Duga procedura tera investitore

Učlanjen(a)
08.02.2009
Poruka
5.533
Duga procedura tera investitore
Gubimo poslove zbog administracije
30.08.2009. 00:01

Investitori koji žele da pokrenu proizvodnju u Srbiji i dalje prolaze dug i skup postupak za dobijanje neophodnih dozvola. Dok su domaći investitori na to navikli i nemaju izbora, strani nas zaobilaze tražeći bolje uslove. Najnoviji projekat, koji je na ivici da postane još jedna izgubljena investicija za Srbiju, jeste izgradnja tržnog centra i fabrike švedske kompanije za proizvodnju i trgovinu nameštajem „Ikea“ – kaže za „Blic nedelje“ Milan R. Kovačević, ekspert za strana ulaganja.

ikea-x.jpg


Kao jednu od kočnica da Srbija dobije savremenu fabriku i trgovinski lanac ove kompanije sa oko 9.000 novih radnih mesta, Dragan Skalušević, regionalni direktor „Ikee“, naveo je upravo proceduru za pribavljanje dozvola.
– Iako je odavno izmenjen Ustav, i dalje je građevinsko zemljište u vlasništvu države, a odluke o njegovom korišćenju donose opštine i gradovi. Propisi koji regulišu dozvole propisuju prethodno pribavljanje hrpe drugih dokumenata. Službe koje obrađuju zahteve su spore. A onda nije čudo da u takvim uslovima ima i mnogo prostora za korupciju, koja takođe košta – kaže Kovačević.
zastareli propisi
Da je birokratija jedna od kočnica za strane investicije, za „Blic nedelje“ je potvrdio i Darko Đukić, načelnik Odeljenja za strana ulaganja Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA).
– Postoji prostor da se propisi osavremenjuju. Najveći problem je u tome sto su naši propisi pravljeni onda kada je država bila jedini investitor, pa je sama sebi napravila okvir u kome je znala kako da se snađe. Sada kada neki stranac dođe i hoće da sagradi fabriku, upravo ti specifični načini funkcionisanja stvaraju problem – kaže Đukić.
Tako, na primer, firma „Kronospan“ koja u Lapovu gradi fabriku za proizvodnju iverice, mora da prikupi čitav niz dozvola kako za glavni, tako i za neophodne propratne objekte. Njima su, naime, potreba i dva energetska pogona – gasna mernoregulaciona stanica i velika trafo-stanica od 30MW. Takve objekte su do sada gradila javna preduzeća i procedura dobijanja dozvola i saglasnosti je prilagođena takvom načinu izgradnje. Kao prvi privatni investitor koji je krenuo u izgradnju tako velike trafo-stanice i gasne mernoregulacione stanice, „Kronospan“ je pored dodatne investicije od oko 3,5 miliona evra (za ova dva energetska objekta) morao da prikupi na desetine uverenja, potvrda, dozvola, mišljenja... i to za svaki od objekata posebno, prolazeći kroz procedure koje nisu prilagođene privatnom investitoru. Upravo tu i nastaju kočnice.
Rešenje bi bilo da javna preduzeća i državna administracija počnu komercijalnije da se ponašaju i da se potrude da pruže što bolju uslugu klijentu.
Jedan od načina da se ova situacija reši je najavljena giljotina propisa. Međutim, Milan Kovačević nije optimista. Kako kaže, često se događa da novi propis donosi istovremeno i bolja i lošija rešenja.
– Umesto da se prvo dozna od onih kojih se to tiče šta u propisu ne valja, pa onda da se on donosi, često se to preskoči, pa novi propis donosi i nove probleme – kaže Kovačević.
S druge strane, u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja tvrde da će giljotina propisa znatno urediti sve oblasti poslovanja, a naročito privrednu i građevinsku. Andrea Marušić, koja je u Ministarstvu zadužena za ovaj projekat, uverava da će se giljotina propisa do 15. decembra naći pred Vladom Srbije, što je i predviđeni rok za završavanje ovog posla.
urbanistički problemi
Druga mogućnost za rešenje ovog problema nalazi se i u novom Zakonu i planiranju i izgradnji, koji će se u ponedeljak naći pred poslanicima. Ovaj zakon bi trebalo da reši problem uređenja urbanističkih akata opština, koji je jedan od problema s kojim se susrela švedska „Ikea“.
Zakon o planiranju i izgradnji mogao bi bukvalno da onemogući ovakve situacije, jer će opštine koje ne budu dovoljno ažurno donele urbanistički plan i plan detaljne regulacije snositi ozbiljne posledice. Ali, ne završava se sve na pukom donošenju zakona.
– Kad bi propisi i postali bolji, ostaje problem njihovog nesprovođenja, što je tipično za Srbiju. Aktuelni Zakon o planiranju i izgradnji objekata propisao je, na primer, da se akt o urbanističkim uslovima izdaje u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva, u protivnom kazna je od 5.000 do 20.000 dinara ili zatvor do 30 dana za prekršaj odgovornog službenog lica. Mnogi taj dokument čekaju i godinu dana, a nađite nekoga da je kažnjen iz vlasti – kaže Kovačević.

Gorenje čekalo dve godine
Papirologija je dve godine kočila granju fabrike „Gorenje“ u Valjevu. Naime, predstavnici slovenačkog giganta i tadašnji čelnici Valjeva su ugovor o izgradnji fabrike za proizvodnju frižidera i zamrzivača potpisali u avgustu 2004, ali su fabriku Slovenci počeli da grade tek u martu 2006, da bi je ekspresno završili i otvorili u oktobru te godine. Menadžment kompanije iz Velenja je imao nameru da izgradnju fabrike počne već u jesen 2004. godine. Međutim, ispostavilo se da po važećem urbanističkom planu to zemljište uopšte nije predviđeno za industriju, pa se moralo pristupiti njegovom „prilagođavanju“ za tu namenu. P. V.


Izvor: Blic
 
Natrag
Top