Deca u svetu kompjutera

Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Kada je pravo vreme da pustite decu da sednu za računar. Psiholozi savetuju da pre treće godine mališanima nije mesto ispred ekrana, ali takođe poručuju da je sat dnevno ispred kompjutera mnogo bolje nego sat ispred TV-a.


Naucite_dete_da_pravilno_koristi_racunar_155310716.jpg



Na kompjuteru dete može da crta, može da boji, može da uči slova i da se upozna sa osnovama matematike. Danas postoje diskovi namenjeni deci koja kroz igru mogu mnogo toga da nauče.
U ovom tekstu je reč o maloj deci od četvrte do desete godine.

NE - pre četvrte godine

Pokretanje miša i praćenje kretanja strelice na monitoru mogu da budu previše složene radnje za dete koje još nije napunilo četiri godine. Njihovo opažanje predmeta je još vrlo konkretno. Zato je bolje da ih ne prisiljavate da se igra na kompjuteru jer, ako insistirate na aktivnostima koje su iznad njegovih mogućnosti, možete da ga učinite nesigurnim i da ga sasvim odbijete od kompjutera.

Kada je pravo vreme


Neka dete sedne ispred kompjutera a vi mu pustite igricu koja je namenjena njegovim godinama. Ako posle deset minuta želi da se vrati svojim pređašnjim igricama i ne pokazuje zanimanje za slike na monitoru, njegov susret s virtualnom realnošću odložite za kasnije. Kompjuter je odličan podsticaj za učenje, ali od druge do pete godine dete treba da se najviše igra sa vršnjacima.

Bolje je od televizije

Vaše dete ima dve godine i provodi sate ispred TV-a gledajući crtane filmove? U odnosu na televiziju, prednost kompjutera je u tome što aktivnije zaokupe dečju pažnju. A to je jedan vrlo važan uticaj na učenje. Ako dete pritisne jednu tipku, na ekranu se pojavi određena slika. Pokušavajući više puta, dete uči da na svaki njegov „klik“ kompjuter odgovara na određeni način. To je igra koja vodi razumevanju prvih logičnih asocijacija. Ako se, recimo, na ekranu pojave stablo i kućica, mrdajući strelicu sa stabla će poleteti ptičica, a pomičući je na kuću, iz dimnjaka će početi da izlazi dim. Uz pomoć ovog jednostavnog prikaza dete će postepeno da nauči da predviđa ono što će se na ekranu pojaviti. Ono što dete nauči i vidi na monitoru, neka bude samo podsticaj za upoznavanje stvarnosti.

Zajedno ispred ekrana

U prvo vreme igranja na kompjuteru preporučuje se pomoć mame ili tate. Pustite dete da se igra samo, ali intervenišite samo kada je to najpotrebnije. Čak i kada mu pomognete, pohvalite dete što je uspelo da dođe do cilja.

Ograničite vreme

Jedan sat dnevno pred kompjuterom je sasvim dovoljno vreme da se dete zabavi. Izbegavajte da sedi za kompjuterom posle podne a da zatim gleda televiziju. Izlaganje zračenju s oba ekrana šteti vidu, dete se mentalno umara i na kraju dana shvatite da nije napravilo nikakav pokret osim kliktanja po mišu i daljinskom upravljaču. Kompjuter ne može da zameni prijatelje, pa zbog toga je za dete najbolje da poslepodne provede u igri sa prijateljima.

Zaboravite na igrice

Igre starijeg brata su uvek predmet želja, ali prema mišljenju stručnjaka, bolje je da manjem detetu video igre i tastatura nisu nadohvat ruke. Ne samo da video igre nisu korisne nego mogu da oštetite vid i izazovu negativne psihološke stresove za decu jer blicevi, ubrzane slike i takmičarski duh zahtevaju pažnju koju mozak još nije u stanju da kontroliše. Čak bi i „velikima“ od 15 godina bilo bolje da organizuju pravo takmičenje u fudbalu, nego da sede za kompjuterom.

Kako dete da odvojite od kompjutera


Šta da uradite ako se mali „genije“ igra samo na kompjuteru? Ne radite ništa na silu, nego ga postepeno podstičite na druge vrste zabave: izvedite ga u igraonicu, šetajte parkom, povedite ga u dečje pozorište, idite u posetu rođacima... Uveče ga nagovorite da vam prepriča zanimljive događaje od tog dana i na kraju mu pročitajte priču. Nijedna igrica ne može da zameni mamin glas za laku noć.


Izvor: Blic
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Kako kompjuteri utiču na razvoj dece

[h=1]Kako kompjuteri utiču na razvoj dece
[/h]
Struktura detetovog mozga u izvesnoj meri zavisi od načina vaspitanja, odnosno od vrste uobičajenih aktivnosti deteta.


v227792p0.jpg



Savremena deca, naročito ona u gradovima, često odrastaju u okruženju koje se u velikoj meri razlikuje od okruženja u kojem su odrastali njihovi roditelji. Glavna razlika je u tome što mnogo manje vremena provode na otvorenim prostorima, što se manje druže sa drugom decom, i što mnogo vremena provode uz različite ekrane elektronskih naprava.

Pored televizora, tu su DVD plejeri, različite konzole za kompjuterske igrice, kompjuteri, smartfoni, i beskrajni sadržaji sa Interneta. Za razliku od svojih roditelja, deca odrastaju u digitalnom okruženju. Kako to utiče na njihov razvoj?

Činjenica koja je manje poznata široj javnosti jeste ta da je mozak novorođene bebe neka vrsta "poluproizvoda". Da bi se razvijao, mozak mora biti stimulisan. Kada su određeni delovi mozga aktivni jer je dete angažovano u određenoj radnji, u tim delovima se povećava broj veza između moždanih ćelija.

Ukoliko neki delovi mozga nisu stimulisani, u njima se smanjuje broj veza između ćelija. Ne samo da se mozak ponaša ekonomično, već je i plastičan jer nema unapred zadatu strukturu koja je nepromenljiva, već se menja u skladu sa potrebama - neuroplastičnost mozga.

To znači da će struktura detetovog mozga u izvesnoj meri zavisiti od načina vaspitanja, odnosno od vrste uobičajenih aktivnosti deteta.

Tako, na primer, deca koja se dovoljno kreću imaće odlično razvijene delove mozga koji su zaduženi za motorne radnje i njihovu koordinaciju. A kod dece koja se konstantno premalo kreću i koja ne koriste dovoljno svoje telo ovi delovi mozga neće biti optimalno razvijeni, tako da će deca biti motorno nespretna i trapava.

Sve to znači da se roditeljski i društveni uticaji "ugrađuju" u strukturu mozga tako da neki naučnici govore o mozgu kao o "socijalnom mozgu".

U knjizi "Internet mozak", koja je nedavno objavljena i kod nas, poznati neuronaučnik Geri Smol objašnjava kako su naša deca koja rastu i razvijaju se u digitalnom okruženju neka vrsta digitalnih domorodaca. Njihovi mozgovi se prilagođavaju ovoj vrsti okruženja, što za posledicu može imati njihovu neprilagođenost drugim vrstama okruženja - stvarnom životu, piše "Politika".

I zaista, na različite poremećaje kod dece uticaj digitalnog okruženja na njihov nastanak može biti veoma veliki.

U pitanju su poremećaj pažnje kod deteta, impulsivnost i nesposobnost odlaganja zadovoljenja želje, nedostatak socijalnih veština i neki oblici visokofunkcionalnog autizma, zavisnost od kompjuterskih igara, socijalnih mreža, pornografije, kockanja i kupovine. Ima mnogo razloga da roditelji deci povuku i "digitalne granice".

(MONDO)
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Zašto deca toliko vole kompjutere?

Zašto deca toliko vole kompjutere?

Čudesni ekran i tastatura pomoću koje mogu da produže svoju misao ili nameru da se igraju, stvaraju u deci osećaj kao kada umesto igračke dobiju živog ljubimca.

Zasto_deca_toliko_vole_kompjutere_400374274.jpg


Kompjuteri su postali nezamenljiv instrument našeg rada, učenja i obaveštavanja. Više nije značajno pitanje da li deci treba dozvoliti korišćenje kompjutera, već na koji način i koliko vremenski dugo, u kontinuitetu. Treba pridodati i pitanja u vezi sa starosnom granicom deteta koje koristi kompjuter. A ona se svakim danom pomera ka mlađoj deci.

Zašto deca toliko vole računare? Odgovor na ovo pitanje je skoro identičan kao i odgovor na pitanje zašto odrasli toliko vole da gledaju televiziju, i zašto joj toliko veruju.

Kompjuter - savršena igračka

Za decu su kompjuteri više od obične igračke. Čudesni ekran i tastatura pomoću koje mogu da produže svoju misao ili nameru da se igraju, stvaraju u deci osećaj kao kada umesto igračke dobiju živog ljubimca. To je mogućnost da pomoću svojih malih prstiju stvore čarobnu sliku na ekranu. Zato toliko i vole igrice - sve što se kreće i što je šareno, a imaju mogućnost da to stvore ili izbrišu. Međutim, kompjuter za dete od pet godina nije isto što i za dete od deset godina.


Kompjuter za dete od pet godina nije isto što i za dete od deset godina
Najjednostavnije rečeno, kompjuterski programi su tehnički prerađena i ubrzana čovekova misao, njegovo znanje. U periodu kada je razvoj deteta buran, kada ono izlazi iz područja instinktivnog i prelazi u područje saznajnog - a to je, otprilike, oko treće godine - dešava se da toliko brzo usvaja pravila manipulacije kompjuterom, da se njegova logika tako lako poklapa sa logikom igrica i korišćenjem tastature, da roditelji odmah pomisle: "Moje dete je genije!".

Međutim, to nije ništa posebno. Dete je prosto "ušlo" u logiku kompjuterskog programa - ma kakav on bio, jer su i detetova logika i kompjuterski program uprošćeni i lišeni svake logičke manipulativnosti, koja se nataložila kod odraslih. Zato se deca i kompjuteri toliko vole. Nešto slično se dešava i sa učenjem stranih jezika.

Opasnosti koje vrebaju "iz kompjutera"

Ali, postoje granice, pogotovo ekološke... Naime, računari i sva prateća oprema su već postali opasno elektronsko đubre, opasan alat koji u rukama nekog ko ne zna šta je to - može da bude opasan.

Kompjuter može na mnogo načina da povredi vaše dete:

1. Ekran sam po sebi zrači.
2. Dete ne zna da namesti svoje telo u ispravan položaj, pa neprestano i prekomerno gledanje ekrana može da naškodi očima. 3. Kompjuter može da povredi detetove emocije, može da mu donese i psihičke i emotivne probleme.

Ne paničite! Govorimo o prekomernoj upotrebi kompjutera, igranju igrica ili, kasnije, nepažljivoj upotrebi društvenih mreža na kompjuteru. Važno je da znate kako se pravilno i zdravo koristi kompjuter.

YUMAMA
 
Natrag
Top