- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 39.023
Duhovi
Jos je u nama prisutno praznicno raspolozenje Vaskrsa, tog najradosnijeg hriscanskog praznika, a evo danas praznujemo veliki praznik Silaska Svetoga Duha na apostole, praznik Duhova, kako nas narod najcesce naziva ovaj veliki dan za sve hriscane.
Praznik Duhova je rodjendan Crkve Hristove. Svojom jevandjelskom blagovescu, Gospod je posejao seme svoje spasonosne nauke u srca svojih apostola i ucenika, i preko njih u sve sledbenike Njegove bozanske nauke. I kao sto je potrebno da na posejano seme dodje sila toplote i svetlosti kako bi moglo da naklija, poraste i donese ploda, tako je i na jevandjelsko seme posejano u duse ljudske trebalo da sidje sila Duha Svetoga, da to seme zagreje i osvetli, kako bi uspesno poraslo i donelo dobre plodove. Zbog toga u pedeseti dan po svom slavnom Vaskrsenju, Gospod, po vec datom obecanju, salje Svetoga Duha na svoje apostole i ucenike.
Da vidimo, braco i sestre, sta kaze Sveto pismo, kako se to obecanje ispunilo; kako se odigrao silazak Gospoda Duha Svetoga, kome mi danas posvecujemo ovaj veliki praznik i upucujemo nase molitve.
"I kad se navrsi pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodusno. I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kucu gdje sjedjahu. I pokazase im se razdijeljeni jezici kao ognjeni, i sjede po jedan na svakoga od njih. I napunise se svi Duha Svetoga, i stadose govoriti drugim jezicima kao sto im Duh davase te govorahu" (Djela ap. 2, 1-4).
Sveti vladika Nikolaj objasnjava ovaj dogadjaj sledecim recima: "Eto, dakle, objasnjenja, zasto se Gospod Duh javio u vidu jezika, i to razdeljenih jezika. Da bi prvo njegovo dejstvo bilo to, da apostoli mogu govoriti drugim jezicima. Iz ovoga je pak jasno, da je od pocetka Crkve Hristove spasonosno jevandjelje namenjeno svim narodima na zemlji, kao sto je Gospod opredelio posle svog Vaskrsenja zapovedivsi apostolima: Idite i naucite sve narode. Jer posto Jevreji, kao narod izabrani, odbacise Gospoda i raspese Ga, to pobedni Gospod ucini Sebi novo izabranstvo od svih naroda na zemlji, te se stvori nov izabrani narod, ne jednog jezika nego jednog duha, narod svetih ili Crkva Bozija".
I kad je dosla "punoca vremena" u tu svetu zajednicu usao je i nas srpski narod. Sledujuci svetim precima nasim, tog Svetog Zivotvornog Duha primili smi i mi kroz svetu tajnu miropomazanja prilikom svete tajne krstenja, i tako smo postali deo zajednice Crkve. Primamo ga i na svakoj svetoj Liturgiji kada ga molitveno prizivamo, i u svim ostalim situacijama kada smo satrudnici na delu svog spasenja i spasenja svojih bliznjih. Osenjeni i osnazeni blagodacu Duha Svetoga, spremni da sami sebe i jedni druge i sav zivot svoj Hristu Bogu predamo, molitveno zavapimo:
"O Care nebesni, Utesitelju, Duse istine, dodji i na nas, i prebivaj u nama kao sila, svetlost i toplota; kao zivot nas i radost nasa! I ocisti nas od svake skverne, i spasi Blaze duse nase! Napuni srca nasa radoscu i grla nasa pesmom, da te slavimo i velicamo, te da te iz dubine duse zamolimo: ukroti telo nase i rosonosnim dahom Svojim ugasi plamen strasti kojim se u nama pomracuje dragoceni lik Boziji; odagnaj iz nas duh lenjosti, mzovolje i praznoslovlja, a podaj nam duh ljubavi i trpljenja, duh krotkosti i smirenja, duh cistote i pravde, da bismo, ispravivsi raslabljena srca i kolena, hitali putem svetih zapovesti, i tako izbegavajuci svaki greh i ispunjavajuci svaku pravdu, udostojili se dobiti kraj miran i nepostidjen, uci u nebeski Jerusalim, i tamo se pokloniti Tebi, sa Ocem i Sinom, Trojici jednobitnoj i nerazdeljnoj, sada i uvek, kroz sve vreme i svu vecnost. Amin".
Jos je u nama prisutno praznicno raspolozenje Vaskrsa, tog najradosnijeg hriscanskog praznika, a evo danas praznujemo veliki praznik Silaska Svetoga Duha na apostole, praznik Duhova, kako nas narod najcesce naziva ovaj veliki dan za sve hriscane.
Praznik Duhova je rodjendan Crkve Hristove. Svojom jevandjelskom blagovescu, Gospod je posejao seme svoje spasonosne nauke u srca svojih apostola i ucenika, i preko njih u sve sledbenike Njegove bozanske nauke. I kao sto je potrebno da na posejano seme dodje sila toplote i svetlosti kako bi moglo da naklija, poraste i donese ploda, tako je i na jevandjelsko seme posejano u duse ljudske trebalo da sidje sila Duha Svetoga, da to seme zagreje i osvetli, kako bi uspesno poraslo i donelo dobre plodove. Zbog toga u pedeseti dan po svom slavnom Vaskrsenju, Gospod, po vec datom obecanju, salje Svetoga Duha na svoje apostole i ucenike.
Da vidimo, braco i sestre, sta kaze Sveto pismo, kako se to obecanje ispunilo; kako se odigrao silazak Gospoda Duha Svetoga, kome mi danas posvecujemo ovaj veliki praznik i upucujemo nase molitve.
"I kad se navrsi pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodusno. I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kucu gdje sjedjahu. I pokazase im se razdijeljeni jezici kao ognjeni, i sjede po jedan na svakoga od njih. I napunise se svi Duha Svetoga, i stadose govoriti drugim jezicima kao sto im Duh davase te govorahu" (Djela ap. 2, 1-4).
Sveti vladika Nikolaj objasnjava ovaj dogadjaj sledecim recima: "Eto, dakle, objasnjenja, zasto se Gospod Duh javio u vidu jezika, i to razdeljenih jezika. Da bi prvo njegovo dejstvo bilo to, da apostoli mogu govoriti drugim jezicima. Iz ovoga je pak jasno, da je od pocetka Crkve Hristove spasonosno jevandjelje namenjeno svim narodima na zemlji, kao sto je Gospod opredelio posle svog Vaskrsenja zapovedivsi apostolima: Idite i naucite sve narode. Jer posto Jevreji, kao narod izabrani, odbacise Gospoda i raspese Ga, to pobedni Gospod ucini Sebi novo izabranstvo od svih naroda na zemlji, te se stvori nov izabrani narod, ne jednog jezika nego jednog duha, narod svetih ili Crkva Bozija".
I kad je dosla "punoca vremena" u tu svetu zajednicu usao je i nas srpski narod. Sledujuci svetim precima nasim, tog Svetog Zivotvornog Duha primili smi i mi kroz svetu tajnu miropomazanja prilikom svete tajne krstenja, i tako smo postali deo zajednice Crkve. Primamo ga i na svakoj svetoj Liturgiji kada ga molitveno prizivamo, i u svim ostalim situacijama kada smo satrudnici na delu svog spasenja i spasenja svojih bliznjih. Osenjeni i osnazeni blagodacu Duha Svetoga, spremni da sami sebe i jedni druge i sav zivot svoj Hristu Bogu predamo, molitveno zavapimo:
"O Care nebesni, Utesitelju, Duse istine, dodji i na nas, i prebivaj u nama kao sila, svetlost i toplota; kao zivot nas i radost nasa! I ocisti nas od svake skverne, i spasi Blaze duse nase! Napuni srca nasa radoscu i grla nasa pesmom, da te slavimo i velicamo, te da te iz dubine duse zamolimo: ukroti telo nase i rosonosnim dahom Svojim ugasi plamen strasti kojim se u nama pomracuje dragoceni lik Boziji; odagnaj iz nas duh lenjosti, mzovolje i praznoslovlja, a podaj nam duh ljubavi i trpljenja, duh krotkosti i smirenja, duh cistote i pravde, da bismo, ispravivsi raslabljena srca i kolena, hitali putem svetih zapovesti, i tako izbegavajuci svaki greh i ispunjavajuci svaku pravdu, udostojili se dobiti kraj miran i nepostidjen, uci u nebeski Jerusalim, i tamo se pokloniti Tebi, sa Ocem i Sinom, Trojici jednobitnoj i nerazdeljnoj, sada i uvek, kroz sve vreme i svu vecnost. Amin".
Protojerej Milutin Veljko,
paroh osavsko-skarboroski
Izvor: Istočnik
paroh osavsko-skarboroski
Izvor: Istočnik
