Ežen Jonesko

[besherat]

Ežen Jonesko, rođen kao Euđen Jonesku (fr. Eugène Ionesco, rumunski: Eugen Ionescu, 26. novembar 1909. – 28. mart 1994), bio je rumunski i francuski dramski pisac, jedan od utemeljivača pravca Teatar apsurda. Pored humora i ismevanja banalnih situacija, Joneskove drame dočaravaju usamljenost i beznačajnost ljudske egzistencije.

Osim drama, pisao je i eseje, pripovetke i druga dela.

Njegove najznačajnije drame su:

Ćelava pevačica (1950)
Lekcija (1951)
Stolice (1952)
Amede, ili kako ga izgubiti (1954)
Žak, ili pokornost (1955)
Novi stanar (1955)
Almina improvizacija (1956)
Nosorog (1959)
Kralj umire (1962)
Šetnja po vazduhu (1963)
Žeđ i glad (1964)
Makbet (1972)

Nesto o Ezenu Joneskou iz intervijua novinarke Branke Bogavac s njim.Iz knjige " Razgovori u Parizu ".

O komadu " Zedj i glad " kaze da je to zedj i glad za apsolutnim,za kojim je tragao cijelog svog zivota.To trazenje naziva "povremenim trazenjem ",posto mu je trazenje apsoluta bila opsesija, a nekada po malo zaboravi na to, pa zato i kaze " povremeno ".

Na pitanje da li vjeruje u Isusa Hrista odgovara da bi bez tog vjerovanja umro.Kaze i da ce uvijek biti nesrecan,jer mu treba mnogo. Kaze da mu treba apsolut,jer je njegova vjera nesavrsena.

-Vi ste jedan od demistifikatora ovoga vijeka?

" Gotovo svi pisci ili jedan dobar dio njih to cine.To je radio i Balzak sa burzoazijom, i Rembo, tj.demistifikovati- to je rasclaniti, staviti u pitanje, razjasniti velike mitove ili legla mentalnih situacija sto je Rembo odlicno uradio sa hriscanstvom.Kod mene se to nalazi u " Celavoj pjevacici ",jer postoji parodija govornog jezika,parodija teatra,dovodjenje u pitanje tog teatra.Nije bilo toliko u pitanju istina rijeci u koju sam posumnjao,nego to sto te rijeci nisu dozivljavane, i konastatacija da se manje-vise ne dozivljavaju mozemo nazvati demistifikacijom.Stavio sam ja u tom komadu u pitanje i kulturu kroz sam jezik: govori se jedna stvar bilo gdje,u Francuskoj, Americi, u zemljama istoka, a u stvari radi se druga: jedna mracna vitalnost porice sve sto mislimo ili mislimo da mislimo i to vodi kritici svake ideologije.Stalno sam govorio da me nije zanimalo sta misle ljudi,nego sta ih tjera da misle ono sto misle.To vodi demistifikaciji svake ideologije.
Marksizam je svojim posljedicama ispao djavolska pogreska,djavolska rabota.Socijalizam je neuspijeh.Neuspijeh je oslobodjenje covjeka socijalizmom,ali u mojim komadima ima tema jos vaznijih, tema o kojima se ne govori:ne govori se o ljubavi, ne govori se o osjecanju krivice, ne govori se o potrebi covjeka da se oslobodi familijarnih stega, moji junaci ne odrazavaju samo problem covjeka zarobljenog industrijskim drustvom, nego i problemom covjeka zarobljenog svijetom svih epoha i vremena i drustva. Ono sto moji komadi pokusavaju da izraze najdublje jesu zelja-strah od smrti, to je zelja za besmrtnoscu."