tijekom prvih devet mjeseci ove godine bilo je čak 345 intervencija na jadranu
DOBRI LJUDI Od sigurne smrti iz podivljalog mora izbavili 837 nautičara
Izvor: Slobodna Dalmacija 15.11.2010. | 21:22
Djelatnici lučkih kapetanija, pomorski policajci i ribari u prvih devet mjeseci ove godine spasili su 837 pomoraca, ronilaca i ‘vikend kapetana’, pri čemu se kao najčešći uzroci pomorskih nesreća spominju nepažnja i loše praćenje vremenske prognoze
pišu: Branka ŽUŽIĆ
Gordan ZUBČIĆ
Ahmet KALAJDŽIĆ
Nepredvidljiva ćud Jadrana svake godine iznenadi pomorce, ronioce, nautičare i ribare, a posebice “vikend kapetane” koji se na more otisnu samo nekoliko puta godišnje. Tijekom prvih devet mjeseci ove godine pokrenuto je 345 intervencija na moru u kojima su djelatnici lučkih kapetanija, pomorski policajci i “obični” ljudi spasili 837 osoba, pri čemu su najčešći uzroci nesreća i(li) nezgoda bili nepažnja i loše praćenje vremenske prognoze.
U Nacionalnoj središnjici za traganje i spašavanje na moru sa sjedištem u Rijeci do kraja rujna je zabilježeno 17 smrtno stradalih i četiri nestale osobe. Crnu statistiku predvode šestorica poginulih ronilaca, te po četiri ribara i kupača. Za usporedbu, tijekom cijele 2009. na moru je život izgubilo 25 osoba, pri čemu je duboko plavetnilo odnijelo 13 ronilaca.
Na “prvoj crti” spašavanja nerijetko se nađu savudrijski i umaški ribari koji su ove godine spasili više od 20 brodolomaca i desetak plovila. Liviano Buždakin dugo će pamtiti ribarenje na milju od savudrijskog svjetionika, kada je izdaleka ugledao da im se približava zrakoplov cessna, bez buke motora, koji se spuštao prema morskoj površini.
Zahvaljujući prisebnosti pilota, zrakoplov na letu s Korzike prema Portorožu, sletio je na uzburkanu morsku “pistu”, a iz cessne su izišli roditelji s 10-godišnjim sinom, koji su spas čekali na krilu aviona. Digao je sidro i uputio se na mjesto prisilnog slijetanja zrakoplova, koji je napola bio pod vodom. Prihvatio je dječaka, a potom i roditelje, te ih u vidnom šoku ukrcao u svoju brodicu.
- Da nisam na vrijeme reagirao, bili bi se utopili, jer nisu znali plivati! Da su čekali dolazak lučke kapetanije, policije ili nekog trećeg za njih bi bilo prekasno - kazao nam je Buždakin.
Ahmet Kalajdzic / CROPIX
Da nije bilo ribara Renza Turkovića, pitanje je bi li afganistanska izbjeglička obitelj s dvoje male djece preživjela po život opasnu pomorsku avanturu. Turković je ured noći, tijekom spuštanja mreža na četiri milje od obale, na vrlo prometnom brodskom koridoru za Trst ugledao kako se u daljini pali i gasi baterija. Digao je sidro i ugledao pedalinu s bračnim parom i dvoje djece prekriveno dekom. Obraćajući im se na engleskom samo je čuo pitanje “Italija, Italija?”, te je shvatio da Afganistanci nisu bili svjesni opasnosti koja im je prijetila tijekom ilegalne plovidbe prema Veneciji.
- Vidjevši ih onako iscrpljene i dehidrirane zbog ljetnih vrućina, odmah sam pozvao policijski brod koji je stigao za 40-ak minuta, te je posada preuzela Afganistance koji su krenuli na opasan put prema boljem životu - naglašava Turković.
Koliko je ta afganistanska obitelj imala sreće, potvrđuje iskustvo umaških ribara Dominika Kovača i Slavka Severa, na čiju je 9-metarsku brodicu naletio libanonski teretni brod, te nastavio plovidbu. Sudar se dogodio dvije milje od Novigrada i prava je sreća što su ribari prošli samo s lakšim ozljedama. Obavijestili su Lučku kapetaniju, no prvi u pomoć su stigli ribari predvođeni Krešimirom Putignom. Barka im je bila uništena, a more je snažno prodiralo u nju.
- Najvažnije je da smo kolega i ja prošli bez težih ozljeda, ali štetu mi nitko nije nadoknadio, morao sam kupiti drugi brod. Da nas kolege ribari nisu spasili, ne znam što bi bilo s nama, jer bi barka potonula. Možda bih tada i mogao tužiti posadu tog broda, ali ga je naša lučka kapetanija, nakon što ga je uhvatila u hrvatskim vodama na putu za Sloveniju, ubrzo pustila. A s njim je otplovila i moja moguća odšteta - zaključuje Dominik Kovač.
Dvojicu Bračana iz prevrnutoga glisera sredinom rujna spasila je “ekipa” iz Lučke ispostave u Milni na čelu s kapetanom Nikolom Brkuljićem. Jaka bura nosila je brodolomce od južne obale Brača prema Hvaru, motor im se pokvario, pa su potražili pomoć preko Centra 112. Djelatnici Kapetanije pronašli su stradale u blizini rta Kabel, na ulazu u Starogradski zaljev.
- Vidljivost je bila iznimno loša, što nam je otežavalo potragu za posadom glisera. Brod im je bio prevrnut, jednog smo našli kako se drži za gliser, a drugi je bio u moru, pothlađen i dehidriran. Imali su puno sreće – dodaje kapetan lučke ispostave iz Milne.
Jadran Babić / CROPIX
Na brodu “Danče” dubrovačke Lučke kapetanije uvijek je u pripravnosti jedna od dviju posada: prva s kap. Matom Kekezom koji plovi s brodskim strojarom Lukšom Kraljevićem i mornarom Matom Koraćem, dok drugu “ekipu” čine kap. Đuro Čanić, brodostrojar Maro Marković i mornar Dubravko Šegović.
- Godišnje prosječno imamo 30-ak različitih intervencija: od hitnih medicinskih prijevoza s Elafitskih otoka i Mljeta, nadzora onečišćenja akvatorija do traganja i spašavanja ljudi i imovine. Bude tu i nesretnih slučajeva, te bacanja s Boninova ili mosta dr. Franje Tuđmana. Možemo se “pohvaliti” barem s jednim žurnim prijevozom mjesečno s otoka, najčešće s Lopuda, ali i sa Šipana i Mljeta - priča kap. Kekez.
- Jedna od zadnjih žurnih intervencija je ona kad smo četiri milje ispred Solina na Mljetu prevezli ribara koji je na koći zadobio velike opekline zbog eksplozije. Nerijetko u akciji samoinicijativno sudjeluju otočani, te unesrećenog dovedu do liječnika, a potom ih mi prevozimo u grad. Na Mljetu nam je tako ljetos znatno pomogao Mario Orlandini, a ispod starogradskih zidina, na Buži, pri spašavanju teško ozlijeđene Australke Tanie Hearnden koja je nezgodno pala, od velike je pomoći bio ribar Dominko Radić.
Ljudi nas razumiju i pomažu na način kojeg možemo samo pohvaliti, jer mali smo grad gdje se svi poznaju i priskaču u pomoć. No, za razliku od ostatka Dalmacije, rijetke su intervencije za pomoć nautičarima na otvorenome moru. Jedna od tih akcija bila je prijevoz poljske nautičarke s pučine do grada gdje je primila insulin koji joj je spasio život - dodaje kap. Kekez.
U razgovoru s posadom doznajemo da je najteža potraga bila ona za Albancima Romeom PurizijemNikom i Sotirom Golajem, koja se dogodila u siječnju 2009. U početku se smatralo da je riječ o ribarima, ali se ispostavilo da su bili šverceri droge, pa je Purizi izručen talijanskim vlastima. O toj potrazi kap. Kekez emotivno govori:
- Po šiloku kakvog ne pamtim, potraga je počela šest milja od Molunta, te smo ih tražili povlačeći se prema sjeveru i rtu Gruj. Tri dana nismo ništa našli da bismo četvrti dan, uz sudjelovanje broda “Andrija Mohorovičić” iz flote Obalne straže, ipak pronašli izvrnuto plovilo kojeg zbog valova nisu uspjeli izvući. Ubrzo smo pronašli živog i mrtvog Albanca, u čemu je pomogla i Gorska služba spašavanja - kaže kapetan Mato Kekez. te
DOBRI LJUDI Od sigurne smrti iz podivljalog mora izbavili 837 nautičara
Izvor: Slobodna Dalmacija 15.11.2010. | 21:22
Djelatnici lučkih kapetanija, pomorski policajci i ribari u prvih devet mjeseci ove godine spasili su 837 pomoraca, ronilaca i ‘vikend kapetana’, pri čemu se kao najčešći uzroci pomorskih nesreća spominju nepažnja i loše praćenje vremenske prognoze
pišu: Branka ŽUŽIĆ
Gordan ZUBČIĆ
Ahmet KALAJDŽIĆ
Nepredvidljiva ćud Jadrana svake godine iznenadi pomorce, ronioce, nautičare i ribare, a posebice “vikend kapetane” koji se na more otisnu samo nekoliko puta godišnje. Tijekom prvih devet mjeseci ove godine pokrenuto je 345 intervencija na moru u kojima su djelatnici lučkih kapetanija, pomorski policajci i “obični” ljudi spasili 837 osoba, pri čemu su najčešći uzroci nesreća i(li) nezgoda bili nepažnja i loše praćenje vremenske prognoze.
U Nacionalnoj središnjici za traganje i spašavanje na moru sa sjedištem u Rijeci do kraja rujna je zabilježeno 17 smrtno stradalih i četiri nestale osobe. Crnu statistiku predvode šestorica poginulih ronilaca, te po četiri ribara i kupača. Za usporedbu, tijekom cijele 2009. na moru je život izgubilo 25 osoba, pri čemu je duboko plavetnilo odnijelo 13 ronilaca.
Na “prvoj crti” spašavanja nerijetko se nađu savudrijski i umaški ribari koji su ove godine spasili više od 20 brodolomaca i desetak plovila. Liviano Buždakin dugo će pamtiti ribarenje na milju od savudrijskog svjetionika, kada je izdaleka ugledao da im se približava zrakoplov cessna, bez buke motora, koji se spuštao prema morskoj površini.
Zahvaljujući prisebnosti pilota, zrakoplov na letu s Korzike prema Portorožu, sletio je na uzburkanu morsku “pistu”, a iz cessne su izišli roditelji s 10-godišnjim sinom, koji su spas čekali na krilu aviona. Digao je sidro i uputio se na mjesto prisilnog slijetanja zrakoplova, koji je napola bio pod vodom. Prihvatio je dječaka, a potom i roditelje, te ih u vidnom šoku ukrcao u svoju brodicu.
- Da nisam na vrijeme reagirao, bili bi se utopili, jer nisu znali plivati! Da su čekali dolazak lučke kapetanije, policije ili nekog trećeg za njih bi bilo prekasno - kazao nam je Buždakin.
Ahmet Kalajdzic / CROPIX
Da nije bilo ribara Renza Turkovića, pitanje je bi li afganistanska izbjeglička obitelj s dvoje male djece preživjela po život opasnu pomorsku avanturu. Turković je ured noći, tijekom spuštanja mreža na četiri milje od obale, na vrlo prometnom brodskom koridoru za Trst ugledao kako se u daljini pali i gasi baterija. Digao je sidro i ugledao pedalinu s bračnim parom i dvoje djece prekriveno dekom. Obraćajući im se na engleskom samo je čuo pitanje “Italija, Italija?”, te je shvatio da Afganistanci nisu bili svjesni opasnosti koja im je prijetila tijekom ilegalne plovidbe prema Veneciji.
- Vidjevši ih onako iscrpljene i dehidrirane zbog ljetnih vrućina, odmah sam pozvao policijski brod koji je stigao za 40-ak minuta, te je posada preuzela Afganistance koji su krenuli na opasan put prema boljem životu - naglašava Turković.
Koliko je ta afganistanska obitelj imala sreće, potvrđuje iskustvo umaških ribara Dominika Kovača i Slavka Severa, na čiju je 9-metarsku brodicu naletio libanonski teretni brod, te nastavio plovidbu. Sudar se dogodio dvije milje od Novigrada i prava je sreća što su ribari prošli samo s lakšim ozljedama. Obavijestili su Lučku kapetaniju, no prvi u pomoć su stigli ribari predvođeni Krešimirom Putignom. Barka im je bila uništena, a more je snažno prodiralo u nju.
- Najvažnije je da smo kolega i ja prošli bez težih ozljeda, ali štetu mi nitko nije nadoknadio, morao sam kupiti drugi brod. Da nas kolege ribari nisu spasili, ne znam što bi bilo s nama, jer bi barka potonula. Možda bih tada i mogao tužiti posadu tog broda, ali ga je naša lučka kapetanija, nakon što ga je uhvatila u hrvatskim vodama na putu za Sloveniju, ubrzo pustila. A s njim je otplovila i moja moguća odšteta - zaključuje Dominik Kovač.
Dvojicu Bračana iz prevrnutoga glisera sredinom rujna spasila je “ekipa” iz Lučke ispostave u Milni na čelu s kapetanom Nikolom Brkuljićem. Jaka bura nosila je brodolomce od južne obale Brača prema Hvaru, motor im se pokvario, pa su potražili pomoć preko Centra 112. Djelatnici Kapetanije pronašli su stradale u blizini rta Kabel, na ulazu u Starogradski zaljev.
- Vidljivost je bila iznimno loša, što nam je otežavalo potragu za posadom glisera. Brod im je bio prevrnut, jednog smo našli kako se drži za gliser, a drugi je bio u moru, pothlađen i dehidriran. Imali su puno sreće – dodaje kapetan lučke ispostave iz Milne.
Jadran Babić / CROPIX
Na brodu “Danče” dubrovačke Lučke kapetanije uvijek je u pripravnosti jedna od dviju posada: prva s kap. Matom Kekezom koji plovi s brodskim strojarom Lukšom Kraljevićem i mornarom Matom Koraćem, dok drugu “ekipu” čine kap. Đuro Čanić, brodostrojar Maro Marković i mornar Dubravko Šegović.
- Godišnje prosječno imamo 30-ak različitih intervencija: od hitnih medicinskih prijevoza s Elafitskih otoka i Mljeta, nadzora onečišćenja akvatorija do traganja i spašavanja ljudi i imovine. Bude tu i nesretnih slučajeva, te bacanja s Boninova ili mosta dr. Franje Tuđmana. Možemo se “pohvaliti” barem s jednim žurnim prijevozom mjesečno s otoka, najčešće s Lopuda, ali i sa Šipana i Mljeta - priča kap. Kekez.
- Jedna od zadnjih žurnih intervencija je ona kad smo četiri milje ispred Solina na Mljetu prevezli ribara koji je na koći zadobio velike opekline zbog eksplozije. Nerijetko u akciji samoinicijativno sudjeluju otočani, te unesrećenog dovedu do liječnika, a potom ih mi prevozimo u grad. Na Mljetu nam je tako ljetos znatno pomogao Mario Orlandini, a ispod starogradskih zidina, na Buži, pri spašavanju teško ozlijeđene Australke Tanie Hearnden koja je nezgodno pala, od velike je pomoći bio ribar Dominko Radić.
Ljudi nas razumiju i pomažu na način kojeg možemo samo pohvaliti, jer mali smo grad gdje se svi poznaju i priskaču u pomoć. No, za razliku od ostatka Dalmacije, rijetke su intervencije za pomoć nautičarima na otvorenome moru. Jedna od tih akcija bila je prijevoz poljske nautičarke s pučine do grada gdje je primila insulin koji joj je spasio život - dodaje kap. Kekez.
U razgovoru s posadom doznajemo da je najteža potraga bila ona za Albancima Romeom PurizijemNikom i Sotirom Golajem, koja se dogodila u siječnju 2009. U početku se smatralo da je riječ o ribarima, ali se ispostavilo da su bili šverceri droge, pa je Purizi izručen talijanskim vlastima. O toj potrazi kap. Kekez emotivno govori:
- Po šiloku kakvog ne pamtim, potraga je počela šest milja od Molunta, te smo ih tražili povlačeći se prema sjeveru i rtu Gruj. Tri dana nismo ništa našli da bismo četvrti dan, uz sudjelovanje broda “Andrija Mohorovičić” iz flote Obalne straže, ipak pronašli izvrnuto plovilo kojeg zbog valova nisu uspjeli izvući. Ubrzo smo pronašli živog i mrtvog Albanca, u čemu je pomogla i Gorska služba spašavanja - kaže kapetan Mato Kekez. te