Član
- Učlanjen(a)
- 26.02.2011
- Poruka
- 987
21 razlog zašto je dispenzacionalizam zabluda
Dispenzacionalizam je u osnovi futuristički sistem tumačenja Biblije. Prema tom učenju, Bog je namjerno podijelio biblijsku istoriju na određene periode za koje je dodijelio karakteristične administrativne principe. Biblijska riječ „dodjela“ (dispenzacija) znači „upravljanje ili rukovanje poslovima, način bavljenja“. Sva ta doba označena su ciklusima u kojima Bog otkriva svoju istinu čovječanstvu na nov način. S druge strane, čovječanstvo je odgovorno da se uskladi sa tim otkrivenjem, ali ono se buni i pada na ispitu. Bog sudi čovječanstvu i uvodi novi period probe pod novom administracijom. Tipična dispenzacija od sedam perioda izgleda ovako:
Dispenzacionalizam insistira na progresivnom otkrivenju. To konkretno znači da dok većina proučavalaca Biblije uzima spise Novog Saveza kao progresivno otkrivenje i poziva se na to otkrivenje natrag u Starom Savezu, dispenzacionalisti počinju sa progresivnim otkrivenjem u Starom Savezu i čitaju dalje u istorijskom smislu. Po njima, biblijski savezi su povezani sa dispenzacijama (pomenutim periodima). Kad se ovi savezi uporede i sučele, rezultat je istorijski poredak različitih dispenzacija. Takođe u pogledu različitih zavjetnih obećanja, dispenzacionalizam naglašava za koga su ona pisana – na originalne primaoce. Odatle je proisteklo i fundamentalno pravljenje razlike između Izraela i Crkve.
Drugi važni teološki koncept dispenzacionalizma je naglašavanje istorijsko-gramatičkog odnosno doslovnog metoda tumačenja biblijskih tekstova. Baš kao što je Izrael doslovno iskusio prokletstva pomenuta u Starom Savezu, dispenzacionalisti vjeruju da će Izrael doslovno primiti blagoslove navedene u Starom Savezu.
Za dispenzacionaliste, Izrael je etnička nacija koja se sastoji od Jevreja (Izraelaca), počevši od Avrama do danas. Crkva se sastoji od svih spašenih pojedinaca u sadašnjoj dispenzaciji, tj. od rođenja crkve do vaznesenja. Prema dispenzacionalizmu, Izrael i Crkva nijesu skroz međusobno isključivi već postoje određena preklapanja, kao na primjer u slučaju apostola Petra i Pavla koji su bili etnički Jevreji i takođe vjerovali u Isusa Hrista – premda je Pavle bio rimski građanin po rođenju, on je takođe od Benjaminovog plemena i jevrejske nacionalnosti. Dispenzacionalisti takođe vjeruju da će pred kraj Vremena nevolje Izrael kao nacija prihvatiti Isusa Hrista kao svog mesiju upravo pred Njegov Drugi dolazak.
Naravno iz vjerovanja da Božji savez sa Jevrejima kao nacijom nikad nije prekinut proističe i podrška tradicionalnom judaizmu u držanju i upražnjavanju starozavjetnih praznika i rituala. Tu se uklapa i očekivanje izgradnje trećeg hrama u Jerusalimu i ponovnog uspostavljanja sistema žrtvi i prinosa.
Istorija dispenzacionalizma počinje negdje oko 1820. godine. Škotski pastor Edvard Irving dospio je pod uticaj knjige „Dolazak Mesije u slavi i veličanstvu“ (Coming of Messiah in Glory and Majesty) koju je napisao jezuitski sveštenik Manuel Lakunca, ali je izdao pod pseudonimom „Ben Ezra“. Irvin je preveo tu knjigu sa španskog na engleski uz vlastiti komentar i objavio je 1827. On je učio jedan oblik dispenzacionalističke teologije.
Kao sistem, dispenzacionalizam se razvio iz filozofije Plimutske Braće[1] 1830-ih u Irskoj i Engleskoj i učenja Džona Nelsona Darbija (1800-1882), tj. njegovog tumačenja teksta u 2. Timoteju 2:15 o „ispravnom služenju riječju istine“. Darbi je prohodio po Evropi, Novom Zelandu, Kanadi i SAD u cilju pridobijanja što više obraćenika za filozofiju Braće. Vremenom Darbijevi eshatološki pogledi postali su najpopularniji u SAD, posebno među baptistima i Staroj školi prezbiterijanaca. Darbi je prepoznat kao „otac“ dispenzacionalizma, iako je očigledno da su stvarni „očevi“ ovog pravca jezuitski teolozi. Darbi je takođe započeo do tada nepoznatu teoriju u hrišćanskoj teologiji o „tajnom vaznesenju“ po kojoj će Hrist iznenada uzeti sa zemlje svoju „Nevjestu“ (crkvu) prije sudova Velike nevolje.
Vjerovanja dispenzacionalista o sudbini Jevreja i ponovnom uspostavljanju jevrejskog carstva stavilo ih je na istureni položaj hrišćanskog cionizma, jer „Bog je u stanju da ih opet nakalemi“ i oni vjeruju da će to učiniti u ispunjenju starozavjetnih proročanstava. Premda oni vjeruju da se Božja metodologija mijenja, Njegova namjera da blagoslovi Izrael nikad neće biti zaboravljena, i baš kao što je pokazao nezasluženu naklonost prema crkvi, On će to isto učiniti ostatku Izraela u ispunjenju svih obećanja genetskom Avramovom sjemenu.
Dalja istorija dispenzacionalizma veže se za mnoge ličnosti u 19. i 20. vijeku, uz značajne revizije i „progresije“.

Istaknuti dispenzacionalistički autori
Dispenzacionalizam je postao veoma popularan među američkim evangelicima, baptistima, pentakostalcima i harizmatskim grupama.
Očekivano, dispenzacionalisti vide savremenu državu Izrael kao rezultat primanja ispunjenja starozavjetnih obećanja. Prema Darbiju i dispenzacionalistima, vrijeme milosti za Jevreje nikada se nije završilo, čak iako su odbacili Isusa, i ima svoju funkciju za njih u dispenzacionoj proročkoj šemi. Crkva je u toj priči zapravo misteriozni privremeni umetak.
Dispenzacionalisti, iako skloni judaizmu, nemaju naklonost svih mesijanskih Jevreja zato što se neki od njih radije drže hermeneutike poznate kao „Teologija Maslinova drveta“ (uporište Rimljanima 11:17, 18).
Vjerovanja dispenzacionalista o Antihristu su različita, počevši od onog tradicionalnog Darbijevog da će to biti Jevrejin, dok ga drugi vežu uglavnom za odgovorne za razorenje Jerusalima 70. godine n.e. Darbi je učio da će Zvijer iz Otkrivenja biti politički zapovjednik obnovljene Rimske imperije.
Dispenzacionalisti u skladu sa svojim bukvalnim shvatanjem biblijskih proročkih tekstova takođe vjeruju da će dva svjedoka iz Otkrivenja biti doslovne ličnosti, da su 144.000 doslovni Jevreji, itd.
Neki politički analitičari tvrde da je dispenzacionalizam imao glavni uticaj na spoljnu politiku Sjedinjenih Država, što uključuje neprekidnu pomoć državi Izrael.
Dispenzacionalizam je u osnovi futuristički sistem tumačenja Biblije. Prema tom učenju, Bog je namjerno podijelio biblijsku istoriju na određene periode za koje je dodijelio karakteristične administrativne principe. Biblijska riječ „dodjela“ (dispenzacija) znači „upravljanje ili rukovanje poslovima, način bavljenja“. Sva ta doba označena su ciklusima u kojima Bog otkriva svoju istinu čovječanstvu na nov način. S druge strane, čovječanstvo je odgovorno da se uskladi sa tim otkrivenjem, ali ono se buni i pada na ispitu. Bog sudi čovječanstvu i uvodi novi period probe pod novom administracijom. Tipična dispenzacija od sedam perioda izgleda ovako:
- Nevinost. – Adam pod probom prije Pada. Završava se izgnanstvom iz Edenskog vrta.
- Savjest. – Od Pada do Potopa. Završava se Potopom.
- Ljudska vlada. – Nakon Potopa, čovječanstvo je u obavezi da ozakoni smrtnu kaznu. Završava se rasijanjem od Vavilonske kule.
- Obećanje. – Od Avrama do Mojsija. Završava se odbijanjem ulaska u Hanan i 40 godina nevjerstva u Pustinji.
- Zakon. – Od Mojsija do raspeća Isusa Hrista. Završava se rasijanjem Izraela 70. godine n.e.
- Milost. – Od Krsta do Drugog dolaska. Završava se gnjevom Božjim koji obuhvata Veliku nevolju.
- Milenijumsko carstvo. – Hiljadu godina Hristove vladavine na zemlji sa centrom u Jerusalimu. Završava se Božjim sudom prilikom konačne pobune.
Dispenzacionalizam insistira na progresivnom otkrivenju. To konkretno znači da dok većina proučavalaca Biblije uzima spise Novog Saveza kao progresivno otkrivenje i poziva se na to otkrivenje natrag u Starom Savezu, dispenzacionalisti počinju sa progresivnim otkrivenjem u Starom Savezu i čitaju dalje u istorijskom smislu. Po njima, biblijski savezi su povezani sa dispenzacijama (pomenutim periodima). Kad se ovi savezi uporede i sučele, rezultat je istorijski poredak različitih dispenzacija. Takođe u pogledu različitih zavjetnih obećanja, dispenzacionalizam naglašava za koga su ona pisana – na originalne primaoce. Odatle je proisteklo i fundamentalno pravljenje razlike između Izraela i Crkve.
Drugi važni teološki koncept dispenzacionalizma je naglašavanje istorijsko-gramatičkog odnosno doslovnog metoda tumačenja biblijskih tekstova. Baš kao što je Izrael doslovno iskusio prokletstva pomenuta u Starom Savezu, dispenzacionalisti vjeruju da će Izrael doslovno primiti blagoslove navedene u Starom Savezu.
Za dispenzacionaliste, Izrael je etnička nacija koja se sastoji od Jevreja (Izraelaca), počevši od Avrama do danas. Crkva se sastoji od svih spašenih pojedinaca u sadašnjoj dispenzaciji, tj. od rođenja crkve do vaznesenja. Prema dispenzacionalizmu, Izrael i Crkva nijesu skroz međusobno isključivi već postoje određena preklapanja, kao na primjer u slučaju apostola Petra i Pavla koji su bili etnički Jevreji i takođe vjerovali u Isusa Hrista – premda je Pavle bio rimski građanin po rođenju, on je takođe od Benjaminovog plemena i jevrejske nacionalnosti. Dispenzacionalisti takođe vjeruju da će pred kraj Vremena nevolje Izrael kao nacija prihvatiti Isusa Hrista kao svog mesiju upravo pred Njegov Drugi dolazak.
Naravno iz vjerovanja da Božji savez sa Jevrejima kao nacijom nikad nije prekinut proističe i podrška tradicionalnom judaizmu u držanju i upražnjavanju starozavjetnih praznika i rituala. Tu se uklapa i očekivanje izgradnje trećeg hrama u Jerusalimu i ponovnog uspostavljanja sistema žrtvi i prinosa.

Kao sistem, dispenzacionalizam se razvio iz filozofije Plimutske Braće[1] 1830-ih u Irskoj i Engleskoj i učenja Džona Nelsona Darbija (1800-1882), tj. njegovog tumačenja teksta u 2. Timoteju 2:15 o „ispravnom služenju riječju istine“. Darbi je prohodio po Evropi, Novom Zelandu, Kanadi i SAD u cilju pridobijanja što više obraćenika za filozofiju Braće. Vremenom Darbijevi eshatološki pogledi postali su najpopularniji u SAD, posebno među baptistima i Staroj školi prezbiterijanaca. Darbi je prepoznat kao „otac“ dispenzacionalizma, iako je očigledno da su stvarni „očevi“ ovog pravca jezuitski teolozi. Darbi je takođe započeo do tada nepoznatu teoriju u hrišćanskoj teologiji o „tajnom vaznesenju“ po kojoj će Hrist iznenada uzeti sa zemlje svoju „Nevjestu“ (crkvu) prije sudova Velike nevolje.
Vjerovanja dispenzacionalista o sudbini Jevreja i ponovnom uspostavljanju jevrejskog carstva stavilo ih je na istureni položaj hrišćanskog cionizma, jer „Bog je u stanju da ih opet nakalemi“ i oni vjeruju da će to učiniti u ispunjenju starozavjetnih proročanstava. Premda oni vjeruju da se Božja metodologija mijenja, Njegova namjera da blagoslovi Izrael nikad neće biti zaboravljena, i baš kao što je pokazao nezasluženu naklonost prema crkvi, On će to isto učiniti ostatku Izraela u ispunjenju svih obećanja genetskom Avramovom sjemenu.
Dalja istorija dispenzacionalizma veže se za mnoge ličnosti u 19. i 20. vijeku, uz značajne revizije i „progresije“.

Istaknuti dispenzacionalistički autori
Dispenzacionalizam je postao veoma popularan među američkim evangelicima, baptistima, pentakostalcima i harizmatskim grupama.
Očekivano, dispenzacionalisti vide savremenu državu Izrael kao rezultat primanja ispunjenja starozavjetnih obećanja. Prema Darbiju i dispenzacionalistima, vrijeme milosti za Jevreje nikada se nije završilo, čak iako su odbacili Isusa, i ima svoju funkciju za njih u dispenzacionoj proročkoj šemi. Crkva je u toj priči zapravo misteriozni privremeni umetak.
Dispenzacionalisti, iako skloni judaizmu, nemaju naklonost svih mesijanskih Jevreja zato što se neki od njih radije drže hermeneutike poznate kao „Teologija Maslinova drveta“ (uporište Rimljanima 11:17, 18).
Vjerovanja dispenzacionalista o Antihristu su različita, počevši od onog tradicionalnog Darbijevog da će to biti Jevrejin, dok ga drugi vežu uglavnom za odgovorne za razorenje Jerusalima 70. godine n.e. Darbi je učio da će Zvijer iz Otkrivenja biti politički zapovjednik obnovljene Rimske imperije.
Dispenzacionalisti u skladu sa svojim bukvalnim shvatanjem biblijskih proročkih tekstova takođe vjeruju da će dva svjedoka iz Otkrivenja biti doslovne ličnosti, da su 144.000 doslovni Jevreji, itd.
Neki politički analitičari tvrde da je dispenzacionalizam imao glavni uticaj na spoljnu politiku Sjedinjenih Država, što uključuje neprekidnu pomoć državi Izrael.