilo na ostacima rimske utvrde Cuccium. Prvi put se spominje u pisanom dokumentu 1267.g. Pored tvrđave u Iloku je bio i dvor moćnih knezova iločkih. Tu je u 16.st. boravio i Ivan Kapistran, koji je organizirao obranu od Turaka i kasnije bio proglašen svetim.


Na mjestu današnjih Vinkovaca u srednjovjekovnom razdoblju, na mjestu koje se naziva Meraja, već u 12.st. spominje se naselje Sv. Ilija. Ovo se naselje održalo i pod Turcima. U to vrijeme se počinje upotrebljavati i naziv Vinkovci.


Na zapadnom dijelu posjeda Selna u 15.st. razvilo se trgovačko-obrtničko naselje Županje blato, koje je u pisanim izvorima prvi put zabilježeno 1554.g. U 18.st. ovo se mjesto naziva samo Županja.


Turci su upali iz Bosne i gotovo bez borbe 1526.g. zauzeli dio, a 1536.g. i cijelo područje Vukovske županije. Oni su osnovali vojno-administrativne jedinice među kojima je bio i Srijemski sandžak, koji je obuhvaćao turske posjede u istočnoj Slavoniji (Osijek, Ivankovo, Ilok, Nijemci i dr.). Ilok je bio sjedište sandžaka i u njemu je stolovao turski paša. Položaj stanovništva, pogotovo katoličkog, bio je vrlo težak zbog niza obveza prema spahijama i sultanu.


Nakon poraza Turaka pod Bečom 1683.g. započinje veliki rat za oslobođenje. General Aspermont 1687.g. zauzima Vukovar, te se tako oslobađaju i ostala sjeveroistočna područja i vraćaju u sastav Habsburškog Carstva. Na krunidbenom saboru u Požunu 1741.g. carica Marija Terezija je obećala hrvatskim poslanicima da će istočne krajeve starih slavonskih županija vratiti Hrvatskoj. Ona je sprovela organizaciju vlasti, uređenje novooslobođenih krajeva od kojih odvaja dio teritorija za Vojnu granicu. Godine 1756.g. donijela je prve opće urbanijalne propise za Hrvatsku i Slavoniju. Tadašnji hrvatski ban Karlo Batthyanyi svečano je proglasio obnavljanje županija. Tako su u istočnoj Slavoniji i Srijemu stvorena dva područja: vojno i civilno. Prišlo se svečanom proglašenju Srijemske, Virovitičke i Požeške županije. U Vukovaru je 11. studenog 1745.g. svečano proglašena Srijemska županija, na čije je čelo postavljen kao administrator, a od 1751.g. kao župan barun Marko Pejačević. Županiji je podijeljen pečat i grb, a sjedište joj je bilo u Vukovaru.


Srijemska županija je, kao i ostale slavonske županije, bila pod upravom hrvatskog bana i hrvatskih sudova, ali je imala i svoje županijske skupštine i određenu samoupravu. Slavonske županije su se našle u procjepu između Habsburgovaca, njihova apsolutizma i germanizacije, te Ugarske i njenih težnji za pripajanjem hrvatskog teritorija. Carica Marija Terezija slala je županijama direktno svoje patente. Car Josip II smatrao je županije preprekom svojim reformama i 1785.g. ih ukida kao upravne jedinice i pretvara u administrativne.


Nacionalno buđenje 1848.g. i revolucionarna zbivanja ne samo da dovode do ukidanja kmetstva, već nakratko donose Hrvatskoj prekid vlasti Mađara. Gubi se staleško obilježje ne samo Hrvatskog sabora, već i županijskih skupština, te u njih ulaze veleposjednici, privrednici, javni djelatnici, svećenici, a po prvi put i predstavnici Vojne granice.


Srijemska Županija je 1875.g. podijeljena na dvije podžupanije: Vukovarsku, sa sjedištem u Vukovaru, i Rumsku, sa sjedištem u Rumi. Podžupanije su ukinute 1878.g. i umjesto njih osnovani kotarevi.


Područje Vojne granice bilo je organizirano po teritorijalnom načelu na 11 pukovnija (regimenata) među kojima je bila i brodska pukovnija sa sjedištem u Vinkovcima. Službeni jezik je bio isključivo njemački. Škole su također bile na njemačkom. Svaki graničar je imao vojnu obvezu od 16. do 60. godine. U mirno doba graničar se morao sam odijevati i hraniti, a u ratu je dobivao hranu. Austrija je stvaranjem Vojne granice dobila jeftinu živu vojnu silu kojom je ratovala ne samo na granici, već po mnogim bojištima Europe. Za vojne zasluge istaknutim časnicima dijeljeno je austrijsko plemstvo. Između Vojne granice i civilnog područja tekla je živa komunikacija, izgrađivale su se ceste i cvjetala je trgovina.


Nakon ukinuća Vojne granice 1873.g. pripaja se njen istočni dio Srijemskoj županiji 1881.g. te se njena površina gotovo udvostručila. Županija je sada podijeljena na deset kotara, a ovi su se dijelili na općine.





Na području Srijemske županije nastaju tri velika vlastelinstva: iločko, vukovarsko i nuštarsko čiju su zemlju obrađivali seljaci - kmetovi. Kako je tijekom ratova gotovo izumrlo staro hrvatsko plemstvo, austrijski carevi prodaju velike zemljišne posjede - vlastelinstva, stranim plemićima, koji, iako stranci, dobivši hrvatski indigenat postupno su se i sami asimilirali u sredini i zemlji u koju su došli te su često imali važnu političku i društvenu ulogu ne samo u životu Županije, nego i čitave Hrvatske.

Ukidanjem kmetstva 1848.g. vlastelinstva su prešla na tržni odnos privređivanja i znatno su utjecala na razvoj gospodarstva na ovom području.


Već tijekom 17., a pogotovo u 18. i 19. stoljeću, u ratom opustošenoj Srijemskoj županiji dolazi do znatnih demografskih promjena. Na ova područja naseljava se hrvatsko stanovništvo iz drugih krajeva (npr. iz Bosne), ali i stanovništvo drugih vjera i nacionalnosti. Vrlo rano naseljavaju se Nijemci, Mađari, Srbi, Židovi, Slovaci, Rusini i Ukrajinci.


Na zapadnom dijelu Srijemske županije, pretežno na mjestu starih naselja, razvilo se nekoliko gradova koji su postali obrtnička, kulturna i upravna središta.


Takav je bio i Vukovar, sjedište Srijemske županije, koji je imao brojne urede. U njemu su se održavale županijske skupštine. U gradu je bilo više stotina obrtnika i trgovaca, a izgrađena je i luka na Dunavu. U Vukovaru se osobito razvila tekstilna, a kasnije i obućarko-gumarska industrija. 1900.g. Vukovar je prema popisu imao 9719 stanovnika.


Ilok je bio sjedište kotara i središte uprave iločkog vlastelinstva. U njemu se rano razvio obrt i trgovina te riječni promet. Godine 1900. Ilok je imao oko 4300 stanovnika.


Vinkovci su bili u sastavu Vojne granice mjesto u kojem je smještena komada brodske pukovnije pa je time znatno usporavan njegov gospodarski razvoj. Već 1780.g. u Vinkovcima je započela radom gimnazija. Vojne vlasti izgrađuju niz upravnih i drugih zgrada. Brži razvoj Vinkovaca nastavlja se tek izgradnjom željezničkih pruga iza 1878.g., kada Vinkovci postaju sve važnije prometno središte na raskrižju željezničkih putova. Ovdje je bila i uprava velikog šumskog gospodarstva - Brodska imovna općina. Vinkovci su 1900.g. imali oko 8500 stanovnika.


Županja je također bila u sastavu Vojne granice, kao sjedište 11. kompanije brodske pukovnije. U njoj je bio živ promet preko Save. Od 1883.g. počinje njen brži razvoj iskorištavanjem šumskih bogatstava i razvojem drvne industrije. Godine 1884. započela je s radom prva tvornica tanina, u to vrijeme najveća tvornica te vrste u Slavoniji i Srijemu. Za vrijeme sezonskih radova u Županji boravi dosta sezonskih radnika, a 1900.g. Županja je imala 3630 stalnih stanovnika.


Kada je 1918.g. Hrvatska ušla u Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, došlo je i do nove organizacije uprave kojom su 1921.g. ukinute sve županije, a osnovane oblasti. Na čelu Srijemske oblasti, kojoj je središte u Vukovaru, bio je veliki župan. Ubrzo se pokazalo da je nova država iznevjerila sva očekivanja Hrvata, a neravnopravnost je sve veća. Vrlo brzo počinju nasilja, prisilne agrarne reforme, velike migracije i naseljavanja Srba, naročito tzv. solunaša, na teritorij Hrvatske s ciljem da se promijeni etnički sastav stanovništva ovih krajeva. Nezadovoljstvo koje se pojavljuje među narodima u novostvorenoj državi 1929.g. dovodi do diktature vladara i ukidanja oblasti i oblasnih skupština.


Podjela Hrvatske na oblasti bila je neprirodna i namjerno uperena protiv prirodnih hrvatskih granica te je imala zadatak razbiti svaku političku djelatnost Hrvata. Novom podjelom na banovine ta se neprirodnost i razbijanje hrvatskog teritorija pojačava. Srijemska županija se rascjepkava pa kotarevi Vinkovci, Vukovar i Županja ulaze u sastav Drinske banovine, a istočni Srijem u sastav Dunavske banovine. No, unatoč tomu rad hrvatskih političkih stranaka uz velike žrtve je nastavljen. Vlada je bila prisiljena na popuštanje pa su 1931.g. kotarevi Vinkovci, Vukovar, Županja, Šid i Ilok pripojeni Savskoj banovini, ali istočni Srijem je ostao u okviru Dunavske banovine. Nakon sporazuma Cvetković-Maček 1939.g. dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske, u koju ulaze i svi istočno-hrvatski krajevi pripojeni 1931.g. Savskoj banovini.


Izbijanjem Drugog svjetskog rata Jugoslavija doživljava politički i vojni slom 1941.g., a u Hrvatskoj se uspostavlja nova država - Nezavisna Država Hrvatska. Na teritoriju nekadašnje Srijemske županije osnovana je Velika župa Vuka, koja seže do Zemuna. Zbog politike tadašnje hrvatske vlasti dolazi sve više u Hrvatskoj, pa i u ovoj županiji, do otpora, narodnooslobodilačke borbe i konačne pobjede nad fašizmom.


U novoj Jugoslaviji osnivaju se kotarevi sa sjedištem u Vinkovcima, Vukovaru, Županji (jedno vrijeme i u Iloku). Hrvatska se opet našla u teškom položaju a nova vlada ponovo, pored nepravednih agrarnih reformi, gušenja svake slobodne političke stranke i misli, na ovo područje provodi i kolonizaciju Srba te je samo u iznimnim slučajevima lokalno stanovništvo uspijevalo joj se oduprijeti. Usporavan je i razvoj industrije na području Slavonije i zapadnog Srijema. Ali marljivošću i upornošću njenih stanovnika i zahvaljujući prirodnim bogatstvima ovog kraja ovdje se ipak razvila napredna poljoprivrada i neke industrijske grane (drvna, tekstilna, prehrambena, obućarsko-gumarska i dr.)


Raspadom socijalističke Jugoslavije u neovisnoj Hrvatskoj obnavlja se 1993.g. županija pod imenom Vukovarsko-srijemska županija.


izvor:vukovarsko-srijemska-zupanija.hr



Arheološka obilježja





ORION-NAJSTARIJI EUROPSKI KALENDAR
VUČEDOLSKA GOLUBICA


U vrijeme paleolitika (starije kameno doba) na ovim prostorima žive nomadska plemena koja se bave lovom i ribolovom. Od materijalnih proizvoda sačuvalo se litičko i koštano oruđe i oružje te ostaci kostiju divljih životinja.

Prva sjedilačka naselja poljodjelskih i stočarskih plemena nastala su u neolitiku (mlađe kameno doba), 6. - 4. tisućljeće pr. Krista. Stanuje se u zemunicama i poluzemunicama, a pojavljuje se i nadzemna kuća. Počinje izrada keramičkog posuđa, kameno i koštano oruđe i oružje postaje kvalitetnije, a po prvi put se izrađuje kamena sjekira s rupom za dršku. To je vrijeme: starčevačke, sopotske, s eponimnim lokalitetom Sopot u blizini Vinkovaca, i vinčanske kulture.


Migracije stočarskih plemena s istoka označavaju eneolitičko razdoblje (bakreno doba), 4. - 2. tisućljeće pr. Krista, koje karakterizira izrada bakrenih proizvoda koji izdvajaju nositelje badenske i vučedolske kulture indoeuropskih osvajača s eponimnim lokalitetom Vučedol kod Vukovara. Vučedolska kultura ima razvijenu metalurgiju - proizvodnju oruđa i oružja. Keramički su proizvodi izuzetno raskošno ukrašeni bijelom inkrustacijom. Mnogobrojni nalazi idola omogućili su rekonstrukciju odjeće i obuće.


Brončano doba, 2. tisućljeće - 8. st. pr. Krista, naročito karakteriziraju kulture: vinkovačka i daljska koja je ujedno i predstavnik kulture polja sa žarama kada dominira ukapanje incineracijom.

Halštatsko razdoblje (starije željezno doba), 8. - 3. st. pr. Krista, je mlađa faza daljske kulture vezana za obradu i proizvodnju željeza. U to vrijeme nalazimo na prostoru Županije Breuke i Kornakate koji se često nazivaju i Panonima.

Latensko razdoblje (mlađe željezno doba), kraj 4. st. pr. Krista - 1. st. posl. Krista, u ozračju je Kelta-Skordiska koji su donijeli lončarsko kolo, novac i željezni plug. Naselja su utvrđivali zemljanim bedemom na kojem je mogla biti drvena palisada oblijepljena blatom i opkopom ispunjenim vodom. Najveći naseobinski kompleks u istočnoj Hrvatskoj nalazio se na području Vinkovaca s upravnim i gospodarskim središtem na Dirovom brijegu. Utjecaj materijalne kulture apsolutno je na strani Skordiska, koji su se jezično asimilirali s domorodačkim stanovništvom.


Kraj 1. st. pr. Krista predstavlja završnicu dugotrajnih osvajačkih ratova Rima za Ilirik. Utvrđivanje rimske vlasti uslijedilo je nakon Batonskog rata u kojem sudjeluju i Breuci. Završna bitka se vodila 8.g. posl. Krista u močvarama Hiulca palus između Vinkovaca i Vukovara. Osvojeno područje našlo se novoformiranoj pograničnoj provinciji Panoniji. O sudjelovanju Breuka u rimskoj vojsci nalazimo potvrdu na mnogim epigrafskim spomenicima i vojničkim diplomama veterana koje su pronađene u Negoslavcima i Vukovaru. Romanizacija dobiva svoj zamah u vrijeme Flavijevaca (69. - 96. g.), a završena je u prvoj polovici 2.st.


Na području Županije razvija se veliko upravno-gospodarsko središte na prostoru današnjih Vinkovaca koje napreduje do statusa kolonije - Colonia Aurelia Cibalae, dok na području Sotina (Cornacum) i Iloka (Cuccium) imamo granične utvrde s vojnom postrojbom. Cibalae su se kao civilno naselje razvile u trgovačko, obrtničko i upravno središte. Rimljani grade ceste i utvrđuju granicu na Dunavu. Uz Cibalae i vojne logore Cornacum i Cuccium ovo područje je imalo ruralna naselja i gospodarske komplekse - villae rusticae gdje se odvijao život poljodjelsko - stočarskog karaktera.


Stanovnici Cibala trgovali su svojim keramičarskim proizvodima, koji su rezultat razvijene keramičarske industrije, proizvodima sa seoskih gospodarstava te drvom. Mnogobrojni uvozni predmeti s istoka i zapada Carstva potvrđuju žive trgovačke kontakte.


Čitavo ovo područje dobro je povezano sa svim dijelovima velikog Rimskog Carstva. Tri glavne ceste koje su presijecale Panoniju bile su povezane s pograničnom cestom uz Dunav. Postojala je vodena komunikacija spojenim vodotocima od Županje (Ad Basante), odnosno od Save, Bosutom, Ervenicom i Vukom do Dunava.


Od 3.st. kada su na vlasti vojnički carevi pojavljuju se Valentinijan I i njegov brat Valens, rođeni u Cibalama 321. i 328. godine. Valentinijan I je osnovao dinastiju pa su Carstvom vladali njegovi sinovi Valentinijan II (375. - 392.) i Gracijan (376. - 383.)


Romanizirano domorodačko stanovništvo, kao i ono naseljeno iz raznih krajeva Carstva, poštivalo je rimske kultove pomiješane s autohtonim vjerovanjima. Kršćanstvo je vrlo rano prihvaćeno na ovom području što potvrđuju mnogobrojni znaci kršćana na predmetima kao i postojanje biskupije u Cibalama već u 3. st. - Ecclesia Cibalitarum - na čelu sa biskupom Euzebijem. Car Gracijan se kao kršćanin odrekao svoje carske svećeničke titule pontifex maximus i ustupio je papi Damasu I (366. - 384.).


Konstantin Veliki i Licinije zaratili su 314.g. u blizini Cibala, a prilikom sukoba kod Murse (Osijek) 351., kada su ratovali Konstancije II i Magnecije, južno od Cibala Konstancije je imao dobro utvrđen logor.

Podjela Carstva 395. na Istočno i Zapadno Carstvo nije spriječila prodor barbara. Definitivna propast počinje provalom Gota 378., pljačkanje već opustošenih naselja i gospodarstava nastavljaju Zapadni Goti, Huni te Istočni Goti koji dolaze 453. s Teodorikom koji se borio s Rimom 488. u močvarama između Vinkovaca i Vukovara. Nakon ove bitke pojavljuju se Gepidi i Langobardi. Definitivna propast uslijedila je dolaskom Avara, a padom Sirmiuma (Sremska Mitrovica) 580. propao je antički svijet.

Hunska provala 375. je označila početak seobe Slavena koji u prvom naletu dolaze s Avarima. Avarska kultura u vrijeme trajanja I kaganata u 6. i 7. st. mijenja život koji pokazuje bogatstvo i raskoš vladajućih slojeva, osiguran snažnom konjicom. U raskošnoj opremi i okružju ističe se pojas ukraše metalnim jezičcima i dugo koplje te obilje zlata. Slavenski podložni živalj bio je orijentiran na stočarstvo. Potvrdu za to nalazimo u paljevinskim grobovima 7. st. u Vinkovcima i Iloku. Prilozi u grobovima s ratničkim i konjskom opremom najbolje govore o raskoši tog razdoblja i karakteru ratničko - konjaničkih Avara.


Vrijeme trajanja II kaganata, koji počinje krajem 7. i traje čitavo 8. st., pokazuje manje raskoši i stilske promjene te sve veću orijentaciju na poljodjelstvo. Dolazi do promjene u odnosu Avara i Slavena. Sve više se osjeća slavenska prisutnost, osobito u grobovima viših slojeva. Naime, Slaveni su u početku oslonjeni na avarske tradicije, ali će se one s vremenom izgubiti dominacijom slavenskog življa, što potvrđuju groblja u Starim Jankovcima, Privlaci, Otoku, Vučedolu i Sotinu.


U 8. i 9. st., u vrijeme ekspanzije Franaka, formirane su panonske države koje se nalaze u podređanom položaju. Dolazak Mađara u 10. st. bio je sudbonosan za naše krajeva. U to vrijeme javlja se bjelobrdska kultura s izrazito slavenskim obilježjima koju pratimo u razdoblju od 10. do 13. st. Lokalitet Lijeva bara kraj Vukovara predstavlja najveće i najbolje istraženo groblje na redove ove kulture s bogatim grobnim prilozima kojima možemo pridružiti i starohrvatske nalaze iz groblja kraj Bošnjaka. Bjelobrdska naselja poslužit će kao supstrat srednjovjekovnim naseljima Hrvata koji svojim arhitektonskim ostacima, uglavnom sakralnog karaktera, svjedoče o kontinuitetu naseljavanja ovog područja.



izvor:vukovarsko-srijemska-zupanija.hr


Etnološke znakovitosti









Tradicijski život i kultura područja krajnjeg istoka Hrvatske vrlo je znakovita, raznolika i bogata. Po kulturološkim se očitovanjima Vukovarsko - srijemska županija ubraja u panonsku kulturnu zonu s užim specifičnim područjima: iločki kraj i vukovarsko - srijemsko šokačko područje, vinkovački slavonski, ali i srijemski šokački kraj i županjska Posavina s posebnostima Cvelferije i specifičnostima ostaloga dijela Šokadije.

Povijesno gledajući iločki, vukovarski i dio vinkovačkog kraja bili su u sastavu Paorije - Banske, odnosno civilne Hrvatske, a ostali dio vinkovačkog i županjskog područja u okviru Vojne krajine ili Granice. U prostornom smislu, po koncipiranosti sela, specifičnostima graditeljskih ruralnih stambenih i gospodarskih objekata i cijelom kućanskom i gospodarskom inventaru, domaće ili obrtničke provenijencije, ovo područje u cijelosti pripada panonskoj ili nizinskoj hrvatskoj kulturnoj zoni.


Šokci su domaće starosjedilačko hrvatsko pučanstvo rimokatoličke vjeroispovijesti koji daju temeljna tradicijska kulturna obilježja ovog kraja, slavonskog ili srijemskog. Stoga je i ovo područje poznato i prepoznatljivo kao Šokadija. Na ove prostore tijekom 19.st. pa sve do pedesetih godina 20.st., uvjetovana ekonomskim razlozima, vršena su brojna organizirana, ali i individualna useljavanja hrvatskog stanovništva katoličke vjeroispovijesti iz različitih krajeva: Gorskog kotara, Like, Korduna, Krbave, Dalmacije, Zagorja, Prigorja, Međimurja, Hercegovine, Bosne, Vojvodine.....Kroz stariju i noviju povijest u neka od ovih područja useljavani su Mađari, Nijemci (Švabe), Srbi, Slovaci, Rusini, Ukrajinci, Česi, Talijani.... Tradicijska kulturna obilježja ovih etničkih skupina više su ili manje sačuvana unutar samih zajednica.


Pod utjecajem povijesnih prilika, ne samo na području Vojne krajine, već i Paorije, sela su raspoređivana u obliku jednoga ili duploga križa. U središtu sela građene su mjesne crkve, a na raskrižjima sela, ulazima i izlazima u selo, izvan sela u polju - podizane su kapelice i križevi - mali zavjetni sakralni spomenici. sela su zbijenog tipa s kućama bočnom stranom okrenute prema javnoj površini - ulici, posložene u nizu jedna do druge. U dubini dvorišta usmjerena je podužna strana kuće s pripadajućim prostorijama, te kućarima - stambenom zgradom sa sobama za mlađe bračne parove i svim pripadajućim gospodarskim objektima: štagalj, čardak, štala, pecara, krušna peć... Unutar središnjeg dijela dvorišta obično su dominirali gospodarska zgrada ambar -"trbuh" svake kuće, gdje su smještene žitarice i različite namirnice i drveni bunar s đermom.


Šokačke kuće u početnom razdoblju gradnje (18.st.) građene su od drva hrastovine i naboja, pokrivene slamom, a kasnije i drvenim daščicama - šindrom. U to vrijeme građene su bez trijema ili s manjim trijemom, koji je polovicom 19.st., izgradnjom zidanih stambenih zgrada, preinačen u veliki trijem građen po cijeloj dvorišnoj podužnoj stani kuće. Šokačke kuće uglavnom su bijelo ličene, a kreativnost i maštovitost seoskih majstora ogledala se na svakoj kući, u ukrasnim detaljima zabata, tipu trijemova, po uličnim ogradama, ulaznim i kolskim vratima. Veće zadružne obitelji i bogatiji pojednincigradili su svoje kuće pod utjecajem javnih objekata, širokim pročeljem - frontom usmjerene prema mjesnom putu s tri ili više prozora ili na ključ u obliku slova L i obveznim kolskim ulaznim vratima.


Društveni život u prošlosti po selima Vukovarsko - srijemske županije, napose graničarskim, obilježavaju velike obiteljske zadruge u kojima se živjelo na temelju zajedničke ekonomije i određenih nepisanih, ali međusobno poštivanih pravnih regula. Uz zadruge, kao čuvare tradicije, živjelo se i stvaralo i u pojedinačnim obiteljskim zajednicama. Izrazito se držalo do brojnih i raznolikih pučkih običaja vezanih uz različite poslove na selu. Običajno su bili propisani i upražnjavani životni običaji (rođenje, odrastanje, svadba, smrt,...) a redovito su održavani godišnji običaji vezani uz crkvene blagdane: Badnju večer, Božić, Poklade, korizmeni period preko Cvjetne nedjelje, Veliki petak, Uskrs. U pučkoj socijalnoj kulturi brojnošću običaja značajno mjesto zauzimaju blagdani: Duhovi, Velika Gospa, Svi sveti, mjesni crkveni godovi - kirbaji ....


Starinačko šokačko pučanstvo ovoga područja govorilo je specifičnim ikavskim govorom stare akcentuacije, što se i danas može čuti među starijim osobama. U jednom dijelu ovoga područja starinski dijalektalni govor je štokavska šokačka ekavica.


Seoski kućni inventar vezan je uz domaću kućnu radinost, ali i stare obrte, što je isključivo bila muška vještina.


U svakom većem mjestu bio je poneki majstor stolar, kovač, lončar, opančar, papučar, remenar - sedlar, užar, kožuhar, krznar, pletač valjanom robom - čarapar, klobučar, licitar i voskar... Izrada tekstila, veziva, čipke, različitih odjevnih predmeta, na ovim prostorima bila je gotovo isključivo ženska vještina. Izrađivane su jednostavnije svagdanje i svečane tkane ponjave (tekstilni pokrivači), prekrivači od vune, tkani ručnici, torbe i torbice. Brojne su i raznolike suvrstice svakidašnjih i svečanih narodnih nošnji za žene, muškarce i djecu. Kao gornji odjevni predmeti za hladnijeg vremena nošeni su obrtnički proizvodi s obilježjima specifičnim za lokalnu sredinu: različiti kožuščići, pršnjaci prsluci, rekle, aljine, kabanice, bunde, opaklije... Brojne je i raznolika ženska i muška obuća, načini i vrste pokrivala glave, formiranja frizura za djevojčice i odrasle djevojke....


Imućnije djevojke, momci i mlađe udane žene za svečanih prigoda obavezno su se kitile malim i velikim dukatima - zlatnim novcem. Taj dominantan i dekorativan nakit ovog kraja bio je i simbolom bogatstva i prestiža određene kuće i njenih članova.


Seoska moda, pod utjecajima građanske kulture i opće industrijalizacije na ovim prostorima, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće mijenjala se i raslojavala. Od tog vremena sve su češći unosi industrijskih tkanina u seosko ruho. U potpunosti su prevladali polovicom 20. st. kada narodno ruho na ovim prostorima prestaje biti življeni oblik.


Unatoč Domovinskom ratu i prijelom dva tisućljeća, šokačka tradicijska kultura na području Vukovarsko - srijemske županije u današnje vrijeme njeguje se, čuva i produžuje ne samo preko brojnih priredbi i manifestacija na tragu tradicije, nego i kontinuitetom suvremenog života koji respektira svoju bogatu prošlost.


Muzejska savjetnica Gradskoga muzeja Vinkovci
mr.sc. Ljubica Gligorević
(Tekst iz monografije Vukovarsko-srijemska županija, posebno izdanje, SN Privlačica Vinkovci, 2004.g str. 60.69)

izvor:vukovarsko-srijemska-zupanija.hr
 
Poslednja izmena:
zjovan29

zjovan29

Član
Ilok





Na uzvisini, što se strmo diže od dunavske razine zapadno - istočnim pravcem, stoje zidovi starog iločkoga grada. Vide se izdaleka i s južnougarske bačke ravnice. Dominiraju nad trgovištem Ilokom, što se rasulo po tijesnim dolovima i po brežuljcima u krivudavim ulicama malko podalje od Dunava. Tik nad njim pružio se Ilok onim svojim dijelom, što se u ravnim ulicama raširio prema zapadu od tvr?e na uzvišenoj ravni”, Julije Benešić, 1911. g.

Prepoznatljivi i atraktivni krajobraz iločkog kraja i danas je sli?an opisu koji je davno pjesnički zabilježio jedan od najpoznatiji Ilo?ana, književnik, prevoditelj i intendant HNK u Zagrebu, Julije Benešić.


Stari, kraljevski Grad Ilok, najistočnija je to?ka Republike Hrvatske, smješten na zapadnim obroncima Fruške gore, uz desnu obalu Dunava u području Srijema. Površina mu je oko 128,89 km 2, broji oko 8350 stanovnika a osim samog gradića Iloka obuhvaća i naselja Bapsku, Šarengrad i Mohovo. Status i privilegije grada Ilok je dobio još 1525. g. Područje Iloka sa 5 graničnih prijelaza graniči sa Srbijom i Crnom Gorom (DZSICG). Državna cesta D2 vodi prema Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu, odnosno drugim mjestima Hrvatske te južno prema Federaciji BiH. Redovitim autobusnim linijama grad je povezan sa Zagrebom, Be?om, Osijekom, Slavonskim Brodom, Vinkovcima, Županjom, Vukovarom kao i sa podunavskim središtima susjedne države Bačkom Palankom i Novim Sadom.




Ilo?ka povijest duga je i bogata. Najstariji arheološki nalazi su iz kamenog doba, brojni su nalazi iz bakrenog, bron?anog i željeznog doba. Otkrivena su bogata nalazišta vinkova?ke i vu?edolske kulture. Rimljani su osvojivši ove krajeve na mjestu današnjeg Iloka izgradili pograni?nu konjani?ku utvrdu – Cuccium. U vrijeme rimskog cara Probusa (276.g.) oživljeno je vinogradarstvo, koje je i danas jedna od glavnih gospodarskih grana. Samo ime Ilok prvi put se spominje oko 1267. g. kao Wjlok, Wylhoc, Iwnlak i sl.

Najpoznatiji vlasnik grada i bio je Nikola Ilo?ki ( 1410-1477) – ban Hrvatske, Slavonije i Ma?ve te kralj Bosne. Za njegove vlasti stara jezgra grada je utvr?ena zidinama koje su velikim dijelom sa?uvane i danas. Nikola je obnovio i nadogradio franjeva?ki samostan i crkvu Sv. Ivana Kapistrana iz 14. st. Kovao je vlastiti novac na kojem su se nalazili elementi današnjeg hrvatskog grba. U 17. stolje?u Ilo?ke posjede na poklon od pape Inocenta XI. Odescalchi dobiva kneževska obitelj Odescalchi koja obnavlja stari dvorac iz srednjeg vijeka, modernizira vinogradarstvo i gradi vinski podrum ispod samog dvorca.


U Iloku je umro i sahranjen sv. Ivan Kapistran, poznati borac protiv krivovjerja i osmanlijskih ratnih pohoda. Turci su vladali gradom od 1526 do 1688 g., iz tog vremena sa?uvani su spomenici islamske kulture: turbe-grob uglednog Tur?ina i hamam-obredno kupatilo. U 18. i 19. Stolje?u Ilok je sjedište podžupana Srijemske županije, sjedište kotara, te sudsko, trgova?ko i sajamsko središte. U Muzeju grada Iloka ?uva se bogata arheološka, povijesna i etnografska gra?a i zbirka umjetnina. Danas je Ilok gradi? koji ponovno oživljava nakon ratnih zbivanja, otvoren je za promjene te srda?no i spremno do?ekuje sve svoje goste. Najviše posjetitelja privla?i ljepotom svoga krajolika, bogatim kulturno-povijesnim spomenicima i posebno svojim kvalitetnim vinima. Ilo?ko vinogorje daje više kvalitetnih vina; “Ilo?ki traminac” poznat je u cijelom svijetu i dio vinoteke Engleskog dvora, a tu su i graševina, bijeli pinot, chardonay, frankovka i dr. Najve?i proizvo?a?i vina su “Ilo?ki podrumi” d.d.u ?ijem vlasništvu su atraktivni stari podrumi ispod dvorca Odescalchi., nekoliko je manjih ali tako?er kvalitetnih vinarija. Tijekom 2004. g. Ilo?ko podru?je ponudit ?e gostima “Vinsku cestu” i otvoriti luku za putni?ke brodove te tako zaokružiti i obogatiti svoju turisti?ku ponudu. U samom gradu i okolici gosti se mogu rekreirati u lovu ( ilo?ko lovište je prvak države u lovu na Jelena lopatara), ribolovu, šetnji parkovima ili na sportskim terenima. Ugostiteljski objekti nude bogat izbor doma?ih specijaliteta i proizvoda - Ilo?ki ?evap, fiš-paprikaš, prženu i pohanu rije?nu ribu, srijemsku kobasicu i kulen.


Tijekom godine održava se više kulturno-turisti?kih-gospodarskih-tradicionalnih i zabavnih manifestacija; “Ilo?ka berba grož?a” (višednevna tradicionalna kulturno-zabavna i gastro-turisti?ka manifestacija koja se održava od 1962. g. - prvi vikend mjeseca rujna), “Vinkovo” (posveta vinograda uz vino, tamburašku glazbu, kobasice i slaninu - sredina sije?nja), “Kapistranovo” (Dan grada, obilježavanje smrti Sv. Ivana Kapistrana, hodo?aš?a u crkvu i dr. 23. 10.), “Festival glumca” (svibanj), Ocjenjivanje i degustacija vina Slavonije, Baranje i Srijema – (travanj), “Majpana” (obi?aji slova?ke nacionalne manjine - svibanj), malonogometni turnir (srpanj), Kup grada za Kajak i kanu na mirnim i divljim vodama (listopad) i drugi kulturno zabavni doga?aji.


Turisti?ka zajednica grada Iloka poziva Vas u vinorodni kraj, ponad lijepog plavog Dunava, “koji je kod Iloka najljepši”. Ne propustite doživjeti ?ari krajolika, duh starine i veselje koje pruža ?aša vina.


izvor:tzvsz.hr



Vukovar










VUKOVAR, grad heroj


Položaj

Grad smješten u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, na ušću Vuke u Dunav, u zagrljaju Slavonije i Srijema. Grad, prepoznatljiv po bogatoj povijesti, kulturi, tradiciji i baroknoj arhitekturi, vučedolskoj golubici, Dunavu i mostovima na Vuki, te nadasve, po gostoljubivosti svojih stanovnika. Grad koji izniče iz ruševina i polako dan za danom vraća se svome normalnom životu grada na krajnjem istoku zemlje Hrvatske.

Povijest


Vukovar je grad bogate i zanimljive tisućljetne povijesti.O tome svjedoče arheološki nalazi s lokaliteta Lijeva bara,gdje je otkriveno groblje njegovih prvih stanovnika iz 10. i 11. st.,a koje pripada bjelobrdskoj kulturi.
Vukovo je stari naziv za Vukovar koji se prvi put spominje u starim listinama kao Valko,Walk,Wolkov.Tragove tog naziva nalazimo već 1220.god. u starim listinama koje spominju Vukovsku županiju.Od 14.st. dobiva pomađaren naziv Vukovar,kada je Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom.Vukovo je bilo smješteno na ušću rijeke Vuke u Dunav,te je po toj rijeci i dobilo ime.Vukovska županija protezala se između Dunava i Save.
Vukovarska tvrđava nalazila se na povišenom položaju visoke dunavske obale i bila je važno strateško mjesto u obrambenom lancu protiv Turaka.Zauzeta je 1526. pri velikom vojnom pohodu Sulejmana Veličanstvenog.Turska vladavina trajala je gotovo 2 stoljeća.Imao je oko 3000 stanovnika ,5 gradskih četvrti,nekoliko džamija i dvije škole.

U 18.st. u sklopu austrijskog carstva ulazi u novo razdoblje.Naseljava se više Njemaca,Mađara,Židova,Rusina,Slovaka i Ukrajinaca,pa Vukovar postaje multinacionalan grad.

Njemački grofovi Eltz su 1736.god.,kupnjom velikog područja ,osnovali vukovarsko vlastelinstvo koje će tjekom dva stoljeća imati presudan kulturni i ekonomski utjecaj na razvoj.Tada se osnovao i Novi Vukovar,koji se razvija na lijevoj obali Vuke,u početku pretežno naseljen Nijemcima.Carica Marija Terezija 1745.god. obnovila je slavonske županije.Osnovana je velika Županija srijemska koja se protezala od Osijeka do Zemuna,a središte joj je bilo u Vukovaru.
U drugoj polovici 19.st Stari i Novi Vukovar spojit će se u jedan grad.Vukovar je poznat po baroknim i klasicističkim zgradama i palačama koje su oblikovale središnje trgove i ulice.
U povelji iz 1231.god. Herceg Koloman spominje da su se u Vukovaru naselili Nijemci,Mađari i Hrvati kojima je podijelio povlastice.

Vukovar je grad sjeveroistočnog dijela Hrvatske poznat po svojoj iznimno vrijednoj kulturnoj baštini,brojnim spomenicima kulture,muzejima,galerijama i knjižnicama.Barokni svodovi i vučedolska golubica ocrtavaju njegov potpuni srednjoeuropski identitet. Vukovar je stari barokni grad, poznat po Domovinskom ratu, koji je Hrvatska vodila u obrani od velikosrpske agresije. U potpunom okruženju od kolovoza do studenog 1991. grad je potpuno razoren, poginuli su brojni branitelji i civili, a ostalo hrvatsko stanovništvo je prognano iz svojih domova. Nad Vukovarom je izvršen genocid, ekocid i kulturocid. Krvava je bilanca rata za grad na koji je ispaljeno milijun granata, raketa i bombi. Ubijeno je tisuću hrvatskih branitelja i još toliko civila. Vukovarska bitka postala je simbol hrvatskog otpora nadmoćnijem osvajaču. U Vukovaru su stvoreni uvjeti za obranu cijele Domovine Hrvatske.


Turizam


Vukovar više nije ruševina, nije više ni veliko gradilište. Ulicama gada prolazi 30 000 Vukovaraca, od toga 18 000 povratnika. U Vukovaru su uz Vukovarce i graditelji i konzervatori i restauratori, arhitekti i urbanisti, mnogobrojni umjetnici, slikari, glazbenici i glumci koji, u sada već tradicionalnim manifestacijama, kao što su Festival glumca, Vukovarsko lutkarsko proljeće, Vukovarski festival komorne glazbe, Vukovarski salon, Vukovarski filmski festival, Vukovarske adventske svečanosti, Novinarsko književni susreti Grad to ste Vi, posvećene na Ovčari ubijenom novinaru Hrvatskog radio Vukovara Siniši Glavaševiću, Memorijal Stjepana Petrovića, posvećen na Ovčari ubijenom muzealcu, Vukovarska špica, te mnogobrojne sportske priredbe, daju ovom gradu lice bogate duhovnosti pretvarajući ga u otvoreni grad-grad kulture. Među mnoštvom vrlo atraktivnih, ali u ratu teško stradalih građevina, ističu se dvorac Eltz iz XVIII st., barokne zgrade u središtu grada, franjevački samostan, župna crkva sv.Filipa i Jakova, pravoslavna crkva sv. Nikolaja i dr. Izvan grada na obali Dunava prema Iloku nalazi se Vučedol, bogato arheološko nalazište. Na lokalitetu je nađeno mnogo bogato urešene keramike, od kojih je jedna u obliku golubice, nazvana Vučedolska golubica, simbol grada Vukovara. Nedavno je u Vukovaru pronađena i keramička čizmica kultnog značenja, s ornamentima tipičnima za razdoblje vučedolske kulture. Atraktivno ušće rijeke Vuke u Dunav, šetališta uz Dunav i uređene plaže osiguravaju športsko-rekreacijske aktivnosti tijekom cijele godine, a posebice u toplom dijelu godine kada je moguće kupanje. Na Dunavu i Vuki popularan je ribolov(som, smuđ, šaran, štuka, kečiga). Prirodne ljepote, odlične geografske predispozicije područja, bogato povijesno i kulturno nasljeđe te mentalitet stanovništva, temelj su razvoja turizma grada Vukovara.

izvor:tzvsz.hr
 
Poslednja izmena:
Top