Član
- Učlanjen(a)
- 30.11.2011
- Poruka
- 1.872
Gornji Milanovac: Ikar leči šampionski
Izvor: Novosti
Košarkaški klub za decu sa posebnim potrebama opstaje samo zahvaljujući entuzijazmu trenera i roditelja. Svi treneri su volonteri - stručni, a nezaposleni - i još otplaćuju kredite za školovanje
Detalj sa treninga KK "Ikar"
GORNjI MILANOVAC - Uprkos sportskim uspesima, napretku razvoja dece sa posebnim potrebama i njihovom uključivanju u savremeno društvo, te činjenici da je jedini takve vrste u svetu, specijalizovani Košarkaški klub "Ikar" tavori bez pomoći države i sponzora, iako se svi zvanično zaklinju u podršku ovakvim projektima. Ali, na radost roditelja i ove dece, "Ikarovi" projekti potvrđuju se na terenu, a u ispravnost njihovog rada, na treninzima, uveravaju se i sportski, i stručnjaci za defektologiju. Pri tome, treneri u ovom klubu su volonteri i baš nijedan nigde nije zaposlen...
Klub "Ikar" osmislio je Predrag Begenišić, jedini licencirani košarkaški trener u Srbiji za decu sa posebnim potrebama, a sa mališanima - pored njega - rade još profesorka Aleksandra Topalović (25), psiholog Milica Vučetić (26), viši fizioterapeut Mina Maksimović (25) i profesor Dimitrije Dmitrović (27).
- Posle medijske promocije našeg kluba, zovu nas roditelji dece ometene u razvoju iz svih krajeva Srbije, pa i okruženja, sa željom da pomognemo i njihovoj deci. Želimo i mi, ali rizik može biti veliki jer su psiha, potrebe i sklonosti svakog takvog deteta različite. Zbog njihovog teško predvidivog ponašanja, upoznavanje sa svakim traje mesecima, a rezultat je uvek neizvestan... Jednom dečaku, tako, godinu dana nikako nismo mogli da priđemo, a kada se "otvorio", ispostavilo se da je postao naša maza! Drugi je, nadalje, upravo u "Ikaru" prvi put progovorio... - složno objašnjavaju Topalović, Vučetić, Dimitrijević i Begenišić, uvereni da u Srbiji treba otvoriti još sličnih klubova, kojima bi oni rado pomogli u obuci i prenošenjem iskustava.
Dobro bi, kažu, bilo i da Ministarstvo prosvete otvori takva radna mesta, a ne da klubovi, poput njihovog "Ikara", opstaju isključivo zahvaljujući entuzijazmu. A, i roditelji zaslužuju svako priznanje: treneri ističu kako očevi i majke moraju da budu na treninzima i, zbog negovanja dece, jednostavno ne mogu da rade. Zato je klub, posle samo godinu i po rada, već postao jedna velika porodica...
"Ikarovi" treneri, međutim, otišli su i korak dalje, te sačinili stručni rad "Metodika treniranja dece sa posebnim potrebama u Košarkaškom klubu Ikar". Ovu briljantnu studiju, proizvod znanja i neposrednih iskustava u radu sa mališanima i njihovim roditeljima, stručnjaci preporučuju i kao udžbenik za defektološke i druge specijalne škole - iako za pisanje ove knjige, jedinstvene u svetu, volonteri nisu naplatili ni dinar. Na njenoj promociji u Gornjem Milanovcu, u prepunoj sali "Norveške kuće", dobar deo publike je i - zaplakao.
- U saradnji sa roditeljima, u "Ikarov" timski program do sada smo uveli 30 mališana sa posebnim potrebama iz milanovačkog atara. Činjenica je da se na košarkaškom terenu ogledaju i sa vršnjacima iz redovne populacije, ali nam za patentiranje dosadašnjih iskustava treba, bez taksa, minimum 85.000 dinara, kojih nemamo. Uz to, i sam prevod na engleski košta 1.500 evra, a bez toga je rad nemoguće ponuditi ustanovama za inkluziju u Evropskoj uniji, koje "Ikar" već tretiraju kao istinski fenomen - objašnjava Predrag Begenišić, navodeći kako i ostale mlade kolege, za stečeno fakultetsko obrazovanje u ovoj oblasti, još 40 meseci moraju da otplaćuju kredite...
SKROMNO
KOŠARKAŠKI klub "Ikar", uprkos uspesima, iz budžeta SO Gornji Milanovac, mesečno dobija samo 4.126 dinara.
OTVORENI ZA PROVERU
OHRABRENI uspesima u razvoju dece i stepenom njihovog uključivanja u redovnu populaciju, stručnjaci iz "Ikara" konkurisaće za pomoć koju, upravo zarad inkluzije, nude ambasada Japana, fond "Papos" - specijalizovan za rad sa invalidima - i NIS. Želja im je, međutim, i da Ministarstvo zdravlja, Košarkaški savez Srbije i sve druge nadležne ustanove pregledaju njihove štićenike i procene napredak...
Izvor: Novosti
Košarkaški klub za decu sa posebnim potrebama opstaje samo zahvaljujući entuzijazmu trenera i roditelja. Svi treneri su volonteri - stručni, a nezaposleni - i još otplaćuju kredite za školovanje
Detalj sa treninga KK "Ikar"
GORNjI MILANOVAC - Uprkos sportskim uspesima, napretku razvoja dece sa posebnim potrebama i njihovom uključivanju u savremeno društvo, te činjenici da je jedini takve vrste u svetu, specijalizovani Košarkaški klub "Ikar" tavori bez pomoći države i sponzora, iako se svi zvanično zaklinju u podršku ovakvim projektima. Ali, na radost roditelja i ove dece, "Ikarovi" projekti potvrđuju se na terenu, a u ispravnost njihovog rada, na treninzima, uveravaju se i sportski, i stručnjaci za defektologiju. Pri tome, treneri u ovom klubu su volonteri i baš nijedan nigde nije zaposlen...
Klub "Ikar" osmislio je Predrag Begenišić, jedini licencirani košarkaški trener u Srbiji za decu sa posebnim potrebama, a sa mališanima - pored njega - rade još profesorka Aleksandra Topalović (25), psiholog Milica Vučetić (26), viši fizioterapeut Mina Maksimović (25) i profesor Dimitrije Dmitrović (27).
- Posle medijske promocije našeg kluba, zovu nas roditelji dece ometene u razvoju iz svih krajeva Srbije, pa i okruženja, sa željom da pomognemo i njihovoj deci. Želimo i mi, ali rizik može biti veliki jer su psiha, potrebe i sklonosti svakog takvog deteta različite. Zbog njihovog teško predvidivog ponašanja, upoznavanje sa svakim traje mesecima, a rezultat je uvek neizvestan... Jednom dečaku, tako, godinu dana nikako nismo mogli da priđemo, a kada se "otvorio", ispostavilo se da je postao naša maza! Drugi je, nadalje, upravo u "Ikaru" prvi put progovorio... - složno objašnjavaju Topalović, Vučetić, Dimitrijević i Begenišić, uvereni da u Srbiji treba otvoriti još sličnih klubova, kojima bi oni rado pomogli u obuci i prenošenjem iskustava.
Dobro bi, kažu, bilo i da Ministarstvo prosvete otvori takva radna mesta, a ne da klubovi, poput njihovog "Ikara", opstaju isključivo zahvaljujući entuzijazmu. A, i roditelji zaslužuju svako priznanje: treneri ističu kako očevi i majke moraju da budu na treninzima i, zbog negovanja dece, jednostavno ne mogu da rade. Zato je klub, posle samo godinu i po rada, već postao jedna velika porodica...
"Ikarovi" treneri, međutim, otišli su i korak dalje, te sačinili stručni rad "Metodika treniranja dece sa posebnim potrebama u Košarkaškom klubu Ikar". Ovu briljantnu studiju, proizvod znanja i neposrednih iskustava u radu sa mališanima i njihovim roditeljima, stručnjaci preporučuju i kao udžbenik za defektološke i druge specijalne škole - iako za pisanje ove knjige, jedinstvene u svetu, volonteri nisu naplatili ni dinar. Na njenoj promociji u Gornjem Milanovcu, u prepunoj sali "Norveške kuće", dobar deo publike je i - zaplakao.
- U saradnji sa roditeljima, u "Ikarov" timski program do sada smo uveli 30 mališana sa posebnim potrebama iz milanovačkog atara. Činjenica je da se na košarkaškom terenu ogledaju i sa vršnjacima iz redovne populacije, ali nam za patentiranje dosadašnjih iskustava treba, bez taksa, minimum 85.000 dinara, kojih nemamo. Uz to, i sam prevod na engleski košta 1.500 evra, a bez toga je rad nemoguće ponuditi ustanovama za inkluziju u Evropskoj uniji, koje "Ikar" već tretiraju kao istinski fenomen - objašnjava Predrag Begenišić, navodeći kako i ostale mlade kolege, za stečeno fakultetsko obrazovanje u ovoj oblasti, još 40 meseci moraju da otplaćuju kredite...
SKROMNO
KOŠARKAŠKI klub "Ikar", uprkos uspesima, iz budžeta SO Gornji Milanovac, mesečno dobija samo 4.126 dinara.
OTVORENI ZA PROVERU
OHRABRENI uspesima u razvoju dece i stepenom njihovog uključivanja u redovnu populaciju, stručnjaci iz "Ikara" konkurisaće za pomoć koju, upravo zarad inkluzije, nude ambasada Japana, fond "Papos" - specijalizovan za rad sa invalidima - i NIS. Želja im je, međutim, i da Ministarstvo zdravlja, Košarkaški savez Srbije i sve druge nadležne ustanove pregledaju njihove štićenike i procene napredak...