Čudnovate naučne istine

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Čudnovate naučne istine

SUSTANARI, GDE STE?

Da li ste ikada pomislili da...


PRE 6000 GODINA SAHARA JE BILA ZELENA


1.jpg

Sa svojih devet miliona kvadratnih kilometara površine, Sahara je danas najveća topla pustinja na planeti. Međutim, tokom više od 10.000 godina, zahvaljujući klimatskom zagrevanju koje je donelo obilne monsune – bila je ogromna tropska savana. Presečena, tu i tamo, jezerima, bila je prepuna raznih životinja: slonova, gazela, lavova...
Međutim, pre oko 6000 godina, jedna nova klimatska promena dovela je do velikog smanjenja padavina, kiše. Stručnjaci još nagađaju da li je pesak prekrio sve za nekoliko vekova ili hiljada godina. Danas, dok se planeta ponovo zagreva, neke mrtve oblasti ove velike pustinje postaju ponovo delimično zelene.


ČASOVNIKU
PORASTE MASA
KADA SE PODIGNE


2.jpg

Prema jednačini ograničene relativnosti E = mc 2, energija i materija su ista stvar. Kada se sat podigne, u zategnutost njegove opruge ugradi se energija od nekoliko desetih delova džula. Preokrećući Ajnštajnovu jednačinu (i znajući da je brzina svetlosti oko 300 miliona metara u sekundi), može da se izračuna da se masa časovnika povećala za nekoliko milijarditih milijarditih delova kilograma. Radi se o masi koju ima nekoliko milijardi protona, ali nijedna vaga neće moći da je zabeleži. To je (još jedan) dokaz da se relativnost i njene čudne osobine ne javljaju (ili se javljaju vrlo malo) u događajima iz svakodnevnog života. Međutim, ista pojava ima velike posledice u mikroskopskom svetu. Tako je jedan proton oko sto puta teži od mase tri kvarka koji ga sačinjavaju – razlika dolazi od energije koja vezuje kvarkove. A jedan atom vodonika, zbog energije koja vezuje njegov proton i elektron, malo je teži od dve čestice iz kojih je sastavljen.

NA NAŠOJ KOŽI IMA 100 PUTA VIŠE ŽIVIH BIĆA
NEGO LjUDI NA ZEMLjI


3.jpg

Isto kao i sistem za varenje hrane i kožu nam nastanjuju milijarde mikroskopskih bića. Na jednom kvadratnom centimetru kože može da živi i do 50 miliona bakterija! Pazuh, nos, pubična i analna oblast drže rekorde. A suve oblasti, poput prevoja lakta ili trbuha, „najpustije” su (100 do 1000 bakterija po kvadratnom centimetru). Sve u svemu, naša dva kvadratna metra kože mogu da budu dom za 1000 milijardi sićušnih stanovnika! Ipak, ova „nastanjena flora” nije opasna – zapravo, ona nas štiti od napada stranih i škodljivih bakterija. Ovde se ubraja vrlo promenljiva „prolazna flora” koja često sadrži zarazne bakterije i uglavnom se zadržava na našim rukama. Jedno istraživanje iz 2008. godine otkrilo je čak 4700 bakterijskih vrsta – na rukama samo 51 osobe.

4.jpg

U stvari, ljudsko telo sadrži više bakterija nego vlastitih ćelija! Ako se gledaju samo brojke, mi smo 90 odsto sastavljeni od bakterija. Telo odrasle osobe ima oko 75 milijardi ćelija, ali desetostruko više bakterija. Njihov broj i raznovrsnost manji su kod dece, a rastu kako telo stari – zbog dodira s okolinom, ishrane... Na taj način više hiljada vrsta odomaći se u našem telu i u njemu postaju pravi ekosistem – neophodan za varenje, našu otpornost ili razvoj creva. Neki stručnjaci čak smatraju da bi trebalo da se posmatraju kao poseban organ.

LASER MOŽE I DA HLADI


Iako se često koriste da toplotom svoje svetlosti seku metale, laseri mogu i da hlade! Usmeravajući šest laserskih zraka na atome, fizičari su uspeli da ih ohlade do temperature manje od hiljaditog dela stepena iznad apsolutne nule (-273,15 stepeni Celzijusa). U prirodi, atomi se kreću u svim pravcima, a brzina njihovog komešanja raste s temperaturom.

5.jpg
Napadnuti svetlošću šest lasera, atomi prestaju da se kreću i hlade se.

Kada atom naiđe na foton koji dolazi iz suprotnog smera od smera njegovog kretanja, on ga upije i ustukne od jačine udarca – pre nego što ga otpusti i nastavi svoje pokrete. Ovo uzmicanje smanjuje brzinu atoma, a smanjenje ukupnog komešanja atoma znači da se oni hlade. Zato, kada su okruženi svetlošću lasera koja ih udara iz tri pravca prostora – napadnuti fotonima sa svih strana – atomi će postati gotovo nepokretni, odnosno savršeno hladni.

PEĆINSKI ČOVEK JE ŽIVEO NA OTVORENOM

Svima nam je dobro poznata slika: grupa dugokosih žena i kosmatih muškaraca čuči oko vatre, peče meso ili obrađuje kameno oruđe – dok neki članovi ove primitivne zajednice islikavaju zidove pećine likovima mamuta, bikova i drugih životinja. Slika poznata, ali obmanjujuća.

8256.jpg

Iako su naši daleki preci crtežima ukrašavali zidove pećina, u njima nikada nisu stvarno živeli.

Jer, u paleolitu (od tri miliona godina do 12.000 godina pre naše ere), pećinski čovek (bilo da je bio neandertalac ili arhaični sapijens) nikada nije stvarno živeo po pećinama. Pogrešan zaključak nastao je iz činjenice da su krajem 19. veka i tokom više decenija, jedine nastambe koje su nađene iz doba paleolita – bile one u pećinama. Ali, za to je postojao dobar razlog. Lakše je bilo naći osetljive ostatke po pećinama – gde su bili bolje zaštićeni, nego na otvorenom prostoru – gde, takođe, nisu postojali jasni znaci gde bi mogli da se kriju. Nađeni ostaci bili su na ulazima u pećine, a ne po njihovim mračnim i vlažnim dubinama, koje su često bile dom medveda.
U drugoj polovini 20. veka, zahvaljujući izgradnji mnogih autoputeva i železničkih pruga, najzad su počeli da se množe dokazi o logorovanju praistorijskog čoveka na otvorenom prostoru. Naši daleki preci imali su običaj da se zadržavaju na strateškim mestima područja i da na njima podižu zaklone od vetra, kolibe, čadore... Za njih su koristili ono što im je priroda nudila: kože životinja, drvo, kosti, kamen. Stručnjaci su uspeli da odgonetnu i kakav je bio oblik života u tim kolibama. Na primer, u praistorijskom nalazištu Tera Amata, starom oko 400.000 godina (otkrivenom na obali Sredozemnog mora u blizini Nice), vatra je bila postavljena u sredini kolibe koja je imala oblik pasulja.


Autor: G. Vojinović

Izvor: Politikin zabavnik


 
Natrag
Top