Danska

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
22. avgust 2005.

Kopenhagen: To be or not to be?


Izvor: B92

12072886274309c31baadec107322418_extreme.jpg


Mala sirena, Princeza na zrnu graška ili Ružno pače H.Kristijana Andersona mnogima od nas bude sećanja na detinjstvo. Neki su se, u gimnaziji, počeli interesovati za egzistencijalizmom Serena Kjerkegora a poneki, i sada, uživaju u danskom kraljevskom porcelanu, modernom dizajnu Arnea Jakobsona, visokoj tehnologiji Bang &Olufsena i, naravno, u danskom pivu - Tuborg i Kalsberg. A čuveno "Biti ili ne biti!" Hamlet je, verujemo li Šekspiru, izgovorio, upravo, u zamku koji se nalazi u danskom gradiću Elsinor.

Upravo hamletovski zvučala je i moja želja da posetim Dansku.

Danska je locirana na severu Evrope, izmedju Severnog i Baltičkog mora. Do nje se, svakako, najbrže stiže avionom, ali putovanje kolima, bez obzira na predjenih 2000 km u jednom pravcu ima svojih čari. Možete svratiti do Beča, provesti neko vreme u Berlinu i videti skoro čitavu Dansku. Šengen viza bilo koje evropske zemlje omogućiće vam nesmetan ulazak i u Dansku, nakon Austrije, granice i ne postoje, a auto - putevi kroz Dansku i Nemačku su odlični, a uz to i besplatni.

5117220154309c31bcee77259531943_extreme.jpg


Danci govore istoimenim jezikom, koji je sličan norveškom i švedskom. Statistike govore da 92 od 100 Danca pripada Luteranskoj evangelističkoj crkvi. Uglavnom svi dobro govore engleski, neki i nemački jezik te problema sa sporazumevanjem gotovo i nema.A evo i nekih reči koje ćete, svakako, razumeti: butik, apoteka, benzin, svinja, štrand, kesten, škola, kiosk, biblioteka, muzej...

Danska je prva od skandinavskih zemalja ušla u Evropsku uniju.I dalje je zadrzala dansku krunu kao nacionalnu valutu. Za jedan evro se dobija oko 7,43 DKK .Poznati su kao tolerantan i prijatan narod. Ne robuju pravilima i komformizmu.U ofisu, recimo, možete videti menadžera koji se šeta bos, na prepunoj, gradskoj plaži možete ugledati nagog muškarca koji se ne oseća neprijatno, u banci možete, dok čekate red, dovršiti svoj doručak i popiti besplatnu kafu ili kapučino_O njihovoj toleranciji svedoči i veliki broj doseljenih iz Somalije i arapskih zemalja. Takodje je uočljiv i veliki broj gej i lezbejskih veza kao i veoma mali broj zvanično sklopljenih brakova. Rasno pitanje,socijalno i zdravstveno osiguranje, školovanje i odnos prema starim, hendikepiranim osobama veoma su dobro rešeni. Fakultet se upisuje, na osnovu uspeha tokom prethodnog školovanja, a svaki student dobija stipendiju od nekoliko stotina eura mesečno. Nakon završenih studija, državne službe im pomažu da pronadju posao i pružaju im, u tom periodu, finansijsku pomoć.Sa 18 godina više niko ne živi sa roditeljima, a posećuju ih nekoliko puta godišnje, obično,za vreme praznika.


12707155404309c31c02043376499865_extreme.jpg


Glavni grad Danske je Kopenhagen ( Danci ga nazivaju Kobenhavn) . Nalazi se na ostrvu Ziland i najveći je danski grad. Ima oko 1,4 miliona stanovnika.On je i velika severnoevropska luka.U njemu se nalazi rezidencija kraljevske porodice - Christiansborg palata. Kada je kraljevska porodica u rezidenciji, možete prisustvovati smeni straže i maršu kroz stari deo grada. Dva čuvena gradska renesansna zdanja su zgrada Berze, Borsen, i Palata Rozenberg.Vredi videti i Kraljevsku biblioteku sa spomenikom Serenu Kjerkegoru. Arhitektura grada je veoma lepa kao i brojni trgovi i parkovi.

Kao i u svakom evropskom gradu, morate voditi računa o mestu za parkiranje, pa čak i u stambenim četvrtima morate davati nekoliko eura, dnevno, za parking.Mladi, kola uglavnom ne voze (smatraju to prevelikim luksuzom), ali su bicikli, posebno oni stari,crni, u retro fazonu, omiljeni i sveprisutni.Ukoliko kupite Copenhagen kard za 1 ili 3 dana imaćete besplatan prevoz i ulazak u gotovo sve muzeje.Iako postoji metro, grad se najlepše doživljava peške ili vozeći bicikl koji možete iznajmiti, ali postoje i besplatni, crvene boje, sa natpisom city bike! Dovoljno je da ubacite novčić, možete ih voziti koliko hoćete i potom uzeti novčić, a bicikl parkirati gde god želite.


8693398804309c31c263eb808233266_extreme.jpg


Turisti vole da pazare i šetaju po Strogetu koji je pešačka zona jer tamo mogu uživati u kafeima uz dansko pecivo i kafe-late koju Danci obožavaju. Veoma je interesantan i Njuhavn, prepun živopisnih kafea, restorana i u intenzivne boje okrečenih starih, ali održavanih kuća.U jednoj od njih boravio je i Andersen. Odatle možete započeti vožnju kanalima koja je jedan od, turistima najprivlačnijih, načima da dožive grad.

Nezaobilazan je i zabavni park Tivoli - otvoren još daleke 1843. godine u kojem se pored već, za takvo mesto, uobičajenih vidova zabave održavaju i koncerati, vatromet, baletske predstave.

Legenda o sirenama, još od antičkih vremena, opsedala je maštu umetnika. Ipak, čini se da je najpoznatija upravo Mala sirena iz Andersonove bajke , simbol prve i čiste ljubavi. Ona je jedan od najčešće, u turističke svrhe, eksploatisanih simbola grada.Nalazi se u vodi, na kamenu, pored parka Kastelet. U jednom periodu je sirena, čak, bitisala i bez glave koja joj je bila odsečena, navodno, kao,znak protesta zbog najezde turista i profanisanja njenog lika.

5670409324309c31c47522218160812_extreme.jpg


Svake godine blizu pola miliona turista poseti deo Kopenhagena pod nazivom Kristijanija- hipi komunu nastalu 1971. godine u kojoj njeni stanovnici žive u skladu sa sopstvenim pravilima i boemskim načinom zivota, u skladu sa idealima hipi-pokreta, nezavisno od politike samoga grada. Ona ima oko 1000 stalnih stanovnika, restorančiće, prodavnice,radionice... Stanovnici Kristijanije, do odredjenog uzrasta, sami podučavaju svoju decu i bave se raznim poslovima i zanatima. Do pre godinu dana u njoj se mogla relativno legalno konzumirati marihuana, ali poslednja danska vlada, sem restriktivnije politike prema strancima, želi i da ukine Kristijaniju. Neki od bogatijih Danaca već su sebi sagradili kuće na tom prostoru i vode sasvim običan gradjanski život, a sama Kristijanija izgubila je mnogo od nekadašnje autentičnosti.

Muzeji su prepuni posetilaca, a možda najzanimljiviji je Državni muzej, koji u arhitektonskom smislu predstavlja zanimljiv spoj starog i novog, u kojem se nalazi zbirka klasične i moderne umetnosti. Uz najnovije video radove mozete videti i dela Ticijana, Rubensa, Rembranta, El Greka, Matisa, Pikasa.. Obično je jednog dana u nedelji ulaz u muzeje besplatan.

Mnogi sigurno neće propustiti odlazak u pivnice Tuborg i Kalsberg gde možete, kada već udjete, konzumirati neograničene količine piva.


4895770964309c31c6ddd8068226587_extreme.jpg


Ne bi trebalo propustiti ni jednodnevni izlet u Luizijana muzej ( voz iz Kopenhagena polazi svakih 20 minuta), poznat po svojoj kolekciji moderne umetnosti, ali i po specifičnom položaju na obali mora. Nekadašnja kuća velikog kolekcionara umetnosti, nakon njegove smrti, pretvorena je u muzej okružen travnjacima i savremenim skulpturama.Posetioci u isto vreme mogu uživati u kupanju, sunčanju, ali i delima Pikasa, Djakometija, Dibifea, Henrija Mura,Bazelica, E.Vorhola, Rihtera, Kifera i drugih.Zato nije neuobičajeno da ugledate mladića i devojku koji se bosi šetaju muzejom ili devojku koja se sama sunča na ulazu u isti muzej.

Takodje možete otputovati i prema severu, u mesto Helsinor i zamak Kronborg u kome je po Šekspirovoj tragediji i drevnoj legendi, boravio kraljević Hamlet.Ovaj zamak datira iz 16. veka i istorijski je nemoguće da je Hamlet u njemu mogao živeti, ali legenda je aktuelna i danas.Kao i sve u Danskoj i zamak je očuvan i okružen je negovanim parkom.U podrumima dvorca nalazi se statua Hogara Strašnog koji će, predanje kaže, ustati kada Danska, ponovo, bude u opasnosti!

Ukoliko se odlučite i da otputujete do nekog od mesta u kojem se možete kupati ( nalaze se u okolini) nemojte očekivati plažu na kakve ste navikli. Plaže na prvi pogled deluju neuredjeno, ali one, u stvari, pružaju osećaj očuvane prirode.A ukoliko na ulici ugledate ljude koji stoje u redu-ne brinite,to je sigurno zbog sladoleda! Naime, kao što ni tokom noći ne možete videti mnogo ljudi na ulicama ( uglavnom su to turisti), tako nema ni kioska sa hranom i sladoledom na koje smo navikli u Srbiji. Na sladoled se čeka u redu i bez nerviranja.


4761441684309c31ca7fe1338093370_extreme.jpg


Ukoliko nemate mnogo vremena a želite da posetite bar još jednu skandinavsku zemlju najlakše vam je da skoknete do Švedske i Malmea. Jula, 2000. godine je otvoren 16 km dugačak most koji spaja Kopenhahen i Malme.Pošto je prelaz kolima veoma skup najjeftinije vam je da za 10- tak evra platite autobusku kartu (busevi saobraćaju veoma često) i posetite Švedsku uz upozorenje da od Malmea ne očekujete previše.

Cene u Danskoj su nešto više od onih u Austriji i Nemačkoj, a niže u odnosu na ostale skandinavske zemlje. Hotelski smeštaj je prilično skup, ali imate i dobru ponudu hostela koje možete rezervisati preko interneta.

Posebno iznenadjuje cena hleba koja varira 1- 3 evra. Vrsta ima bezbroj, jako su ukusni, a oni tipični možda su previše neuobičajeni za naš ukus.Ukoliko želite da se dobro najedete najbolje je da za, recimo, 6 eura platite tzv.buffet ( mi bismo ga nazvali švedskim stolom ali ni Danci ni Švedjani ga ne zovu tako već cold bord) gde neograničeno možete jesti kombinaciju makrobiotičke, italijanse i kineske hrane.Danski specijalitet su smorrebord sendviči premazani puterom na koje ređaju hranu po želji - šunku, sir, losos, haringe...Inače u Kopenhagenu možete jesti riblje specijalitete, indijsku, japansku, pakistansku, libansku, francusku i dr. hranu.Restorana ima mnogo i ponuda je raznovrsna.

Mladi vole izlete u prirodu i roštilj pripremaju na najrazličitijim mestima- na prepunoj gradskoj plaži, u parku pa čak i na starom groblju. Ipak, nemojte se iznenaditi ako vas pozovu na rodjendansku zabavu i kažu da ponesete ono što tamo želite da pojedete.Uživaju u različitim nacionalnim kuhinjama i hranu pripremaju čineći od obroka mali ritual.

Danci su, pre svega, opušteni i pozitivni. I uopšte vas ne odmeravaju na ulici niti procenjuju na prvi pogled. I to ne zato što su hladni ili nezainteresovani- to je prosto način življenja i ophodjenja. Gotovo da se nigde ne uočava težnja ka kiču i lažnom sjaju. Devojke, uglavnom,ne farbaju kosu i veoma se malo šminkaju, kupuju garderobu jednostavnih ili romantičnih linija, bež, belih, crnih ili maslinastih tonova, a osim domaćih aktuelni su i švedski i španski brendovi poput Zare i H&M-a.


9739576544309c31cd77a2695646319_extreme.jpg


Danci imaju veoma izgradjen odnos prema tradiciji.Gradi se malo, a staro se poštuje i čuva.Nema divlje gradnje, a stanovi su veoma skupi. Mladi,uglavnom, iznajmljuju apartmane u očuvanim, starim zgradama u kojima imaju obavezu da se zajednički brinu i o higijeni čitave zgrade, a bar jednom nedeljno zajedno večeraju u bašti ili čak i na travnjaku ispred same zgrade. I kao što im niko od prolaznika ne viri u tanjir tako niko ne gleda i u njihove sobe koje su noću osvetljene, a bez zastora. Bez obzira ko je vlasnik zgrade, stanari, na zajedničkim intervjuima, odlučuju ko će im biti sustanar.U obzir uzimaju pušenje, odnos prema životinjama, zdravoj hrani i sl. Apartmani imaju specifičan šmek - stanovi su prostrani, zidovi okrečeni u belo, podovi su brodski, nelakirani, prozori ogromni i puni cveća.Nameštaja ima malo i u trendu su ili japanski minimalizam ili stari, isključivo nerestaurirani, komadi nameštaja. Kult 60- tih i 80- tih je veoma "in" i zato mlad čovek koji pretura po smeću nikako nije prosjak- on samo traži nešto autentično za svoj dom.A tu su i obavezne sveće koje će upaliti i za vreme doručka ako im se samo i učini da nema dovoljno svetlosti.I bez obzira na vrlo visoku cenu apartmana, zajedničko kupatilo smešteno u podrumu, sasvim je uobičajena pojava. Zanimljivo je da su i neki od najmoćnijih hotelskih lanaca smešteni u kućama za koje ne biste rekli da kriju veliki luksuz. Ali jednostavnost jeste oznaka Danaca

Ukoliko u Danskoj ne poznajete nikoga, a želite da, bar na trenutak,osetite njihov "lifestyle", turističke agencije u Kopenhagenu nude programe tipa "večerajte i družite se sa Danskom porodicom!".

A nakon svih ovih iskustava, verujte, shvatićete da , zaista, ništa nije, kako bi to Hamlet uzviknuo "trulo u državi Danskoj". Ona, je,čini se, stvorena po meri čovekovoj.

 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Autostopom do Kopenhagena

30. decembar 2007.

Autostopom do Kopenhagena


Taman kad su počele vrućine po čitavoj Evropi, od prijatelja sam dobio na korišćenje stan u Kopenhagenu. Bio je to idealan trenutak da se uputim ka prohladnoj Danskoj. Još sam samo čekao keš od jedne NVO za koju tezgarim. Rekli su mi, pare stižu u petak 100%.

Autor: Uroš Veličković
Izvor: B92


20968265664498c113e9e91037507427_big.jpg


Ipak, rešio sam da odmah krenem na put, a da pare pokupim usput. Do tada nisu kasnili sa isplatama honorara, tako da sam, siguran u svoje imovno stanje, strpao nekih 200 eura u džep i seo na voz do Budimpešte.

Da bih preuzeo ključeve od stana, do Kopenhagena sam morao da stignem do određenog datuma, i nisam smeo da kasnim. Računao sam, sutra je taj petak, uzeću u Budimpešti hotel, i sutradan iz bankomata podići pare, pa ću dalje vozom ili avionom.

Od Beograda do Budimpešte svakodnevno ide nekoliko vozova. Najbolji je onaj u šest ujutro - vrata se otvaraju na foto ćeliju, klima obično radi, i nema truckanja.

Ali šest ujutro je nehumano vreme za početak provoda, tako da sam u 1 popodne seo u raspadnuti voz na liniji Beograd-Beč, sa vonjavim kupeima i izanđalim sedištima od zelenog štofa.

Posle više od 6 sati truckanja, stigao sam na budimpeštansku stanicu Keleti Pu, koja se nalazi na desetak minuta hoda od Hostela Central Park, za koji sam čuo da je jeftin, a podnošljiv.


18507610054498c114282f5841393650_extreme.jpg

Pogled iz hostela Central Park


I zaista. Dočekala me je dobra atmosfera i prepun bar pripadnika najrazličitijih nacija, koji već u rano predveče ispijaju pivo i četuju o tome gde su sve bili po Budimpešti. Mnogi su u prolazu, obilaze Evropu, neki idu dalje, do Sofije ili Istanbula. Poneki su prošli i kroz Beograd.

Hostel Central Park (23 Ajtósi Dürer sor, tel: +36 1343 1416) nalazi se preko puta parka Városliget (Gradski park), sa njegove južne strane. Smešten je u nekadašnjem komunističkom poslovnom soliteru, sumornoj zgradi okruženoj interesantnim kućama iz 19. veka.

Spavanje u dvokrevetnoj sobi na 7. spratu, koju sam delio sa Manuelom iz Meksika, platio sam 10 eura. Soba je bila bukvalno raspad, zidovi su se ljuštili, a bogami i ormani. Ali pogled na Budimpeštu sa 7. sprata bio je spektakularan, a zajednički WC na spratu sasvim OK.

Dok sam se sutradan pred bankomatom u Budimpešti dvoumio da li da pronađem neki low cost avionski let, ili da budem raskalašan i do Kopenhagena dođem evropskim vozovima, na displeju mi je izašla poruka da i dalje nemam para na računu.


9246994714498c11443c82530498891_extreme.jpg


Ostalo mi je još 150 eura keša, i shvatio sam da moram da čuvam pare, i da do Kopenhagena moram da stignem besplatno, tj. autostopom.

Obišao sam već Evropu autostopom u nekoliko navrata, ali poslednji put sam to radio pre deset godina, i sad me je uhvatila frka.

Prelomio sam i krenuo. Jedva sam se sporazumeo sa Mađarima na ulici koji su ljubazno pokušavali da mi objasne kako da gradskim prevozom stignem do periferije, odnosno izlaska na autoput.

Kad sam na kraju stigao i podigao palac, mislio sam da ću da se ubijem. Besna kola su zujala pored mene, činilo mi se da me niko ne konstatuje.

Ali, posle pola sata, zaustavio se stariji gospodin koji je išao do Đera, 90 kilometara severno prema Beču. Njegovim novim autom klizili smo 160 na sat, a iz zvučnika se tiho čuo Rahmanjinov.

Ostavio me je na benzinskoj pumpi kod Đera, gde mi je maltene odmah zatim stao stari plavi kombi – tata i sin Mađari koji žive u austrijskom gradu Linzu, blizu nemačke granice. Obojica sa dugim kosama, i u kožnim jaknama.


8606587564498c1146c984501473458_extreme.jpg


Nisu znali ni reč engleskog, niti bilo koji drugi jezik osim mađarskog, tako da smo se sporazumevali mimikom. Na prastarom auto-kasetofonu sin je sve vreme puštao neki Hard Core, tata je u ritmu klimao glavom, a i ja sam bio srećan – proći ću selu Austriju jednom vožnjom.

Kako sam bio u autu sa austrijskim tablicama, mađarsko-austrijsku granicu smo prošli kroz rampu za građane EU, i moju šengensku vizu niko nije konstatovao. Do Linza smo se vozili nekoliko sati.

Pumpa kod Linza se nalazi pre ulaska u grad, a ne posle njega, i prekidanje vožnje na takvoj pumpi je za stopera elementarna greška. Svi koji su tu stali da napune benzin žive u Linzu, i niko ne ide dalje. U međuvremenu sam saznao i da je benzin u Nemačkoj jeftiniji, tako da Nemci i Skandinavci koji se vraćaju s odmora ne staju nigde dok ne stignu do Nemačke granice. U stvari, ovde svraćaju samo lokalci.

Dugo sam bio uporan, ali oko tri ujutro, mušterije na pumpi su se proredile, a oni malobrojni (lokalci) gledali su me s podozrenjem dok sam u pola noći prilazio da ih pitam da li idu ka nemačkom graničnom prelazu Passau. Ranac nisam skidao s leđa ne bih li makar malo podsećao na turistu, a ne na lokalnog klošara.

Saobraćaj je ubrzo potpuno zamro, i ja sam rešio da u obližnjem baru za kamiondžije sačekam jutro. Unutra su bila samo tri Austrijanca koji su ljuštili pivo, i punačka plava kelnerica koja je u slow motionu brisala čaše.

Izvadio sam kompjuter, stavio slušalice, i pustio jedini film koji sam slučajno poneo – "Terminator 3". Bio sam očajan.

U zoru sam ponovo izašao na pumpu, i posle tri-četiri sata provedenih na užasnom suncu, jedan mladi par mi je iz auta dobacio: "Yes, we can take you to Germany."

"Stvarno?!" povikao sam

"Upadaj," rekli su mi.

Upao sam, i zaspao istog trenutka. Probudio sam se u Nemačkoj, na ogromnoj pumpi prepunoj hordi turista. Nisam mogao da verujem da sam celu noć probdeo na usamljenoj benzinskoj stanici u Austriji, na samo 1 sat vožnje odatle.

Ubrzo me je pokupila neka nemačka ekipa srednjoškolaca koji su se vraćali iz Rumunije. Dobio sam najbolje mesto u njihovom minibusu, zasipali su me sendvičima i kafom, i ponovo sam bio na sedmom nebu. I ne samo to, vozimo se čak do Hannovera, preko 700 km!


107744354498c114822ee181243629_extreme.jpg


Prošli smo Regensburg, Nurnberg, i Wurzburg, trasom koja preko Hannovera i Hamburga vodi do Skandinavije. Posle celog dana puta i neprospavane noći, rešio sam da uzmem sobu u hostelu u Hannoveru.

Deca su me ostavila na pumpi kod predgrađa Hannovera, jer oni su išli malo dalje, ali to se ispostavilo kao sasvim OK pošto je autoput relativno blizu stanice metroa koji vozi do centra grada.

Posle 45 minuta brzog hoda lokalnim putem pored guste šume, počeo sam da nazirem predgrađe Hannovera - omanji soliteri od crvene cigle, i poneki bar. Ulicom su prolazile grupice, u glavnom imigranata, mahom friendly raspoloženih Arapa, koji su mi detaljno objašnjavali kako da stignem do metro stanice. Za 25 minuta vožnje hiper modernim i brzim metroom stigao sam do grada.

Centar Hannovera ili Mitte je zanimljiv, pešačka zona skroz cool, a gradska većnica impoznatna. Ali, internet kafei rade samo do 12. Osim toga, nigde nema ljudi, tek samo poneko prođe. Prodavnicu koja radi "kasno" (bilo je oko ponoći) pronašao sam samo na železničkoj stanici, i u poslednjem trenutku kupio flašu jeftinog francuskog Božolea.

Hodao sam i sanjao Kopenhagen gde u svako doba noći u minimarketima možeš da nabaviš sve. O Kristijaniji da ne govorim.

Srećom, hannoverska imigracija manje je disciplinovana od starosedelaca, i oni obično malo produže radno vreme, tako da sam ubrzo naleteo na arapsku bakalnicu i tu se snabdeo hranom za hotel.

Falafel sa pavlakom, baba ghannouj (patlidžan umočen u sos od susama i leblebija), i neki lepljivi arapski slatkiši, sve to za 10 eur. Uz vino, super.


20197319624498c1149ab0c529770934_extreme.jpg


Hostel Jugendherberge Hannover (Ferd.-Wilh.-Fricke-Weg 1, tel: +49 511 131 76 74) jedan je od najboljih u kojem sam bio, ali i najskuplji. Cena od 25 eura za noć bila je ogromna za moj trenutni budžet, ali nisam imao izbora.

Ostatak večeri sam proveo u nekom baru preko puta, sa Kinezom Lijem i njegovom devojkom iz Šangaja koji u Nemačkoj studiraju. Momci u baru su prvo dugo puštali neki grozni nemački pop, a onda su nas pred fajront obradovali jednom dobrom Compostovom kompilacijom.

Sutradan, posle doručka u kantini koja je sva u staklu i gleda na jezero, rešio sam da ne žurim i da pre podne potrošim na obilazak Hannovera. Prošao sam pored jezera, kroz ogroman park sa nebrojenim štandovima za kobasice, ponovo po danu obišao Mitte, čekirao menije u egzotičnim restoranima, i uputio se nazad ka istoj pumpi gde sam sinoć sišao sa vožnje.

Čim sam stigao, ugledao sam bračni par sa danskom registracijom, i potrčao ka njima. Pitao sam ih na engleskom da me povezu, i ubrzo sam shvatio da su iz Bosne.

"Da je mene, ja b' te povezo, ali žena moja neće, zbog droge... Da ne preneseš neku drogu...", izvinjava mi se muž, a žena gleda u stranu.

"Kakvu drogu," kažem, "u Danskoj se droga maltene slobodno prodaje, ko još iz Nemačke nosi drogu u Dansku?" Moji argumenti nisu pomogli.

Ipak, u Nemačkoj autostop generalno ide dobro, tako da sam ovaj deo puta prevalio bez problema. Od Hannovera preko Hamburga do Puttgardena, poslednjeg grada u Nemačkoj na putu za Kopenhagen, ima oko 300 km, a odatle se feribotom prelazi u Dansku, do grada Rodbyhavn.


8777133424498c42c72b35100220918_extreme.jpg


Tu me je povezao simpatični Šveđanin srednjih godina, koji se vraćao iz Nemačke gde je za male pare upravo kupio auto, crni američki Mustang iz osamdesetih. I muzika koju smo u kolima slušali bila je iz osamdesetih.

U Kopenhagen sam stigao oko 3 ujutro, i mada izmoren, zviždućući arije Falka i Propagande, prošetao sam s rancem na leđima kroz pešačku ulicu Stroget i uputio se u Nyhavn da u zoru popijem piće. Po gradu se svuda čula cika i vriska, i bilo mi je drago što nisam jedini koji je budan.

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Kopenhagen, muzej Evrope

19. maj 2009.

Kopenhagen, muzej Evrope


Kopenhagen, glavni grad Danske, širom sveta se još naziva i Istorijski muzej Evrope, Fantazija Skandinavije, Venecija severa, Severna lepotica, Velika sirena, pa i Severni Istanbul, jer gospodari vratima Baltičkog mora.

Autor: E. Bilalević
Izvor: 24 sata



9314037304a11a532be68c725520537_huge.jpg


Prestonica Danske nije samo njen glavni i najveći grad, najprometnija luka i najmnogoljudnije mesto, već je i jedna od najpopularnijih turističkih destinacija na našoj planeti. U samom gradu živi nešto više od 502.000 ljudi, a na široj teritoriji oko 1,1 milion stanovnika.

Kopenhagen je povezan sa Švedskom kombinacijom mosta i tunela, koji preko zaliva idu sa istočne obale Zelanda do Malmea. Sa gornje strane mosta je autoput, a u donjem delu su brze pruge, tako da brojni putnici i za druge severne države koriste Kopenhagen, jer je njegov aerodrom „Kastrup” najznačajniji u Skandinaviji. I javni prevoz je izuzetno dobro regulisan. Putnicima su na raspolaganju S-voz, autobusi i dve linije metroa, tako da veoma brzo i bez dužeg čekanja može da se stigne u bilo koji deo grada, a za sve važi jedna objedinjena karta.

U Kopenhagenu ima mnogo znamenitih objekata i kulturnih sadržaja, pa je gostima veoma teško da se odluče šta prvo da obiđu. Najčešće se odlučuju za posetu kraljevskim palatama: Amelijenborgu, Frederiksborgu i Rozenborgu, a naročito Kristijansborgu, u kome i danas zaseda danski parlament.

Poklonici neprolaznih vrednosti obavezno će obići bar nekoliko muzeja, a pre svih Nacionalni muzej, Znanstveni muzej i Muzej umetnosti, a ako stignu i Rundetern ili Okrugli toranj, najstariju opservatoriju u Evropi. Pažnju turista privlači i impresivna zgrada Opere, smeštena na samoj obali mora, koja je izgrađena pre sedam godina, a mnogi tvrde da je po lepoti druga u svetu, odmah posle sidnejske.

Naravno, skoro da nema posetioca Kopenhagena koji ne ode da se fotografiše kraj spomenika „Mala sirena”, vajarskog dela Karla Jakobsona, inspirisanog čuvenom pričom Hansa Kristijana Andersena. Ljubitelji prirode i holtikulture dosta vremena provedu u nekom od brojnih i čarobnih gradskih parkova, među kojima su Falendparken, Amager, Orstendsparken i Dihaven. Gosti sa decom ne propuštaju da bar malo vremena provedu u parku Femaren i zoološkom vrtu, a za sve uzraste zanimljiv je i čuveni „Tivoli”, najpoznatiji zabavni park na Starom kontinentu.

Danonoćna zabava


Zabave u Kopenhagenu ima na pretek, a najveći izbor pruža pešačka ulica Stroget i nadaleko poznata Nova luka – Niheven. Nikoga neće ostaviti ravnodušnim šarene građevine iz 17. veka, živopisne kafane i kafei, noćni barovi i bordeli, vožnja kanalom i prijatna internacionala atmosfera. Odmor od gužve i žamora svih svetskih jezika treba potražiti u nekom od domaćih restorana, pa naručiti danski otvoreni sendvič, koji ima dosta maštovitih slojeva, a jede se nožem i viljuškom. Naravno, nikako ne treba zaboraviti ni čuvena danska piva „tuborg” i „karlsberg”.

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Volsmoze, grad imigranata u Danskoj

7. decembar 2009.

Volsmoze, grad imigranata u Danskoj


U naselju Volsmoze, u blizini danskog grada Odenze žive socijalno ugrožene porodice, izbeglice i migranti. Dugo je bilo na lošem glasu, kao jedan od najgorih geta, a onda su gradske vlasti odlučile da nešto učine

Izvor: Deutsche Welle


20892554824b1bf4a35c0ef933607089_huge.jpg

Žene preuzele „stvar u svoje ruke“


Rasna podela, nezaposlenost, nasilje, kriminal... Sve su to pojmovi za koje je dugo bilo vezano naselje Volsmoze. Pripadnici policije gotovo da su se plašili da uopšte zalaze u taj deo grada. Mediji su bili puni izveštaja o nasilju i bezakonju u tom predgrađu, u kojem je, inače, rođen poznati pisac bajki Hans Kristijan Andersen.

Sve dok tri vlasnika stambenog bloka nisu odlučili da saniraju tu četvrt i da celom naselju poklone lepši izgled. Fasade i krovovi su renovirani, parkići za decu i prodavnice ponovo izgrađeni. Švedski koncern za gradsku čistoću „Envac“ instalirao je nov sistem za đubre. Ali, čak je i Jonas Tornblom, direktor marketinga tog koncerna sumnjao u to da će moderan sistem za otklanjanje smeća biti prihvaćen.

„Tu stanuje 85 odsto migranata iz Iraka, Somalije, Pakistana itd. Bilo je jako velikih problema sa smećem - higijenskih problema, požara... Radnici gradske čistoće odbijali su da idu u taj deo grada i odnose đubre, zato što je bilo tako prljavo i opasno. Nikada tamo nisu smeli da odlaze sami - samo po dvoje ili troje zajedno.“


„Ambasadorke za zaštitu životne sredine“


Promene su predstavljale svojevrstan eksperiment, seća se Klaus Hamerih, portparol Društva za renoviranje u Odenzeu. Hoće li stanovnici uopšte prihvatiti novi koncept? Hoće li hteti da sortiraju smeće? Većini je to bilo potpuno nepoznato.

„Oni su o smeću razmišljali drugačije od nas. Često su na primer otpad bacali kroz prozor. To je bila teška svinjarija za čistače. Počeli smo da delimo informacije na više jezika…“


Gradska uprava odlučila je da žene iz različitih zemalja obuči kao „ambasadorke za zaštitu čovekove sredine“, kaže Hamerih.

„Izabrali smo žene, jer su rukovodioci projekta ’otpisali’ muškarce. Muškarci su glave porodice - po malo su lenji. Rano ujutru napušatju kuću i kada se posle podne vrate sa posla, hoće da je ručak na stolu. Očekuju da žena ne radi ništa drugo ceo dan, nego samo da kuva. Nastavnici su izabrali nekoliko žena iz te sredine.“


Pošto su nekolicini žena svečano uručene diplome za zaštitu čovekove sredine, celo mesto je promenilo lik, kaže Jonas Tornblom.

„Bilo je to veliko iznenađenje. Bio sam veoma impresioniran. Kada sam ponovo došao, nije bilo đubreta po ulicama! Ni požara! Ni vandalizma!“


U mnogim zemljama dolazi do slične situacije. Gde je mnogo ljudi, skuplja se smeće. Uz nedisciplinu dolazi i do kriminala, zato što mladi, na primer, počinju da pale to smeće…

Zahvaljujući „ambasadorkama za zaštitu čovekove sredine“ stanovnici Volsmozea stekli su novo osećanje za odgovornost. Ponosni su na svoje naselje, umesto da ga mrze. A mnogi higijenski i socijalni problemi su nestali.

Autorke: Juta Švengsbir / Mirjana Kine-Veljković

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Kopenhagen, insajderski saveti lokalaca

9. januar 2010.

Kopenhagen, insajderski saveti lokalaca


Stanovnici Kopenhagena otkrivaju nepoznate kutke svoga grada – kafei, pabovi, restorani i muzeji, piše BA Highlife.
2556931634b4811e8423ec236083079_extreme.jpg

Photo: acaaron816 / Flickr


KAFA


Granola
, Værnedamsvej, Vesterbro

'Kafa je nauka, a u Granoli dobro su je prostudirali. Naručite kafu za poneti, ili je popijte sa lokalcima u ovom kafeu u stilu 1950ih. I ne zaboravite odličan šoping u ulici Værnedamsvej.' Thomas Hoedholt, grafički dizajner


Verdens Mindste Kaffebar
, Tullinsgade, Vesterbro

'Ime ovog kafea znači Najmanji kafe bar na svetu, i sasvim je istinito. Prostora ima vrlo malo, ali je zato kafe savršeno ušuškan, a kafa je savršena. Uživajte u kreativnom enterijeru i ne tako visokim cenama.' Anna Brick, muzički agent


PABOVI I BAROVI


Kulby
, Oehlenschlægersgade 53a, Vesterbro

'Malo, ali provokativno mesto u srcu kvarta Vesterbro. Kod raspoloženog šankera naručite jeftino pivo i slušajte dobru indie muziku. Kulby je pun od ponoći do tri ujutro, kada se zatvara. Ako kažemo da je kvart Vesterbro jedna velika žurka, onda za Kulby možemo reći da je kuhinja gde se skupljaju najbolji gosti.' Ulrik Kreutzfeldt, projekt menadžer


Underwood Ink
, Ryesgade, Nørrebro

'Ime je dobio po starim pisaćim mašinama, jer Underwood je pravo mesto za pisce. Pesnici i ostale izgubljene duše osećaju se kao kod kuće u u ovom malom baru, prepunom knjiga. Preko celog dana se služi i laka hrana, neka vrsta mezea.' KDE


Salon39
, Vodroffsvej, Frederiksberg

Zahvaljujući barovima kao što je Salon39, koktel scena u Kopenhagenu je poslednjih godina sve prisutnija. Profesionalni šankeri i delikatesna hrana su glavne atrakcije. Šta drugo čoveku treba?' Nicklas Pape, grafički dizajner


RUČAK


L'Education nationale
, Larsbjørnsstræde, København K

'Komad Pariza u prekrasnom kvartu Pisserenden. Očekujte stolnjake sa crvenim i belim kvadratićima, kao i francuske kelnere koji služe čitav dijapazon evergreen specijaliteta, među kojima su moules marinièrescrème brûlée.' Daniel Toke Hansen, preduzetnik
(marinirane dagnje), ali i šnicla s pomfritom. Za desert naručite čuveni puding

AAMANNS
, Øster Farimagsgade, Østerbro

'Obavezno mesto za sve gurmane. Aamanns je pionir u pravljenju tradicionalnih danskih otvorenih sendviča. Obavezno rezervišite sto.' Lise Borup Krogsgaard, PR


VEČERA


Pate Pate
, Slagterboderne, Vesterbro

'Ovo je nov i veoma popularan restoran, koji posećuje trendi ekipa. Porcije su velike, a cene relativno niske. Pate Pate je odlično mesto za početak provoda u petak uveče, i pripremu za kasniji odlazak u klub ili pab.' Sine Cecilie Laub, freelance pisac


Pastis
, Gothersgade, København K

'U Pastisu služe francusku kuhinju i to rade oduvek. I to savršeno. Pastis je intimno i nepretenciozno mesto sa suptilnom hranom i prijatnim kelnerima.' SCL


Bibendum
, Nansensgade, København K

'Smešten u živopisnom kvartu oko ulice Nansensgade, ovaj bar i restoran postao je druga dnevna soba za mnoge stanovnike Kopenhagena. Stari nameštaj, sjajna hrana, i glavna atrakcija: vino!' KDE


IZLET


Louisiana Museum for Moderne Kunst
(Louisiana Muzej moderne umetnosti), Humlebæk

Louisiana se nalazi na severu ostrva Sjælland (Seland) na kojem je i Kopenhagen. Od Kopenhagena treba 30 minuta vozom, a muzej je pozicioniran na uzvišenju sa pogledom na okean i Švedsku. Postavke se menjaju svaka tri meseca, a izlaže se sve – od urbanog planiranja do fotografija Ričarda Avedona. KDE


Malmø


Kratka vožnja vozom preko tesnaca Øresund i već ste u Švedskoj. Malmø je kao mlađi brat Kopenhagenu, a nudi odličan šoping i dobre restorane. Vozna karta će se sama isplatiti, jer su cene u Švedskoj generalno niže nego u Danskoj. UK


DANSKI PONOS


Lokalni dizajn


Četvorospratno skladište nameštaja Illums Bolighus je mesto gde se najbolje možete upoznati sa čuvenim danskim dizajnom. Illums Bolighus je pun proizvoda danskih klasika kao što su Arne Jacobsen and Hans Wegner, ali i nameštaja stranih dizajnera. AB


Bicikli


Bicikli su svuda, i među lokalcima su najomiljeniji način prevoza. Iznajmite bicikl ili pozajmite neki od javnih bicikala kojih ima svuda po gradu, i na dva točka istražite Kopenhagen. DTH


SKRIVENO MESTO


Thiemers Magasin
, Tullinsgade, Vesterbro

'Kafe, knjižara, i mesto gde za slobodno vreme – savršena kombinacija. Posetioci imaju priliku da uz šolju kafe prelistavaju najrazličitije internacionalne časopise i knjige.' TH

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vodič kroz Kopenhagen

9. mart 2010.

Vodič kroz Kopenhagen

Izvor: B92

Danska low cost kompanija "Kimber Er" od 29. marta uvodi direktan let iz Beograda za Kopenhagen, a cena povratne karte iznosi oko 190 evra. Ako tome dodate još 100 evra, dobićete nezaboravan vikend u jednom od najčistijih gradova na planeti.

614147790495a176ab0d0f831864060_extreme.jpg

Photo: Scythian


- Godine 2008. lifestyle magazin „Monocle” Kopenhagen je proglasio najprijatnijim mestom za život na planeti (the most livable city in the world).

- Najjeftinije spavanje u hostelima je oko 14 evra po osobi, a dvokrevetna soba u lancu udobnih hotela „Keb in” košta 90 evra.

- Više od trećine populacije koristi bicikl kao prevozno sredstvo; Danci svakoga dana pređu preko milion kilometara dnevno na dva točka.

-------------------------------------------------

Kulturan, veseo, kosmopolitski, i kompaktan, glavni grad Danske - Kopenhagen jedna je od najatraktivnijih destinacija Severne Evrope, piše Lonely Planet

Kopenhagen je grad star 1 000 godina, sa kaldrmisanim trgovima i železnim ogradama, u kojem je nastala najstarija monarhija na svetu.

Kopenhagen pazi na svoju tradiciju, dok je istovremeno prestonica najsavremenijeg dizajna, i prepun fanki prodavnica.

U upadljivo modernim građevinama od stakla i granita, smešteni su svetski poznati muzeji umetnosti i istorije, kao što su NationalmuseetStatens Museum for Kunst (Nacionalna galerija). Za oba muzeja ulaz je besplatan.

Kada zadovoljite glad za kulturom, prepustite se ogromnom izboru kafea, restorana, i klubova u koje se lokalci povlače na dnevnu dozu 'hygge', neprevodive 'opuštenosti' koju Danci tako dobro praktikuju.

Sveće se pale i danju i noću, i zimi i leti, i nikada nećete biti previše daleko od pucketanja vatre i čaše vina.

I taman kad pomislite da ste otkrili Kopenhagen, shvatićete da samo nekoliko minuta od centra postoje prijatna jezera, peščane morske plaže, i šumoviti parkovi.

(Nacionalni muzej), i ISTORIJA

Više od hiljadu godina, Kopenhagen je bio ribarsko naselje, smešteno na obali koju danas zovemo Øresund, što je uski moreuz između Danske i Švedske.

Vendski (slovenski) pirati koji su pljačkali i napadali obalu tokom 12. veka, naveli su lokalce, predvođene biskupom Absalonom, da na ostrvcu Slotsholmen unutar luke podignu utvrđenje, gde se danas nalazi danski parlament, na ostrvu. Ostaci tog utvrđenja još uvek se mogu videti u muzeju u podrumu.

Grad København (købe znači kupovati, a havn je luka) postepeno se proširio severno od Slotsholmena, tamo gde se danas nalaze restorani Gammel Stranda, i to zahvaljujući novcu koji je dolazio od haringa iz ulova lokalnih ribara. Ali, tek u 15. veku prestonice je premeštena iz Roskildea u Kopenhagen, koji je tada preuzeo primat.

1092752387495a176b16a3b918446352_extreme.jpg

Photo: Scythian


Kristijan IV, veliki renesansni kralj Danske (vladao 1588-1648), transformisao je Kopenhagen u impresivnu prestonicu. Odatle je kontrolisao veliki deo Skandinavije, a tokom njegove vladavine podignute su ambicione građevine, među kojima su Rosenborg Slot i Rundetårn. Kristijan IV je na kraju ipak bacio zemlju na kolena, zvog prevelikog trošenja i loše spoljne politike.

ORIJENTACIJA


Bilo da u Kopenhagen stižete sa aerodroma, odakle do centra grada treba samo 15 minuta metroom, ili iz bilo kog drugog pravca u Evropi ili Skandinaviji, najveće su šanse da prva građevina koju vidite bude Centralna železnička stanica (Hovedbanegård).

Odmah preko puta ulice, istočno od glavnog ulaza na stanicu, nalazi se danska turistička atrakcija broj jedan, zabavni park Tivoli. Iza njega je Trg Gradske skupštine (Rådhuspladsen), odakle glavna trgovačka ulica, Strøget (u stvari nekoliko povezanih ulica i trgova), vodi do drugog glavnog gradskog trga, Kongens Nytorv. Odatle kej Nyhavn, koji je uvek pun ljudi, sa svojim nebrojenim kafeima, pabovima, i restoranima, vodi do luke.

ATRAKCIJE


Odvojite najmanje tri dana da obiđete najbolje muzeje i mesta koja treba videti. Kopenhagen ima odlične muzeje umetnosti, skulpture, i istorije, kao i bezbroj specijalizovanih, intrigantnih, ili u najmanju ruku neobičnih muzeja koji pokrivaju sve teme, od erotike do porcelana, a verovatno ćete uspeti da nađete i neki erotski porcelan. Za detalje o radnom vremenu, adresama, i cenama uzmite negde u gradu besplatan primerak nedeljnog vodiča Copenhagen This Week.

Tivoli


Istorijski zabavni park Kopenhagena, pod nazivom Tivoli je danska turistička atrakcija broj jedan maltene od dana kada je otvoren pre više od 160 godina.

Na prvi pogled, posetioci koji su više navikli Diznilend, pitaće se oko čega se diže tolika prašina, ali Tivoli ima jedinstvenu atmosferu, i niko ne može poreći njegov šarm, naročito kad padne mrak kada njegovo predivno osvetljenje dođe do izražaja.

Tivoli ima neki nevin, staromodan šarm. Nižu se leje cveća, kiosci sa hranom, rolerkosteri, i razni scenski nastupi. Najnoviji rolerkoster je Himmelskibe, koji je visok 80m. Od adrenaliskih vožnji, preporučuju se Demon i Golden Tower.

Ovde naročito vredi doći nedeljom na koncerte (uključeni u cenu ulaznice) na kojima sviraju u glavnom danski bendovi, ali dolaze i zvezde kao što su Jamie Cullum ili Sting. Vatromet je svake subote u 23.45

Nationalmuseet


Za brzopoteznu turu kroz istoriju Danske nema ničeg boljeg od nacionalnog muzeja Nationalmuseet (Ny Vestergade 10; ulaz besplatan) gde se mogu naći najbolji danski artefakti od paleolitskog perioda do 19. veka.


600420622495a176b58f2c534152397_extreme.jpg

Photo: Plenz


Naravno, zvezde programa su Vikinzi, notorni, ali u suštini veoma sofisticirani skandinavski pljačkaši. Ne treba propustiti posmrtne ostatke u hrastovim kovčezima iz Bronzanog doba, i razlitčite primerke muzičkih horni koje su korišćene tokom ceremonija i za komunikaciju, drevne nadgrobne ploče, zlatne kočije, srebrni kazan Gunderstrup, i vikinško oružje.

Ali nisu samo vikinzi izloženi; postoje odlične kolekcije koje pokrivaju i period Srednjeg veka i Renesanse, egipatske i klasične antikvitete, kao specijalne izložbe koje se često smenjuju. Postoji čak i mali Dečji muzej.

Rosenborg slot


Ovaj dvorac iz 17. veka, koji je sagradio Kristijan IV u holandskom renesansnom stilu, nalazi se u parku Kongens Have (Kraljev park; ulaz gratis).

U dvorcu se mogu videti mermerne i oslikane tavanice, pozlaćena ogledala, holandske tapiserije, srebrne lavove, zlatno i emajlirano posuđe.

Kraljevska riznica je smeštena u podrumu dvorca, gde se nalaze i dragulji danske krune.

Statens Museum for Kunst


Danska nacionalna galerija u staroj zgradi ima impresivnu kolekciju radova danskih umetnika, naročito onih iz 'Zlatnog doba' (19. vek), kao što su Hammershøj i Eckersburg. U novom delu muzeja, koji čini moderni produžetak stare zgrade, smešteni su radovi savremenijih umetnika kao što su Pikaso i Munk. Zatupljeni su i neki mlađi danski umetnici kao Per Kirkeby, Søremn Jensen, Michael Ancher, Richard Mortensen, i CW Eckersberg.

Ny Carlsberg Glyptotek


Ovaj izvanredan muzej, smešten je grandioznoj građevini u blizini parka Tivoli, a nedavno je detaljno restauriran.

Impresivnu kolekciju čine etrurske umetnine, slike francuskih i danskih slikara iz 18. i 19. veka (Gogen je naročito zastupljen), kao i skulpture koje pokrivaju period od pet milenijuma (uključujući preko 30 dela Rodena). U sredini zgrade nalazi se divna tropska tropska staklena bašta sa kafeom.

Danish Design Center


Danski hram dizajna u podrumu ima izuzetno dobru stalnu postavu lokalnog dizajna kroz decenije, kao postavke koje se menjaju, u prizemlju.

Slotsholmen


Ostrvo odvojeno od centra grada uskim kanalom sa tri strane u lukom sa druge strane. Tu se nalazi Palata Christiansborg, gde je smešten danski parlament.

Na ostrvu postoji mnogo zanimljivosti, među kojima su pozorišni muzej, muzej u kojem su izložene kraljevske kočije, kao i veličanstveni Tøjhusmuseet (muzej oružja), ali najgrandioznije od svega je Slots-og Ejendomysstyrelsen (Kraljevska odaja za prijem), ornamentisana dvorana u kojoj kraljica zabavlja državne poglavare.


645799368495a176b7a05f586407880_extreme.jpg

Photo: Mahlum


Ruševine Absalanove tvrđave
(odrasli/deca Dkr30/15) su iskopine temelja originalne tvrđave Biskupa Absalona iz 1167.

Rundetårn


Okrugla kula (Kobmagergade 52) predstavlja dobro mesto za posmatranje pejzaža starog grada. Sagradio ga je Christian IV godine 1642. kao astronomsku opservatoriju. Na pola puta do 209 metara visokog spiralnog hodnika nalazi se dvorana za izložbe.

Latinski kvart


Poznat i kao Pisserenden, istorijski univerzitetski kvart s mrežom uskih ulica i kuća sa poludrvenom konstrukcijom. Nalazi se severno od pešačke zone Strøget.

Popnite se stepenicama Univerzitetske biblioteke da biste videli trag britanskog bombardovanja Kopenhagena iz 1807 - topovsko đule u pet delova i objekat koji je pogodilo, knjiga Defencor Pacis (Branitelj mira).

Preko puta univerziteta je Von Frue Kirke, neoklasična katedrala, sagrađena 1829. ali na temeljima crkve koja je postojala ranije. Unutra su impozantne neoklasične statue Hrista i 12 apostola, najpoznatija dela skulptora 'Zlatnog perioda', Bertela Thorvaldsena. Nekoliko blokova zgrada istočno od katedrale je simpatičan skver Graabrødre Torv, na kojem ima nekoliko ne previše skupih restorana sa baštama. Na severnoj strani Latinskog kvarta je Kultorvet, živahan trg gde ćete po sunčanom vremenu sigurno naići na neku ad hoc uličnu zabavu, bašte pivnica, i tezge sa cvećem.

Parkovi


Nekoliko parkova duž Øster Voldgade predstavlja pribežište od od gradskog saobraćaja. Kongens Have, veliki javni park iza dvorca Rosenborg Slot, popularno je mesto za sunčanje.

Christianshavn


Većina posetilaca dolazi do istorijskog kvarta ispresecanog kanalima, koji se nalazi istočno od centra grada, pre svega da bi videli alternativnu komunu Freetown of Christiania (Slobodni grad Kristijanija), ali možete se dobro provesti i šetnjom pored kanala, gde ima sijaset prijatnih kafea.

Da biste do tamo stigli, pređite peške most od severoistočne strane Slotsholmena, ili možete uzeti Metro od Kongens Nytorv ili Nørreport direktno do Christianshavntorv.

VOR FRELSERS KIRKE


Blizu Kristijanije je crkva iz 17. veka Vor Frelsers KirkeSankt Annæ Gade 29; ulaz besplatan; kula odrasli/deca Dkr20/10) koja ima impresivan barokni oltar. Za panoramski pogled na grad i preko puta na Švedsku, popnite se uz 400 stepenika na vrh 95 metara visoku kulu. Poslednjih 160 stepenika su spektakularni i pazite da vam se na zavrti u glavi jer idu sa spoljne strane vrha kule sve do vrha.

1641057692495a176ba5553664898309_extreme.jpg

Photo: Slystoneisback


Pivara Carlsberg


Pivara Carslberg je nedavno renovirana, i t use detaljno možete upoznati sa istorijom danskog piva. Proizvode možete i degustirati.

Kraljevska palata


Mesto gde kraljevska porodica živi od 1794, palata Amalienborg

Dalje od vode, duž Frederiksgade, nalazi se raskošna crkva Frederikskirken. U narodu je poznata kao Mrmorkirken

Ako se vratite nazad na Amalienborg Plads, pa krenite pola kilometra severno uz Amaliegade, naići ćete na Churchill parken, u kojem je smešten Frihedsmuseet (ulaz gratis), sa pokretnim relikvijama iz istorije danskog Pokreta otpora protiv nacističke okupacije.

Oko 150m severno od Frihedsmuseet, proći ćete spektakularnu Gefionspringvandet (Fontanu Gefion), sa statuom boginje Gefion koja ore ostrvo Zeland, dok su u jaram umesto volova upregnuti njeni sinovi. Oko 400m severno obalom doći ćete do statue nepravedno proslavljene Male sirene (Den Lille Havtrue), usamljene skulpture koja je u suštini jedno od najmanje zanimljivih atrakcija u Kopenhagenu.

Kopenhagenška Opera (ulaz Dkr100) na ostrvu Holmen preko puta Amalienborga preko puta luke je svakako vredna obilaska, čak iako ne uspete da dođete do karte (često su rasprodate mesecima unapred). Za moderni kontroverzni dizajn zaslužan je čuven danski arhitekta Hennign Larsen.

SMEŠTAJ

Ponuda jeftinog smeštaja u Kopenhagenu je danas značajno bolja nego što je bila pre desetak, pa čak i pre pet godina. Grad danas može da se pohvali sa nekoliko modernih, vrlo kvalitetnih hostela na centralnim lokacijama, kao i sa novim i dobrim jeftinim hotelima. Ipak, mogućnosti za kampovanje su i dalje ograničene, i to ne samo vremenskim prilikama.

Kvart sa najvećom koncentracijom hotela nalazi se oko Centralne stanice, i oko Istedgade. Tu ćete naći brojne simpatične hotele za poslovne ljude, kao i lance hotela srednje kategorije.

U Turist ofisu možete rezervisati sobe u privatnom smeštaju (Dkr300/450 za jednokrevetnu/dvokrevetnu sobu; turist ofis naplaćuje Dkr100 za rezervaciju smeštaja ukoliko to učinite u samoj kancelariji, prilikom dolaska u Kopenhagen, a rezervacija preko telefona ili interneta su besplatne). Pored toga, u turist ofisu možete rezervisati nepopunjene sobe u hotelima, i to po diskontnoj ceni.

 
Član
Učlanjen(a)
07.12.2009
Poruka
1.053
Kopenhagen

Kopenhagen

Sjajan putopis Predraga Crnkovića Izvor: e-novine

Ima jedna pojava u Kopenhagenu koja je nezamisliva u Serviji. Zgodna žena u crnim čarapama i lepim cipelama, odevena kao za posao ili večernji izlazak, a – vozi bicikl. Gobi bickli. Pokazujući hodaljke – koje po sili logike sada moram da zovem vozaljke – pokazujući dakle noge, i vozi ona bicikl, jer po nekim procenama Kopenhagen je najbolji grad za bickliste na svetu, i baš je briga. Nešto mislim da takva kod nas ne bi pristala na manje od džipa ili be-em-vea sa tamnim staklima. Bickle voze svi, i siroti i bogati, i mladi i stari, i čiča u lepom odelu koji se gega dok hoda, i klošar koji bazdi sa sto metara. Ali, Kopenhažanke su opasne ženske. Pri rukovanju vam skrckaju šaku

Kad idem peške od pijace Cvetko, od visokih brojeva Bulevara, pa prema „gradu“, primećujem kako su cure sve „svetskije“ i bolje odevenije, i pejzaž postaje sve gradskiji i gradskiji. Cvetkova pijaca je Bangladeš, još je Gostuški zamijetio potkraj života, Đeram je Rumunija (sad, da li pre ili i posle ulaska u EU, to ćemo ostaviti za kasnije), a već kod Taša smo negdje nadomak zapadnog svijeta. Isto tako, menja se scenografija dok idem s Amagera prema istoku grada, prema centru. Amagerbrogade je neka kombinacija Vojvode Stepe i Bulevara kralja Aleksandra, i tu su banke, radnički stanovi u zgradama od crvene i zelene opeke, a u bočnim ulicama su kućice s vrtovima, manje ili više održavane, zavisno od materijalnog, dobnog i zdravstvenog stanja vlasnika. Ekonomska kriza se i ovde pokazuje u čestim natpisima „Til salg“ (na prodaju) uz broj telefona, a natpis stoji na izlogu praznog lokala, nasred kojega je gomilica šuta i par kartonskih kutija. Kupujte dansko, i ovdje je omiljena mantra, i doista, Streetshop u Amagerbrogade ne nudi ništa bolju robu od – doduše jednako engleskog imena – Outleta prekoputa, samo su kod ovog drugog prodavca cene doslovce duplo niže. Zašto plaćati više kad možete kupiti jeftinu dansku robu, piše na nekoliko mjesta, i da, za nas još nije sasvim jeftino, ali se može podneti, možete kupiti jaknu, hlače, dobre patike i rublje na popust, možete se dakle obući i obuti za 1000 kuna, bez fensi etiketa.

I tako špacirajući prema centru, polako dolazite u bogatiji dio grada. Na Knippelbrou je razdelnica – tu počinje takozvani centar. S tog mosta vidite Crni dijamant, kako zovu biblioteku koju je nadahnuti arhitekt udesio da liči na monolit iz Kjubrikove Odiseje 2001. Zatim dolaze najvažnije zgrade. Stara berza još s početka XVII veka u sećanje priziva kratki igrani film Terija Gilijema The Crimson Permanent Assurance. Tu je i zgrada danskog Sabora, preko puta je Ministarstvo odbrane i Nacionalna banka. Nešto pre Knippelsbroa je zgrada na koju bi Kafka prste oblezival, Ministarstvo vansjkih. Tu je do pre nekog vremena radio moj dobar frend – Stig Møller – naime, kao ministar spoljnih dela lično je odobrio isplatu honorara za jedan moj danski prevod. Od februara je ministar kulture.

*

U Beogradu ima jedna stara kuća, Manakova kuća, poniže Zelenog venca i jedna kaldrma – ona turistička lopovijada u Skadarliji, i „jedna najstarija kafana“, Znak pitanja. Sve ostalo je posle '45. Kada bi neko klonirao tu šačicu istorijskog jada za mažnjavanje love turistima, pa recimo napravio da čitava Palilula tako izgleda, e onda biste imali predstavu šta je Latinska četvrt u Kopenhagenu. Ako ćemo pošteno, nije ni Kopenhagen prastari grad; naime, meni je uvek, patriotski, bilo krivo što je barokni Beograd, onaj što ga je Pavić lepo opisao – srušen, Turci, dušmani naši, do temelja su ga naime srušili, i ja onda mizantropski velim, tada je opandrčio i građanski Beograd. Posle toga, biraj – jal Turci jal komunisti, i šut bolan o Europi. Ali, najstarija je zgrada u Kopenhagenu s početka XVII veka. Eh, da smo imali više sreće. Ali, da se vratim na Latinsku četvrt, usred centra, a kućice s zadnjim dvorištima, kao Savamala – a ima još jedna Savamala – Nyboder, o tome kasnije – oker okrečeni kućerci, popločana dvorišta a u njemu – đeram. Koji radi. I kafei i prodavnice na sve strane, neke su skupe, služe za pljačkanje turista, neke su fine i ljubazne prema vašem džepu, a i kafei isto tako. Larsbjørnstræde je, tako, jedna od uličica u kojoj možete da se ušuškate u kafiću punom starih hipika i rokera i da, za 25 kruna, popijete veliko točeno pivo. WC – kao kod naše Akademije, pun grafita, ali prostran, dušu dao da ispiškite pivo.

I u Kopenhagenu je – glede veceja (iliti kloce) – isti k.... kao u Beogradu. Tamo gde je čisto da možete da jedete sa šolje, tamo će da vas oderu i nema šarma. Tako sam u kafeu Riviera – odvratno internacionalnog imena – dobio pola litre točenog za 55 kruna, i nije me utešilo što su konobari lepo obučeni a ja imao pogled na jezera, jer to beše u Østerbrogade (cenjenoj gradskoj džadi).

Zatim, ako neko želi da gleda fudbal kad počnu ovi seljaci da ganjaju kožnati smotuljak, kak bu rekli pederi intelektualci, imate širok izbor: na primer u Store Kongensgade, John Bull Pub, pivce jeftino, a na sve strane televizori na kojem sam u utorak dne 8. juna pročitao da će „pouzdani srpski defanzivac, Vidik, da bude spreman za prvu utakmicu s nesvrstanom Ganom“.

Kopenhažanke su stroge ženske. Kada vidim neki par, m-ž to jest, ima nečeg odlučnog u ženskoj, a nešto pitomo kod njega. Na više mesta čujem kako ima dosta usamljenih Dankinja, a da im je jedna od glavnih falinki – obrazovanje i nezavisnost. Ispada – po nepotpunoj indukciji – da braća Danci (kao neki) misle da je ženi mesto u kući da pere i kuva, plus onaj strah od žene koja možda više zarađuje i ima „višu stručnu spremu“...

Ima jedna pojava u Kopenhagenu koja je nezamisliva u Serviji. Zgodna žena u crnim čarapama i lepim cipelama, odevena kao za posao ili večernji izlazak, a – vozi bicikl. Gobi bickli. Pokazujući hodaljke – koje po sili logike sada moram da zovem vozaljke – pokazujući dakle noge, i vozi ona bicikl, jer po nekim procenama Kopenhagen je najbolji grad za bickliste na svetu, i baš je briga. Nešto mislim da takva kod nas ne bi pristala na manje od džipa ili be-em-vea sa tamnim staklima. Bickle voze svi, i siroti i bogati, i mladi i stari, i čiča u lepom odelu koji se gega dok hoda, i klošar koji bazdi sa sto metara. Ali, Kopenhažanke su opasne ženske. Pri rukovanju vam skrckaju šaku. Ko baš ne voli da se bije, bolje da se oženi Dancem a ne Dankinjom.

*

Naši kada pričaju o Danskoj uvek krenu sa Akselom Sandemoseom i on mi se već popeo na k... Sandemose je inače danski Radomir Konstantinović i napisao je dansku filozofiju palanke. Ali, kad ono, međutim... već tokom prve nedelje me je nekoliko Danaca samokritički sačekalo upravo s tim Dancem. Ipak, neću da ga eksploatišem, samo da ponovim da je i taj pisac raskrinkao palanački duh. Do daljeg, ja negujem kult tolerantnih Hiperborejaca onako kako sam ih sanjao.

tb_copenhagen_denmark.jpg


Sunce je zubato i varljivo u Kopenhagenu. Osim toga, izlazi pola sata pre nego „tamo daleko“, a zalazi sat i po, i više, kasnije. U pola deset uveče još je sve svétlo. Krajem juna osetljivi stranci počinju da koriste maske za spavanje, jer im se od tolikog svetla poremeti ritam.

Ponekad imam dojam da niko ne radi u ovom gradu osim došljaka. Italijani, Pakistanci, Iranci, mese testo, peku meso... Da nema njihovih pizzerija i kebaba i šavarmi, kao da ljudi ne bi imali šta da jedu kada ih glad iznenadi kasno. I rade ti doseljenici, samo im guzica viri iz pećnice i ljubezni su i radišni, i zaradili su svoj boravak.

Ima i belih klošara. I muških i ženskih, i svih uzrasta. Nisu voleli školu, rekle bi naše babuskere i učiteljice, pa eto im. Štede cigarete, kao i naši, kad nekuda žure, ugase tek upaljenu, pa u džep. S guštom otvore limenku piva na klupi, i pripale nešto što opasno sliči džointu. Ili je samo sačuvani okrajak nikotinske doze.

Crnčići dosađuju ljudima dok prolaze trotoarom, ali i rođeni Kopenhažanin, crvenog nosa i s modricama po licu, cik-cak hoda, ume da startuje prolaznike, žicajući za još koje pivo ili ih samo grdi.

Beograd je svet... 'ajd, sad, ali bar ima Kinoteku

Kinoteka ima dva kina, Carl (znate po kome, Jovanka 1928, Reč 1955 i Gertruda 1964, pri čemu ćete prepoznati snobove po tome što ovaj drugi film ističu kao „verovatno najbolji njegov film“) i – u suterenu – Asta. Asta Nielsen bi se po seksepilu mogla da uporedi s Hedy Lamarr. U Americi su joj cenzurisali filmove. Glas joj, kažu, nije bio na nivou „fizičkog izgleda“, pa joj je pojava zvučnog filma sasekla karijeru. Bila je danska internacionalna zvezda, u Nemačkoj je napravila bum ali se, kad je videla nacizam, vratila kući. Posle rata se posvetila likovnoj umetnosti i pisanju.

Restoran se u kinoteci zove – Glad (Sult). Da, zbog filma koji je snimljen po romanu Knuta Hamsuna. Kada uđete u kinoteku, ogladnećete, jer tako miriše na gulaš i pljeskavice kao da ste u blizini kioska Nišlija koji je nekoć pravio zazubice u podnožju zgrade beogradske televizije, preko puta restorana Taš

Cunjam? Cunjam

Dok idete ulicom Store Kongensgade, idete bogatom ulicom. Ovo je poslovni kraj, ne više radnička četvrt. Esterbro je posvećen Šveđanima. Ne samo da imaju stoklholmsku ulicu već i aleju Daga Hammarskjölda, a da sve bude u stilu, jedna mala, baš mala, bočna ulica zove se po Olafu Palmeu. I tako idući pješice, dolazimo do željezničke stanice Esterport, a tu je i istoimeni hotel, nadvožnjak i galerija Slobodnog centra za savremenu umetnost, gde je do sredine maja bila izložba „Koloristerne“ (ekipa slikara je još 1930-ih osnovala skupinu i evo ih i dalje, bez manifesta i programa, nove generacije se drže), a zatim je smenjuje „Party and Lost“, devetoro umetnika pravi izložbu o „bakteriji u kosmičkom bućkurišu“. Ivan Salečić bi prste oblezival. I kada se i to prođe, dođe se do kopenhaških jezera. Uz njih idući možete se, praveći krug, vratiti kroz Nerebro do Amagera. To je otprilike kao da ste sa Zvezdare pešice otišli Bulevarom do Savskog mosta, a onda se vratili Kameničkom ulicom do Zelenog venca pa se popeli do Studentskog trga i onda se spustili do cara Dušana pa peške natrag. Dakle dva i po do tri sata sporog štrapaciranja, uz razgledanje. U tom samom centru, dve ulice koje stoje uz Esterbrogade – Rosenvængets Alle i Willemoesgade, i s čijih se početaka mogu videti jezera – odlikuju se mirom, ušuškanošću, kao da su nekom selu, na ulaznim vratima ima mnogo indijskih i britanskih imena, drvoredi, bicikli naslonjeni na zidove, butici različitih namena, ali bez gradske buke. Kao da je sve tapacirano.

Turci, Buri, Englezi i poneki Hiperborejac

Posle Bodlerovog cveća zla, prošetamo se, urednica i ja, „Alhambravajom“, ulicom u kojoj je stanovao legendarni danski kolumnista, stručnjak za Kopenhagen, Dan Turel (Turèll). U jednoj kolumni je održao predavanje o ulici i mrštio se što „današnji žitelji“ pojma nemaju o lokaciji. Ali, prošlo je više od petnaest godina od njegove smrti, i kao da je i moje danstvo zastarelo. Malo ih se danas seća Turela, a meni taj Alhambravaj izgleda tako prozaično. U kafeu koji su u njegovu čast i osnovali sedamdesetih godina, mlade konobarice ne znaju čije su fotke na zidovima. U svom oduševljenju, slao sam razglednice u taj kafić, potpisujući se kao prevodilac Dana Turela, a kada sam 2008. opet kročio u objekat, ispostavilo se da su moji domaćini - koji su me upozoravali da taj kafe „više nije ništa naročito“ - bili u pravu: to je postalo mesto za japije. I kada sam pitao konobarice da li se sećaju nekih razglednica iz Srbije... one mi rekoše da tu rade tek šest meseci i da nemaju pojma o čemu ja to pričam.

I tako opet razočaran, Alhambravaj nema magije, posle Bodlerovog cveća zla s urednicom uđem u “Vinstue“ u Gamle Kongensvaj, frtalj do deset uveče, kiša je opet prestala pa sednemo u baštu na trotoaru da uzmemo po jedno pivo pre nego što odemo kući, a poenta je da se i dalje vidi, već se naziru bele noći kada mrak traje samo dva sata, tek je prva dekada juna, ali se za naše navike smrkava veoma kasno, i da nije kišno i sumorno vreme, bilo bi još svetlije. Danci su neobično tvrdoglavi glede sedenja u kafanskim baštama i po vremenu koje je za nas kijamet. Ali, sami su krivi kada su nametnuli zabranu pušenja u zatvorenim prostorijama; međutim, kada se spoje strast za nikotinom i tradicionalna nezimogrožljvost, eto razloga da bašte rade kao da je reč o reklami za Jelovicu, kiša vetar i sunce nam ništa ne mogu. Nemačko pivo od pola litre, „zidarsko“ rekao bi Bane Dimitrijević, pa u onim smeđim flašama, košta 49 kruna. Ipak, plaćamo i lokaciju, a ne samo „lokaciju“.

*

I opet iznenađenje u autobusu. Dakle, vozači kopenhagenskih buseva su od svake fele, ima Indusa, crnaca, plavokosih Dankinja koje liče na Hogarovu Helgu, sedih brkatih Danaca, Pakistanaca... i primetim ono što sam mislio da neću nikad: vozač zaboravi da otvori vrata za izlaz (ne pomaže ni ona dugmad) pa ga grde i viču majstore otvaraj vrata. A posle pozorišta, u povratku, blizu ponoći, na mojoj stanici Tingsvaj, kao u beogradskom tramvaju u 27. marta. Naime, jedan se baja parkirao na stazi za bicikle. Ne možeš da izađeš na srednja vrata. Dvojica putnika ljutito povikaše vozaču da malo mrdne bus unapred.

Inače, u Kopenhagenu iste karte za gradski prevoz važe i za metro, i voz i bus. Kada kupite kartu ili poništite glistu, taj odsečak vam važi sledeći sat. A budući da je grad mali, kao Beograd, za taj sat možete bez frke da upotrebite dva busa, ili metro plus bus, i da stignete tamo gde treba. Imam na umu jednu do dve zone, što je uži i širi centar. Doduše, ako je nešto baš periferija, na primer ako se ide na aerodorom, dakle četvrta zona, trebaće vam više vremena. Ali sa četiri odsečka na glisti možete da obiđete čitav grad. I opet – koliko god da zagusti s autobusima, ipak se sve završi s engleskom tačnošću. Ako se desi da metro zariba, odmah uvode autobuse na tim linijama, na primer prema aerodromu i železničkoj stanici (i odatle, naravno), takozvane metrobuseve. Taksi je skup, Danci će taksijem da se voze samo u Beogradu, ili o trošku firme, ali je prevoz tako organizovan da prosto ne možete da zakasnite ako imate glistu.

Nikad nije kasno da se čovek oslobodi nekih zabluda, obaška predrasuda (ovo dvoje se ponekad preklapa). Napišem ja tako sledeću rečenicu „Čak i induski vozači buseva su ljubazni...“ A onda pomislim: a gde sam ja to upoznao Indijce, to jest Induse, pa da znam da su ovi kopenhagenski nešto drugačiji? Odmah sam sebi objašnjavam da sam sliku o Pakistancima Kinezima Indusima i uopšte crnpurastim građanima ovog grada mogao da steknem samo iz stripa Talični Tom gde svi Kinezi imaju repić i rade u perionicama rublja ili iz amerikanskih filmova u kojima su Indijci nervozni kao Patak Dača. Pa se onda čudim što se na primer Europljani čude što ja idem da gledam Slash umesto da obujem opanke i odem na folkorni festival. To se zove teror multikulturalizma.

Ili, halal kasapnice u gradu. Ima ih ko pleve. I naravno, šta bi reklo pederče s Vračarske grbe, „okupirali nas bre muslići“. Kad ono, saznam da u tim halal mesarama ima više mušterija Danaca nego Pakistanaca i Iranaca. (Je l' ste naučili iz ukrštenih reči da Iranci nijesu Arapi?). Ima ih više iz dva prosta razloga – meso je tamo jeftinije nego kod domaćih Hiperborejaca koji su po pravilu debeljuškasti kao Lale (ovo je kemp), a mnogo kvalitetnije nego „ono s ukusom kao od plastike“, iz lanaca supermarketa „Fakta“ i „Neto“ (u celofanima pa s popustom). Tako da će Danac kada želi jagnjeći but ili teleće šnicle da ode u halal mesaru, i bole ga uvo.

Toliko sam muslimanki (i to mladih) s maramama i u 'aljinama video, da sam počeo da obolevam od bolesne mašte. Mis'im, bre, što stavljaju veštačke trepavice i ruž za usne i farbaju nokte a umaramile se?! Jeste da sam ugrožen, ali ne mogu da ne postavim pitanje, makar sam sebi. A još kad devojče s maramčetom, mis'im, obuče tajice, da ne reknem helanke, pa nike patike, pa kad krene da meša na biciklu, ja ne znam šta bih pomislio. Ptičica! Ili sira bez obzira.

Kad sam pisao o Pozdravima i željama slušalaca, nisam odoleo da ne pomenem fitkivnog „ujka Benta na odsluženju vojnog roka u Avganistanu“. Upravo ovih dana maja i juna, nekoliko se Danaca odande vratilo u kovčezima. Pitao sam neke ljude, ima li protesta zbog danskog angažovanja tamo, to jest ne žele li Danci da im se vojnici vrate iz tog Avganistana, da gledaju svoj pos'o, da ne ginu džabe za tuđe babe zdravlje ap još u službi amerikanskog imperijalizma, i to. I gle čuda, nisam dobio očekivani odgovor. Princip je na neki način isti kao s halal mesarama. Doduše, moj uzorak ispitanika je nepotpun, to je jasno, ali evo odgovora: Danci su iskreno uvereni da oni imaju misiju u Avganistanu, da donesu mir i red. A kad ja počeh o Bušu i to, oni me podsetiše da je sada Obama predsednik. Njima on očigledno još nije dosadio.

Ovo ima samo kod njih

U subotu, na dan državnosti, u Okrugloj kuli održana je celodnevna pesnička manifestacija. Okruglom se kulom Danci hvale kao najstarijom opservatorijom u Evropi koja još služi (i) toj svrsi, i na fotografiji se pesnik i semiotičar Per Oge Brand jedva vidi od teleskopa. Ako međ' danskim kraljevima treba imenovati najvećeg graditelja, onda bi se 95 posto danskog življa saglasilo da je to Kristijan IV. Jes', on je podigao i ovu kulu, kao i zgradu berze i mnoge druge. Danas ona služi najmanje astronomima (samo amaterima), a više za izložbe, predavanja, koncerte (u biblioteci tornja) i razgledanje grada. E, 5. juna danski su pesnici čitali poeziju drugih pesnika, slavnih, premda pokojnih. Teško mi je da zamislim da bi naši pesnici pristali da odaju tribjut drugim stihotvorcima, pa makar i mrtvima. Klaus Rifbjerg je čitao poeziju Johanesa Jensena, Janjina Kac je čitala Zbignjeva Herberta, Ursula Andkjer je čitala Emili Dikinson, na svaki sat su se tako smenjivali pesnici, i to se plaća, svako slušanje košta svojih 60 kruna po osobi, spisateljica Kristina Heselhold je platila šezdeset kruna da bi slušala svog nekadašnjeg profesora Branda, čitali su Anu Ahmatovu, Pola Celana, Majakovskog i Volasa Stivensa, i Rimboa i Rilkea, a na slici se dakle vidi Per Oge Brand kako prvo malo predaje o Helderlinu, pa onda pročita jednu pesmu na nemačkom, pa prokomentaariše versifikaciju velikog Nemca, a onda pročita prevod na danski. Brand je osnivač katedre za semiotiku na univerzitetu u Orhusu (pošto ju je, semiotiku, doktorirao na Sorboni), u tom Orhusu i predaje, ali gostuje kao profesor i na američkom Stanfordu, on je kritičar i pesnik i jezikoslovac, danski Umberto Eko, samo ne piše romane već pesme. Ali je zato i džez pijanista. Rođen u Buenos Airesu, diplomirao na romanistici – francuski i španski – a eto Helderlina zbori na nemačkom. Duhovit, frajer, ne znam ko bi o Helderlinu i versifikaciji njegovoj mogao da govori a da zasmeje publiku. Doduše, jeste bila malobrojna i stručna, ta publika, ali ipak...

*

Hack of an atmosphere!, reče čova kad s nekom ženskom (koja liči na akrepa sa Vračarske grbe) uđe u John Bull Pub, u Store Kongensgade, dne 13-tog junija. Da li mu to prizor mene samog u lokalu izazivlje te asocijacije? Ne bih znao. Inače sam očekivao gužvu u tu nedelju fuzbalski dan, doš'o da gledam naše u crnom svetu, ja u belom oni u crnom, prosečno smo partizanovci, sve sam se pribojavao gomile Ganaca (poznatih po nasilničkom ponašanju) i ostalog življa oko dva velika ravna ekrana toga sportskoga kafea, kad ono – prc. Sam samcat sam odgledao prvih 15 minuta utakmice Servija : Gana. (Posle došla tri momka i jedna đevojka da igraju pikado i loču pivo iz bokala.) Igrali se Ganci na sred zemlje Afrike, sitno kolo do kola, čulo se do Johanseburga. Poručim ajriš kofi plus pivce, kad je bal nek je bal, kad, kurac: „We are out of cream... sorry“, dobro, daj „gammel dansk“, i tako. Na poluvremenu barmen ode da kupi i vrhnje, pa sam ipak probao irish coffee. To me podsetilo na jednog našeg konobara u Cara Dušana, u kafani koja je sada igraonica ili tako nešto. Nestalo leba, a čiča uzme ceger i skokne do samoposluge preko puta pa kupi. Onda te kriške proda po dvajest dindži. Ma, mala privreda tera ljude na kreativnost, to je to, nema veze geografska širina i duljina. I, šta bi? Kak bi rekli bedblubojzi, ganci nemreju izgubit, a tako se i dogodilo. Moj danski frend mi šalje sms „Kozmanovic må dø“, baš tako, ali to je naravno „kemp“, igrao je rukom slučajno, pa zato je i dobio samo žuti karton, je l' tako (znamo i mi intelektualci pravila), a logika veli da su obje momčadi bile sretne neodlučenim ishodom jerbo su očekivali da netko drugi za njih zabije zgoditak, a onda po sistemu ćorave koke, eto i penala. Drugi danski frend mi se žali sms-om da Srbi u Silkeborgu prave pačaris, ali ne dobih detalje. Da li je Silkeborg još uvek na zemljopisnoj mapi sveta, videću posle podne na internetu, kad me prođe mamurluk.
 
Član
Učlanjen(a)
10.05.2010
Poruka
2.064
Bornholm: Ostrvo sunca i legendi

Bornholm: Ostrvo sunca i legendi

thumbnail.php

lisa.rs

Na danskom ostrvu Bornholm, zbog njegovog geografskog položaja, noć leti traje samo četiri sata, a dugi dani, prelepa, netaknuta priroda i turističke atrakcije privlače brojne turiste koji uživaju u lepoti malih ribarskih mesta

Bornholm je sunčano ostrvo na severu Danske smešteno istočno od obale na Baltičkom moru. Zbog geografskog položaja ostrva, noć leti traje samo četiri sata, pa je boravak na njemu sigurno poseban doživljaj za sve posetioce. Stanovnici ostrva govore bornholmskim „jezikom”, posebnim danskim narečjem koje teško razumeju i sami Danci. Na ostrvu je veliki broj manjih ribarskih mesta sa samo nekoliko kućica, a svako od tih mesta ima neku svoju priču, poput legendi o nastanku crkve, luke ili raskrsnice, koja otkriva istoriju i dušu običnih ljudi.

Porcelan i staklo
Nakon dolaska na Bornholm, prvo stižete u glavni grad i veliku luku Ronne, iznad čije se marine uzdiže crkva Svetog Nikole. Iza crkve se nalaze tihe ulice i stari deo grada, kao i mnogobrojni vrtovi, zbog kojih se Ronne i naziva „gradom vrtova”.
Iz tih parkova širi se miris opojnih ljiljana i stabala voća, a možete da probate smokve i brusnice, koje su Dancima egzotično voće. Na prozorima kuća turisti mogu da vide porcelanske figurice i posude od stakla, koje se tradicionalno prave u ovom kraju.
Posebno su uočljive kuće od žute ili crvene cigle koje su izgrađene nakon ruskog bombardovanja u Drugom svetskom ratu.

Dar od Šveđana
Nakon što je cela Danska bila oslobođena od nemačke okupacije, nemačka vojska povukla se na Bornholm i zato su Rusi bombardovali ostrvo. Velika atrakcija su i takozvane švedske kuće, koje je švedska vlada poklonila Bornholmu kako bi pomogla da se oporavi nakon okupacije, a izgrađene su od drveta i danas su poželjne rezidencije u elitnom delu Ronnea.
Trg St. Torv je najživlji deo grada, gde tokom pijačnih dana ostrvljani predstavljaju suvenire od porcelana i stakla koje su sami izradili.
Na citadeli, malo južnije od starog grada, uzdiže se impresivan okrugli toranj Kastelstarnet, s četiri metra debelim zidovima, koji je u 17. veku izgradio kralj Frederik V kao odbrambeno utvrđenje. Nikada nije u potpunosti završen, a danas je u njemu smešten Muzej odbrane.

Srednjovekovno utvrđenje
Područje Sandkas, 27 km od grada, smešteno je na severnoj obali ostrva, gde se nalaze mnogobrojne peščane bele plaže nad kojima se uzdižu impresivne litice pa privlače brojne turiste. Plaža Sandvig idealna je za porodični odmor zbog vrlo finog peska i plitkog mora s peskovitim dnom, a tokom leta prepune su turista. Ruševine najvećeg severnoevropskog srednjovekovnog utvrđenja Hammershus datiraju iz 13. veka, a navodno su bile rezidencija nadbiskupa Lunda. S brda Hammeren, gde je utvrđenje smešteno, pruža se pogled na švedsku obalu i ceo baltički arhipelag. Inače, povratna avionska karta Beograd - Bornholm košta oko 400 evra.


thumbnail.php
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
„Mala sirena“ u Kopenhagenu

„Mala sirena“ u Kopenhagenu


Blic


U glavnom gradu Danske, Kopenhagenu, nalazi se statua Mala sirena, urađena po uzoru na istoimenu bajku Hansa Kristijana Andersena. Ova predivna statua visoka je 1,25 m, privlačna je turistička atrakcija i jedan od simbola Kopenhagena, ali i čitave Danske.

98082_sirena1-----scarygami_af.jpg

Statua Male sirene nalazi se u gradskoj luci Kopenhagena foto: Scarygami/flickr.com


Mala sirena postavljena je na obali Kopenhagena, u gradskoj luci. Njenu gradnju naručio je 1909. godine Karl Jakobsen, kojeg je fascinirao balet o ovoj bajci, a primabalerina Elen Prajs pozvana je da bude model za statuu. Glava balerine i urađena je po uzoru na Elen Prajs, a kako bi se uradilo telo sirene pozirala je vajarova supruga Elin Eriksen (primabalerina nije želela da pozira naga). Bronzana statua otkrivena je 1913. godine.

98083_sirena3------el-bichlogo-errante_af.jpg

Mala sirena visoka je 1,25 m foto: El Bichólogo Errante/flickr.com


Mala sirena urađena je tako da sedi na kamenu srednje veličine, udaljena je nekoliko metara od obale i „čuva“ je nadzorna kamera. Postavljena je tako da je okrenuta licem prema obali. Ova statua često je bila meta vandala, ali svaki put kad je bila oštećena, popravljana je.

98084_sirena2-----archer10-dennis-off_af.jpg

Lice statue urađeno je po uzoru na lice primabalerine Elen Prajs foto: archer10 (Dennis) OFF/flickr.com


Mala sirena je popularna turistička atrakcija Kopenhagena, ali ono što treba znati je da je ova statua kopija, i uvek je tako bilo. Original statuu čuvaju naslednici vajara na nepoznatoj lokaciji. Neoštećeni primerci kopija Male sirene nalaze se još i u Solvangu (Kalifornija), Kimbaltonu (Ajova), Pjatra Njamcu (Rumunija).

98085_sirena----celesteh_af.jpg

Mala sirena je dobro poznata znamenitost Kopenhagena foto: celesteh/flickr.com


Statua Male sirene čuvena je i dobro poznata znamenitost Kopenhagena, koju rado obilaze i često posećuju i stanovnici ovog grada, ne samo turisti. Iako se ne odlikuje impozantnom veličinom, i uživo deluje znatno manje nego na razglednicama i fotografijama, Malu sirenu godišnje poseti oko milion turista iz svih krajeva sveta. Znate zašto? Zato što vredi, i zato što niko ne može odoleti likovima iz Andersenovih bajki.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ostrvo iz Andersenovih bajki

Ostrvo Funen u Danskoj nosi i nadimak "ostrvo bajki" zato što je na njemu rođen pisac Hans Kristijan Andersen, ali i zato što podseća na prizor iz slikovnica.

26076542093769870575.jpg

Egeksov zamak

Nalazi se na manje od dva sata vožnje zapadno od Kopenhagena i do njega se može doći vozom, brodom ili automobilom.

Ovo mesto premestiće vas u neko drugo vreme, daleko izvan modernog života.

Ako pritom odaberete da odsednete u krčmi Falsled Kro, dobićete pun bajkoviti ugođaj. Ovde se služe domaći čajevi od anisa i citrusa, a baštu ukrašavaju božanstveni mirisni ružičnjaci.

Čak je i doručak koji služe kao iz bajke. Dobijate tri majušna pržena prepeličja jaja uz minijaturne pržene kriške slanine i malu kobasicu.

Nećete ostati praznog stomaka, jer ćete dobiti i punu korpu sveže pečenog hleba i ne toliko dansku kafu s mlekom. Sve možete završiti kolačem od limuna i rikote.

59520156183133484425.jpg

Odenze

Još jedna opcija je hotel Stella Maris koji greda na Svendborgsund most. Dekor nije toliko bajkovit, ali je zato upečatljivo skandinavski. Svuda su svetli drveni podovi, bež nameštaj i brodska pomagala poput užadi i sidara.

Prestonica ostrvo Odense je grad od oko 200.000 stanovnika u kom je Hans Kristijan Andersen odrastao. U njegovo vreme, grad je bio siromašna, ruševna varošica, ali dva veka kasnije odgovara scenografiji iz piščevih bajki.

Andersenov dom pretvoren je u muzej koji obavezno morate da posetite, naročito ako na putovanje vodite i dete.

21098074559978147687.jpg

Andersonov dom

Odense nudi i turu plovidbe rekom, a možete da obiđete i Tidens Samling muzej u kom je predstavljen danski dekor i odeća iz svake dekade dvadesetog veka.

Ako niste nostalgični, možda je za vas više Brandts muzej umetnosti i vizuelne kulture u kom je trenutno aktuelna izložba tetovaža.

Putovanje možete nastaviti ka obližnjem ostrvcu Aero, koje naseljava oko 6.500 ljudi. Tu možete videti kuće i zgrade iz 18. veka, predivne vrtove i za ovo selo karakteristične pse od keramike koji posetioce pozdravljaju na ulazu u svaku kuću.

Kad ste već tu, morate probati Aero pivo iz lokalne pivare Rise Brewery, a ako popijete previše, možete prenoćiti u šarmantnom pansionu Vestergade 44 gde uvek možete dobiti ukusne rolnice sa cimetom.

67959422089919657103.jpg

Svetionik

Ovo ostrvce je inače popularno mesto za venčanja (svake godine održi se oko 2.000).

Ni jedna bajka nije bajka bez zamka. Zato treba da obiđete Valdemars dvorac na Tasinge ostrvu koji datira iz 1639. godine.

Druga opcija je da ostanete na Funenu i izgubite se u baštenskom "lavirintu" Egeskov zamka koji podseća na one iz Diznijevih crtanih filmova.

Ovde se nalazi i impresivna kolekcija starih automobila i motora, od kojih je najstariji iz 1899.

Tu je i jedna od najvećih i najvrednijih kolekcija lutaka na svetu, osigurana na više od 10 miliona dolara.

81926095880936829221.jpg

Ostrvo u sumrak

Zanimljivo je da u ovoj palati zapravo živi grofica Karolina. Možda treba da je pitate da li joj treba društvo?

Izvor: B92
 
Natrag
Top