- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.979
Don McLean
Rođen 2. listopada 1945. u New Rochelleu, New York, gdje je odrastao, McLean se uskoro zainteresirao za sve oblike izvorne američke glazbe, a kada je 1963. napustio školu, počeo je nastupati po klubovima kao folk-pjevač. Nikada nije imao stalni posao.
Od 1968. svojim je središtem učinio klub Café lena, a upravo zahvaljujući vezi sa Lenom Spender, vlasnicom kluba, postao je Hadson River Troubadour, svirajući u 50 zajednica duž rijeke. O tome je čuo Pete Seeger, pa je pozvao McLeana na jedrenje šalupom “Clearwater” koja se spustila niz rijeku od South Bristola, Maine, do New York Cityja, noseći poruke ekološkog očuvanja riječnoj zajednici, gotovo zaraženoj industrijskim otpacima. McLean je napisao knjigu o tom putovanju, pod nazivom “Song And Sketches Of The First Clearwater Crew” (“Pjesme i skice prve posade Clearwatera”).
U trenutku objavljivanja knjige McLean je redovito nastupao, šireći svoj ugled i pišući pjesme. Snimio je vrpcu svojih skladbi i proveo dvije godine u pokušaju da osigura ugovor za snimanje ploče; napokon je jedna mala tvrtka objavila album Tapestry. Ostavio je mali ali vidljiv dojam, pa kada je tvrtka propala, njegov je ugovor otkupila diskografska kuća United Artists.
Potkraj 1971. u Americi je objavljen album American Pie, a naslovna ga je skladba izbacila u orbitu međunarodne slave. Fino smišljena alegorija, ona je govorila o društvenoj i političkoj povijesti jedne generacije kroz prizmu uspona i pada njene glazbe, rock ‘n’ rolla; trajala je više od osam minuta i pokazala se jednom od izvanrednih singlica sedamdesetih godina.
Na McLeanovu nesreću, veliki uspjeh te skladbe težio je da zasjeni ostatak njegove karijere. Iako je slijedeći singl s istog albuma, bio nešto sasvim drugo, u tom smislu da je govorio o slikaru Van Goghu, a pjesma – Vincent – je postigla samostalni uspjeh (12. mjesto u SAD, prvo u Britaniji, gdje se popela za jednu stepenicu više od American Pie), u Americi ga ipak najbolje poznaju po Pie.
Album Don McLean, objavljen 1972, bio je ignoriran; bio je to mračan i donekle bolan album, s obzirom da je McLean u pjesmama poput The Pride Parade i Dreidel pokušao protumačiti traumatične posljedice svog naglog uzleta do slave – album je nesumnjivo pokazao njegov izvoran stvaralački talent.
Godine 1973, njegova je karijera dobila dva slučajna poticaja. Perry Como zabilježio je međunarodni hit skladbom And I Love you so s McLeanovog albuma, dok je Roberta Flack postigla američki hit br.1 pjesmom Killing Me Softly, With His Songs koju su Charles Gimbel i Norman Fox prvobitno napisali za Lari Leiberman, vidjevši McLeana na koncertu.
Nema sumnje, McLeanove godine naukovanja omogućile su mu da se razvije u vještog i raznovrsnog izvođača. (Godine 1971. Bob Elfstrum snimio je film o jednom od njegovih koncerata pod nazivom “Other Voices” koji je bio nominiran za “Oskara”). Album Playin’ Favorites, sastavljen od različitih pjesama, među njima nijedna nije bila njegova, pokazao je McLeanovo duboko razumijevanje američkih glazbenih tradicija i njegovu instrumentalnu vještinu na gitari i bendžu.
McLean je u stvari postao znatno popularniji u Britaniji, nego u Americi; njegove godišnje turneje po Velikoj Britaniji neizbježno su rasprodane, a singlice poput Everyday i Wonderful Baby doživjele su određeni uspjeh. Godine 1975, po završetku osobito uspješne britanske turneje, dao je besplatni concert u londonskom Hyde Parku.
Godine 1974. objavio je album Homeless Brother u prekrasnoj produkciji Joela Dorna; bio je to album originalnih pjesama poput The Legend of Andrew McCrew koja je pokazala njegovu sklonost prema narativnosti. Solo, dvostruki album snimki, nastalih na britanskim koncertima, objavljen je 1976. Zbog svađe oko ugovora McLean, međutim, nije svojoj diskografskoj kući isporučio nijednu novu snimku, a 1977. potpisao je za Artistu.
Izvor: Ilustrirana Rock Enciklopedija
Sastavili: Nick Logan i Bob Woffinden
Preveo: Dražen Vrdoljak
Rođen 2. listopada 1945. u New Rochelleu, New York, gdje je odrastao, McLean se uskoro zainteresirao za sve oblike izvorne američke glazbe, a kada je 1963. napustio školu, počeo je nastupati po klubovima kao folk-pjevač. Nikada nije imao stalni posao.
Od 1968. svojim je središtem učinio klub Café lena, a upravo zahvaljujući vezi sa Lenom Spender, vlasnicom kluba, postao je Hadson River Troubadour, svirajući u 50 zajednica duž rijeke. O tome je čuo Pete Seeger, pa je pozvao McLeana na jedrenje šalupom “Clearwater” koja se spustila niz rijeku od South Bristola, Maine, do New York Cityja, noseći poruke ekološkog očuvanja riječnoj zajednici, gotovo zaraženoj industrijskim otpacima. McLean je napisao knjigu o tom putovanju, pod nazivom “Song And Sketches Of The First Clearwater Crew” (“Pjesme i skice prve posade Clearwatera”).
U trenutku objavljivanja knjige McLean je redovito nastupao, šireći svoj ugled i pišući pjesme. Snimio je vrpcu svojih skladbi i proveo dvije godine u pokušaju da osigura ugovor za snimanje ploče; napokon je jedna mala tvrtka objavila album Tapestry. Ostavio je mali ali vidljiv dojam, pa kada je tvrtka propala, njegov je ugovor otkupila diskografska kuća United Artists.
Potkraj 1971. u Americi je objavljen album American Pie, a naslovna ga je skladba izbacila u orbitu međunarodne slave. Fino smišljena alegorija, ona je govorila o društvenoj i političkoj povijesti jedne generacije kroz prizmu uspona i pada njene glazbe, rock ‘n’ rolla; trajala je više od osam minuta i pokazala se jednom od izvanrednih singlica sedamdesetih godina.
Na McLeanovu nesreću, veliki uspjeh te skladbe težio je da zasjeni ostatak njegove karijere. Iako je slijedeći singl s istog albuma, bio nešto sasvim drugo, u tom smislu da je govorio o slikaru Van Goghu, a pjesma – Vincent – je postigla samostalni uspjeh (12. mjesto u SAD, prvo u Britaniji, gdje se popela za jednu stepenicu više od American Pie), u Americi ga ipak najbolje poznaju po Pie.
Album Don McLean, objavljen 1972, bio je ignoriran; bio je to mračan i donekle bolan album, s obzirom da je McLean u pjesmama poput The Pride Parade i Dreidel pokušao protumačiti traumatične posljedice svog naglog uzleta do slave – album je nesumnjivo pokazao njegov izvoran stvaralački talent.
Godine 1973, njegova je karijera dobila dva slučajna poticaja. Perry Como zabilježio je međunarodni hit skladbom And I Love you so s McLeanovog albuma, dok je Roberta Flack postigla američki hit br.1 pjesmom Killing Me Softly, With His Songs koju su Charles Gimbel i Norman Fox prvobitno napisali za Lari Leiberman, vidjevši McLeana na koncertu.
Nema sumnje, McLeanove godine naukovanja omogućile su mu da se razvije u vještog i raznovrsnog izvođača. (Godine 1971. Bob Elfstrum snimio je film o jednom od njegovih koncerata pod nazivom “Other Voices” koji je bio nominiran za “Oskara”). Album Playin’ Favorites, sastavljen od različitih pjesama, među njima nijedna nije bila njegova, pokazao je McLeanovo duboko razumijevanje američkih glazbenih tradicija i njegovu instrumentalnu vještinu na gitari i bendžu.
McLean je u stvari postao znatno popularniji u Britaniji, nego u Americi; njegove godišnje turneje po Velikoj Britaniji neizbježno su rasprodane, a singlice poput Everyday i Wonderful Baby doživjele su određeni uspjeh. Godine 1975, po završetku osobito uspješne britanske turneje, dao je besplatni concert u londonskom Hyde Parku.
Godine 1974. objavio je album Homeless Brother u prekrasnoj produkciji Joela Dorna; bio je to album originalnih pjesama poput The Legend of Andrew McCrew koja je pokazala njegovu sklonost prema narativnosti. Solo, dvostruki album snimki, nastalih na britanskim koncertima, objavljen je 1976. Zbog svađe oko ugovora McLean, međutim, nije svojoj diskografskoj kući isporučio nijednu novu snimku, a 1977. potpisao je za Artistu.
Izvor: Ilustrirana Rock Enciklopedija
Sastavili: Nick Logan i Bob Woffinden
Preveo: Dražen Vrdoljak
Poslednja izmena od urednika: