- Učlanjen(a)
- 04.10.2009
- Poruka
- 5.207
Forenzički sadržaj materijalnih i personalnih dokaza
I. UVODNI I METODOLOŠKI DIO
Svako krivično djelo svojim izvršenjem unosi promjene u spoljnom svijetu. Promjene mogu biti u sferi materijalnog i predstavljati predmet i tragove krivičnog djela. Materijalne promjene nastale u vezi sa krivičnim djelom nastaju neposredno izvršenjem krivičnog djela, ali i njegovim pripremanjem i prikrivanjem. Promjene nastale izvršenjem krivi čnog djela mogu da budu u sferi idealnog ( sjećanje svjedoka, sjeć anje i preživljavanje žrtve krivičnog djela, sjeć anje, kao i promjene nastale u psihi učinioca krivi čnog djela koje se manifestuje psihičkim indicij ama.) Ove promjene sadrže u sebi informacije o krivičnom djelu , uč iniocu, načinu izvršenja, sredstvu izvršenja, motivima izvršioca. Nosioci kriminalističkih informacija nazivaju se signali i imaju materijalnu ili idealnu ( psihičku) prirodu . Materijalni nosioci kriminalističkih informacija su prema tome predmeti i tragovi krivičnog djela, i njihovim otkrivanjem, fiksiranjem bavi se kriminalistčka trasologija. Idealan ( psihički) nosilac kriminalističkih informacija je sjećanje (engram) ljudi koji su bili u kontaktu sa krivičnim djelom.
Sama podjela na personalne ( lične) i i stvarne ( materijalne) dokaze ukazuju na različitu prirodu izvora dokaznih informacija.
Personalni dokazi nastaju kao rezultat opažanja i p sihičkog preživljavanj a lica koja su bila u kontaktu sa izvršenjem krivičnog djela ( svjedoci, oštećeni kao posebna kategorija svjedoka, okrivljeni). Dokazne informacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od prevashodnog značaja su problemi opažanja, zapamćivanja i zaboravljanja svjedoka i okrivljenih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Tim pitanjima bavi se pored kriminalističke taktike i sudska p sihologija.
Stvarni ( materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvršenjem krivičnih djela u procesu međusobnog djelovanja materijalnih objekata izvršioca i žrtve ili izvršioca i materijalnih objekata, pri čemu dolazi do prenosa kriminalističkih informacija sa jednih na druge. Ovde se prije svega sreće problematika nastanka, otkrivanja, fiksiranja, vještačenja materijalnih nosilaca dokaznih informacij a čime se bavi kriminalistička tehnika, tj trasologija.
Signali, kao nosioci kriminalističkih informacija ( bez obzira da li su materijalni ili idealni) nastali su izvršenjem krivičnog djela, i nakon toga oni imaju samostalnu sudbinu, egzistiraju u spoljnom svijetu, i sadrže u sebi informaciju o dj elu i uč iniocu koja je naj češ će prikrivena i latentna.Krivični događ aji kao realna životna pojava ne nalazi se u statičnom stanju nego u brzoj i stalnoj dezintegraciji i dezorjentaciji. U trenutku kada su signali krivičnog događ aja nastali , oni počinju da se mjenjaju, preobražavaju i iš čezavaju, svejedno da li je rječ o personalnim ili materijalnim nosiocima informacija. Materijalne nosioce informacija uništavaju protok vremena, vremenske neprilike, izvršilac koji pokušava da uništi tragove, lica koja pomažu unesrećenima. Psihički nosioci informacija, odnosno sjećanje, blijedi, mijenja se tokom vremena. Zbog toga je potrebno da se kriminalistička djelatnost preuzima u skladu sa načelom brzine i iznenađenja kako bi se blagovremeno otkrile i fiksirale
kriminalističke informacije, jer se samo takvim postupanjem mogu sprječiti njihov gubitak i uništenje.
1) PREDMET, CILJEVIIHIPOTEZEISTRAŽIVANJA
Samim izborom teme „ Forenzički sadražaj materijalnih i personalnih dokaza" sa posebnim osvrtom na mjesto događaja i analiza tragova nađenih u kriminalističkoj obradi i posebne slučajeve vještačenja određen je predmet istraživanja i formulisan problem koji treba istražiti. Važnost forenzike paralelno sa razvojem drugih naučnih disciplina kriminalistike, medicine, patolologije ukazala je potrebu njenog rasvjetljavanja sa pravnog aspekta uzimajući prije svega značaj dokaza koji se forenzičkom obradom mogu dobiti i sačuvati od uništenja, koji mogu biti od neprocenjive koristi zbog pravovremenog davanja klju čnih podataka organima unutrašnjih poslova i istražnim organima koji su bitni za kasnije vođenje postupaka.
Cilj istraživanja ove oblasti je da se prikaže:
Nekada je bilo mnogo lakši i jednostavniji rad policije i istražnih organa , jer su se osumnjičeni samo ispitivali, a danas se moraju koristiti naučni dokazi i logika što je forenzici dalo mogučnost da se nametne kao vodeća nauka u procesu rasvjetljenja krivi čnih djela i otkrivanja njihovih izvršilaca. Stručno obrazovanje kriminalističkih istražitelja, pravnika - krivičara i sudije nij e kompletno bez određenih znanja iz forenzike. Iako se u toku dokaznog postupka na sudu pozivaju stručnjaci iz različitih oblasti da na osnovu svog stručnog znanja pruže iskaz i da svjedoče o dokazima, okolnostima izvršenja, krivičnog djela, uračunljivosti izvršioca itd , za pravilno razumjevanje i donošenje valjane presude neophodna su određena predznanja iz forenzike. Bez forenzičkog znanja nije moguće pribavljati i vrednovati materijalni dokaz isto kao što bez kriminalistike koja je u tijesnoj vezi sa forenzikom nije moguće pribavljati ili utvrditi vrjednost iskaza svjedoka ili osumnjičenog, optuženog, mogućnost i dokazna ograničenja pojedinih radnji. Prema svemu tome, forenzika je neophodna kako istražnim orgranima, tužiocu, sudiji za prethodni postupak i prethodno saslušanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji za prethodni postupak i prethodno saslušanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji u drugostepenom postupku, braniocu.
Forenzika kao nauka je primjena je širokog spektra različitih nauka kako bi se dobili odgovori na pitanja koja su u interesu zakonskog sistema . Pitanja i odgovori uglavnom su vezani uz kriminal, ali često se odnose i na civilne postupke.
I. UVODNI I METODOLOŠKI DIO
Svako krivično djelo svojim izvršenjem unosi promjene u spoljnom svijetu. Promjene mogu biti u sferi materijalnog i predstavljati predmet i tragove krivičnog djela. Materijalne promjene nastale u vezi sa krivičnim djelom nastaju neposredno izvršenjem krivičnog djela, ali i njegovim pripremanjem i prikrivanjem. Promjene nastale izvršenjem krivi čnog djela mogu da budu u sferi idealnog ( sjećanje svjedoka, sjeć anje i preživljavanje žrtve krivičnog djela, sjeć anje, kao i promjene nastale u psihi učinioca krivi čnog djela koje se manifestuje psihičkim indicij ama.) Ove promjene sadrže u sebi informacije o krivičnom djelu , uč iniocu, načinu izvršenja, sredstvu izvršenja, motivima izvršioca. Nosioci kriminalističkih informacija nazivaju se signali i imaju materijalnu ili idealnu ( psihičku) prirodu . Materijalni nosioci kriminalističkih informacija su prema tome predmeti i tragovi krivičnog djela, i njihovim otkrivanjem, fiksiranjem bavi se kriminalistčka trasologija. Idealan ( psihički) nosilac kriminalističkih informacija je sjećanje (engram) ljudi koji su bili u kontaktu sa krivičnim djelom.
Sama podjela na personalne ( lične) i i stvarne ( materijalne) dokaze ukazuju na različitu prirodu izvora dokaznih informacija.
Personalni dokazi nastaju kao rezultat opažanja i p sihičkog preživljavanj a lica koja su bila u kontaktu sa izvršenjem krivičnog djela ( svjedoci, oštećeni kao posebna kategorija svjedoka, okrivljeni). Dokazne informacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od prevashodnog značaja su problemi opažanja, zapamćivanja i zaboravljanja svjedoka i okrivljenih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Tim pitanjima bavi se pored kriminalističke taktike i sudska p sihologija.
Stvarni ( materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvršenjem krivičnih djela u procesu međusobnog djelovanja materijalnih objekata izvršioca i žrtve ili izvršioca i materijalnih objekata, pri čemu dolazi do prenosa kriminalističkih informacija sa jednih na druge. Ovde se prije svega sreće problematika nastanka, otkrivanja, fiksiranja, vještačenja materijalnih nosilaca dokaznih informacij a čime se bavi kriminalistička tehnika, tj trasologija.
Signali, kao nosioci kriminalističkih informacija ( bez obzira da li su materijalni ili idealni) nastali su izvršenjem krivičnog djela, i nakon toga oni imaju samostalnu sudbinu, egzistiraju u spoljnom svijetu, i sadrže u sebi informaciju o dj elu i uč iniocu koja je naj češ će prikrivena i latentna.Krivični događ aji kao realna životna pojava ne nalazi se u statičnom stanju nego u brzoj i stalnoj dezintegraciji i dezorjentaciji. U trenutku kada su signali krivičnog događ aja nastali , oni počinju da se mjenjaju, preobražavaju i iš čezavaju, svejedno da li je rječ o personalnim ili materijalnim nosiocima informacija. Materijalne nosioce informacija uništavaju protok vremena, vremenske neprilike, izvršilac koji pokušava da uništi tragove, lica koja pomažu unesrećenima. Psihički nosioci informacija, odnosno sjećanje, blijedi, mijenja se tokom vremena. Zbog toga je potrebno da se kriminalistička djelatnost preuzima u skladu sa načelom brzine i iznenađenja kako bi se blagovremeno otkrile i fiksirale
kriminalističke informacije, jer se samo takvim postupanjem mogu sprječiti njihov gubitak i uništenje.
1) PREDMET, CILJEVIIHIPOTEZEISTRAŽIVANJA
Samim izborom teme „ Forenzički sadražaj materijalnih i personalnih dokaza" sa posebnim osvrtom na mjesto događaja i analiza tragova nađenih u kriminalističkoj obradi i posebne slučajeve vještačenja određen je predmet istraživanja i formulisan problem koji treba istražiti. Važnost forenzike paralelno sa razvojem drugih naučnih disciplina kriminalistike, medicine, patolologije ukazala je potrebu njenog rasvjetljavanja sa pravnog aspekta uzimajući prije svega značaj dokaza koji se forenzičkom obradom mogu dobiti i sačuvati od uništenja, koji mogu biti od neprocenjive koristi zbog pravovremenog davanja klju čnih podataka organima unutrašnjih poslova i istražnim organima koji su bitni za kasnije vođenje postupaka.
Cilj istraživanja ove oblasti je da se prikaže:
- Sadržaj materijalnih i personalnih dokaza i njihova ocj ena od strane suda.
- Forenzička pravila, radnje i metode obrade dokaza i tragova nađenih na mjestu događ aja i da se ukaže na njihov značaj za rasvjeljenje krivičnih djela i raz ootkrivanj a učini lac a.
Nekada je bilo mnogo lakši i jednostavniji rad policije i istražnih organa , jer su se osumnjičeni samo ispitivali, a danas se moraju koristiti naučni dokazi i logika što je forenzici dalo mogučnost da se nametne kao vodeća nauka u procesu rasvjetljenja krivi čnih djela i otkrivanja njihovih izvršilaca. Stručno obrazovanje kriminalističkih istražitelja, pravnika - krivičara i sudije nij e kompletno bez određenih znanja iz forenzike. Iako se u toku dokaznog postupka na sudu pozivaju stručnjaci iz različitih oblasti da na osnovu svog stručnog znanja pruže iskaz i da svjedoče o dokazima, okolnostima izvršenja, krivičnog djela, uračunljivosti izvršioca itd , za pravilno razumjevanje i donošenje valjane presude neophodna su određena predznanja iz forenzike. Bez forenzičkog znanja nije moguće pribavljati i vrednovati materijalni dokaz isto kao što bez kriminalistike koja je u tijesnoj vezi sa forenzikom nije moguće pribavljati ili utvrditi vrjednost iskaza svjedoka ili osumnjičenog, optuženog, mogućnost i dokazna ograničenja pojedinih radnji. Prema svemu tome, forenzika je neophodna kako istražnim orgranima, tužiocu, sudiji za prethodni postupak i prethodno saslušanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji za prethodni postupak i prethodno saslušanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji u drugostepenom postupku, braniocu.
Forenzika kao nauka je primjena je širokog spektra različitih nauka kako bi se dobili odgovori na pitanja koja su u interesu zakonskog sistema . Pitanja i odgovori uglavnom su vezani uz kriminal, ali često se odnose i na civilne postupke.