Grad Zajecar

Član
Učlanjen(a)
31.05.2009
Poruka
436
800px-zajecar_centar.jpg
9872850.jpg
Serbia_Zaječar.png
11640257.jpg


gradonacelnik.jpg

Gradonačelnik Zaječara

Boško Ničić



Najstariji poznati stanovnici ovih krajeva bili su Tribali, posle njih na ovom području se spominju Mezi, u dolini Timoka pominju se još i Timahi, ali se o njima sem njihovog imena ništa ne zna. Naseljeni Sloveni u ove krajeve nazvali su se Timočani, a prve direktne vesti o Timočanima odnose se na 818.god., kada se oni već smatraju formiranom slovenskom grupom, te iste godine oni su se odmetnuli od Bugara.

Zaječar se prvi put spominje 1466. godine u turskom tefteru vezanom za stanovništvo vidinskoga pašaluka, a od XVI - XVIII veka ima malo podataka o naselju. 1806.god. stvoreni su povoljni uslovi za dizanje ustanka u ovim krajevima Karađorđe je odobrio hajduk Veljku Petroviću, knezu Milisavu i popu Radosavu da sa Timočanima i Crnorečanima dižu ustanak i posle niza uspešnih bojeva najveći deo Krajine i Zaječara je oslobođen. Kriza i propast Prvog srpskog ustanka imali su teške posledice i u ovim krajevima. 1833.god. ovaj kraj je konačno oslobođen i pripojen Srbiji. Naziv je najverovatnije turskoga porekla. Po nekim pretpostavkama potiče od izvesnog Said-Asir paše koji je svoju vojsku postavio u dolini Timoka u godinama kriznim po srpsku despotovinu.

U blizini grada se nalaze ostaci rimske carske palate iz IV pre nove ere, Felix Romuliana (Gamzigrad), koja je priznata kao svetska kulturna baština pod zaštitom UNESKO-a.


Timočka Krajina je živela mirno sve do 1876. godine, kada su Srbija i Crna Gora ušle u rat sa Turcima, potpomažući time srpske ustanike u Bosni i Hercegovini, koji su digli bunu 1875. godine. Ovi krajevi su ponovo postali poprište krvavih borbi sa Turcima, koji su ovamo upadali iz Vidinskog pašaluka.

1883. godine je u Istočnoj Srbiji izbila Timočka buna. Neposredan povod Timočkoj buni je bila naredba Vlade o oduzimanju oružja od narodne vojske. Prvo je se pobunio boljevački srez, a odmah zatim sokobanjski i knjaževački. Buna je zahvatila i neke delove zaječarskog sreza, a sam grad Zaječar igrao je važnu ulogu u rešavanju sudbine ove bune. Vođi pobune bili su lokalni radikalski prvaci: u boljevačkom srezu pop Marinko Ivković, Dobrosav Petrović i pop Milija Petrović; u sokobanjskom srezu Ljuba Didić, a u Knjaževcu Aca Stojanović, Gavra Aničić i drugi. Novembar 1883. godine je bio najtragičniji mesec u istoriji Zaječara. Nazvan je "mesecom smrti". Preki sud je izricao smrtne kazne, koje su već sutradan izvršavane na Kraljevici. Preki sud je u Zaječaru osudio 825 učesnika bune (94 na smrt, ostale na robiju, zatočenje i zatvor, dok je 70-oro uhapšenih oslobođeno).

U Beogradu su pohapšeni članovi Glavnog odbora Narodne radikalne partije i sprovedeni pred Preki sud u Zaječaru. Neki od njih su pred sudom pokazali slabost, kukavičluk i izdajničko držanje. Deo ih je osuđen na smrt, deo na zatvorske kazne, a deo oslobođen. Nikola Pašić, vođa stranke, uspeo je da prebegne u Bugarsku, odakle je nastavio političku borbu protiv režima kralja Milana.
Nikola Pašić se 1889. godine, nakon abdikacije kralja Milana, vraća u zemlju. Već 1890. godine je izabran za predsednika Narodne skupštine, a 1891. godine sastavio je svoj prvi kabinet Vlade. Period mira i stabilnosti kratko je trajao. Srbiji, a u okviru nje Timočkoj Krajini i Zaječaru, bilo je suđeno da u roku, kraćem od dve godine, učestvuje u tri velika rata - dva balkanska i u Prvom svetskom ratu.

Nakon dve decenije življenja i rada u miru celu državu (Kraljevinu Jugoslaviju) i ove krajeve zahvatio je novi ratni požar, mnogo strašniji i krvaviji od predhodnog. Za Kraljevinu Jugoslaviju i zaječarski kraj Drugi svetski rat je počeo 6. aprila 1941. godine. Već 13. aprila te godine, oko četiri časa po podne, u Zaječar su ušla jedna nemačka borna kola i dva motocikla sa prikolicom, kao predhodnica nemačke vojne jedinice, koja je se kretala iz Bugarske i u Zaječar ušla 14. aprila.

Borbe za oslobođenje Zaječara otpočele su 6. septembra 1944. godine napadom 23. srpske divizije Narodnooslobodilačke Vojske Jugoslavije (NOVJ) na Zaječar. Jedinice ove divizije su već sutradan, 7. septembra u 16 časova, ušle u grad. Međutim, već 8. septembra 23. divizija je se moprala povući iz grada, jer su jake nemačke snage, koje su se povlačile iz Grčke (delovi E grupe armija), nadirale dolinom Timoka ka Zaječaru.

Teške i krvave borbe za oslobođenje vođene su do kraja septembra i prvih dana oktobra na širem prostoru Zaječara zajedničkim dejstvom jedinica NOVJ i Crvene armije. U noći 7/8. oktobra 1944. godine jedinice 45. divizije NOVJ i delovi 64. korpusa i 4. mehanizovanog korpusa Crvene armije okončali su ovu višenedeljnu borbu i ušli u Zaječar. Time je ovaj grad konačno postao slobodan, razvijajući se i gradeći u miru do danas.
 
Član
Učlanjen(a)
14.08.2009
Poruka
2
Boško Ničić ...običan sitan lopov i kriminalac
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
19.01.2010
Poruka
684
800px-zajecar_centar.jpg



Nazvan je "mesecom smrti". Preki sud je izricao smrtne kazne, koje su već sutradan izvršavane na Kraljevici. Preki sud je u Zaječaru osudio 825 učesnika bune (94 na smrt, ostale na robiju, zatočenje i zatvor, dok je 70-oro uhapšenih oslobođeno).

U Beogradu su pohapšeni članovi Glavnog odbora Narodne radikalne partije i sprovedeni pred Preki sud u Zaječaru. Neki od njih su pred sudom pokazali slabost, kukavičluk i izdajničko držanje. Deo ih je osuđen na smrt, deo na zatvorske kazne, a deo oslobođen. Nikola Pašić, vođa stranke, uspeo je da prebegne u Bugarsku, odakle je nastavio političku borbu protiv režima kralja Milana.

Nakon dve decenije življenja i rada u miru celu državu (Kraljevinu Jugoslaviju) i ove krajeve zahvatio je novi ratni požar, mnogo strašniji i krvaviji od predhodnog. Za Kraljevinu Jugoslaviju i zaječarski kraj Drugi svetski rat je počeo 6. aprila 1941. godine. Već 13. aprila te godine, oko četiri časa po podne, u Zaječar su ušla jedna nemačka borna kola i dva motocikla sa prikolicom, kao predhodnica nemačke vojne jedinice, koja je se kretala iz Bugarske i u Zaječar ušla 14. aprila.

Teške i krvave borbe za oslobođenje vođene su do kraja septembra i prvih dana oktobra na širem prostoru Zaječara zajedničkim dejstvom jedinica NOVJ i Crvene armije. U noći 7/8. oktobra 1944. godine jedinice 45. divizije NOVJ i delovi 64. korpusa i 4. mehanizovanog korpusa Crvene armije okončali su ovu višenedeljnu borbu i ušli u Zaječar. Time je ovaj grad konačno postao slobodan, razvijajući se i gradeći u miru do danas.

Brate koji je nadahnuti pisac ovo napisao ?!!!
Sve vas je izbrukao....
Pa ovi se držali kukavički na sudu a Nikola Pašić hrabro uteko, još pazi gde u Bugarsku...
Ajd obriši ili preradi post...
Nemoj da se brukate, vi ste sredina koja ima o čemu da priča i čime da se hvali... Nemoj to ušo jedan nemački moped i jedan borbeni dvosed pa ušo 13 a došo 14,...
Ružno brate, da ne kažem sramna priča daleko od istine....

I čemu ti služi slika gradonačelnika u ovom postu ??!!!
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top