Govorite o svojim osećanjima i osećaćete se bolje

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Govorite o svojim osećanjima i osećaćete se bolje


By Julie Steenhuysen
prevod Radmila Grujičić


Govorite o svojim osećanjima i smanjićete tugu i ljutnju potvrdjuje najnovije američko naučno istraživanje mozga.Ovo potvrdjuje već znano iskustvo da u razgovoru sa psihoterapeutom ili sa nekim pred kim se otvorimo i budemo iskreni, učini da se posle toga osećamo mnogo bolje.

Nučnici kažu da ljudi pričanjem o negativnim osećanjima aktiviraju deo mozga odgovornog za kontrolu impulsa.
‘’Ova regija mozga koju smo pratili u našem istraživanju ima ulogu u kontroli besa i negativnih emocija" kaže naučnik istraživač na Kalifornijskom u Los Andjelesu gospodin Matthew Lieberman, koji je svoju studiju i rezultate obajvio u časopisu Žurnal psihološke nauke.
On i njegove kolege skenirali su mozgove 30. ljudi – od toga 18 žena i 12 muškaraca izmedju 18 i 36 godina –dok su im pokazivali fotografije ljudi na kojima su bile vidljive jako izražene emocije.

Od njih je traženo da kategorišu osećanja koja vide od tuzan ili ljut ili da izaberu jedno od dva specifčna imena "Sally ili Harry" koje su sparivali sa fotografijama.
Ono što su oni pronašli to je da, kada su ljudi spajali reč kao što je ljut sa ljutim licem u koje su gledali, amplituda moždane aktivnosti u delu koji je odgovoran za strah, paniku i druge jake emocije pokazivala je pad i manji intenzitet.
Ono što je pri tom raslo, odnosno pokazivalo veći intenzitet, jeste amplituda koja prati desni lateralni prefrontalni korteks, deo mozga odgovornog za kontrolu impulsa. "Ovo je bila jedina regija koja je pokazivala povećanu aktivnost u celom mozgu pri izgovaranju osećanja prilikom posmatranja fotografija. " rekao je gospodin Lieberman.Ovo je ista regija odgovorna i za kontrolu motorike.’’ To je kao kada vozite i vidite u daljini žuto svetlo na semaforu, tako da imate vreme da se zaustavite. Upravo takvu ulogu ima i aktivnost u ovom delu mozga’’.
Ovo istraživanje nije pokazalo značajnu razliku po polu kao što su neka ranija istraživanja pokazivala razliku i to u količini izgovorenih osećanja i po spremnosti da se o osećanjima otovreno govori.

" Žene govore više spontanio o osećanjima ali kada se od muškaraca to isto zatraži oni mogu govoriti i više od žena" on je rekao.
Ovi rezultati istraživanja pružaju naučnu potporu tradicionalniom uverenju da i sama priča o osećanjima pomaže i utiče terapijski.
" Mislim da mi svi verujemo da pričanjem o našim osećanjima, pravimo unutrašnje bolje uvide, i ti uvidi na omogućavaju upravo promenu u nama samima.’’ rekao je Lieberman.

Lieberman je rekao da otovreno govoreći o osećanjima mi ne samo da ih bolje razumemo i kontrolišemo već radimo i nešto bazičnije:
" Nije samo da ih dublje shvatamo," rekao je . "već počinjemo da razumemo i ono iznutra od čega smo satkani."


 
Član
Učlanjen(a)
28.05.2010
Poruka
89
Da, ali samo kada su iziritiranost zbog neke nepravde ili veliki pritisak obaveza u pitanju.
Stvari poput bolesti i tuge su isuviše lične stvari za mene, a istinski gnev, kada ga osetim, je uvek hladan.
 
Član
Učlanjen(a)
24.06.2010
Poruka
18
Shto so onie koi ni sami sebe si nemozat da si dozvolat nitu da priznaat kako se custvuvaat ,,,,,, a kamo li da smognat snagi da spodelat.
Dobro e da razmisluvash ,,,imash uvid vo svoite cuvstva,,,ushte pogolema doblest da ima snagi da se izgovorat i verojatno vrv da se spodelat,,,,,sekako e iscelitelno...
 
Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
Uglavnom kad sam iznervirana ili ljuta zbog necega, mogu da pricam o tome i stvarno mi je nakon toga bolje. Sva ostala osecanja zadrzavam u sebi....
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Ili obični ljudi koji će te u datom momentu saslušati. Ne moraju čak ni biti prijatelji. Nađu se u pravo vrijeme, na pravom mjestu i pomognu slušanjem. I to je dovoljno.
 
Član
Učlanjen(a)
20.12.2010
Poruka
892
Istina. :) Ne znam jesi li ovo "ne moraju čak ni biti prijatelji" mislila na potpune strance, ali mene to i dan-danas fascinira. Toliko puta sam se našla u ulozi slušatelja s osobom koju nikad nisam i najvjerojatnije nikad i neću više vidjeti.
Zašto bi me netko koga ne poznam razumio? Zato što je čovjek? Zato što sam po izrazu lica ocijenila da bi mogao biti više empatičan od ostalih koje znam? Zar ne bih sve to što me muči mogla reći sebi na glas jer ionako ne očekujem ništa drugo nego da me saslušaju?

Da se razumijemo, ja potpuno podupirem da ljudi pričaju o svojim osjećajima. :yea:
Samo se pitam...
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Da, baš sam mislila na potpune strance , čak i ljude sa neta. Inače, ja lako izražavam osjećanja, nikada s tim nisam imala problema, iz prostog razloga što mislim da sve ono što uradimo ili osjećamo je ljudsko i da nemam razloga ništa da krijem. Mnogima je to možda čudno, prećerano " otvaranje ", ili iznošenje osjećanja nepoznatim ljudima. Ja se osjećanja niti stidim, niti bojim, zato s lakoćom o svemu mogu otvoreno razgovarati. I takav način komunikacije mi najviše odgovara.
 
Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Govoriti o osećanjima je, pravi lek za dušu. Jednostavno, oslobađate iz duše neku napetost, koja vam ne da mira i koja vas može na neki način iscrpljivati, a da toga niste ni svesni. Jedan loš osećaj, čoveku oduzima mnogo energije, jer sve svoje misli usresređuje na taj loš osećaj. Ako imamo pravog prijatelja, sa kojim možemo osećanja podeliti, onda smo mi u baš dobroj poziciji, jer lečimo dušu, oslobađajući je od svog opterećenja i napetosti. I sam čin, da taj neko zna šta vas muči i boli, je lep osećaj, jer se na neki način ne osećate usamljeni u onome što vas muči...
Kada govorimo o osećanjima, onda taj govor treba da bude usmeren na osobu koja nas razume i koja je saosećajna. U suprotnom, govoriti o osećanjima, nema efekta....
 
Natrag
Top