LEGEND
- Učlanjen(a)
- 06.08.2009
- Poruka
- 24.424
Cilj je intenzivnog uzgoja voćnih vrsta, trešnje i višnje, prinos lijepih i kvalitetnih plodova. Za normalan rast i razvitak traže sve mikro i makroelemente, poput ostalih višegodišnjih kultura, koje korijenjem uzimaju iz otopine tla. Važno je da su hranjiva pristupačna u svim razdobljima razvoja, što je slučaj u prozračnim i umjereno vlažnim tlima, dok ostala tla agromelioracijskim mjerama treba popraviti.
Prije podizanja voćnjaka obavlja se kemijska i fizikalna analiza tla, kojom se odredi koncentracija pojedinih hranjiva i reakcija tla, a na temelju nje i količina mineralnih gnojiva i moguća mjera kalcizacije. Ako su fizikalna svojstva nepovoljna poput teških, zbitih i vlažnih tala, potrebno ih je što prije popraviti odgovarajućim agrotehničkim zahvatima. Teška tla bogatija su hranjivima, ali ne odgovaraju ni trešnji ni višnji. Pogodnija su lakša tla, iako sadržavaju manje hranjiva, prije sadnje opskrbimo ih hranjivima koja su nedostatna. Kod podizanja voćnjaka dodajemo makroelemente; P2O5 fosfor, K2O kalij, CaO kalcij i MgO magnezij. Dobro opskrbljena tla, koja sadržavaju oko 30 mg P2O5 i više od 40 mg K2O, na 100 g tla nije potrebno gnojiti. Često se u voćnjaku javlja i nedostatak sumpora, bora, bakra, željeza, mangana i cinka. Njihov nedostatak možemo spriječiti istovremeno unošenjem mineralnih gnojiva, koja uz dušik, fosfor i kalij sadržavaju sekundarna hranjiva, poput NPK 5-20-30 + 26 SO3, ili primjenom soli mikroelemenata koje je najjednostavnije dodavati putem lista, a nalaze se u zajedničkoj smjesi otopina makro i mikrohranjiva (Fertina V, Fertina C i slično), ili zasebno, poput željeza u Fertini Fe i bora u Fertini B.
Prije podizanja voćnjaka obavlja se kemijska i fizikalna analiza tla, kojom se odredi koncentracija pojedinih hranjiva i reakcija tla, a na temelju nje i količina mineralnih gnojiva i moguća mjera kalcizacije. Ako su fizikalna svojstva nepovoljna poput teških, zbitih i vlažnih tala, potrebno ih je što prije popraviti odgovarajućim agrotehničkim zahvatima. Teška tla bogatija su hranjivima, ali ne odgovaraju ni trešnji ni višnji. Pogodnija su lakša tla, iako sadržavaju manje hranjiva, prije sadnje opskrbimo ih hranjivima koja su nedostatna. Kod podizanja voćnjaka dodajemo makroelemente; P2O5 fosfor, K2O kalij, CaO kalcij i MgO magnezij. Dobro opskrbljena tla, koja sadržavaju oko 30 mg P2O5 i više od 40 mg K2O, na 100 g tla nije potrebno gnojiti. Često se u voćnjaku javlja i nedostatak sumpora, bora, bakra, željeza, mangana i cinka. Njihov nedostatak možemo spriječiti istovremeno unošenjem mineralnih gnojiva, koja uz dušik, fosfor i kalij sadržavaju sekundarna hranjiva, poput NPK 5-20-30 + 26 SO3, ili primjenom soli mikroelemenata koje je najjednostavnije dodavati putem lista, a nalaze se u zajedničkoj smjesi otopina makro i mikrohranjiva (Fertina V, Fertina C i slično), ili zasebno, poput željeza u Fertini Fe i bora u Fertini B.