Brazil

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Karneval u Riju - U ritmu sambe

13. 01. 2010.

Najživopisniji festival na svetu, karneval u Riju, i ove godine privući će hiljade ljudi na četiri dana lude zabave

1.jpg


Cela Južna Amerika živi u ritmu muzike i plesa. A najvažnije godišnje dešavanje je, naravno, karneval u Rio de Žaneiru. Kažu da svako barem jednom u životu treba da dođe u Brazil u vreme karnevala. U danima festivala, na vrhuncu leta, 40 dana pre Uskršnjeg posta (uvek od subote do srede), u Rio stiže hiljade ljudi iz svih delova sveta i četiri dana uživa u najfantastičnijem festivalu sveta. Totalni hedonizam - to su reči koje valjda najbolje opisuju karneval, a ove godine trajaće od 13. do 16. februara.
Prilično je nejasno kako je karneval nastao, ali se mnogi slažu da su mu prethodila paganska slavlja u staroj Grčkoj i Rimu. Kada je reč o Brazilu, prvi put se spominje 1723. godine, kada su ovde doneli emigranti sa portugalsikih ostrva Azori, Madeira i Zelenortskih ostrva. Ideja je u početku bila da svi budu mokri. Ljudi su išli ulicama s vrčevima vode i limunom i svako je mogao da bude potencijalna žrtva, čak i i vladari, koji su takođe učestvovali u zabavi. Tokom godina karneval je počeo da evoluira do današnjih razmera. Postojali su Ze Pereira bendovi, koji su preteča današnjih škola sambe, a početkom 20. veka otpočelo je i pisanje muzike baš za ovaj događaj. Prvi karnevalski bal odigrao se 1840. godine u salonu hotela „Italija" u Riju, a prvi karnevalski marš „O Abre Alas" komponovala je 1899. Čikinja Gonzaga. Škole sambe prvi put su prodefilovale ulicama 1932. godine, a tri godine kasnije smotra škola je i zvanično uvrštena u kalendar.


Put u Rio
Za sve koji žele da dožive karneval u Riju, agencija „Kon Tiki" pripremila je dva atraktivna aranžmana. Putnici mogu da biraju između devetodnevnog boravka u Riju (polazak 10. februara), po ceni od 1.390 evra i boravka od 11 dana u Riju i Buziosu, jednom od najpoznatijih letovališta Brazila. Polazak je 11. februara, a cena je 1.590 evra.


Parada škola
Parada škola sambe je neponovljiv doživljaj. A da bi ona bila baš takva, na pripremama se radi dugo i ozbiljno. Svaka škola sambe svake godine bira određenu temu, izrađuje bogato ukrašene pokretne scenografije (alegorije) i kostime. Onda se utvrđuju detalji ritmova, koreografije i nastupa. Učesnici cele godine rade na pripremi kostima koje će nositi na paradi samo nekoliko sati. Iako sponzori pokrivaju najveće troškove produkcije, sami učesnici moraju da finansiraju svoje kostime, što za mnoge od njih predstavlja višemesečnu štednju i odricanje.
Specijalna grupa (Grupo Especial) najviša je kategorija u kojoj se nalazi 12 najboljih škola sambe. Svake godine se dve najbolje škole iz niže grupe sele u višu, dok najlošije ocenjene dve škole prelaze u nižu ligu. Postoje ukupno četiri lige. Pobednička škola specijalne grupe dobija novčanu nagradu, ali se većom nagradom smatra sama počast koju sa sobom nosi titula pobednika.
Tok parade specijalne grupe je precizno utvrđen. Svaka škola nastupa sa 3.000 do 5.000 učesnika, podeljenih u četrdesetak podgrupa i sa pet do osam pokretnih scenografija. Iz sigurnosnih razloga, scenografije moraju da se guraju ručno. Jedan nastup traje oko 75 minuta. Prekoračenje ili skraćenje ovog vremena se kažnjava pri ocenjivanju.
Svaku povorku obavezno predvodi par: porta bandera (ona nosi zastavu svoje škole) i mestre sala (on igra oko nje). Jedna od sekcija su Bajane, žene iz provincije Baija, koje nose haljine sa širokim krinolinama i vrte se ukrug. Muzičku pratnju obezbeđuje sekcija muzičara sa udaraljkama - baterija. Njih predvode šef baterije i kraljica baterije. Kraljica je po pravilu izuzetno atraktivna i vešta igračica sambe, oskudno odevena u kostim od perja jarkih boja. Kraljice baterije imaju prvorazredni status zvezda u Brazilu.


3.jpg


Sambodrom ponos Rija
Parada se do sredine osamdesetih godina prošlog veka posmatrala sa tribina koje su podizane na Aveniji predsednika Vargasa, a onda je guverner Leonel Brizola ostvario san svih škola sambe, podigavši 1983. godine Sambodrom, koji je 2. marta 1984. godine i zvanično otvoren. Njegovo puno ime je Pasarela do Samba Darsi Ribeiro, pošto se nalazi u ulici koju je izabrao viceguverner Darsi Ribeiro. Sastoji se od nekoliko nezavisnih betonskih tribina duž obe strane ulice, koje se farbaju u belo nekoliko dana pre karnevala i pretvaraju u pasarelu. Sambodrom prima 88.500 posetilaca. Staza kojom se maršira je duga 700 metara. Program počinje u devet uveče i traje do jutarnjih sati, oko 12 sati ukupno. Svake od dve večeri na sambodromu nastupa po šest škola, a svaki nastup započinje vatrometom.
U sredu u podne počinje ocenjivanje, koje se direktno prenosi na TV u Brazilu. Ovo je veoma popularan program. Na kraju procesa ocenjivanja (po više kriterijuma) proglašava se pobednička škola. Šest najboljih škola nastupa na paradi šampiona, koja će se ove godine odigrati 20. februara na sambodromu. Naravno, posmatranje parade sa sambodroma nije besplatno, a za najbolja mesta treba odvojiti i nekoliko stotina dolara.
Ali, karneval u Riju nije samo parada sambe. Ulične karnevalske svečanosti su neviđeno zabavne, besplatne i odvijaju se širom grada. I svako ko želi da učestvuje je dobrodošao. Jedna od najpoznatijih je „Banda de Ipanema", koja je se odvija od 1964. godine i danas je deo kulturnog nasleđa grada, a u kojoj učestvuje i do 15.000 ljudi. Kome ni to nije dovoljno, može da učestvuje na nekom od čuvenih balova koji se odvijaju u klubovima tokom svih festivalskih dana. Izaberite svoj bal i prepustite se... karneval je ipak samo jednom u godini.

Press
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Sve boje Rio de Žaneira

Sve boje Rio de Žaneira

Ogroman konglomerat kultura, rasa i nacija, baš kao i sam Brazil, Rio je spoj nespojivog, grad frenetičnog hedonizma i preterivanja u svemu.

Autorka: Mirjana Stanojlović
Izvor: B92


10803532834a05faebc5df0528265926_extreme.JPG

Laguna Rodrigo de Freitas / Photo: Mirjana Stanojlović


Dugo sam se dvoumila da li uopšte da pišem o Riu, jer je to krajnje nezahvalan poduhvat. Pre svega zato što svi imamo jednu bajkovitu predstavu o ovom gradu koja nam je servirana preko holivudskih filmova i reportaža koje uvek i samo akcenat stavljaju na karneval. Kad se spomene Kopakabana, prve asocijacije su prelepo izvajane Brazilke u minijaturnim kupaćim kostimima koje kao delfini zaranjaju u talase Atlantika, simpatična lica tamnopute dece koja nesebično nude svoje osmehe kamerama, odbojka na pesku, high-class kafei duž plaže, parada lepotana na četiri točka čije gume za tili čas savladavaju četiri kilometra asfalta avenije „ Atlantica“, mnogo poznatih fizionomija i glamura, uz sveprisutne brazilske ritmove.

Imala sam dve mogućnosti, da serviram priču o Riu uvijenu u oblande koja će samo da ponovi još jednu „deja vu“ sladunjavu viziju, ili da iznesem pravu sliku sa dozom gorčine i time navučem gnev čitalačke publike koja će me zasuti grdnjama i kritikama. Kako bajke nisu sfera mog interesovanja, reskiraću i opredeliti se za ovo drugo. Opisaću Rio tačno onako kakvim bi ga ugledao svako da se ovog časa nađe na njegovim pločnicima. Ovo nipošto ne znači da me ovaj dragulj Brazila nije fascinirao, naprotiv, već samo da sam ga, ne zatvarajući oči, sagledala sa svih aspekata.

Rio de Žaneiro je jedan je ogroman konglomerat kultura, rasa i nacija, baš kao i sam Brazil, spoj nespojivog, grad frenetičnog hedonizma i preterivanja u svemu. I pored neopisive gužve, sveprisutnog kriminala, sirotinjskih naselja koja niču kao pečurke i šire se neverovatnom brzinom, oronulih delova grada za koja niko ne mari, Rio je i dalje jedan od najprivlačnijih gradova sveta.

Brda raskošnog rastinja i netaknute obale zaliva Guanabara otkrila je prva portugalska ekspedicija predvođena Pedrom Alvaresom Cabralom još 1500, da bi u sledećem navratu portugalski navigatori, kojima je komandovao Gaspar de Lemos, bacili ovde svoja sidra, krstivši koloniju imenom Rio de Janeiro de Sao Sebastiao, verujući da su se iskrcali na ušće reke i to na dan Sv. Sebastijana koji pada u januaru, pa otuda ime „Januarska reka“. Tek tridesetak godina kasnije portugalski dvor šalje prve kolonizatore, sukobivši se sa Francuzima koji su naselili teritoriju današnjeg Rio de Žaneira još početkom veka i nisu pristali da je prepuste Portugalcima bez borbe, ali su do 1650. bili proterani.


5500368444a05faebef2c2152407763_extreme.JPG

Glava Šećera / Photo: Mirjana Stanojlović


Krajem 17. veka u pokrajini Minas Gerais ( Žerais) pronađeno je zlato a početkom 19. veka kompletan portugalski dvor se seli u Rio bežeći pred Napoleonovim osvajanjima. Kada se 1822. godine, kraljevska porodica vratila u Portugaliju i Brazil dobio nezavisnost, rezerve zlatne rude su već potrošene i primat preuzima kafa, kao novi izvor prihoda. Uprkos konstantnoj transformaciji, grad je i dalje imao izgled kolonijalne provincije sve do početka 20. veka kada se konačno pristupa izgradnji širokih gradskih avenija i podizanju palata u maniru francuskog stila Bel Epok.

Iako je od 1960, prestonica Brazila premeštena iz Ria u Braziliju, Rio je bio i ostao kulturni epicentar zemlje.

* * *

Prve savete koje smo dobili kad smo kročili na tle Ria, bile su zabrane i upozorenja. Rio je grad najvećih kontrasta sa kojim sam se do sad srela, grad enormnih socijalnih razlika a samim tim i kriminala. Na jednom kraju se pruža blještava avenija sa stotinama preskupih hotela i restorana a na samo par stotina metara dalje, usidrene su sirotinjske favele, gde ne zalazi čak ni policija i gde je svaki odlazak stvar lične odgovornosti.

Rečeno nam je da poskidamo sve dragocenosti, čak i satove, da ni na koji način ne pokazujemo da smo stranci, što je bilo suludo s obzirom na činjenicu da u prva tri sata šetnje, na ulicama nismo sreli gotovo nijednog belog čoveka, da izbegavamo gradski saobraćaj, po mraku ne izlazimo sami, i ni po koju cenu ne šetamo noću Kopakabanom. Saznali smo da na svakom koraku operišu naoružane grupice koje oružje ne nose samo radi pretnje. A na kraju je sledila uteha da ipak treba da budemo opušteni, jer smo na odmoru i da nema ničeg goreg od paranoje. Ćutke smo razmenjali poglede i složili se. Uzbuđeni i zaneseni više činjenicom da smo u Riu, nego utiscima pri prvom upoznavanju grada, jedva smo čekali da se otisnemo u prve avanture. Vodič nam je spomenuo jedan fantastičan brazilski izum, nešto što ranije nigde nismo viđali. Reč je o „restoranima na kilo“.


19840848644a05faec3e4e3571558340_extreme.JPG

Katedrala Metropoliten / Photo: Mirjana Stanojlović


Priznajem da sam bila malo skeptična, ali s obzirom na to da je već duže rominjala dosadna kišica preteći da će se svakog časa pretvori u tropski pljusak i da se spustio mrak, Kopakabana delovala sablasno onako pusta i pritisnuta olovnim oblacima, a želudac me glasno opominjao da više nema čekanja, restoran „na kilo“ je bio jedino rešenje.

Napolju je pritiskala ona teška zapara kad ne možete da odlepite majicu od tela, ulice su bile zasute tolikim smećem kao da je neki tajfun poobarao sve korpe i kontejnere rasuvši njihov sadržaj po pločnicima, po kojima se vuklo suviše prosjaka i skitnica, da biste mogli da ih ignorišete i koji se hvataju za prolaznike kao pijavice dok ovi očajnicki pokušavaju da ih se otarase. Cela ta bizarna scena učinila je da se osetim kao da sam greškom zalutala u neki kadar Dikensove mračne scenografije. Da čudo bude veće ovaj prizor se odvijao u neposrednoj blizini najpoznatije plaže na svetu. Tek sutradan, kad sam dobro proučila mapu, shvatila sam da je od moje ulice samo par blokova dalje bio početak favele. I upravo u takvom dekoru , jedan do drugog nizali su se kiosci, kafei, marketi i restorani. Ušli smo u prvi.

Na vratima smo odmah dobili plastične kese da u njih stavimo kišobrane, što mi se učinilo kao vrlo praktično rešenje. U dnu velike ružne sale nazirao se deo sa švedskim stolom donekle zaklonjen dekoracijom od prirodnog zelenila. A onda – iznenađenje.

Ono što smo ugledali bio je potpun kontrast okolnom enterijeru i pre bi odgovaralo nekoj luksuznoj hotelskoj svečanosti. Još nekoliko stranaca, bekpekera i nas par Beograđana na trenutak smo ostali potpuno zatečeni obiljem jela pažljivo postavljenim i dekorisanim. Kakvih je tu đakonija bilo! Hladnih predjela i salata u svim mogućim bojama, supa i čorbi, krompira spremljenog na bezbroj načina, kroketa, svih vrsta mesa, plave i bele ribe, fileta, dimljenog lososa, sušija, brodeta, empanada sa raznim nadevima, sosova, testa, pečuraka, priloga od zelenog povrća, lokalnih specijaliteta, i ....mnogo oduševljenih osmeha. Registrovali smo i žablje batake.


2664003374a05faec8b6d8243669450_extreme.JPG

Pogled na Ipanemu / Photo: Mirjana Stanojlović


Sve što poželite poređate na velike plastične tanjire i odnesete na merenje. Cena je jedinstvena za sve vrste namirnica – 23 reala za 1kg, što je tada iznosilo 7,6 evra . Piće se posebno plaća. Moja čaša prirodnog soka od pomorandže je koštala 6 reala – 2 evra. I to nije bilo sve. Dok smo se približavali vagi, čuli smo uporno lupkanje, okrenuli se i ugledali jedno nasmejano lice koje nas je opominjalo da smo zaboravili roštilj. Mašicama nam je pokazivao razne vrste mesa koje su cvrčale na roštilju i mamile mirisom. Bekpekeri nisu hteli ovo da propuste. A nas dvoje smo procenili da smo ionako preterali , pa smo teškog srca odustali od ovog iskušenja. Samo što smo seli za sto, u restoran su polako počeli da pristižu ostali Beograđani i mi smo sa osmehom pratili izraze njihovih lica u prvom susretu sa brazilskom gastronomijom.

Posle večere u "restoranu na kilo", vratilo mi se raspoloženje i odlučila sam da malo procunjam ulicom Avenida Nossa Senhora de Copacabana, prvom paralelnom sa avenijom Atlantica. Na mom ćošku i dalje je stajalo petorica lepuškastih policajaca natovarenih pancirima i sa vidno istaknutim automatima. Nastavljajući dalje sa zanimanjem sam konstatovala da su sve banke i menjačnice bile opasane gvozdenim ogradama sa dobro opremljenom stražom, koje su nezgrapno štrčale u odnosu na fasade. Što sam više odmicala, kraj mi se sve manje dopadao i posle znatno kraće šetnje nego što sam planirala, nije mi preostalo ništa drugo nego da se vratim u hotel i sačekam novi dan.

„ Cidade Maravilhosa”

Sledećeg jutra nije bilo ni traga od kiše i zapare, pločnici su bili potpuno suvi, a Rio umiven. Prve reči koje nam je uputila Suzana, naš brazilski vodič bile su:

People, you are so lucky!

Što je praktično značilo da se u našu čast razvedrilo nebo posle mesec dana sivila i padavina i Rio konačno blesnuo u svoj svojoj lepoti i kontrastima.

Moj hotel se nalazio u prvoj poprečnoj ulici do Kopakabane koja se proteže u dužini od 4km avenijom Avenida Atlantica. Na jednom svom kraju, Kopakabana se završava rtom iza koga se proteže druga plaža, Ipanema, do koje se zbog prirodne prepreke ne može doći istim pravcem, već je potrebno napraviti krug preko grada.

Na drugom kraju Kopakabane je čuvena Glava šećera , prirodna stena neobičnog oblika koja je Riu donela svetsku slavu. Rio zaista ima neverovatnu konfiguraciju zemljišta i fascinira svojim karakterističnim položajem, kakav ne verujem da ima ijedan grad na svetu. Ceo je u brdima koja štrče na sve strane presecajući avenije i naselja, čas zaklanjajući vidik, čas mameći da se na njih popnete i sagledate grad u jednoj potpuno novoj perspektivi, sa jezerom, pravom tropskom šumom u sred grada i Atlantikom, kao na dlanu.

Najlepši doživljaj kada se započne obilazak Ria je pogled sa njegova dva najpopularnija brda, gde je i sam uspon atrakcija. Naša prva destinacija bio je – Korkovado (Corcovado) .

Korkovado (“grbavac” na portugalskom)sa svojih 710m se ugnezdio u sred najveće urbane šume na svetu – nacionalnog parka Tižuka (Floresta da Tijuca). Ideja da se izgradi železnica sa uspinjačom za radoznale Karioke i turiste rodila se vrlo rano, pa kako je Rio od svog postanka nosio epitet kulturne prestonice Brazila, uspinjača je otvorena već 1884. Pokreće se preko električnog pogona i samim tim ne zagađuje okolinu svog prirodnog okruženja. Železnica se penje nekih dvadesetak minuta, brzinom ne većom od 15km na sat, čitavom trasom oivičena gustišem, osim na jednom mestu gde se samo u par sekundi otkriva parčence fantastičnog pejsaža, ukoliko ste zauzeli sedište na levoj strani vagona, dajući vam tek nagoveštaj šta vas čeka na vrhu.

Po izlasku iz voza, ulazi se u lift koji vodi do vidikovca. Na platou, zakrčenom stotinama turista sa svih meridijana, dočekuje vas snažan vetar, pogled od 360 stepeni i monumentalna statua Hrista Spasitelja, koja je fotografisana iz svih mogućih uglova, obišla svet i proslavila Rio. Statua je podignuta 1931, i visoka je 38 metara. Konstruisana je sa raširenim rukama kao da želi da prigrli grad, težina joj je preko hiljadu tona a može da izdrži udare vetra jačine do 200km na sat.

Kad završite sa slikanjem, možete na miru sa potpunim uživanjem da se prepustite pogledu čija se lepota prostire u beskraj. Korkovado neprestano nadleće jato fregata, interesantnih ptica koje Karioke nazivaju čistačima okeana. Vidikovac je napravljen tako da možete idući u krug , pogledom da obuhvatite ceo grad, njegove zalive, uvale i lagune, da naslutite svih 80km njegovih plaža, među kojima su najpoznatije Ipanema, Kopakabana, Botafogo i Flamengo, most Niteroi koji spaja istoimeni deo grada sa Riom, lagunu Lagoa Rodrigo de Freitas, botaničku baštu ( “Jardim Botanico”), stadion Marakanu, i pravu košnicu koja se komeša i ne posustaje 24 sata. Sa Korkovada se pruža divan vidik i na ono drugo brdo, valjda najpoznatije na svetu – Glavu šećera. I onda shvatite zašto Rio de Žaneiro nosi epitet “Cidade Maravilhosa” - veličanstvenog grada.


11409152884a05faecd9474564659153_extreme.JPG

Pogled sa Korkovada / Photo: Mirjana Stanojlović


Kako je sunce menjalo položaj, čas zaklanjajući se iza bucmastih oblaka, čas bacajući blještavu svetlost, i pejsaž je menjao svoj kolorit, prelivajući se od jasnih i žestokih boja kakve samo leto poznaje, do nežnih i magličastih tonova , neodoljivo me podsetivši na Tarnerove treperave akvarele,od kojih bi neki zasigurno odslikavali ovaj prizor i prekrivali zidove Tejta, da je kojim slučajem Vilijam znao šta na svojim vrhovima krije čudesni Korkovado.

Rio je do te mere razuđen i zbunjujući, da u početku nisam uspevala da mu uhvatim ni kraj ni početak. Kad sam mislila da sam na jugu , bila sam na severu, kad sam bila ubeđena da prolazim avenijom jedne plaže, bila je neka sasvim druga.Kroz sva brda su prosečeni tuneli pa i to otežava snalaženje i prepoznavanje okoline. Neke znamenitosti koje sam obišla, uopšte posle toga nisam uspela da nađem na mapi.

Na ovu kartu igraju i pojedini taksisti. Kada sam konačno našla vozača koji je znao gde se nalazi muzej Nacionalne istorije, zavalila sam se na zadnjem sedištu i prepustila da me vozika po gradu. Put je vodio širokim bulevarima pored lepo uređenih sportskih terena, čas avenijom duž plaže Flamengo koju je projektovao glavni brazilski arhitekta Roberto Burle Marx, sa mnoštvom staza za šetnju i rekreaciju, čas kroz tunel, pa opet pored parkova i kvartova sa divnim građevinama, dok je Glava šećera svaki čas izvirivala. Sa radija su dopirali zvuci meni nepoznate ali prijatne muzike ( „musica popular brasiliera“) i malo je falilo da zadremam, da se nisam trgla shvativši kako po drugi put obilazimo isti krug. Skočila sam i pobunila se. Ali ništa nije vredelo, odgovarao mi je, teatralno gestikulirajući, samo na portugalskom. Shvatio je da sam primetila da me vozi u krug ali ne i da sam ja tvrd orah i da neće sve proći kako je zamislio, kad se odlučio za isti manevar i treći put. Potpuno hladnokrvno sam mu na engleskom rekla da mu neću platiti razgledanje grada koje nisam tražila i mislim da je po intonaciji shvatio. Kad se konačno zaustavio ispred muzeja, smanjila sam račun. Bunio se ali je ućutao, verovatno već planirajući lov na neku novu strankinju.

Istorijski muzej je smešten u nizu građevina kolonijalnog stila i sadrži vredne artefakte i eksponate uglavnom pokrivajući sve istorijske periode Brazila.

Glava šećera (Pao de Acucar), simbol grada Ria, su u stvari dve formacije povezane žičarom. Uspon se sastoji iz dve etape, žičarom se najpre penje na manje brdo (Morro da Urca) posle čega sledi presedanje i vožnja na ono veće. Kako se Glava šećera nadvila nad samim okeanom, pogled sa nje nudi jednu novu perspektivu , različitu od one koju ste imali na Korkovadu. Ovde se treba zadržati što je duže moguće, jer kad siđete na zemlju, jedan deo čarolije nestaje. Na Glavi šečera je tog dana bila takva navala turista da smo u redu za povratak žičarom, čekali dobrih sat vremena i to na suncu. Vodič nam je skrenula pažnju da se u suvenirnici na Glavi šećera prodaju najlepše izrađeni predmeti od drveta koji se ne mogu naći na drugim mestima u Riu. Bila je u pravu.

Ako se dogodi da nesmotreno zalutate u kraj koji je isto tako mračan kao i njegova reputacija, može vas iznenaditi jedan nesvakidašnji običaj koji praktikuju stanovnici Ria. Kad primete da je grupa sa nečasnim namerama bacila oko na nekog turistu, momentalno će opkoliti stranca sa svih strana i nastaviti zajedno sa njim sve dok džeparoši ne shvate poruku i ne odustanu od svoje namere. U prvom momentu svakome će se od ove predstave odseći noge, ali će ubrzo shvatiti da je u pitanju neobična solidarnost koja nekad može da spase i život.

No, ovako nešto se sigurno neće dogoditi u onoj ulici sa početka priče - Avenida Nossa Senhora de Copacabana, koja je po danu delovala daleko gostoljubivije i prijatno me iznenadila, iako su je i dalje opsedali oni kojima život nije dao drugu šansu. Ispostavilo se da je to vrlo živa gradska arterija sa mnoštvom privlačnih prodavnica među kojima ubedljivo prednjače one sa cipelama jer kako je poznato, Brazil je jedan od najvećih svetskih proizvođača ovog artikla.

Čitavim potezom ređaju se restorani svih vrsta u kojima se u obilju nude prirodno ceđeni sokovi i ukusne empanade, za one koji nemaju vremena da sednu za sto. Ovde bi i sit ponovo ogladneo. Zbog velikog prometa, radi se brzo a izlozi okrenuti prema ulici dopunjuju se non-stop tek izvađenim jelima iz rerne i celom ulicom se šire mirisi omiljenih specijaliteta Brazila. Tropsko voće je zakrčilo trotoare, po kojima cirkuliše silan svet svih boja kože. Na svakom koraku se susreću prelepe bebe sa licima boje čokolade.

Karioke imaju neodoljivu želju da vam pomognu čak i onda kad govore samo svojim maternjim jezikom, kao jedan srednjoškolac koji se ponudio da mi pomogne pri plaćanju računa u restoranu, pokazavši mi prstima koliko treba da platim. Toliko je bio srećan što sam odgonetnula sumu, da smo se na kraju i rukovali.

Ulica je prosto bila načičkana prodavcima svakojake robe, ali jedan je bio posebno originalan i privukao mi pažnju. Stajao je na uglu sa svojim biciklom. Na biciklu je bila korpa, a u korpi mačak sa mačjim kačketom, onim koji ima proreze za uši. Bio je miran i poslušan kao pravi maneken. Pored bicikla poveća kutija sa mačjim kačketima svih mogućih dezena. Razneženi prolaznici se zaustavljaju da ga pogledaju i pomaze, mnogi izvade sitniš i kupuju kačkete koji im možda nikad neće trebati, ali to nije ni važno, mačak je neodoljiv. Privučena ovim egzotičnim uličnim scenama, kao Evropljanka u zemlji čuda, nastavila sam dalje da istražujem sa namerom da iskoristim svaki dragoceni trenutak, sve dok Rio sasvim ne utone u mrak.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Rio de Žaneiro: Prestonica sveta

Rio de Žaneiro: Prestonica sveta

Izvor: Putujem.com

RIO%20DE%20JANEIRO_Carnaval_2009_210X140.jpg
30827_39606.jpg
Karneval u Riju je nastao pre 180 godina

Rio de Žaneiro svakog februara za vreme karnevala postaje prestonica sveta. Sam karneval nastao je gotovo spontano, pre čitavih 180 godina kada su meštani počeli da izlaze na ulice i plešu uz pesmu slaveći život. Od 1984. godine manifestacija se održava u "Sambadromu", koji je izgrađen u samom centru grada.
Na početku fešte tradicionalno se kruniše karnevalski kralj, kome gradonačelnik dodeljuje veliki srebrni i zlatni ključ grada. Zanimljivo je da kralj mora da bude osoba sa viškom kilograma. Odmah posle krunisanja kreće ekstaza. Nema ulice ni skvera, kluba ili bara gde se ne oseća neverovatan nalet životne radosti. Vazduh je ispunjen mirisom ukusnih pilećih ražnjića a raznobojni kokteli se prave na svakom koraku. Ovde se prodaju i mnogobrojne maske, a ove godine najpopularnija je maska sa likom Baraka Obame.

Plesači i glumci izvode svoje tačke na veoma visokim platformama.
Mnogi od njih obučeni su samo u tange ili im je telo pokriveno bojom i šminkom. Ipak, pojedinci nose veoma teške i komplikovane kostime, pa ih kranom podižu na visoke platforme. Platforme su po sebi praznik za oči, jer mnoge imaju specijalne efekte, kao što su ptice koje lepršaju krilima, zmaj koji bljuje dim ili mašina koja izbacuje konfete. Neke figure-platforme su motorizovane, a druge su na mišićni pogon muškaraca iz siromašnijih slojeva, koji smatraju za čast da bar na ovaj način učestvuju u spektaklu.


U karnevalsku subotu i nedelju "Sambodromom" paradira po nekoliko škola sambe, počev od devet uveče pa sve do jutra. Ovaj samba maraton nije samo zabava već i žestoko takmičenje, jer dve najlošije grupe gube pravo da sledeće godine učestvuju. Svaka škola sambe ima i dečji sektor, takođe, kostimiran koji svojom veštinom preti da zaseni odrasle u istoj ulozi.

RIO%20DE%20JANEIRO_Carnaval_Devojka%20sa%20marijacima_210X140.bmp
Iako se čini da je njihanje kukovima u ovom brzom ritmu veoma teško, sve je mnogo jednostavnije kada se prepustite odličnoj atmosferi oko sebe. Ako, ipak želite da budete na nivou zadatka, posetite neku od brojnih škola sambe za turiste koje se organizuju neposredno pred početak karnevala.

S obzirom na činjenicu da je festivalska atmosfera neobuzdana, vrućina velika, a svuda obnažena tela koja se njišu u ritmu sambe, brazilsko Ministarstvo zdravlja ove godine je podelilo 59 miliona kondoma. Najveći broj je podeljen pre početka fešte, u celom Brazilu, a više od deset miliona u samom Riju. HIV je već godinama veliki problem u ovoj zemlji.

Karioke, stanovnici Rija, veoma su topli i srdačni ljudi, večito nasmejani . Uz pesmu slave i tuguju a plesom zaboravljaju na sve probleme. Proglašeni su za najljubaznije stanovnike planete jer su u stanju da progovore i rukama i nogama kada pred sobom vide stranca u nevolji. Ne morate biti rođeni u Riju da biste bili Karioka. Sve što treba da učinite jeste da se prepustite njihovom opuštenom načinu života.

Osim po zavodljivom plesu u ritmu sambe, Brazilci su vrlo vešti u plesu sa loptom. Ponos Karioka je jedan od najvećih stadiona na svetu, Marakana. Ovde su igrali najslavniji fudbaleri sveta. Nemojte ni pokušati da ubedite jednog Brazilca da postoje i bolji i moderniji stadioni jer vam to sigurno neće poći za rukom. Oni ne pate od lažne skromnosti, čvrsto veruju i da su najlepši na svetu, najbolji ljubavnici a njihova zemlja je van svake konkurencije.

Leto ovde traje čitavih deset meseci, tako da i ne čudi što Brazilke veliku pažnju posvećuju svom izgledu. Iz tog razloga su plastični hirurzi i fitnes treneri, svakako, najpoželjnija zanimanja.

 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Bez viza za Brazil

Bez viza za Brazil

Radio 021 18.05.2010 13:41



Državljani Srbije više neće morati da vade vize kako bi putovali u Brazil jer će vizni režim između ove dve države uskoro biti ukinut.

Potpisivanje sporazuma čije je usaglašavanje u toku očekuje se prvom prigodnom prilikom i predstavljaće rezultat razgovora koji je otpočeo pre godinu dana, saznaje "Blic nedelje" u Ministarstvu inostranih poslova Republike Srbije. Pregovori o ukidanju viza, koji su počeli na inicijativu našeg ministarstva, odnose se na nosioce svih pasoša – diplomatskih, službenih i, što je najvažnije, pasoša za obične građane.

Značaj vizne liberalizacije za našu državu je nemerljiv. Ako se uzme u obzir samo turizam, tu bi Srbija mogla mnogo da dobije, jer svake godine više od dva miliona Brazilaca pređe okean kako bi došlo u Evropu. U izveštaju Evropske komisije za putovanja (CET), navodi se da su putnici iz najmoćnije južnoameričke zemlje jedni od najvećih potrošača u oblasti turizma na evropskom kontinentu. Kada je reč gostima iz Brazila, CET ističe kao veoma važnu činjenicu da ovi turisti uglavnom ne borave samo u jednoj državi, već obiđu nekoliko njih. Dok im za ulazak u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Crnu Goru viza nije potrebna, Brazilci za sada moraju da je poseduju za našu zemlju, pa je to jedan od razloga zbog kojeg zaobilaze Srbiju na turističkoj mapi.

U Ministarstvu inostranih poslova predviđaju značajan doprinos razvoju Srbije i međusobnom odnosu dve zemlje nakon ukidanja viza. "Očekujemo izuzetno veliki efekat na unapređenju privredne saradnje sa Brazilom, posebno kada se ima u vidu da je to ekonomski najjača država u Južnoj Americi i jedna od 20 finansijski najuticajnijih država na svetu. Pored privredne, unapredile bi se kulturna, naučna, sportska i drugi oblici saradnje, dok bi porast uzajamnih putovanja građana u najrazličitije svrhe dao dodatni podstrek tradicionalnom prijateljstvu Srbije i Brazila", navode dopisu Ministarstva inostranih poslova Republike Srbije.

Od južnoameričkih država, samo građanima Argentine, Bolivije i Čilea nije potrebna viza za dolazak u Srbiju dok, osim 190 miliona Brazilaca, vizu za Srbiju treba da vadi još 128 miliona žitelja drugih zemalja sa ovog kontinenta. Kada je reč o državama sa najvećim brojem stanovnika na planeti, od prvih pet, samo građanima SAD vize nisu potrebne, dok stanovnici Kine, Indije, Indonezije i Brazila moraju imati vizu.





 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Siromašne favele u Riju nove turističke destinacije

12. 09. 2010. 15:01h| SarajevoX

Siromašne favele u Riju nove turističke destinacije

Pilot-projekat, koji turistima omogućava da posete neke od najsiromašnijih delova Rio de Žaneira, predstavljen je u Brazilu.

Dok se nacija trudi da stekne naklonost ljudi širom sveta uoči Olimpijskih igara 2016. u Riju, nova ponuda će omogućiti znatiželjnim turistima da uđu u favele, mesta gde često vladaju bezakonje i kriminal.

92738_7_ig.jpg

92737_6_ig.jpg

92736_5_ig.jpg

92735_4_ig.jpg

92734_3_ig.jpg

92733_2_ig.jpg

92732_1_ig.jpg

92731_favela_ig.jpg


Predsjednik Brazila Luis Inasio Lula da Silva ovim potezom želi da pokaže da su stanovnici tamošnjih straćara siromašni, ali da su ljudi kao i svi drugi, piše AFP.

"Moja generacija želi da bude sigurna da se naša deca nikad neće odnositi prema bilo kom susedstvu kao prema faveli. Favele su susedstva, zajednice, baš kao i sve druge", poručio je da Silva prilikom predstavljanja projekta "Rio Top Tour".

Oko trećine urbane populacije ovog grada, dakle oko dva miliona ljudi, živi u 1.000 siromašnih zajednica, što je pravi sigurnosni izazov uoči Olimpijskih igara do kojih ima samo šest godina.

Uprkos svemu, Rio je u nadmetanju za domaćina OI pobedio Čikago, Madrid i Tokio. Brazil će tako postati prva latinoamerička zemlja koja će organizovati Olimpijadu.

Rio de Žaneiro je grad na čijim ulicama vlada nasilje, kriminal i dilovanje droge, a ta reputacija posebno prati delove oko favela, kao zatvorenih društvenih zajednica.

Predsednik se, ipak, nada da će ture po favelama organizovati i u drugim delovima zemlje, na lokacijama duž kojih će patrolirati specijalne policijske snage.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Svi ritmovi "Januarske reke"

Svi ritmovi "Januarske reke"

03. 11. 2010.
Izvor: Press

Jedan od najuzbudljivijih gradova na svetu Rio de Žaneiro predstavlja mesto enormnih socijalnih razlika i preterivanja u svemu, a njegovu „dušu“ najbolje dočaravaju žitelji koji su, i pored bede i nemaštine, uvek spremni da zaigraju sambu

1.jpg


Smešten između tropskih kišnih šuma i mora, prepun života, muzike, igre, ali i kontrasta, Rio de Žaneiro nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Dok se na jednom kraju pružaju blještave avenije sa luksuznim hotelima i restoranima, samo nekoliko stotina metara dalje smeštena su sirotinjska naselja popularno nazvana favele, gde zbog velike stope kriminala turistima nije preporučljivo da zalaze. Najlepši ukras po kome je ovaj grad nadaleko poznat svakako su njegove plaže, ali i brojne atrakcije, među kojima se izdvajaju Glava šećera, čuvena statua Hrista Spasitelja, šuma Tijuca i Ulica Branko.
Fascinantna brda sa bujnim rastinjem i zaliv Guanabara otkrili su Portugalci još davne 1500. godine i, očarani lepotom prirode, rešili da odmah u njegove vode bace svoja sidra. Grad u koji je portugalski dvor ubrzo poslao i prve kolonizatore nazvan je Rio de Žaneiro de San Sebastijan, jer su portugalski moreplovci verovali da su se iskrcali na Dan svetog Sebastijana u januaru.


Bajkovita brda

Rio de Žaneiro ima neverovatan topografski položaj čija je lepota, pre svega, vidljiva u impozantnim brdima koja presecaju avenije i naselja i mame da ih „osvojite". Ipak, lepši prizor sledi kada se na neko od tih brda zaista i popnete, jer tamo vas „čeka" panorama grada sa pravom tropskom šumom u sredini i obalama Atlantika, a među njima se, kao u jednom velikom vagonu, „guraju" naizmenično siromašni i raskošni kvartovi.
Zato, razgledanje Rija treba započeti upravo sa njegova dva najpopularnija brda, do kojih se može stići žičarama. Brdo Korkovado, što na portugalskom znači „grbavac", visoko je 710 metara i nalazi se usred najveće gradske šume na svetu - nacionalnog parka Tižuka. Da su Karioke na vreme shvatile da je ovo istinska atrakcija koja privlači turiste, kazuje i podatak da železnica sa uspinjačom radi još od 1884. i svim zainteresovanima omogućava da za dvadesetak minuta stignu na čarobni vrh. Na vidikovcu, na kojem „šiba" snažan vetar, ipak treba da imate mnogo sreće da „ukradete" dobar pogled jer se sa svih strana tiskaju stotine turista.


3.jpg


Međutim, vredi biti strpljiv jer je „nagrada" velika - pogled na grad u rasponu od 360 stepeni, monumentalna statua Hrista Spasitelja koja ga obuhvata raširenim rukama, a iznad koje u jatima lete brazilske ptice fregati. Baš sa ove, najviše tačke Rija, postaje jasno zašto ovaj grad nosi epitet „Cidade Maravilhosa" - veličanstveni.
Odavde su kao na dlanu vidljive sve uvale, lagune i plaže Rija među kojima se šepuri i čuvena Kopakabana. S jedne strane je oivičena rtom na koji se „naslanja" druga i ništa manje poznata plaža Ipanema, a sa druge jednim od najpoznatijih brda na svetu - Glavom šećera. Ova prirodna stena koja je čuvena po svom jedinstvenom obliku izgleda kao da se izvija nad okeanom, pa pogled sa ovog brda nudi drugačiju perspektivu, pre svega, na zaliv Guanabara. Visoka je 396 metara, a kažu da je najromantičniji pogled u sumrak, kada grad dobija zlatnu boju.


„Duša" Rija

U istorijskom centru grada najbolje se može „opipati puls" Rija, jer živopisne ulice sa predivnom arhitekturom otkrivaju njegovo drugo lice. Do njega možete stići metroom, a među ulicama koje treba obići svakako je i Rio Branko, koja je pre jednog veka projektovana po ugledu na Jelisejska polja. Krase je zdanja u klasicističkom stilu, zgrada Opere, Nacionalne biblioteke i Muzeja likovnih umetnosti.
Iako u stvarnosti nisu onako bajkovite kakvima ih turisti zamišljaju pre dolaska, plaže „ostaju" najpopularnija mesta ovog grada.


4.jpg


U netaknutoj prirodi

Za one koji žele da zavire i van gradske zone, idealno mesto je 190 km udaljeno letovalište Buzios. Smešteno je na izuzetno razuđenom poluostrvu koje krasi preko dvadeset plaža sa finim peskom, kristalno čistom vodom i bujnom vegetacijom. Ovo živopisno ribarsko mesto, rustične arhitekture, počelo je da se razvija početkom šezdesetih godina, a danas predstavlja jedinstveni sklad netaknute prirode i odlične turističke ponude budući da nudi mogućnosti za potpuno uživanje - kupanje, sunčanje, ali i krstarenja brodom ili katamaranom.


Uostalom, ovde ćete sigurno videti brojne tamnopute lepotice izvajanih tela koje su vremenom postale zaštitni znak karnevala u Riju i imati najbolju mogućnost da se besplatno zabavite na javnom mestu. Naime, na nekoj od 23 plaže u svakom trenutku možete naići na zabave otvorenog tipa, gde na stotine ljudi spontano hvata ritam sambe, rumbe ili popularne muzike. Kopakabana, Ipanema, Botafoga, Flamenga i ostale plaže posebno sijaju u novogodišnjoj noći, kada se lokalno stanovništvo obučeno u belu odeću okuplja na plažama.
Svaka od plaža ima svoju prepoznatljivu šaru na šetalištu, a na Kopakabani su to talasasti pločnici. Dok preko dana tuda jure mladi na biciklima, rolerima i skejtbordovima, uveče ova šetališta postaju otvoreni sajmovi sa tezgama na kojima se prodaju zanimljivi suveniri, garderoba i nakit.


ŠTA JOŠ VIDETI?


5.jpg


Šuma Tijuca koja se smatra najvećom gradskom šumom na svetu. Leži u podnožju Korkovada i predstavlja nacionalni park sa brojnim vodopadima, šumskim stazama i rezervatima egzotičnih ptica i životinja.


6.jpg


Botanička bašta u blizini elitnog kvarta Leblona. Broj posađenih vrsta u njoj broji oko 5.000 primeraka tropskog rastinja, a najimpresivniji prizor pruža drvored od 134 kraljevske palme.


7.jpg


Lokalni hipi vašar, koji se nedeljom održava na trgu Osorio, poznat po prodaji brazilskih amajlija.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Šoping u zatvoru

Šoping u zatvoru

Pare se mogu napraviti i u nekadašnjim zatvorskim ćelijama, kako su to uradile gradske vlasti Resifea, trećeg po veličini grada Brazila

Zatvor-resife2.jpg
Unutrašnjost zatvora pretvorebna u Resifeu u Brazilu

Specijalno za „Politiku”

Brazil nije samo Rio de Žaneiro. Posle pet dana plovidbe Atlantikom, Resife je bio prva luka Brazila. Prestonica države Pernambuko, na severoistoku Brazila, gotovo je četvoromilionski grad. „Venecija Brazila”. Na šest kilometara od centra je pitoreskna Olinda. Grad kao šareno gnezdo, na brdašcu, odakle puca pogled na Atlantik. Pod zaštitom je Uneska. Grad-muzej, uskih krivudavih uličica, sa benediktinskim manastirom iz 16. veka, katedralom, pjacetama, kućama i kućicama koje vrište od boja, majstori rezbarije i grnčarstva rade na trgovima, grad čuvenog karnevala koji vole više i od onog u Riju. Nije se, kažu, komercijalizovao. Nigde ljudi osim turista, uveče je kažu mnogo življe u restoranima.
Posle onolike vode, prija tvrdo tlo pod nogama. Vodič, slatka Brazilka, od upeklog sunca štiti se kišobrančićem-suncobrančićem, veselih duginih boja LGB populacije. Tih duhovitih suncobrana, kao za decu, ima samo u Olindi. To je njihov trejd mark. Olinda („O, kako lepa”, prevedeno na srpski) bio je glavni grad, sada je grad-muzej, meka turista, raspusnih karnevala.
Resife je metropola. Neobična. „Resife” na portugalskom znači „greben”. Ti kilometrima dugi koralni grebeni protežu se na stotinak, pa i pedesetak metara od obale i peščanih plaža. Štite obalu od talasa. Ali ne i od ajkula! Od pre deset godina toliko ih se namnožilo da je zabranjeno surfovanje i bilo kakav sport van grebena. Na svakih stotinak metara su velike table sa slikom ajkule i upozorenjem. Nije prijatno ni da šetate obalom, pod palmama, sa pogledom na ajkule, makar i na bilbordu. Baš jezivo. Ipak, plaža ima romantični naziv Praija de boa vijagena, što znači „Plaža lepog putovanja”. Najbogatiji su baš tu podigli vile i moderna zdanja sa luksuznim apartmanima. Fensi restorani i ludi noćni provod. More toplo, a i vazduh. Nikad ispod 27 stepeni. Tako, cele godine. Cele godine se i nešto slavi, karnevali, procesije, muzika i veselje. Mešavina afrozvuka i sambe. Sirotinja je skrajnuta sa Boa vijagene, iako smo, izlazeći iz autobusa, gotovo nagazili čoveka-psa! Ljudsko biće, četvoronoške se vuče po asfaltu. Prosjak, ili – božji čovek?
Grad osvaja obale dveju reka, stakato zvuka, Kapibaribe i Beberibe. Vodu premošćavaju romantični mostovi, više nalik onim u Sankt Peterburgu, negoli venecijanskim.
Odlazimo na najbizarnije mesto: Kasa de kultura. Ta „Kuća kulture” je – bivši zatvor! Duž ulica, i u parkovima, brojni spomenici žrtvama vekovne represije i mučenja. Resifljani su buntovnog duha. Tu je kolevka profesionalne vojske Brazila! Buntovnici i vojnici, ali i umetnici. Brojne radionice keramike, rezbarstva, slikarstva, ručnih radova. Najpoznatiji umetnik Francisko Brenand, pa toliki anonimni grnčari i nadaleko čuveni rezbari. Strast za životom. Eros i tanatos. Žabe ili kornjače, u glini, majolici ili drvetu, sve je nadahnuto erosom, putenošću.
Zatvor je u samom centru starog grada. Izgrađen pre više od jednog veka. Prolazimo pored stražarskih kula i dugačkih zidina. Nijedan zatvor nije isti, iako je – zatvor, zatvor. Onaj u Alkatrazu čuva sećanje na svoje slavne stanare, likove poput Ala Kaponea, ovdašnji nam nisu poznati. Oba su atrakcije za turiste, onaj u zalivu San Franciska je veća, svetska atrakcija. Oko Alkatraza je Pacifik prepun ajkula, oko ovog, u Resifeu – nepregledni park. Bekstvo je bilo gotovo nemoguće. Dugi hodnici sa ćelijama, rešetke, beton i metal na sve strane.
Od 1976. zatvor je promenio namenu. U njegovim ćelijama sada su butici. Iznad ulaza u svaku autentične pločice sa brojevima ćelija. U njima svoje radove i rukotvorine prodaju zanatlije i umetnici. Ipak, nema one radosti kupovine. Nekako je mučno. Lebdi duh onih paćenika. Ve-ce je autentičan, zatvorenički, memla duž hodnika sa rešetkama... Zidovi oslikani muralima, očigledno novijeg datuma. Kupujem ručno oslikanu šolju za kafu. Umesto brazilskih reala, dajem 20 dolara. Može. Vraća mi kusur u dolarima, iz duboko skrivenog džepa. Jer, to je zabranjeno.
Resife ima i moderni šoping centar, drugi po veličini u Brazilu. Ipak, nijedan grad u svetu nema šoping centar u – bivšem zatvoru. Novac je čudo!!!

Mirjana Radošević

Objavljeno: 01.03.2011.
Izvor: Politika



 
Član
Učlanjen(a)
10.05.2010
Poruka
2.064
Vreli mart uz karneval u Riju

Iako je juče (4.3) gradonačelnik Rija predao ključeve maskoti karnevala, Momu, zvanične "samba bahanalije" počinju danas (5.3). Očekuje se da će do kraja karnevala (8. marta) Rio posetiti preko 750.000 ljudi.​

13456392264d724026400eb503102418_orig.jpg

Zvuci sambe odjeknuli su ulicama Rio de Ženeira dan pre zvaničnog početka karnevala (5. mart). Kralj Momo, mitska figura koja upravlja tim haosom šarenila već je od gradonačelnika dobio ključeve grada.

On je otelotvorenje Karnevala, zakrivljenog delića univerzuma gde stvari odstupaju od uobičajenog reda: muškarci su žene, siromašni su kraljevi, pravila postoje zaista da bi se kršila i svako pronalazi svoj način da provede nekoliko dana katarze.

Ove godine očekuje se preko 750.000 posetilaca, što turista, što Brazilaca koji su već popunili sto odsto kapaciteta hotela u ovom vedrom gradu.

Zabava tek počinje

3744793824d7240267e010267738118_v4%20big.jpg

Ove godine će se na ulici naći 424 ulična benda. Oni i nekoliko nedelja pre karnevala paradiraju gradom, ali zvanično karneval traje pet dana.

Još od 1930. karneval svake godine otvara kralj Momo. Tada su jednog prilično džangrizavog sportskog novinara kolege naterale da se prošeta ulicama u oskudnom karnevalskom kostimu kako bi osetio praznični duh.


Donedavno je glavni uslov da se osvoji ta počasna titula bila da pobednik bude teži od 150 kg, ali je takav propis ukinut zbog porasta broja gojaznih i obolelih od dijabetesa.

Za razliku od venecijanskog karnevala, u Riju se sve događa na ulici, pa je stoga sve i besplatno.

Istorijat

Karneval u Riju zvanično uvek počinje u subotu a završava se na Debeli utorak, 40 dana pre početka Vaskršnjeg posta.

Obično se održava u februaru, najvrelijem mesecu na Južnoj polulopti.

Tradicija karnevala u Riju se naselila zajedno sa portugalskim osvajačima 1850.

Međutim, narod je brzo izmenio „pravila” i uneo jedinstvene elemente afričke i kulture južnoamerčkih Indijanaca, a tokom karnevalskih dana i robovi su bili slobodni.

Do kraja 18. veka uvedene su nove aktivnosti. Ljudi su se ne samo oblačili u atraktvne kostime, nego i izvodili posebne plesne koreografije u pratnji čitavih orkestara.

Do početka 20. veka uglavnom se svirala evropska muzika – polke, valceri, mazurke i škotske igre. Tada je na scenu stupila radna klasa sačinjena uglavnom od Brazilaca afričkog porekla, Roma, Rusa, Jevreja i Poljaka i unela svoju muziku i ritam u duh Karnevala.

Uglavnom su se grupisali u centru Rija, zemlji koju bogati nisu želeli, brdima i močvarama iza pristaništa koja su nekada bila poznata kao “Mala Afrika”.

Parade su prekinute tokom Drugog svetskog rata, a ponovo počele 1974. Od tada se održavaju u Aveniji Rio Branko.


Karneval je prešao dug put od „zabave za robove” do jednog od najvećih proslava na svetu.

Danas mnogi žarko žele da zaigraju na Sambodromu, posebnoj pisti u centru Rija gde se održava plesno takmičenje.

Na hiljade dolara troši se na kostime koji više otkrivaju nego što sakrivaju i koji daju posebnu lepotu ionako atraktivnim tamnoputim Brazilkama.

8316913064d724026bbd55683128118_v4%20middle%202.jpg


Škola sambe

Zvezde karnevala su „majstori svog zanata”, šampioni sambe. Oni su grupisani u takozvane škole sambe, koje mogu biti prave škole ili prosto skup entuzijasta iz komšiluka koji žele zajedno da se predstave na paradi.

Takmičenje škola je zapravo klimaks celog festivala. Svaka od njih odabira temu i pokušava da je opiše svojom koreografijom pod budnim okom „kraljice” čiji je zadatak da privuče što više ljudi da podrže školu.

Nije sve tako sjajno...

Ovogodišnjoj proslavi prethodio je niz nesrećnih događaja. Sve je počelo pre mesec dana kada je izbio požar u Muzeju karnevala i jednoj školi sambe gde su se pravili kostimi za slavlje. Tom prilikom izgorelo je 8.000 maski i kostima.

Nedugo potom, jedna žena je poginula kada je pala sa kamiona sa ozvučenja u toku priprema za karneval. Osam dana kasnije u ruralnom delu grada pali su električni vodovi na ljude koji su igrali na ulici. Ovaj nemili događaj odneo je 16 života.

Žrtve su oplakane, ali karneval nije otkazan.



Izvor:B92
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Rio de Žaneiro: Nekoliko besplatnih tajni

Rio de Žaneiro: Nekoliko besplatnih tajni

Raskošan, šaren, strastven, brz i pun tajni, Rio de Žaneiro bez sumnje jeste jedan od najuzbudljivijih gradova sveta. Evo nekoliko saveta kako da ga upoznate ne trošeći mnogo novca.


1.jpg
Pogled sa vrha Tižuke (Beta/AP)


Najlepša i najjeftinija avanturistička poslastica je nacionalni park Tižuka (Parque Nacional da Tijuca). Na više od deset hiljada kvadratnih metara prostiru se gradska pluća, komad raja presečen brojnim stazama pogodnim za pešačenje. Odvojite jedan dan za uživanje u ovom rezervatu prirode, popnite se na vrh nekog od okolnih brda i uživajte u magičnom zalasku sunca. Shvatićete zašto Rio zovu čudesnim gradom (Cidade Maravilhosa).

2.jpg
Praia Vermelha (Beta/AP)


Najpoznatija plaža u Riju jeste čuvena Ipanema, ali to ne znači da bi trebalo da sunčane sate provodite isključivo na njoj. Upustite se u avanturu otkrivanja manje popularnih peščanih dragulja kao što su plaža Arpoador ili “Praia Vermelha”, takozvana crvena plaža.

3.jpg
Parque Lage (Beta/AP)


Jedna od glavnih atrakcija ove brazilske metropole je gradska botanička bašta. Međutim, podjednako raskošan je i park “Parque Lage” u koji možete ući besplatno. Oduševiće vas svojom ukroćenom divljinom, brojnim drvenim mostićima i vegetacijom na kojoj mogu da mu zavide brojni nacionalni parkovi i rezervati širom sveta.

4.jpg
Pedra do Sal (Beta/AP)


Samba i Rio oduvek idu ruku pod ruku, pa ne propustite priliku da uživate u ovim zaraznim ritmovima. Nije potrebno da izdvajate novac za posebne klubove kada odličnu zabavu, ako ne i najbolju, možete pronaći na ulicama grada. Posetite trg “Pedra do Sal” i prepustite se uzavrelim ritmovima. Na pomenutom mestu često se okupljaju mladi željni muzike i plesa. Tu su i brojni instruktori iz okolnih škola sambe pa neretko možete dobiti i besplatne časove za početnike.

Izvor: B92




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
VIDEO: Rio de Žaneiro kakav još niste videli!

Video o Rio de Žaneiru, koji je napravio fotograf Džo Kapra, sastavljen je od snimaka, pravljenih u visokoj rezoluciji.

PdutBTP.jpg


- Svaka slika koja se vidi u snimku je minimalno obrađena. Kompresija h264 zaista “ubija” dosta finih detalja. Smanjenje šuma nije rađeno ni na jednoj fotografiji u videu, jer sam pokušao da kadrove držim što je moguće “sirovijim”, objasnio je fotograf.

Kako izgleda neverovatna rezolucija 10k možete pogledati u video snimku:


(Vestionline)
 
Natrag
Top