Dajana Krol: Jedva čekam šou u Beogradu

Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Dajana Krol: Jedva čekam šou u Beogradu

Dajana Krol, velika zvezda svetskog džeza, po završetku zagrebačkog koncerta dala je ekskluzivni intervju pred svoje gostovanje u Skoplju i Beogradu. „Blic” donosi deo razgovora, a Dajaninu životnu priču možete pročitati i u novom broju NIN-a koji je od sutra u prodaji.



Umorna ali raspoložena svetlokosa Dajana, praćena menadžerom i stilistkinjom, ulazi u nepristojno skučenu prostoriju KS „Dražen Petrović”. Koncertnu crnu toaletu zamenila je elegantnom haljinom veselih boja. Evropski deo njene svuda rasprodate svetske turneje, koja traje punih osam meseci, ušao je u završni deo. Do višenedeljne božićne i novogodišnje pauze ostaju još samo Italija, Mađarska, Makedonija, Srbija, Rumunija, Poljska, Češka i Rusija. U ušima još odzvanjaju aplauzi zagrebačke publike.

Bilo je divno. Neočekivano. Kako je tebi izgledao?

Na nivou koncerata velikih džez zvezda koje pamtim iz mladosti: Ela Ficdžerald, Sara Von, Karmen Mekri... To je ta klasa.

- Moj otac bi bio srećan da te sada čuje. On je svirao klavir i skupljao ploče velikih džez imena. Mene je podizao uz muziku velikih pijanista i pevačica.

Tvoja porodica sa očeve strane vuče poreklo iz srednje Evrope?

- Da, iz istočne Slovačke. Mislim da se mesto zove Horka.

Bila si nekad tamo?

- Nikad. Pradeda je tamo rođen.

I kako su Krolovi dospeli čak do zapada Kanade, na ostrvo preko puta Vankuvera?

- Krenuli su na zapad. Deda je prešao Atlantik, pa onda stigao do Pacifika. Tata je izabrao za život Vankuversko ostrvo. I tako sam rođena u Nanaimu.

Večeras si u Zagrebu prvi put nastupila na teritoriji, ako smem da citiram tvoju pesmu, „istočno od sunca, zapadno od meseca”. Kakvi su ti utisci?

- Ovo je publika kakvu muzičari sanjaju da negde imaju. Mladi, stari, izmešani, a upućeni. Ne publika sačinjena od jedne generacije, već obrazovani slušaoci koji dobro znaju šta je džez. Tada je zadovoljstvo svirati. Upravo sam o tome pričala sa svojim muzičarima kad smo sišli sa scene.

Ova velika turneja te prvi put dovodi u jugoistočnu Evropu?

- Ne, ja sam ranije, mislim da je to bilo 1998. godine, svirala na Splitskom džez festivalu. To je bilo pre potpisivanja izdavačkog ugovora sa kompanijom „Verve”.

Ali prvi put stižeš u Zagreb koji ima dugu džez tradiciju, Beograd u kome je nekad postojao prestižni Njuport -Beograd džez festival. Ideš i u Skoplje koje važi za značajan grad džeza, pogotovo od osamdesetih godina.

- Znam da džez ima dugu i lepu istoriju u ovom delu Evrope i da se gajilo veliko razumevanje za džez. Odavde su Miroslav Vutoš, Jirži Džordž Mraz nije daleko... zapravo, generacije poznatih basista. Iz blizine, iz Austrije bio je Džo Zavinol. Toliko interesovanje za džez je i politički i kulturni fenomen koji je izazivao veliki interes na zapadu.

Svaki koncert je programski različit. Od čega to zavisi?

- Od toga kako se osećam. Punih sedam godina nisam svirala „Black Craw” pesmu Džoni Mičel, pa sam je večeras poželela. I onda sam je totalno zaboravila. Srećom Bob (Robert Herst, basista, op. a.) je stavio note na moj klavir i spasao celu stvar. Mi svako veče menjamo repertoar. Kako se osećam, tako i sviram. Mislim da je bolje za muzičara kad pesme bira spontano i svira baš ono što u tom trenutku oseća.

Znaš li muziku ili nekog muzičara odavde?

- Ne.

Pogorelić?!

- O da, da, svakako.

Šta možeš poručiti pred svoj prvi beogradski koncert?

- Ja sam očarana što dolazim u Beograd i što će publika imati mogućnost da vidi sa kakvim divnim muzičarima sviram. Šta mi to i kako radimo.

Brinem za budućnost dece

Ploča „Quiet Nights” je uspešna, turneja svuda izaziva dobru reakciju, u prvom poslu kao producent napravila si „Love Is the Answer” album koji je Barbru Strajsend vratio na vrh.

- Ja živim u sadašnjosti. Brinem za svoju decu i njihovu budućnost. Ja sam brinula o večerašnjem koncertu i oduševljena sam kako smo prošli i što se pojavilo toliko sveta. Pitala sam menadžera kako je izgledalo, a on je rekao: veoma dobro. Iznenađena sam jer smo prvi put ovde. Opet, muzika je opšti jezik. Ja ne govorim vaš jezik, ali se publika smejala mojim pričama između pesama.


Izvor: Blic
 
Natrag
Top