LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Dream Theater
"Dream Theater, jedan od najpoznatijih progresivnih metal bendova današnjice i bend uvelike zaslužan za popularizaciju progresivne glazbe općenito, je osnovan 1985. godine kao projekt Mikea Portnoyja, Johna Myunga i Johna Petruccija koji su pohađali Berklee School of Music. Kasnije im se pridružio klavijaturist Kevin Moore i pjevač Chris Collins. Collinsa je ubrzo zamijenio Charlie Dominici. Tri studenta su ubrzo napustila školu da bi se u potpunosti posvetila bendu.
Ispočetka nazvani Majesty, pod tim imenom su izdali demo nazvan "The Majesty Demos." Ubrzo su ime promijenili u Dream Theater, jer se javio još jedan bend pod imenom Majesty i prijetio tužbom. Pod tim su imenom 1989. izdali svoj prvi album "When Dream And Day Unite." Album nije dobio toliko medijske pozornosti koliko se od njega očekivalo (iako je u underground krugovima prošao relativno dobro), što je uzrokovalo manjak koncerata. Nedugo nakon što su svirali kao predgrupa Marillionu, Dominici je otpušten zbog nesuglasica u bendu.
Dok su tražili novog pjevača (što je trajalo dvije godine), bend je napisao većinu materijala za novi album, "Images And Words" te se riješio ugovora s izdavačkom kućom koja je izdala "When Dream And Day Unite." 1991. u bend dolazi James LaBrie, pjevač iz Kanade koji je član postave Dream Theatera do danas.
S LaBrieom 1992. izdaju album "Images And Words" za izdavačku kuću ATCO Records. Album je doživio ogroman uspjeh, singl "Pull Me Under" se neprestano vrtio na radiju, a i spot za tu pjesmu se zavrtio na MTV-ju. Uslijedila je turneja, a ubrzo je album dosegao zlatnu naknadu u SAD-u i platinastu u Japanu. "Images And Words" se i danas smatra jednim od važnijih prog metal albuma svih vremena. 1993. u Europi, u jazz klubu Marquee, snimaju live snimku "Live at the Marquee," a u međuvremenu izdaju i video "Images And Words: Live in Tokyo."
Album "Awake" je izašao 1994. godine i najavio je odlazak klavijaturista Kevina Moorea koji se htio koncentrirati na vlastitu karijeru i kojemu više nije odgovarao žanr koji je Dream Theater svirao. Bend je morao potražiti novog klavijaturista i prvi izbor je bio Jordan Rudess. No, Rudess se odlučio otići na turneju s Dixie Dregsima i bend je pozvao Dereka Sheriniana kao privremenu zamjenu. Sherinian će kasnije postati "službeni" klavijaturist Dream Theatera.
S Sherinianom je bend snimio "A Change Of Seasons," EP koji sadrži jednu pjesmu u trajanju od 23 minute i nekoliko obrada poznatijih pjesama Led Zeppelina, Queena i Eltona Johna, među ostalima, snimljenih uživo. Sherinian je, osim na "A Change Of Seasons" EP-u sudjelovao i na jednom albumu Dream Theatera, "Falling Into Infinity." Ovaj, među fanovima kontroverzan, album je pobrao različite kritike. Mnogi su zbog komercijalnijeg zvuka i pjesama kao što su "Hollow Years" i "You Not Me" prozvali bend komercijalnim i optužili ih da su se okrenuli mainstream glazbi. U mnogo čemu je za to kriva i izdavačka kuća (ATCO Records, koja je u međuvremenu ime promijenila u EastWest) koja je na bend vršila pritisak da usvoje malo komercijalniji zvuk. No, Dream Theater čak i danas na svojim koncertima svira pjesme s tog albuma. Na europskoj turneji za "Falling Into Infinity" album je snimljen live album, "Once in a LIVEtime." "5 Years in a LIVEtime" je video kronika benda od Mooreovog odlaska do albuma "Falling Into Infinity."
1999., nakon suradnje u Liquid Tension Experimentu (jedan u nizu projekata članova Dream Theatera), Jordan Rudess konačno zamjenjuje Dereka Sheriniana. S Rudessom na klavijaturama, bend izdaje vjerojatno najbolji album karijere i vjerojatno najvažniji progresivni metal album ikada - "Scenes From A Memory." Ovaj konceptualni album koji je evoluirao iz nastavka na pjesmu "Metropolis pt. I - The Miracle And The Sleeper" (dotični nastavak se trebao pojaviti na albumu "Falling Into Infinity") se bavi temama reinkarnacije, ljubavi i prijevare.
Na turneji je snimljen i live DVD nazvan "Live Scenes From New York" koji, uz koncert, pokazuje i scene posebno snimljene za taj koncert koje su se prikazivale na video-zidu da bi upotpunile koncept albuma. Uz DVD, objavljen je i trostruki CD s audio zapisom koncerta. CD i DVD su izašli 2001. godine.
"Scenes From A Memory" ostaje do danas najprihvaćenijim i najhvaljenijim albumom Dream Theatera u progresivnim rock i metal krugovima.
Nakon turneja i snimanja live video zapisa, bend je ušao u studio da bi snimio "Six Degrees of Inner Turbulence," svoj šesti studijski album, koji je izašao 2002. godine. Dupli album se sastojao od šest pjesama, od kojih pet koliko-toliko normalnog trajanja, dok je šesta (nazvana "Six Degrees of Inner Turbulence") trajala preko 42 minute i bila je podijeljena u nekoliko činova.
2003. izlazi sedmi studijski album, "Train of Thought," koji je do sada vjerojatno najmračniji i najžešći album kojeg je bend do danas napravio. Album je primljen s dosta rezerve, pogotovo od fanova koji su očekivali klasičniji zvuk na koji su navikli od Dream Theatera. Nakon izlaska albuma, bend je odlučio izdati i sljedeći live video zapis koji su odlučili snimiti u poznatoj japanskoj dvorani Budokan u Tokiju. Dvostruki DVD i trostruki audio CD zapis koncerta (nazvani "Live at Budokan") su izašli 2004. i dobili pozitivne kritike.
"Octavarium," sljedeći studijski album, je izašao 2005. godine i također je bio jedan korak dalje u razvoju Dream Theatera i iznenađenje za njihove fanove, ponovno zbog nešto drugačijeg zvuka i pristupa albumu.
Glazbeni utjecaji članova sežu sve od ozbiljne glazbe i Beatlesa do Metallice, Iron Maidena, Toola i Musea. Poznati su po virtuoznosti i kvalitetnoj sviračkoj tehnici, ali i po humoru, slobodi u glazbi, raznolikom glazbenom ukusu i željom za eksperimentiranjem. Sve je to je dovoljno da ovo bude, ako ne najveći i najbolji (što je čisto subjektivno), onda vjerojatno najpoznatiji progresivni metal bend današnjice."
(GitareInfo)
Diskografija:
"Dream Theater, jedan od najpoznatijih progresivnih metal bendova današnjice i bend uvelike zaslužan za popularizaciju progresivne glazbe općenito, je osnovan 1985. godine kao projekt Mikea Portnoyja, Johna Myunga i Johna Petruccija koji su pohađali Berklee School of Music. Kasnije im se pridružio klavijaturist Kevin Moore i pjevač Chris Collins. Collinsa je ubrzo zamijenio Charlie Dominici. Tri studenta su ubrzo napustila školu da bi se u potpunosti posvetila bendu.
Ispočetka nazvani Majesty, pod tim imenom su izdali demo nazvan "The Majesty Demos." Ubrzo su ime promijenili u Dream Theater, jer se javio još jedan bend pod imenom Majesty i prijetio tužbom. Pod tim su imenom 1989. izdali svoj prvi album "When Dream And Day Unite." Album nije dobio toliko medijske pozornosti koliko se od njega očekivalo (iako je u underground krugovima prošao relativno dobro), što je uzrokovalo manjak koncerata. Nedugo nakon što su svirali kao predgrupa Marillionu, Dominici je otpušten zbog nesuglasica u bendu.
Dok su tražili novog pjevača (što je trajalo dvije godine), bend je napisao većinu materijala za novi album, "Images And Words" te se riješio ugovora s izdavačkom kućom koja je izdala "When Dream And Day Unite." 1991. u bend dolazi James LaBrie, pjevač iz Kanade koji je član postave Dream Theatera do danas.
S LaBrieom 1992. izdaju album "Images And Words" za izdavačku kuću ATCO Records. Album je doživio ogroman uspjeh, singl "Pull Me Under" se neprestano vrtio na radiju, a i spot za tu pjesmu se zavrtio na MTV-ju. Uslijedila je turneja, a ubrzo je album dosegao zlatnu naknadu u SAD-u i platinastu u Japanu. "Images And Words" se i danas smatra jednim od važnijih prog metal albuma svih vremena. 1993. u Europi, u jazz klubu Marquee, snimaju live snimku "Live at the Marquee," a u međuvremenu izdaju i video "Images And Words: Live in Tokyo."
Album "Awake" je izašao 1994. godine i najavio je odlazak klavijaturista Kevina Moorea koji se htio koncentrirati na vlastitu karijeru i kojemu više nije odgovarao žanr koji je Dream Theater svirao. Bend je morao potražiti novog klavijaturista i prvi izbor je bio Jordan Rudess. No, Rudess se odlučio otići na turneju s Dixie Dregsima i bend je pozvao Dereka Sheriniana kao privremenu zamjenu. Sherinian će kasnije postati "službeni" klavijaturist Dream Theatera.
S Sherinianom je bend snimio "A Change Of Seasons," EP koji sadrži jednu pjesmu u trajanju od 23 minute i nekoliko obrada poznatijih pjesama Led Zeppelina, Queena i Eltona Johna, među ostalima, snimljenih uživo. Sherinian je, osim na "A Change Of Seasons" EP-u sudjelovao i na jednom albumu Dream Theatera, "Falling Into Infinity." Ovaj, među fanovima kontroverzan, album je pobrao različite kritike. Mnogi su zbog komercijalnijeg zvuka i pjesama kao što su "Hollow Years" i "You Not Me" prozvali bend komercijalnim i optužili ih da su se okrenuli mainstream glazbi. U mnogo čemu je za to kriva i izdavačka kuća (ATCO Records, koja je u međuvremenu ime promijenila u EastWest) koja je na bend vršila pritisak da usvoje malo komercijalniji zvuk. No, Dream Theater čak i danas na svojim koncertima svira pjesme s tog albuma. Na europskoj turneji za "Falling Into Infinity" album je snimljen live album, "Once in a LIVEtime." "5 Years in a LIVEtime" je video kronika benda od Mooreovog odlaska do albuma "Falling Into Infinity."
1999., nakon suradnje u Liquid Tension Experimentu (jedan u nizu projekata članova Dream Theatera), Jordan Rudess konačno zamjenjuje Dereka Sheriniana. S Rudessom na klavijaturama, bend izdaje vjerojatno najbolji album karijere i vjerojatno najvažniji progresivni metal album ikada - "Scenes From A Memory." Ovaj konceptualni album koji je evoluirao iz nastavka na pjesmu "Metropolis pt. I - The Miracle And The Sleeper" (dotični nastavak se trebao pojaviti na albumu "Falling Into Infinity") se bavi temama reinkarnacije, ljubavi i prijevare.
Na turneji je snimljen i live DVD nazvan "Live Scenes From New York" koji, uz koncert, pokazuje i scene posebno snimljene za taj koncert koje su se prikazivale na video-zidu da bi upotpunile koncept albuma. Uz DVD, objavljen je i trostruki CD s audio zapisom koncerta. CD i DVD su izašli 2001. godine.
"Scenes From A Memory" ostaje do danas najprihvaćenijim i najhvaljenijim albumom Dream Theatera u progresivnim rock i metal krugovima.
Nakon turneja i snimanja live video zapisa, bend je ušao u studio da bi snimio "Six Degrees of Inner Turbulence," svoj šesti studijski album, koji je izašao 2002. godine. Dupli album se sastojao od šest pjesama, od kojih pet koliko-toliko normalnog trajanja, dok je šesta (nazvana "Six Degrees of Inner Turbulence") trajala preko 42 minute i bila je podijeljena u nekoliko činova.
2003. izlazi sedmi studijski album, "Train of Thought," koji je do sada vjerojatno najmračniji i najžešći album kojeg je bend do danas napravio. Album je primljen s dosta rezerve, pogotovo od fanova koji su očekivali klasičniji zvuk na koji su navikli od Dream Theatera. Nakon izlaska albuma, bend je odlučio izdati i sljedeći live video zapis koji su odlučili snimiti u poznatoj japanskoj dvorani Budokan u Tokiju. Dvostruki DVD i trostruki audio CD zapis koncerta (nazvani "Live at Budokan") su izašli 2004. i dobili pozitivne kritike.
"Octavarium," sljedeći studijski album, je izašao 2005. godine i također je bio jedan korak dalje u razvoju Dream Theatera i iznenađenje za njihove fanove, ponovno zbog nešto drugačijeg zvuka i pristupa albumu.
Glazbeni utjecaji članova sežu sve od ozbiljne glazbe i Beatlesa do Metallice, Iron Maidena, Toola i Musea. Poznati su po virtuoznosti i kvalitetnoj sviračkoj tehnici, ali i po humoru, slobodi u glazbi, raznolikom glazbenom ukusu i željom za eksperimentiranjem. Sve je to je dovoljno da ovo bude, ako ne najveći i najbolji (što je čisto subjektivno), onda vjerojatno najpoznatiji progresivni metal bend današnjice."
(GitareInfo)
Diskografija:
- When Dream and Day Unite (1989)
- Images and Words (1992)
- Awake (1994)
- A Change of Seasons (EP) (1995)
- Falling into Infinity (1997)
- Metropolis Pt. 2: Scenes from a Memory (1999)
- Six Degrees of Inner Turbulence (2002)
- Train of Thought (2003)
- Octavarium (2005)
- Systematic Chaos (2007)
- Black Clouds & Silver Linings (2009)
Poslednja izmena od urednika:
