Da je Antonija i oteta, bi li još bila živa?
Izvor: Danas.hr 05.07.2011.
S obzirom na opseg i način pretrage terena, te vrijeme koje je prošlo, sad je već gotovo posve izvjesno da se traži tijelo tinejdžerice.
No, sve dok se ne pronađe, postoji mogućnost da je djevojka živa.
"Ne mislimo da je Antonia Bilić prodana u bijelo roblje, nego samo ne isključujemo mogućnost da je još živa. Stoga istraga ide u nekoliko smjerova", pojasnio je za Danas.hr Krunoslav Borovec, glasnogovornik MUP-a.
Zbog interesa istrage te zaštite obitelji, kao i nestale djevojke nije mogao više komentirati konkretni slučaj.
No, nameće se pitanje samo po sebi – ukoliko je Antonia živa, a nije prodana u bijelo roblje, gdje je i kako preživljava? Policija na to ne može i ne zna odgovoriti jer bi u suprotnom slučaj bio riješen.
Policija je priznanje Dragana Paravinje ipak uzela s rezervom. Naime, unatoč brojnim tragačima, što profesionalnih, što ljudi koji su se dobrovoljno uključili, te unatoč isušivanju jezera, Antoniji još uvijek nema traga.
S obzirom da je Paravinja policiju već navodio na krivi trag, ne bi bilo čudno da je lagao i o njezinu ubojstvu, te mjestu na koje je navodno bacio tijelo.
Stoji li iza Antonijinog nestanka organizirana skupina kriminalaca, a Paravinja je samo kotačić u dobro uhodanom poslu? Strahuje li Paravinja od nekoga tko bi mogao nauditi njegovoj obitelji ili njemu, pa mu je čak prihvatljivija i manje opasna varijanta priznati ubojstvo?
Što ako je djevojka i prodana u bijelo roblje, a potom se oko njezina nestanka digla tolika hajka, te su se uključile policije nekoliko država, vrlo je izvjesno da bi je se možebitni "poslodavac" u tom slučaju želio riješiti?!
Razloga su dva – da makne policiju s vrata, a drugi je taj što je ne bi mogao uvući u posao s obzirom da je previše ljudi vidjelo njezino lice, pa nije podobna primjerice za prostituciju ili prosjačenje. U oba slučaja nesretnica mu je, nažalost, samo teret i karta za robiju.
Sve su to pitanja o kojima se za sada u konkretnom slučaju Antonije Bilić može nagađati.
Mišljenje iskusnog policijskog kriminalista Dubravka Klarića je pak da je vrlo mala vjerojatnost da Paravinja pripada organiziranoj skupini koja se bavi trgovinom ljudi.
"Radi se o čovjeku koji je mentalno bolestan te je imao patološki motiv počiniti takvo djelo. S obzirom da već ima dosje, kao takav i kao poremećena osoba nije podoban za organizirani kriminal jer bi to bilo rizično za ostale članove grupe", izjavio je Klarić za Danas.hr.
"Paravinjino priznanje ne znači ništa"
Klarić je pojasnio i kako samo Paravinjino priznanje gledajući s pravne strane ne mora značiti ništa s obzirom da nema konkretnih materijalnih dokaza. Iako je pronađena krv i vlasi za koje se ispostavilo da pripadaju Antoniji, to samo utvrđuje da je bila u kontaktu s njim, ali ne i dimenziju nasilja ukoliko ga je uopće bilo. Kaže kako je toga svjestan i Paravinja i njegova obrana kojoj ta činjenica ostavlja dovoljno manevarskog prostora tijekom suđenja. Osim toga s obzirom na njegovu kriminalnu prošlost s rezervom se treba uzeti i njegovo priznanje.
Najčešće se trguje ženama od 11 do 30 godina
Trgovanje ljudima se radi zbog prisilne prostitucije, pornografije, seksualnog turizma i zabave, nezakonitog zapošljavanja, robovskog rada, prosjačenja, nezakonitog usvajanja, lažnog i prisilnog braka, trgovine ljudskim organima ...
Muškarci su najčešće žrtve zbog prisilnog rada, žene zbog prostitucije, a djeca zbog prosjačenja i prodaje obiteljima bez djece.
Na žalost, svi oni mogu biti žrtve zbog trgovanja ljudskim organima.
Nekoliko stotina tisuća žena, žrtava trgovanja ljudima, godišnje stiže u Zapadnu Europu.
Procjenjuje se da je godišnja dobit od trgovanja ženama zbog seksualnog iskorištavanja viša od 12 milijardi američkih dolara.
Trgovanje ljudima zahvaća Hrvatsku kao tranzitnu zemlju te gotovo podjednako i kao zemlju porijekla, odnosno odredišta žrtava trgovanja ljudima.
No, Hrvatska je uz Bosnu i Hercegovinu te Sloveniju važan tranzitni pravac, kojim se koriste krijumčari osoba, pa tako i trgovci ženama i djecom.
Ipak, trendovi su promjenjivi pa se u posljednje vrijeme Hrvatska sve više dovodi u vezu s trgovanjem ljudima kao izvorišna i zemlja odredišta, dok je tranzit kroz Hrvatsku u padu.
Analizom kaznenih djela trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj može se zaključiti da ovaj pojavni oblik kriminaliteta najčešće podrazumijeva trgovanje osobama ženskog spola, mlađe životne dobi od 11 do 30 godina.
Cilj je seksualno iskorištavanje.
Policija navodi da je kod počinitelja izražena brutalnost kod spolnog i fizičkog nasilja, dugotrajna eksploatacija žrtve, kao i potpuna uspostava ropstva te posebno ranjivo stanje trgovane osobe.
Primjerice 2006. i 2007. godine je eskalirala seksualna eksploatacija u cilju začeća i rođenja djeteta. Tijekom 2008. i 2009. godine evidentirano je povećanje broja radne eksploatacije mlađih muškaraca, koji su bili eksploatirani na seoskim imanjima, u obrtima u vlasništvu počinitelja i slično.
Omjer žrtava po spolu je 88 posto žena i 12 posto muškaraca koji su identificirani od 2002. godine.
Čak 60 posto žrtava je seksualno eksploatirano, dok na radnu eksploataciju koja uključuje i služenje te prosjačenje i džeparenje otpada oko 25 posto.
Djeca žrtve čine skupinu od 18 posto.
Identificirane žrtve u Republici Hrvatskoj uglavnom su državljani Srbije, Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Rumunjske, Moldavije i Albanije, ali u znatnoj mjeri i državljani Hrvatske.