Barselona: Promene radi očuvanja „tiki-take"
„Kraj Barselonine ere, Barsa je pročitana, Barsa ubija fudbal!“.  Veliki broj takvih komentara osvanuo je posle pobede Bajerna iz Minhena  nad Barselonom ukupnim rezultatom 7:0 u dva polufinalna meča Lige  šampiona – 4:0, 3:0. 
 Činjenica je da su Katalonci doživeli  najubedljiviji poraz u evropskim takmičenjima, ali ono što upada u oči  jeste način na koji je taj poraz dočekan. U stvari, način na koji se  dočekuje svaki neuspeh Barselone.
Njih u poslednje vreme nije bilo mnogo, ali je svaki opisivan kao kraj  nečega što mnogi nazivaju erom najboljeg tima u istoriji fudbala. Kada  kažemo poslednje vreme, mislimo na period od 2008. godine. Kada kažemo  neuspeh, mislimo na poraze od Milana, Bajerna, Reala i drugih velikana  evropskog fudbala koji imaju bogatu istoriju i veliki broj osvojenih  titula. Izgleda da je postalo iznenađenje izgubiti od takvih timova. 
 Najbolji tim u istoriji fudbala jako je teško izabrati, ali ekipa koju  imamo prilike da gledamo od 2008. godine svakako je vrlo blizu prvog  mesta na toj listi. 
 Kada govorimo o najboljima, u Evropi  trenutno za to mesto konkuriše ne više od desetak klubova. S obzirom na  finansije i trenutne mogućnosti malo je onih koji mogu biti prvi.  Barselona svakako spada među kandidate i dugo je bila na čelu kolone.  Sada je taj „plasman“ doveden u pitanje, a španskom gigantu sigurno ne  odgovara mesto na koje ga svrstavaju.
Kako je Barsa stigla tu gde jeste?
Barselona se uvek oslanjala na svoju omladinsku školu „ La Masiju“, ali  je dolaskom Johana Krojfa 1973. godine ona postala osovina kluba. Prvi  tim pretežno čine igrače iz „La Masije“, a Krojf je pored toga doneo  novi način igre koji karakteriše veliki posed lopte i brojna dodavanja.  Takav stil vremenom je dobio naziv ’tiki-taka’ a da li je totalan,  mišljenja su podeljena. 
 Pep Gvardiola na klupu Katalonaca  stigao je 2008. godine i sa njime je ’tiki take’ dostigla vrhunac. Ekipu  koju je delimično selektirao Frank Rajkard nasledio je Gvardiola, uveo  sitne promene od kojih su glavne uživanje u igri i disciplina, i doveo  je na krov svetskog fudbala. Tim čiju su okosnicu činili Šavi, Inijesta i  Mesi za četiri godine osvojio je 14 od 19 mogućih trofeja, a u prvoj  Pepovoj sezoni učinak je bio savršen – 6/6 titula. 
 Nadmoć  Barselone pod vođstvom Pepa Gvardiole može se posmatrati kroz prizmu  različitih podataka – od statistike, broja titula, broja igrača koje je  stvorila, ali ono što se prvo mora uzeti u obzir jeste uticaj na fudbal  koji ona ima u ovoj deceniji. Nije preterano reći da je revolucija  fudbala počela u bordo-plavom dresu. Brojni igrači, treneri i veliki  klubovi vide Barselonu kao model koji treba da slede – kao nešto što će  rezultate doneti kroz kreaciju, lepotu, znanje i igru. Barselona je  proteklih godina postala personifikacija fudbala. Sa fudbalske strane tu  su fenomenalne akcije, ubedljive pobede, bravurozne asistencije, ali  disciplina u defanzivi i poštovanje taktičkih zamisli
Šta se zamera Barseloni?
Najčešća kritika na igru Katalonaca jeste ta da je predvidiva i  poprilično dosadna. Ako se za ekipu koja u dve od poslednje četiri  godine dala više od 100 golova samo u nacionalnom prvenstvu može reći da  je dosadna, mi ćemo se sa time usaglasiti. Na dobrom je putu da i ove  sezone to uradi (trenutno na broju 99 pet kola pred kraj), a u te dve  sezone postigla je 98, odnosno 95 golova. 
 Zabluda koja o  Barseloni vlada u javnosti jeste da je to takav skup pojedinaca koje i  prosečni srpski navijač iz fotelje može da vodi do uspeha. 
 Tim  je u krizi već nekoliko meseci, praktično celu drugu polusezonu, a ona  je bila najizrazitija u februaru. Tada su izgubili dva meča od najvećeg  rivala i bili blizu eliminacije od Milana. Problemi koji su uzdrmali  Barselonu u tom periodu bili su „pojačani“ zdravstvenim stanjem trenera  Tita Vilanove i Erika Abidala. Vilanova je imao rak pljuvačnih žlezda,  dok se Abidal oporavljao od transplantacije jetre prouzrokovane takođe  tumorom. Koliko god su se u klubu trudili da istaknu kako ta situacija  neće uticati, loši rezultati došli su upravo u tom periodu. I pored  svega, to se Barseloni nije uzelo kao olakšavajuća okolnost i način da  se opravda nešto slabija forma (tri poraza u četiri meča).
Još jedna stvar na koju će fudbaleri morati da obrate pažnju, tačnije da  promene jeste odnos. Vidno primetna zasićenost igrača koštala je  Barselonu boljih rezultata, pa će u novoj sezoni motivacija biti jedna  od prvih stavki. 
 Kada su igrači budućeg šampiona Španije u  'elementu', kada im ne fali motivacije, teško da postoji ekipa koja  njima može da parira. Posebno su upečatljivi mečevi u finalu Kupa Kralja  protiv Bilbaa 2012. godine (3:0), i revanš meč ovogodišnjeg  četvrtfinala Lige šampiona protiv Milana (4:0). 
 Ako se za  trenutak vratimo na početak teksta i poraz od Bajerna, kritičarima  Barselone ne ide na ruku ni to što je plasman u polufinale LŠ bio šesti  uzastopni, čime je ova ekipa ponovo prva među jednakima. To ilustruje i  statistika Viktora Valdesa i Šavija Ernadesa, koji su, uz Van der Sara,  jedini zabeležili po 14 nastupa u polufinalima najelitnijeg evropskog  takmičenja.
Sezona 2012/2013.
Ove sezone Barselona na terenu nije izgledala onako kako smo očekivali.  Jeste ogroman problem kada u dva meča primite sedam golova i mogli ste  još toliko, a pri tom jedva da ste stvorili jednu poštenu šansu. Ali da  li je to dovoljan razlog da se na stub srama stavi tim koji harao  Evropom u proteklom periodu? 
 U trenucima kada su igrači  proživljavali agoniju na terenu bilo je jasno da je najveću grešku  načinila uprava, a ne igrači. Jedan fudbalski klub takve reputacije ne  sme da dozvoli da na kraju sezone ne može da „skrpi“ odbranu. Direktan  problem nagomilavanja ofanzivnih veznjaka i napadača bile su poteškoće  uzrokovani povredama Pujola, Adrijana i Maskerana, čiji izostanak nisu  uspeli da nadoknade neiskusni Bartra i ove sezone katastrofalni Pike. 
 U ovogodišnjem izdanju Lige šampiona defanziva celog kluba potpuno je  zakazala. Pojavile su se upadljive rupe između linija koje su  prouzrokovale individualnu nesigurnost i greške, pa ni veliki broj  golova napadača nije bio dovoljan. Ekipi kakva je Bajern iz Minhena to  je bilo dovoljno da postigne sedam golova. 
 Na polusezoni se  činilo da će Barselona osvojiti najmanje dve titule. Posle 19 utakmica u  španskoj Primeri Katalonci su imali 18 pobeda i jedan remi, čime su  postavili novi klupski i evropski rekord. Nisu uspeli, pa će na kraju  osvojiti samo jedan –Primeru. Ali ponudite bilo kom fudbalskom klubu da i  pre polusezone osvoji titulu – da li bi neko odbio?
		 
	 
Ove sezone sa svih strana često se čuje da je Barselona „pročitana“ kao i navodi medija da je kraj Barselonine ere.  Istina je da su rezultati slabiji nego proteklih sezona, ali ako se  govori o kraju nečije ere, to je neoboriv dokaz da je era postojala.  Katalonce je prošle sezone u polufinalu LŠ zaustavio Čelsi u jednom od  najčudnijih dvomeča u istoriji. Španci su napadali, promašili penal,  pogađali stative, a onda su u četiri napada primili tri gola i bili  brutalno kažnjeni. Teško je dominirati u bilo kom sportu, ali je u  fudbalu to najteže. Nijedna ekipa nije uspela da odbrani evropsku  titulu, pa tako ni Barselona iako je bila najbliža pojmu „dominacija“. 
 A da je Barsa pročitana, delimično je tačno. Takva konstatacija sa  sobom nosi dve strane – prva, opet je katalonska ekipa ta koju treba  pročitati i njenom stilu se prilagođavati, i druga, ti porazi (osim od  Bajerna i eventualno Reala) direktne su posledice njihove slabije igre.  Niko od protivnika nije nadigrao Barsu svojim stilom igre, već najčešće  čvrstom odbranom i ubitačnim kontrama.
Činjenica je da Barselona  ove sezone ne igra najbolji fudbal u Evropi, Bajern iz Minhena preuzeo  je primat. Međutim, o kraju fudbalske, a ne rezultatske dominacije teško  je govoriti posle jedne delimično neuspešne sezone. Era će možda biti  prekinuta, možda će se i nastaviti, ali mnogo će vremena biti potrebno  da Barselonu neko pošteno nasledi. Trenutno se ne nalazi ispred  direktnih konkurenata za zvanje najboljeg, ali povratak na tron daleko  je nemogućeg.
Šta dalje?
Problemi u klubu nisu mali i čelnici Barselone će morati da podvuku crtu  i dobro razmisle o godinama koje dolaze. Prvo što treba rešiti je  pitanje trenera, ako Vilanova ostane mora biti potpuno zdrav jer u  suprotnom samopouzdanje ekipe je na jako niskom nivou. Da je odbrana  problem to je jasno svima – Barsa sledeće sezone mora da dovede dva  kvalitetna štopera i golmana koji će zameniti Viktora Valdesa među  stativama. Neki igrači će morati da napuste ’Kamp Nou’, dok će svoj  zadatak imati i tim skauta. Priča se da je transfer Nejmara blizu  realizacije, ali on ne sme biti paravan koji će popunjavanje ostalih  rupa staviti u drugi plan. 
 Za kraj, naše mišljenje je da  Barselonina era nije gotova, već da se nalazi u trenutku u kojem se lomi  – hoće li se završiti ili ne. 
 
Izvor: B92