Egzorcizam

[Ana_ana]

Po ucenju crkve egzorcizam je ritualno oslobadjanje ljudi od djavola ili djavolovih slugu (demona). Postojanje opsednutosti ljudi je opisano u bibliji kada Isus isceljuje ljude opsednute demonima. Egzorcizam se sprovodi od strane posebno ucenih svestenika koji se mogu odupreti iskusenjima necastivog i koji molitvama i naredbama u ime Hrista „isteruju” djavola iz opsednutih.

Egzorcizam je u najvećoj meri prisutan u hrišćanskoj crkvi, ali nije ograničen samo na nju. Egzorcističke operacije srećemo u islamu, u raznim verskim zajednicama u Kini starog i srednjeg veka, kao i u mnogim malim verskim zajednicama u kojima su uklanjanje zlih Entiteta obično obavljali posebno obučeni sveštenici.
U Srednjem veku egzorcizam je uzeo velikog maha u hrišćanskoj crkvi u obliku borbe sa satanskim silama i vešticama koje posedaju vernike. Mnoge posednute osobe, koje egzorcisti nisu uspevali da oslobode zlih sila, imale su tragičan kraj -uglavnom su spaljivane posle dugotrajnog mučenja. U nekim periodima borba protiv zlih Entiteta dobijala je oblik masovne histerije sa veoma mučnim posledicama.
Crkva razlikuje dva tipa egzorcizma: rutinski i stvarni. Rutinski egzorcizam ne pretpostavlja prisustvo demona i zlih sila. On se sreće u ritualima krštenja i blagosiljanja. Njegov cilj je da se pročiste ljudi, objekti i životinje.
Stvarni egzorcizam vrši se na osobama za koje se pretpostavlja da su posednute zlim silama. On se sastoji u obavljanju strogo propisanih ceremonijalnih akcija, praćenih tačno određenim rečima, sa ciljem da se postigne poslušnost nečistih Entiteta i oni nateraju da napuste osobu koju su poseli. Egzorcistički priručnik "Dispersion Demonum" sadrži mnoge postupke i pominje amulete protiv posednutosti. Jedan od najvažnijih elemenata je zahtev da se demon natera da kaže svoje ime. Tada ga je lakše proterati. Ukoliko on to odbija, neophodno je telo posednute osobe okaditi tamjanom, zli Entitet oslovljavati pogrdno i pretiti mu. Pored toga, telo posednute osobe maze se osveštanim uljem i prska svetom vodicom.
U svom priručniku "Complementum Artis Exorcistice" sveštenik Visekom (Vicecomes) opisuje simptome koji ukazuju da zao duh napušta telo posednute osobe: iznenadno gašenje svetla, pojava neobjašnjivih plamenova, veoma hladan mlaz vazduha kroz usta, uši i nos osobe. On daje veliki broj imena pod kojima se demoni javljaju: Astaroth, Baal, Phogor, Bel, Asima, Adonides, Mahomet, Lucifer i slična.
I u Anglikanskoj crkvi možemo naći egzorcističke elemente. U prvoj liturgiji Edvarda Šestog nalazimo ovakav ritual krštenja: "Neka tada sveštenik, gledajući ka deci, izgovori: 'Ja ti za-povedam, nečisti duse, u ime Oca, Sina i Svetog duha, da izađeš i napustiš ovu decu, koje je naš Gospod Isus Hristos učinio delovima Svoga Tela i svoje svete kongregacije. Stoga, nečisti duše, zapamti svoju osudu, zapamti dan kada ćeš goreti u večitom ognju i ti i tvoji andeli. I ne pomišljaj da pokažeš svoju tiraniju nad ovom decom kojuje Hristos otkupio svojom dragocenom krvlju i kojeje svetim krštenjem uveo u svoje stado. "
U novije vreme egzorcizam je postao poznat kada je Viljem Piter Blati (Willian Peter Blatty) objavio roman "Egzorclst" (1971), po kojoj je nekoliko godina kasnije snimljen film istog naslova. Blati je kao izvor podataka za svoj roman koristio studiju "Demonske i druge posednutosti" T.K. Osterajka (T.K.Oesterreick), publikovane 1921. godine. Roman i film su izazvali javljanje mnogih slučajeva posednutosti, podstakli su brojne sveštenike da se ponovo usmere na egzorcistieke rituale i izazvale su poplavu popularne crnomagiske i satanističke literature.
To je nagnalo crkvu da navede tačne isntrukcije ko može da obavlja egzorcistieke rituale i pod kojim uslovima. Insistira se da to budu posebno ubučeni sveštenici koji te rituale primenjuju kada su eliminisani mogući mentalni i fizički uzroci bolesnog ponašanja.
Premda Entiteti najčešće deluju na nas na neprijatan način, a ponekad, kada su to sile mraka, izuzetno neprijatno, mi znamo da je njihov najviši cilj povratak iz ovog dualnog univerzuma u Praizvor, koji je isti za sve što postoji u ovom svetu, odnosno da oni nesvesno teže najvišem cilju: Praizvoru, kosmičkoj materici, svetlosti, praznini.
Zato samo u izuzetnim slučajevima koristimo grube metode uklanjanja Entiteta, kao što je korišćenje Paracelzusovog trozupca . To su situacije u kojima osoba oseća da je Entitet ugrožava na opasan i uporan način i da moć Entiteta u torn trenutku prevazilazi njenu snagu da se sa njim nosi.
Ukoliko držimo na umu definiciju Entiteta (to je sve što ima određenu svest ili se ponaša kao da takvu svest ima), egzorcizam ima ograničenu vrednost. On doživljava svesne Entitete kao zle sile i uklanja ih na nasilan način. Za praktičare egzorcizma Entiteti su štetni aspekti realnosti koje treba uništiti ili bar proterati.

 

[Ana_ana]

Pronašla sam jedan članak o devojci koja je preminula usled izvođenja egzorcizma,naime po toj istinitoj priči je snimljen i film Exorcism of Emili Rose.

"Egzorcizam iz godine 1975/76 u Klingenbergu, koji je izvršen nad studenticom pedagogije Anneliese Michel, koja još nije imala 24 godine. Mlada žena je umrla u stanju opsjednutosti 1. srpnja 1976. godine. Taj slučaj, koji je bio poznat na daleko i široko, bit će ovdje nešto iscrpnije prikazan, opet prema viđenju neposrednih učesnika ove tragične zgode. Anneliese Michel vuče porijeklo iz jedne duboko religiozne obitelji, koja je živjela u Klingenbergu na Majni. Od svoje 16. godine patila je od napada, koje su različiti liječnici dijagnosticirali kao epileptičke, i tako ih tretirali. U jednom sanatoriju za plućne bolesnike prvi puta je u halucinaciji zapazila đavolji lik, koji je kod nje izazivao duboku grozu. Aneliesse je nakon povratka iz lječilišta bila depresivna, ukazivali su joj se sablasni fenomeni, čula je neobjašnjive šumove, koje su čuli i njeni srodnici. Majka je po prvi
puta pomislila da Anneliese progoni đavao, kada je ispričala da trajno
vidi đavolske utvare. Prigodom jednog hodočašća u San Damiano, gdje se navodno ukazala Marija, mogla je prići samo uz najveći otpor i morala je odvratiti pogled od Krista. Na hodočašću napadno se ponašala prema jednoj ženi po imenu Thea Hein, otrgnula joj je jendu medaljicu, i oko nje se širio
intenzivan smrad. Gospođa Hein je uskoro stekla uvjerenje da Anneliese ima vezu sa đavlom. Uspostavila je kontakt sa već nadaleko poznatim ocem isusovcem Adolfom Rodewykom. Na njegov savjet Anneliese se obratila umirovljenom župnikom koji se s njom češće bavio.Pomoću jednog drugog svećenika, koji je također bio upoznat sa stanjem Anneliese, konačno je taj slučaj preuzeo kapelan Ernst Alt. On je bio dobar korisnik vilinskih rašalja, imao je poneki put telepatske doživljaje i povremeno je mogao predviđati buduće događaje.Iako Anneliese nikad prije toga nije vidio, kada je primio o njoj obavijest od gospođe Hein, držeći u rukama pismo od Anneliese i njene
majke osjetio je značajno stanje uzbuđenja i mučnine. Posebeno žestoko
bilo je toga dana kod večernje Mise i u tijeku sljedeće noći. Svi mogući osjećaji tjeskobe mučili su Alta, a osim toga osjećao je smrad i miris paljevine. Tek kada je pozvao oca Pia, poznatog karizmatički obdarenog kapucina, koji je prije nekoliko godina umro na glasu svetosti, prošle su napasti i mogao je zaspati. Kasnije je imao još i vizije Krista i Marije.
Ernst Alt sve više je vjerovao u demonske uzroke Anneliesinog stanja.
Čak i ona sama je već duže vremena prihvaćala takvo mišljenje, a u to
su bili uvjereni i njeni roditelji, a prije svih Thea Hein. Stanje joj se pogoršavalo: podnosila je najteže nutarnje krize, osjećala prisilnu odbojnost prema religioznim predmetima i mučio ju je osjećaj da je prokleta. Na kraju je župnik Alt izgovorio probni egzorcizam, a da ona to nije mogla zapaziti. Odmah je skočila i pokidala krunicu. Njeno držanje je bilo prijeteće. Kada je navratio njen prijatelj, dočekala ga je totalno promijenjenim glasom: "Petre, napolje!"
Za vrijeme raspusta 1975. godine, u kolovozu, stanje se konačno sasvim pogoršalo. Anneliese je iz dana u dan bjesnila u roditeljskoj kući, išla po stepenicama gore-dolje, skakala kao jarac, bacala se u ugljenu prašinu u podrumu i stavljala glavu u toalet. Trpala je u usta pauke i muhe, urinirala na kuhinjski pod, lizala mokraću, uništavala svete slike i križeve. Obitelj je u očajanju pozvala u pomoć Rodewyka.On je došao, i dok je razgovarao s Anneliese, iz nje je po prvi put progovorio demon: Juda. Rodewyk se osvjedočio da je Anneliese opsjednuta. U jednom razgovoru svih svećenika, koji su pobliže poznavali Anneliese, odlučeno je da još jednom zamole biskupa za dozvolu, kako bi odobrio egzorcizam. Za egzorcistu je predložen
salvatorijanac otac Arnold Renz, koji se već ranije usuglasio da preuzme tu zadaću. Pripremao se za svoju zadaću tako što je studirao knjige Rodewyka i Rituale Romanum.
Za to vrijeme Anneliese se osjećala nešto bolje. Egzorcizam su započeli krajem rujne u snimili ga na tonsku traku. Povremeno su bili potrebni veliki napori da bi ju čvrsto držali. tijekom vremena oglasilo se šest demona: Juda, Lucifer, Neron, Kain, Fleischmann i Hitler. Fleischmann se izdavao za duha jednog župnika koji je umro u 16. vijeku. On je živio u Altovoj župi s konkubinom i počinio umorstvo. Osim toga bio je sklon piću. Tog Fleischmanna sjetio se župnik Alt, koji je u vrijeme egzorcizma bio u Klingenbergu, na što je Anneliese odjednom počela urlikati. 14 dana kasnije pričao je Alt u razgovoru s Anneliese o užasu koji mu je svojom vikom utjerala u kosti. Anneliese je opet počela urlati. Uveče tog dana javio se u odsutnosti Alta pri egzorcizmu demon Fleischmann i dao detaljne pojedinosti, koje su Altu bile poznate iz jedne kronike župe, a o kojima Anneliese nije mogla imati ni pojma.Bilo je dugih dijaloga između oca renza i demona. Demoni su obećali da će izaći 31. 10. iz Anneliese. Izgledalo je kao da se tako stvarno i dogodilo. Utvrđenog dana demoni su jedan za drugim napuštali opsjednutu, svaki je pri tom izgovorio tiv svoje volje riječi, koje su
se Renzu činile kao znak izlaska: "Zdravo Marijo, milosti puna". Dok su sakupljeni ljudi zahvalno izgovarali "Veliki Bože, hvalimo te" i pjevali marijanske pjesme, opet su se javili demoni iz Anneliese.Egzorcizmi su se produžili gotovo do ožujka 1976. godine. Jedan demon se izjasnio kao Juda: on se odmah poslije izlaska vratio natrag. Demoni su se poslije toga izjasnili da su oni htjeli otići, ali da to nisu smjeli, to im je zabranio Bog odnosno Marija. Potom su govorili sve manje. Anneliese je međutim iz svoje lektire preuzela ideju da joj je Bog odredio opsjednutost kao ispaštanje za grijehe ljudi i da se prema tome egzorcizmima konačno ništa ne može postići. Jednoga dana doputovala je Anneliese iz Wurzburga Thei Hein da u svakom slučaju spriječi dolazak nekog liječnika k njoj.U svibnju su egzorcizmi u Klingenbergu nastavljeni. Anneliese je u bijesnoj brzini izvodila čučnjeve i ljuljala se amo-tamo. Poneki put je kričala otegnutim tonovima, ali za vrijeme egzorcizma nije više ništa rekla. Demoni su zanijemili. teorija o opsjednutosti radi ispaštanja prihvaćena je i u njenoj okolini. Enneliese je bjenila, ludovala,nanosila si povrede. Pri tome je uvijek sve više gospodarila sama sobom. Jednog liječnika je odlučno odbila. 30. lipnja sproveden je posljednji egzorcizam. Anneliese je posljednjih tjedana jedva nešto pojela i bila je grozničava. 1. srpnja 1976. godine majka ju je našla mrtvu. Kao uzrok smrti konstatirana je totalna neishranjenost i upala pluća.

Slučaj Klingenberg imao je i sudski epilog. 21. travnja 1978. godine bili su Annelieseini roditelji, župnik Alt i otac Renz osuđeni na 6 mjeseci uvjetnog lišenja slobode, jer su propustili da konzultiraju liječnike i prema tome su krivi za smrt Anneliese radi nehaja."

 

[slobadidi]

To je fantaziranje jer đavo ne postoji.

 

[cobi63]

ma da ni Bog ne postoji,sve je to samo masta

 

[Ana_ana]

To je fantaziranje jer đavo ne postoji.

Naravno da ne postoji

Gore navedeno je po istinitom događaju ljudi i sveštenika koji su videli šta se sa devojkom događa i dogodilo,možeš li ti da objasniš šta je ustvari bilo sa njom,jeli bila bolesna od epilepsije ili opsednuta?

 

[nightrider]

Ja imam tri sestice na glavi!

 

[Ana_ana]

Ja imam tri sestice na glavi!

Znam......

 

[vanakir]

To je fantaziranje jer đavo ne postoji.

Kako to mislis, ne postoji,

 

[djole9]

To je fantaziranje jer đavo ne postoji.

Brate nisi ti nikad prisustvovao istjerivanju zato i ne vjerujes, da si prisustvovao vjerovao bi ti itekako vjeruj mi...

 

[Polar]

Premda Entiteti najčešće deluju na nas na neprijatan način, a ponekad, kada su to sile mraka, izuzetno neprijatno, mi znamo da je njihov najviši cilj povratak iz ovog dualnog univerzuma u Praizvor, koji je isti za sve što postoji u ovom svetu, odnosno da oni nesvesno teže najvišem cilju: Praizvoru, kosmičkoj materici, svetlosti, praznini.
Zato samo u izuzetnim slučajevima koristimo grube metode uklanjanja Entiteta, kao što je korišćenje Paracelzusovog trozupca . To su situacije u kojima osoba oseća da je Entitet ugrožava na opasan i uporan način i da moć Entiteta u torn trenutku prevazilazi njenu snagu da se sa njim nosi.
Ukoliko držimo na umu definiciju Entiteta (to je sve što ima određenu svest ili se ponaša kao da takvu svest ima), egzorcizam ima ograničenu vrednost. On doživljava svesne Entitete kao zle sile i uklanja ih na nasilan način. Za praktičare egzorcizma Entiteti su štetni aspekti realnosti koje treba uništiti ili bar proterati.

Ovaj deo posta mi liči na konstantaciju, da li je ovo preuzeto iz neke knjige ili je lično mišljenje???

Prvobitno napisao slobadidi
To je fantaziranje jer đavo ne postoji.

Ali zato egzorcizam definitivno postoji:vorred:

Pošto živimo u dualnom univerzumu, interesantno bi bilo sagledati i drugu stranu. Da li recimo satanisti imaju obred za isterivanje 'pozitivnih entiteta'?:dntknw:
Izgleda da ova priča o posednutosti podrazumeva da je domaćin nedužan i ničim doprineo da bude izabran od entiteta. Da li je tako? Pošto nas u životu definišu naši postupci (dobri i loši), možda našim (ljudskim) činjenjem ili ne činjenjem stvaramo pogodno tle za posednutost (nešto tipa "druže prešao si granicu").

Sam čin egzorcizma svodi se na borbu entiteta, jer sveštenik na neki način poziva u pomoć 'pozitivan entitet' da kroz njega deluje.wacko2
E sad hipotetički, šta ako je sveštenik pogodno tle za 'loše momke', oni bi se naravno lažno predstavljali, a sam rezultat egzorcizma bi bio fatalan, zar ne?