učenici oduševljeni gašenjem medija
DESET DANA BEZ EKRANA Učenici gase televizije, računala i mobitele
Izvor: Slobodna Dalmacija 13.12.2010. | 20:11
Projekt “Deset dana bez ekrana“, koji je “pionirski“ u Zadru prije dvije godine pokrenuo zadarski profesor Zlatko Miliša s Udrugom za izvanškolske aktivnosti “Cinaz“, dobio je iznenadni zamah: za provođenje projekta zainteresirano je 20 škola diljem Hrvatske, od kojih je jedna, iz Dugog Sela, već obavila glavni dio, a ostalih 19 s projektom počinje odmah nakon zimskih školskih praznika.
Ovim je Hrvatska dobila prvu društvenu kampanju kojom se mogu, gašenjem ekrana, točno valorizirati svi pozitivni učinci projekta na djecu.
Antonija, Snježana i Neven Šoletić i sami su, još prije nekoliko godina, izbacili TV na neko vrijeme
U Zadru je 22 učenika sedmih i osmih razreda, zajedno s roditeljima, provelo projekt koji se sastojao u tome da se deset dana u obiteljima provede bez triju ekrana: TV-a, računala i mobitela. Sadržaj dnevnika koji su za to vrijeme vodili učenici iznenadio je mnoge, jer su 14-godišnjaci oduševljeno pisali “Kakav mir u obitelji!“; “Imam više vremena za sebe i za druženje s prijateljicama“; “Zbližio sam se obitelji“ i slično.
O zadarskom pionirskom projektu objavljena je knjiga “Deset dana bez ekrana“, a budući da je to priručnik o tome kako selektivno koristiti tri ekrana, objavljivanje je očito potaknulo mnoge škole da i one u svojim sredinama provedu projekt.
Ništa u spavaću sobu!
Naime, i zadarskom je projektu prethodilo istraživanje među učenicima sedmih i osmih razreda, koje je pokazalo da djeca pred ekranima provedu četiri do pet sati dnevno.
− Bio bih presretan da Hrvatska prva u Europi proglasi jedan dan apstinencije roditelja i djece od triju ekrana. Uz više ekrana, dodatno se osiromašuju mladi životi, a bijeg u iracionalno postaje sve veći. Mladima treba pomoći da ne budu imitatori, nego kreativci. Ovako su prepušteni tiraniji koja se zove neselektivno gledanje svih ponuđenih sadržaja na ekranima − kaže dr. Zlatko Miliša, pročelnik Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Ono što u početku izgleda kao hobi, poslije preraste u ovisnost, upozorava dr. Miliša, objašnjavajući da cilj projekta nije usmjeren protiv medija i “triju ekrana“, nego upućivanje na nužnost njihova selektiranoga korištenja i stvaranja objektivnog stava.
U tome mladima treba pomoć, jer je samo zadarska anketa pokazala da svaki drugi učenik u svojoj sobi ima televizor na kojemu programe najčešće gleda sam, a računalo u sobi drži dvije trećine učenika!
− Ekrane ne treba zabranjivati, ali oni ne smiju biti u spavaćoj sobi, ne smiju biti na nastavi (Facebook preko mobitela), i što je najvažnije, s djecom treba razgovarati o sadržajima na ekranima − kaže dr. Miliša.
Zapažanja iz dnevnika
Za vrijeme projekta “Deset dana bez ekrana“ učenici i roditelji vodili su dnevnik. Evo nekih zapisa:
UČENICI:
•• Cijeli mi je dan bio zabavan i zanimljiv. Tek sad sam shvatila da je to moguće i bez medija.
•• Nisam poželjela gledati zabavne emisije na TV-u.
•• Nisam ni razmišljao o medijima. Bez njih sam se zabavljao isto kao što bih se zabavljao s njima. Ž
•• Hoću Facebook! Hoću TV!
RODITELJI:
•• Stvarno je dobro ručati bez TV-a. S ovim projektom dobile smo ja i moja kći.
•• Više nema potrebe gledati gluposti na TV-u.
•• Dan bez ekrana puno mi znači, predložila bih i ostalima da to pokušaju.
•• Sad mi je žao što se projekt bliži kraju.
20 škola
Među školama koje će u siječnju provesti projekt “Deset dana bez ekrana“ navodimo one iz Dalmacije: OŠ Plokite, Split, OŠ Vjekoslava Paraća, Solin, OŠ kraljice Jelene, Solin, OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac, OŠ Vis, OŠ Petra Preradovića, Zadar, OŠ Cavtat, OŠ Stankovci, OŠ Petra Zoranića, Jasenice, OŠ Murterski škoji te OŠ Ivan Goran Kovačić, Lišane Ostrovičke.
‘Okrenuli smo se obitelji’
Snježana i Neven Šoletić, čija je kćerka Antonia sudjelovala u projektu “Deset dana bez ekrana“ kažu da su prije nekoliko godina sami “izbacili“ TV iz dnevnog boravka, jer je doslovno uništavao komunikaciju .
- Imamo petero djece i mi smo u dogovoru s njima, demokratski, sklonili TV na neko vrijeme. To je potrajalo punu godinu dana i za to vrijeme smo više saznali o našoj djeci nego kroz godine odgoja. Igrali smo igre, pričali, djeca su se spontano otvarala, shvatili smo kako razmišljaju i što ih muči. Prije toga je televizor odvlačio svu pažnju, a razgovor se često svodio na to tko je što gledao na TV-u. Televizor smo nakon godinu dana vratili zbog Svjetskog prvenstva u nogometu - ispričali su Snježana i Neven Šoletić.
Stoga ni Antoniji nije kasnije teško pao projekt “Deset dana bez ekrana“.
- Sviđalo mi se to što je tada u stanu vladala drugačija atmosfera, bez stresa. Ja sam imala više vremena za prijateljice, a i doma sam se ljepše osjećala uz knjigu ili u razgovoru sa mojima, nego pred TV-om - rekla je Antonia. U obitelji Šoletić kažu da sada češće gase televiziju, jer su uočili da su tada znatno više okrenuti jedni drugima. Ne razmišljamo o životima onih na TV-u, nego o nama - zaključuju Šoletići.
DESET DANA BEZ EKRANA Učenici gase televizije, računala i mobitele
Izvor: Slobodna Dalmacija 13.12.2010. | 20:11
Projekt “Deset dana bez ekrana“, koji je “pionirski“ u Zadru prije dvije godine pokrenuo zadarski profesor Zlatko Miliša s Udrugom za izvanškolske aktivnosti “Cinaz“, dobio je iznenadni zamah: za provođenje projekta zainteresirano je 20 škola diljem Hrvatske, od kojih je jedna, iz Dugog Sela, već obavila glavni dio, a ostalih 19 s projektom počinje odmah nakon zimskih školskih praznika.
Ovim je Hrvatska dobila prvu društvenu kampanju kojom se mogu, gašenjem ekrana, točno valorizirati svi pozitivni učinci projekta na djecu.
Antonija, Snježana i Neven Šoletić i sami su, još prije nekoliko godina, izbacili TV na neko vrijeme
U Zadru je 22 učenika sedmih i osmih razreda, zajedno s roditeljima, provelo projekt koji se sastojao u tome da se deset dana u obiteljima provede bez triju ekrana: TV-a, računala i mobitela. Sadržaj dnevnika koji su za to vrijeme vodili učenici iznenadio je mnoge, jer su 14-godišnjaci oduševljeno pisali “Kakav mir u obitelji!“; “Imam više vremena za sebe i za druženje s prijateljicama“; “Zbližio sam se obitelji“ i slično.
O zadarskom pionirskom projektu objavljena je knjiga “Deset dana bez ekrana“, a budući da je to priručnik o tome kako selektivno koristiti tri ekrana, objavljivanje je očito potaknulo mnoge škole da i one u svojim sredinama provedu projekt.
Ništa u spavaću sobu!
Naime, i zadarskom je projektu prethodilo istraživanje među učenicima sedmih i osmih razreda, koje je pokazalo da djeca pred ekranima provedu četiri do pet sati dnevno.
− Bio bih presretan da Hrvatska prva u Europi proglasi jedan dan apstinencije roditelja i djece od triju ekrana. Uz više ekrana, dodatno se osiromašuju mladi životi, a bijeg u iracionalno postaje sve veći. Mladima treba pomoći da ne budu imitatori, nego kreativci. Ovako su prepušteni tiraniji koja se zove neselektivno gledanje svih ponuđenih sadržaja na ekranima − kaže dr. Zlatko Miliša, pročelnik Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Ono što u početku izgleda kao hobi, poslije preraste u ovisnost, upozorava dr. Miliša, objašnjavajući da cilj projekta nije usmjeren protiv medija i “triju ekrana“, nego upućivanje na nužnost njihova selektiranoga korištenja i stvaranja objektivnog stava.
U tome mladima treba pomoć, jer je samo zadarska anketa pokazala da svaki drugi učenik u svojoj sobi ima televizor na kojemu programe najčešće gleda sam, a računalo u sobi drži dvije trećine učenika!
− Ekrane ne treba zabranjivati, ali oni ne smiju biti u spavaćoj sobi, ne smiju biti na nastavi (Facebook preko mobitela), i što je najvažnije, s djecom treba razgovarati o sadržajima na ekranima − kaže dr. Miliša.
Piše lada kalmeta
Zapažanja iz dnevnika
Za vrijeme projekta “Deset dana bez ekrana“ učenici i roditelji vodili su dnevnik. Evo nekih zapisa:
UČENICI:
•• Cijeli mi je dan bio zabavan i zanimljiv. Tek sad sam shvatila da je to moguće i bez medija.
•• Nisam poželjela gledati zabavne emisije na TV-u.
•• Nisam ni razmišljao o medijima. Bez njih sam se zabavljao isto kao što bih se zabavljao s njima. Ž
•• Hoću Facebook! Hoću TV!
RODITELJI:
•• Stvarno je dobro ručati bez TV-a. S ovim projektom dobile smo ja i moja kći.
•• Više nema potrebe gledati gluposti na TV-u.
•• Dan bez ekrana puno mi znači, predložila bih i ostalima da to pokušaju.
•• Sad mi je žao što se projekt bliži kraju.
20 škola
Među školama koje će u siječnju provesti projekt “Deset dana bez ekrana“ navodimo one iz Dalmacije: OŠ Plokite, Split, OŠ Vjekoslava Paraća, Solin, OŠ kraljice Jelene, Solin, OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac, OŠ Vis, OŠ Petra Preradovića, Zadar, OŠ Cavtat, OŠ Stankovci, OŠ Petra Zoranića, Jasenice, OŠ Murterski škoji te OŠ Ivan Goran Kovačić, Lišane Ostrovičke.
‘Okrenuli smo se obitelji’
Snježana i Neven Šoletić, čija je kćerka Antonia sudjelovala u projektu “Deset dana bez ekrana“ kažu da su prije nekoliko godina sami “izbacili“ TV iz dnevnog boravka, jer je doslovno uništavao komunikaciju .
- Imamo petero djece i mi smo u dogovoru s njima, demokratski, sklonili TV na neko vrijeme. To je potrajalo punu godinu dana i za to vrijeme smo više saznali o našoj djeci nego kroz godine odgoja. Igrali smo igre, pričali, djeca su se spontano otvarala, shvatili smo kako razmišljaju i što ih muči. Prije toga je televizor odvlačio svu pažnju, a razgovor se često svodio na to tko je što gledao na TV-u. Televizor smo nakon godinu dana vratili zbog Svjetskog prvenstva u nogometu - ispričali su Snježana i Neven Šoletić.
Stoga ni Antoniji nije kasnije teško pao projekt “Deset dana bez ekrana“.
- Sviđalo mi se to što je tada u stanu vladala drugačija atmosfera, bez stresa. Ja sam imala više vremena za prijateljice, a i doma sam se ljepše osjećala uz knjigu ili u razgovoru sa mojima, nego pred TV-om - rekla je Antonia. U obitelji Šoletić kažu da sada češće gase televiziju, jer su uočili da su tada znatno više okrenuti jedni drugima. Ne razmišljamo o životima onih na TV-u, nego o nama - zaključuju Šoletići.