Dałe
- Učlanjen(a)
- 04.10.2011
- Poruka
- 3.295
Godišnje ograničiti broj dana za odsustvovanje sa posla
Izvor:Blic
ZAGREB - Broj dana koji zaposlenici koriste za odmore i odsustvovanje s posla treba godišnje da se ograniči, jer se događa da se neiskorišteni dani iz prethodne, koriste u narednoj godini, pa tako radnici odsustvuju s posla i do 40 dana tijekom jedne godine, dok je kod nekih javnih poduzeća to čak i više od 50 dana, kažu u Uniji poslodavaca Srbije (UPS).
Takva situacija, smatra glasnogovornik UPS Dragoljub Rajić, dovodi do toga da poslodavci u nekom vremenskom periodu nemaju dovoljan broj zaposlenih čime se remeti poslovanje, tehnološki i proizvodni proces.
On je naveo primjer velikih trgovinskih lanaca gdje se u svakom trenutku u godini oko jedanaest posto zaposlenih nalazi na nekom vidu odsustva.
Rajić je, u nedavnom razgovoru s novinarima, dodao da mora postojati limitirano ograničenje, odnosno da se u pojedinačnim kolektivnim ugovorima precizno navede da zaposlenik može maskimalno iskoristiti 30 dana odmora u toku jedne godine, a ako ih ima više iz one prethodne godine, da to uđe u taj limit.
Takve odredbe bi omogućile poslodavcima da planiraju svoje poslovne aktivnosti, jer se događa da u trenutku kada je veliki broj zaposlenih prisutan, mora dodatno zapošljava ili angažira ljude za privremene poslove, a to je sve dodatni trošak.
U analizi troškova primjene Općeg kolektivnog ugovora, koju je objavio UPS, navodi se da su 42 poduzeća uputila primjedbu da se pomenuti član ugovora koristi kako bi se dani godišnjeg odmora kumulirale i prijedlog poslodavaca je da maksimalni broj iskorištenih dana u jednoj godini treba da se ograniči na 30.
Također je potrebno ograničiti i broj slobodnih dana jer se često događa da kumulirani dani godišnjeg odmora i slobodni dani, prijeđu 35 ili 40 radnih dana.
Upućene su i primjedbe da je ovaj članak nedovoljno definiran i da u kriterije na temelju kojih se utvrđuje dužina godišnjeg odmora treba unijeti i poseban učinak i uspjeh ostvaren na radu u tekućoj ili prethodnoj godini.
Također, ne postoji rok u kome zaposleni treba unaprijed najaviti poslodavcu korištenje godišnjeg odmora, broj dana i datum otpočinjanja odmora, kako bi poslodavcu omogućio kvalitetno organizirati posao u toku sezone godišnjih odmora.
UPS smatra i da je potrebna temeljita redukcija ostalih izostanaka s posla , koja je u Srbiji za 40 do 50 posto veća nego u razvijenim industrijskim zemljama.
Ovo poslodavačka udruženje navelo je i da je jedna mini-analiza u srednjem proizvodnom poduzeću iz Beograda sa 122 zaposlena pokazala da je ukupan broj dana godišnjeg odmora, plaćenog odsustvovanja sa posla i bolovanja u 2010. godini bio 5.050 radnih dana ili 41,4 radni dan po zaposlenom, a ukupan gubitak poduzeća mjeren cijenom minimalnog radnog sata bio je 3,83 milijuna dinara.
Međutim, kako je prosječna cijena radnog sata u ovom preduzeću bila za 24 posto veća od minimalne, realan gubitak je iznosio oko 4,75 milijuna dinara.
Kada se uzme u obzir da u Srbiji aktivno posluje više od 72.000 poduzeća (tvrtke koje podnose Bonitet NBS završne financijske račune) procjene pokazuju da je godišnji gubitak po tom osnovu na nivou čitave privrede između 25 i 30 milijardi dinara.
Izvor:Blic
ZAGREB - Broj dana koji zaposlenici koriste za odmore i odsustvovanje s posla treba godišnje da se ograniči, jer se događa da se neiskorišteni dani iz prethodne, koriste u narednoj godini, pa tako radnici odsustvuju s posla i do 40 dana tijekom jedne godine, dok je kod nekih javnih poduzeća to čak i više od 50 dana, kažu u Uniji poslodavaca Srbije (UPS).
Takva situacija, smatra glasnogovornik UPS Dragoljub Rajić, dovodi do toga da poslodavci u nekom vremenskom periodu nemaju dovoljan broj zaposlenih čime se remeti poslovanje, tehnološki i proizvodni proces.
On je naveo primjer velikih trgovinskih lanaca gdje se u svakom trenutku u godini oko jedanaest posto zaposlenih nalazi na nekom vidu odsustva.
Rajić je, u nedavnom razgovoru s novinarima, dodao da mora postojati limitirano ograničenje, odnosno da se u pojedinačnim kolektivnim ugovorima precizno navede da zaposlenik može maskimalno iskoristiti 30 dana odmora u toku jedne godine, a ako ih ima više iz one prethodne godine, da to uđe u taj limit.
Takve odredbe bi omogućile poslodavcima da planiraju svoje poslovne aktivnosti, jer se događa da u trenutku kada je veliki broj zaposlenih prisutan, mora dodatno zapošljava ili angažira ljude za privremene poslove, a to je sve dodatni trošak.
U analizi troškova primjene Općeg kolektivnog ugovora, koju je objavio UPS, navodi se da su 42 poduzeća uputila primjedbu da se pomenuti član ugovora koristi kako bi se dani godišnjeg odmora kumulirale i prijedlog poslodavaca je da maksimalni broj iskorištenih dana u jednoj godini treba da se ograniči na 30.
Također je potrebno ograničiti i broj slobodnih dana jer se često događa da kumulirani dani godišnjeg odmora i slobodni dani, prijeđu 35 ili 40 radnih dana.
Upućene su i primjedbe da je ovaj članak nedovoljno definiran i da u kriterije na temelju kojih se utvrđuje dužina godišnjeg odmora treba unijeti i poseban učinak i uspjeh ostvaren na radu u tekućoj ili prethodnoj godini.
Također, ne postoji rok u kome zaposleni treba unaprijed najaviti poslodavcu korištenje godišnjeg odmora, broj dana i datum otpočinjanja odmora, kako bi poslodavcu omogućio kvalitetno organizirati posao u toku sezone godišnjih odmora.
UPS smatra i da je potrebna temeljita redukcija ostalih izostanaka s posla , koja je u Srbiji za 40 do 50 posto veća nego u razvijenim industrijskim zemljama.
Ovo poslodavačka udruženje navelo je i da je jedna mini-analiza u srednjem proizvodnom poduzeću iz Beograda sa 122 zaposlena pokazala da je ukupan broj dana godišnjeg odmora, plaćenog odsustvovanja sa posla i bolovanja u 2010. godini bio 5.050 radnih dana ili 41,4 radni dan po zaposlenom, a ukupan gubitak poduzeća mjeren cijenom minimalnog radnog sata bio je 3,83 milijuna dinara.
Međutim, kako je prosječna cijena radnog sata u ovom preduzeću bila za 24 posto veća od minimalne, realan gubitak je iznosio oko 4,75 milijuna dinara.
Kada se uzme u obzir da u Srbiji aktivno posluje više od 72.000 poduzeća (tvrtke koje podnose Bonitet NBS završne financijske račune) procjene pokazuju da je godišnji gubitak po tom osnovu na nivou čitave privrede između 25 i 30 milijardi dinara.