Dijabetis ( Diabetes mellitus )

[zexmon]

Dijabetis ( Diabetes mellitus )

Diabetes mellitus ili šećerna bolest je poremećaj povećavanja razine šećera
u krvi gušterače, koji se zbiva kada ona prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu.
U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.
Šećerna se bolest u početku liječi tabletama i dijetom,
a kasnije i inekcijama hormona inzulina.
Bolest je nasljedna, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti
(50%) povećava se ako je osoba pretila.

Znaci šećerne bolesti su:
- često mokrenje
- umor
- slabost
- žeđ
- mršavljenje

Najrasprostranjeniji tipovi dijabet isa :

Tip 1 :

Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je
životno potrebno u organizam unositi inzulin.
Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina.
U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.
Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih.
Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.

Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan,
i može uključivati sljedeće simptome i znakove:
- učestalo mokrenje
- prekomjernu žeđ i suhoću usta
- izraziti umor/nedostatak energije
- stalnu glad
- nagli gubitak težine
- smetnje vida
- ponavljane infekcije


Tip 2 :

U drugom tipu inzulin potreban za metaboličku kontrolu.
Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina
da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom,
tabletama i redovnom tjelovježbom.
Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba.
Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.

U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku,
teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati.
Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti,
u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti.
Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome
pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti.
U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

​