Feminizam u sociologiji

[Mr.Daky]

Feminizam u sociologiji
​

Uvod:

Svaki od 3 različita pristupa (Marxov, Weberov, Durkheimov) sociologije daju analize i modele koji zahvaćaju mnoge elemente socijalnog svijeta. Oni identificiraju karakteristike društva i metode učenja koje opisuju interakciju između ljudi te strukturu društva. Njihovi modeli su razvijeni u 19.st. i ranom 20.st. i bazirani su na proučavanju europskog društva i europskih razmišljanja. Danas je vrlo teško zaključiti da li su Marx, Durkheim i Weber smatrali svoje pristupe univerzalnim u smislu razvoja, shvaćanja i analize društva. U nihovo vrijeme je Europa bila gospodarski i politički moćna, te su njihova razmišljanja tada bila smatrana univerzalnim. U njihovim radovima nisu postojala ograničenja u analizama, tj. na koga se to odnosi. Današnji sociolozi dvoume se o univerzalnosti klasičnih pristupa sociologiji. Ne protivi se mnogo sociologa klasičnim pristupima, ali feministi, postkolonijalistički analitičari, pisci s novim pristupom seksualnosti raspravljaju o klasičnim pristupima kao nepotpunim, neadekvatnim te pogrešnim. Današnji sociolozi se trude ispraviti te „pogreške“ klasičnih pristupa.

Pregled feminističke kritike:

1)Ignoriranost žena:
Najvažnija kritika je odsutnost žena u socijalnoj analizi i socijalnom svijetu u klasičnoj sociologiji. U analizama klasičnih pristupa vidi se da su muškarac, muške djelatnosti i iskustva dio društva u kojima dominira muškarac. Marx, Durkheim, Weber samo pokazuju kakvo je bilo stanje u 19.st.; svijet u kojem dominira muškarac. Kako bi shvatili poteškoće žena u ono vrijeme prvo trebamo shvatiti onodobni status. Žene u 19.st., nisu bile prepoznate kao individualne osobe; niti su imale svoju slobodu, a niti prava. Žene su uglavnom bile isključene iz javnog života, te su imale ograničene aktivnosti u politici, društvu pa čak i u gospodarstvu. Tek se od 1865. pojavljuju pokreti sufražetkinja i pokreti koji traže da „moć“ muškaraca pređe i na žene. Do 1918. žene nisu imale ama baš nikakvih prava, a 1918. im je dozvoljeno (iako samo u nekim državama) glasanje. U nekim državama to pravo su žene dobile tek u 1940. (Quebec); izuzetak je Kanada u kojoj su žene imale loš status. U Kanadi je tek 1982. izglasan zakon o ravnopravnosi između spolova, rasa, dobi, itd.

2)Definicija sociologije i sociološkog svijeta:
Weber, Marx, Durkheim razvili su analize koje definiraju današnji svijet. Za Durkheima i Webera one su točno određeni aspekti njihove analize. Marx je odvajao što ga je u početku zabrinjavalo u politici i ekonomiji; nije definirao sociologiju kao odvojenu formu analize. Mnogi djelovi tog sociološkog svijeta su uključivali žene, djecu, ali nisu uključivali institucije kao kućanstvo, obitelj i zajednicu gdje su ženska iskustva važna. Kao zaključak se vidi da su klasični sociolozi isključivali sudjelovanje žene u bilo kojem smislu socijalnog svijeta. Sva trojica sociologa su ipak davali komentare o ženama, ali to su uglavnom ograničeni komentari i njihovi sociološki modeli bi bili vrlo malo drukčiji da žene nisu ni postojale.

3)Biologija:
Čini se da klasični sociolozi razmišljaju o prirodnim razlikama između žena i muškaraca. To su biološke razlike ili sociološke razlike koje nisu bile proučavane. Sociolog današnjice Sydie je zabilježio da su žene povezane sa svijetom osjećaja dok su muškarci povezani sa svijetom kulture. Za Durkheima je to bila ironija; on je smatrao da je ljudska interakcija socijalna, a kao sociolog je smatrao da biološki aspekt nema nikakve veze s socijalnim, ali opet je smatrao žene prirodne i povezane s prirodom.

4)Nejednakost:
Klasični sociolozi su se uglavnom fokusirali na razlike i nejednakosti. Marx je bio najodređeniji u tome, ali su Weber i Durkheim također razvili mnoge načine proučavanja razlika i nejednakosti; problematiku kao djeljenje rada, izrabljivanje, dominacija, moć te naglašene razlike. Muško/ženske nejednakosti i rasne te etničke nejednakosti vrlo su mali dio klasične sociologije. Feministi su smatrali patrijarhalno društvo kao socijalni sistem nejednakosti, a klasični sociolozi su vrlo ograničeno analizirali taj problem. Marx i Engels su imali model muško/ženske nejednakosti, ali ona dolazi iz ekonomskih obzira. Weber je analizirao patrijarhalnost, ali njegov objekt analiziranja nisu bili primarno muško/ženske razlike.


Zaključak:

1) Durkheim:
Kao i ostali veliki teoretičari Durkheim malo spominje žene i njihovu ulogu u pdojeli rada. Za Dnjega je podjela rada dio unutar ekonomije tj. ljudi čija su zanimanja plaćeni poslovi. Malo spominje i što se događa izvan te podjele rada, kako ona utječe na društvo i društvo u cjelini te kako kućanske aktivnosti postaju dio ekonomije. Da li njegove analize mogu biti proširene kako bi uključivale kućanstvo i neekonomske aktivnosti ovog tipa nije jasno.

2)Marksizam (Marx i Engels):
Marx i Engels su spoznali potlačenost žena u patrijarhalnom društvu kako u povijesnoj sociologiji tako i onodobnoj. Mnogi teoretičari ne žele istaknuti razlike u nejednakosti i potlačenosti žena. Marx i Engels su istaknuli izrabljivačku prirodu socijalnih odnosa i iskoristili su ih kako bi prikazali mnogo načina na koji su žene povrijeđene. Iako oni spominju taj problem, ipak se fokusiraju na općeniti društvenu nejednakost. Kasnije su marksisti organizirali davanje poslova ženama na važnim političkim mjestima; trgovine, jednakosti u plaćanju, itd.

3)Weber:
Weberov model moći i autoriteta su muški modeli. On je smatrao da je muško/ženska podjela rada prirodna kao i odnosi majke/djeteta, a muško/ženski odnose je objašnjavao kao biološki faktor. Kao takvima nije smatrao da se to dalje sociološki istražuje. Današnji sociolozi smatraju Weberov pristup pogrešnim i beskorisnim zato jer je forsirao patrijarhalnost.