Član
- Učlanjen(a)
- 22.07.2009
- Poruka
- 1.124
Četvrti nastavak Command & Conquera promoviran je kao završni dio dugovječnog serijala, no poznavajući Electronic Arts, sumnjamo da su to uistinu ozbiljno mislili
Vjerojatno ne postoji igrač koji nije čuo za Command & Conquer, poznatu Electronic Artsovu franšizu čiji je stil igre i prepoznatljive međuscene sa živim glumcima nemoguće zabunom zamijeniti za neki drugi naslov. Čak ako pogledamo slike novog nastavka, stječemo dojam da se malo toga promijenilo u samom identitetu, no ispod poklopca se kriju brojna iznenađenja zbog kojih fanovi serijala prosipaju žuč po forumima i razočarano plaču za dobrim starim vremenima.
Command & Conquer je mnogima bio uvod u žanr RTS-a jer su lijepo ukrašavali bazu raznim građevinama, izučavali tehnologije, sakupljali tiberij i gomilali jedinice kojima su rushali protivnika. Svi smo znali kako to u praksi izgleda i nitko se nije bunio – štoviše, izgradnja najjačih jedinica i slanje svega označenog u protivničku bazu bila je općeprihvaćena taktika. Zbog čega je napravljen drastičan zaokret u igrivosti, nikome nije jasno, no činjenica je da četvrti Command & Conquer, osim po jedinicama i traljavoj priči, nema nikakve veze s prethodnicima.
Vjerojatno je najveće iznenađenje nepostojanje klasične baze s obzirom na to da igrač bira ulogu obrane, podrške ili napada i dobiva mobilnu bazu koja je ujedno i tvornica za izradu jedinica. Svaka uloga ima svoje prednosti i mane, pa tako podrška ima zračne jedinice kojima ne može osvojiti kontrolne točke, dok obrani, primjerice, nedostaju teški tenkovi, ali je jaka na pješaštvu. Autori kažu da su ovakvom raspodjelom dobili šest frakcija, što nije istina, jer postoje samo GDI i Nod svaki podijeljen na tri roda vojske koji najbolje funkcioniraju ako djeluju zajedno.
Nema sumnje da su takvom podjelom autori ciljali na kooperativni multiplayer način igranja i općenito mrežne timske bitke, što u teoriji zvuči odlično, no ljudsko je ponašanje nažalost nepredvidivo. Zamišljeno je da igrači dogovaraju strategije kojima će zauzimati kontrolne točke, no ako naiđete na panjeve kojima nije do priče ili im se ne da tipkati i potpuno ignoriraju bilo kakvu mogućnost dogovora, protivnici će vas samljeti. U mrežnim je igrama, naime, potrebno dostići određeni broj bodova, a što više kontrolnih točaka posjedujete, brže ćete stići do cilja. Bodove dobivate i uništavanjem protivničkih jedinica, no fokus je uglavnom na kontrolnim točkama.
Za razliku od igara koje imaju odvojene solo i multiplayer dijelove, Command & Conquer 4 bilježi i boduje apsolutno sve što radite bilo da je riječ o solo igri, skirmishu ili mrežnim igrama 5 na 5, zbog čega zahtijeva konstantnu povezanost s centralnim serverom – nešto slično Ubisoftovom novom DRM-u koji su apsolutno svi popljuvali. Zašto bismo na odmoru morali koristiti preskupu bežičnu vezu dok igramo solo kampanju samo zato što nikome nije palo na pamet uvrstiti opciju da se rezultati, dostignuća i statistike mogu naknadno uploadati na server? Uglavnom, kako sakupljate iskustvo i napredujete po nivoima, otključavaju vam se nove sposobnosti i jače jedinice, što će vas zabaviti na neko vrijeme uz uvjet da vam se svide inovacije, što kod većine starih fanova ovog serijala nije slučaj. Jednostavno, to nije Command & Conquer koji su voljeli i zdušno igrali godinama.
Tip: RTS
Proizvođač/Izdavač: EA LA/Electronic Arts
Plus: Grafika i efekti, otključavanje jedinica napredovanjem
Minus: Zahtjeva stalnu vezu sa serverom, kratka kampanja, jedan mrežni mod
Ocjena: 73%
Vjerojatno ne postoji igrač koji nije čuo za Command & Conquer, poznatu Electronic Artsovu franšizu čiji je stil igre i prepoznatljive međuscene sa živim glumcima nemoguće zabunom zamijeniti za neki drugi naslov. Čak ako pogledamo slike novog nastavka, stječemo dojam da se malo toga promijenilo u samom identitetu, no ispod poklopca se kriju brojna iznenađenja zbog kojih fanovi serijala prosipaju žuč po forumima i razočarano plaču za dobrim starim vremenima.
Command & Conquer je mnogima bio uvod u žanr RTS-a jer su lijepo ukrašavali bazu raznim građevinama, izučavali tehnologije, sakupljali tiberij i gomilali jedinice kojima su rushali protivnika. Svi smo znali kako to u praksi izgleda i nitko se nije bunio – štoviše, izgradnja najjačih jedinica i slanje svega označenog u protivničku bazu bila je općeprihvaćena taktika. Zbog čega je napravljen drastičan zaokret u igrivosti, nikome nije jasno, no činjenica je da četvrti Command & Conquer, osim po jedinicama i traljavoj priči, nema nikakve veze s prethodnicima.
Vjerojatno je najveće iznenađenje nepostojanje klasične baze s obzirom na to da igrač bira ulogu obrane, podrške ili napada i dobiva mobilnu bazu koja je ujedno i tvornica za izradu jedinica. Svaka uloga ima svoje prednosti i mane, pa tako podrška ima zračne jedinice kojima ne može osvojiti kontrolne točke, dok obrani, primjerice, nedostaju teški tenkovi, ali je jaka na pješaštvu. Autori kažu da su ovakvom raspodjelom dobili šest frakcija, što nije istina, jer postoje samo GDI i Nod svaki podijeljen na tri roda vojske koji najbolje funkcioniraju ako djeluju zajedno.
Nema sumnje da su takvom podjelom autori ciljali na kooperativni multiplayer način igranja i općenito mrežne timske bitke, što u teoriji zvuči odlično, no ljudsko je ponašanje nažalost nepredvidivo. Zamišljeno je da igrači dogovaraju strategije kojima će zauzimati kontrolne točke, no ako naiđete na panjeve kojima nije do priče ili im se ne da tipkati i potpuno ignoriraju bilo kakvu mogućnost dogovora, protivnici će vas samljeti. U mrežnim je igrama, naime, potrebno dostići određeni broj bodova, a što više kontrolnih točaka posjedujete, brže ćete stići do cilja. Bodove dobivate i uništavanjem protivničkih jedinica, no fokus je uglavnom na kontrolnim točkama.
Za razliku od igara koje imaju odvojene solo i multiplayer dijelove, Command & Conquer 4 bilježi i boduje apsolutno sve što radite bilo da je riječ o solo igri, skirmishu ili mrežnim igrama 5 na 5, zbog čega zahtijeva konstantnu povezanost s centralnim serverom – nešto slično Ubisoftovom novom DRM-u koji su apsolutno svi popljuvali. Zašto bismo na odmoru morali koristiti preskupu bežičnu vezu dok igramo solo kampanju samo zato što nikome nije palo na pamet uvrstiti opciju da se rezultati, dostignuća i statistike mogu naknadno uploadati na server? Uglavnom, kako sakupljate iskustvo i napredujete po nivoima, otključavaju vam se nove sposobnosti i jače jedinice, što će vas zabaviti na neko vrijeme uz uvjet da vam se svide inovacije, što kod većine starih fanova ovog serijala nije slučaj. Jednostavno, to nije Command & Conquer koji su voljeli i zdušno igrali godinama.
Tip: RTS
Proizvođač/Izdavač: EA LA/Electronic Arts
Plus: Grafika i efekti, otključavanje jedinica napredovanjem
Minus: Zahtjeva stalnu vezu sa serverom, kratka kampanja, jedan mrežni mod
Ocjena: 73%
