LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Gde je, zapravo, počeo Prvi srpski ustanak
Da li Sretenje obeležavati u Marićevića jaruzi ili na proplanku kod dva bresta, pitanje je koje i danas muči naučnike i institucije
Marićevića jaruga
Da li su se na Sretenje 1804. godine srpski ustanici sakrili u jaruzi i proglasili Karađorđa za vožda ili su zbor održali nekoliko stotina metara dalje na proplanku „kod dva bresta”? Iako se svake godine centralna državna proslava održava kod spomen-česme u Marićevića jaruzi, za naučnu javnost, posebno konzervatore, ovo pitanje još nije skinuto s dnevnog reda. Tako Božidar Krstanović, stručnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije, ukazuje na „pometnju koju je 1954. godine napravio Socijalistički savez radnog naroda kada je jednu usku vododerinu u Marićevića jaruzi proglasio za istorijsko mesto, a onda je buldožerima proširio da izgleda kao amfiteatar i tu sagradio spomen-česmu”.
– Zaštita kulturnog nasleđa je disciplina koja se bavi konzervatorskom delatnošću na osnovu utvrđene metodologije i zakonskih propisa. Osnovna funkcija zaštite je autentičnost, a ne fikcija. Kako je ustanički Orašac proglašen za znamenito mesto od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju, to se moraju utvrditi i prezentovati stvarna mesta istorijskih dešavanja a ne fiktivna – kaže Krstanović.
Brestova više nema
Pa zaista, gde je počeo Prvi srpski ustanak, može li se to mesto utvrditi posle više od dva veka i da li je to toliko važno?
Naučnici koji se bave ovim periodom srpske istorije bi se možda mogli i složiti oko jednog pitanja, a to je da ustanak nije bio na mestu gde se obeležava i proslavlja, dakle kod spomen-česme u Marićevića jaruzi, ali razlikuju se u nečem drugom. Da li treba menjati već ustaljenu praksu i može li se odrediti tačno mesto gde je zbor održan?
Rekonstrukcija Prvog srpskog ustanka traje od druge polovine 19. veka, ali je, slažu se mnogi, veliki doprinos dao istoričar Milenko Vukićević, inače prijatelj kralja Petra Prvog, koji je 1907. godine objavio dvotomno delo „Karađorđe”.
Vukićević navodi da je tačna lokacija zbora „više Marićevića jaruge kod dva velika bresta na jednom zaravanku opkoljenom sa svih strana gustim lugom”.
Pojedini istoričari, kao na primer dr Radoš Ljušić, smatraju da se danas ne može tačno utvrditi gde su bili brestovi jer su odavno posečeni. Dr Ljušić je svojevremeno, kao član komisije za državna znamenja sa Fondom „Prvi srpski ustanak” iz Aranđelovca, imao značajnu ulogu u odluci da se tada tek ustanovljeni državni praznik Sretenje obeležava na starom mestu, kod spomen-česme.
– Znali smo za istraživanja Milenka Vukićevića, ali smo smatrali da nema nekog naročitog značaja da li je zbor održan u Marićevića jaruzi ili nekih stotinak metara ili kilometar niže. Brestovi gde je zbor održan su posečeni i svi naši pokušaji da precizno odredimo lokaciju ostali su bezuspešni.. Da se narod ne bi delio i okupljao na dva mesta odlučili smo da sve ostavimo kako je i bilo do tada – ističe dr Ljušić.
Međutim, Krstanović smatra da se na osnovu Vukićevićevih istraživanja ne mogu pronaći stope gde je stajao Karađorđe, ali se može približno tačno odrediti lokacija zbora.
Dokazi postoje
Naime, Vukićević na strani 375 svog dela navodi „mesto gde je bio sastanak i izbor Karađorđa nalazi se ispod orašačke crkve i škole na severoistočnoj strani, niže mesta gde je bila kuća Teodosija Maričevića”.
Orašačka crkva i danas postoji, škola je premeštena, ali se zna gde je bila kao i kuća Maričevića koja je srušena, ali su tragovi ostali. I turski han koji su ustanici prvog zapalili bio je vrlo blizu sadašnje spomen-česme tako da je to dodatni razlog da se Marićevića jaruga eliminiše jer bi bilo previše opasno mesto za ustanike, kaže Božidar Krstanović. On je 1986. godine rekonstruisao, kako kaže, stvarni sled istorijskih dešavanja, pri čemu je koristio i rezultate seoskog učitelja i bibliotekara Dragiše Vojnovića.
– Vojnović je 1981. godine pošao tragom prve i jedine – Vukićevićeve rekonstrukcije i precizno locirao sva značajna mesta. U tome su mu pomogla i znanja meštana koji su još pamtili staru toponimiju sela. Iako je utvrdio i katastarske parcele njegov rad nije naišao na razumevanje jer je pogrešno mesto podizanja ustanka – Marićevića jaruga – već bilo obeleženo, a pojedinci su uporno istrajavali na njemu – kaže Krstanović i zaključuje:
– Iako je dokazano da obeleženo mesto u Marićevića jaruzi ne odgovara stvarnom mestu događaja, na njemu se i danas uporno i bezrazložno insistira kao mestu podizanja ustanka.
Po prirodi svog posla istoričari se više bave posledicama ustanka i širim kontekstom zbivanja, dok konzervatori istrajavaju na toponimima i smatraju da je konačno došlo vreme da se ispravi napravljena greška i taj posao prepusti struci. Državni zvaničnici za sada ćute o ovom pitanju, ali ono što ipak može da obraduje pobornike poštovanja tradicije je najava da će se ove godine Sretenje obeležiti kao dan Srbije, uz više poštovanja prema ovom događaju nego ranije.
Dragoljub Stevanović
Politika
Da li Sretenje obeležavati u Marićevića jaruzi ili na proplanku kod dva bresta, pitanje je koje i danas muči naučnike i institucije
Marićevića jaruga
Da li su se na Sretenje 1804. godine srpski ustanici sakrili u jaruzi i proglasili Karađorđa za vožda ili su zbor održali nekoliko stotina metara dalje na proplanku „kod dva bresta”? Iako se svake godine centralna državna proslava održava kod spomen-česme u Marićevića jaruzi, za naučnu javnost, posebno konzervatore, ovo pitanje još nije skinuto s dnevnog reda. Tako Božidar Krstanović, stručnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije, ukazuje na „pometnju koju je 1954. godine napravio Socijalistički savez radnog naroda kada je jednu usku vododerinu u Marićevića jaruzi proglasio za istorijsko mesto, a onda je buldožerima proširio da izgleda kao amfiteatar i tu sagradio spomen-česmu”.
– Zaštita kulturnog nasleđa je disciplina koja se bavi konzervatorskom delatnošću na osnovu utvrđene metodologije i zakonskih propisa. Osnovna funkcija zaštite je autentičnost, a ne fikcija. Kako je ustanički Orašac proglašen za znamenito mesto od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju, to se moraju utvrditi i prezentovati stvarna mesta istorijskih dešavanja a ne fiktivna – kaže Krstanović.
Brestova više nema
Pa zaista, gde je počeo Prvi srpski ustanak, može li se to mesto utvrditi posle više od dva veka i da li je to toliko važno?
Naučnici koji se bave ovim periodom srpske istorije bi se možda mogli i složiti oko jednog pitanja, a to je da ustanak nije bio na mestu gde se obeležava i proslavlja, dakle kod spomen-česme u Marićevića jaruzi, ali razlikuju se u nečem drugom. Da li treba menjati već ustaljenu praksu i može li se odrediti tačno mesto gde je zbor održan?
Rekonstrukcija Prvog srpskog ustanka traje od druge polovine 19. veka, ali je, slažu se mnogi, veliki doprinos dao istoričar Milenko Vukićević, inače prijatelj kralja Petra Prvog, koji je 1907. godine objavio dvotomno delo „Karađorđe”.
Vukićević navodi da je tačna lokacija zbora „više Marićevića jaruge kod dva velika bresta na jednom zaravanku opkoljenom sa svih strana gustim lugom”.
Pojedini istoričari, kao na primer dr Radoš Ljušić, smatraju da se danas ne može tačno utvrditi gde su bili brestovi jer su odavno posečeni. Dr Ljušić je svojevremeno, kao član komisije za državna znamenja sa Fondom „Prvi srpski ustanak” iz Aranđelovca, imao značajnu ulogu u odluci da se tada tek ustanovljeni državni praznik Sretenje obeležava na starom mestu, kod spomen-česme.
– Znali smo za istraživanja Milenka Vukićevića, ali smo smatrali da nema nekog naročitog značaja da li je zbor održan u Marićevića jaruzi ili nekih stotinak metara ili kilometar niže. Brestovi gde je zbor održan su posečeni i svi naši pokušaji da precizno odredimo lokaciju ostali su bezuspešni.. Da se narod ne bi delio i okupljao na dva mesta odlučili smo da sve ostavimo kako je i bilo do tada – ističe dr Ljušić.
Međutim, Krstanović smatra da se na osnovu Vukićevićevih istraživanja ne mogu pronaći stope gde je stajao Karađorđe, ali se može približno tačno odrediti lokacija zbora.
Dokazi postoje
Naime, Vukićević na strani 375 svog dela navodi „mesto gde je bio sastanak i izbor Karađorđa nalazi se ispod orašačke crkve i škole na severoistočnoj strani, niže mesta gde je bila kuća Teodosija Maričevića”.
Orašačka crkva i danas postoji, škola je premeštena, ali se zna gde je bila kao i kuća Maričevića koja je srušena, ali su tragovi ostali. I turski han koji su ustanici prvog zapalili bio je vrlo blizu sadašnje spomen-česme tako da je to dodatni razlog da se Marićevića jaruga eliminiše jer bi bilo previše opasno mesto za ustanike, kaže Božidar Krstanović. On je 1986. godine rekonstruisao, kako kaže, stvarni sled istorijskih dešavanja, pri čemu je koristio i rezultate seoskog učitelja i bibliotekara Dragiše Vojnovića.
– Vojnović je 1981. godine pošao tragom prve i jedine – Vukićevićeve rekonstrukcije i precizno locirao sva značajna mesta. U tome su mu pomogla i znanja meštana koji su još pamtili staru toponimiju sela. Iako je utvrdio i katastarske parcele njegov rad nije naišao na razumevanje jer je pogrešno mesto podizanja ustanka – Marićevića jaruga – već bilo obeleženo, a pojedinci su uporno istrajavali na njemu – kaže Krstanović i zaključuje:
– Iako je dokazano da obeleženo mesto u Marićevića jaruzi ne odgovara stvarnom mestu događaja, na njemu se i danas uporno i bezrazložno insistira kao mestu podizanja ustanka.
Po prirodi svog posla istoričari se više bave posledicama ustanka i širim kontekstom zbivanja, dok konzervatori istrajavaju na toponimima i smatraju da je konačno došlo vreme da se ispravi napravljena greška i taj posao prepusti struci. Državni zvaničnici za sada ćute o ovom pitanju, ali ono što ipak može da obraduje pobornike poštovanja tradicije je najava da će se ove godine Sretenje obeležiti kao dan Srbije, uz više poštovanja prema ovom događaju nego ranije.
Dragoljub Stevanović
Politika