Bogata obala

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Bogata obala


Ekskluzivno za RTS, iz Brazila piše Vladimir Stanković.

Četvrta utakmice osmine finala, drugi put penali, dve drame u finišu i nova stranica istorije Mundijala: posle Kolumbije prvi put među poslednjih osam je i Kostarika. Malo je falilo da uspeh „amerikanaca" bude potpun, jer je Meksiko vodio protiv Holandije do 88. minuta, ali je fudbal još jednom režirao dramu, nagradio upornost Holanđana koji se nisu predavali do kraja i surovo kaznio Meksikance koji su bili na pragu ponavljanja uspeha iz 1986. kada su sa Borom Milutinovićem na klupi bili u četvrtfinalu i ispali od Nemaca posle penala. Ako je prolaz Holanđana, makar i uz dozu sreće, očekivan, junak dana je Kostarika. Mala centralnoamerička država sa nepunih pet miliona stanovnika nastavlja podvige. Prvo je pobedila Urugvaj i Italiju, igrala nerešeno sa Engleskom i sada, posle penala, eliminisala i Grčku. Grci su drugi put bili nadomak čuda, jer su grupu prošli u nadoknadi vremena, sada su izjednačili u dodatnom vremenu ali su na kraju bili slabiji sa linije penala. Heroj meča bio je golman Kejlor Navas koga gledam u španskoj Primeri. Prvo je čuvao gol Albasetea u sezoni 2010/11, a onda je prešao u Levante.

CR.jpg

Između eliminisanog Meksika i prošle Kostarike zajednički imenitelj je, opet, Bora Milutinović. On je 1990. odveo Kostariku do osmine finala, ali je sada pod vođstvom kolumbijskog trenera Horhe Luis Pinta taj uspeh nadmašen. Pinto je već bio selektor „Bogate obale", što je prevod imena ove zemlje, s tim što se u originalu piše sa dve reči: Costa Rica. Kostarikanci su, uglavnom, imali strane selektora, pored Bore Milutinovića najpoznatiji su bili Kolumbijaca Fransisko Maturana (1998/99), Amerikanac Stiv Sampson (2003/04), Argentinac Rikardo la Volpe (2010/11).

Titani!

Najpoznatiji fudbaleri Kostarike poslednjih godina bili su Paulo Vanćope, strelac 45 golova za reprezentaciju. Igrao je za Derbi Kounti, Vest Hem Junajted, Mančester Siti, Malagu, Rosario Sentral, F.K. Tokio... Karijeru je završio 2009. u Sport Eradijano u kome je 1994. i počeo. Dva gola više od njega, ali na 40 utaklmica više (113) dao je Rolando Fonseka koji je 1996. igrao za Panatinaikos, ali je najveći deo karijere proveo u domovini, Gvatemali, Meksiku i Kolumbiji. Mnogi će se setiti i Ernanan Metforda koji je blistao u Italiji 1990, a kasnije (1994) poneo dres Dinama iz Zagreba, Rapida iz Beča, Rajo Valjekana, Fođe, Paćuke i Leona u Meksiku. Tokom 2007/08. bio je selektor Kostarike.

Kostarikanci su stigli u Brazil kao drugi na heksagonalnom turniru zone KONKAKAF (Severna i Srednja Amerika). Plasman u četvrtfinale Mundijala daleko je najveći uspeh fudbalera ove zemlje, daleko veći od nekoliko solidnih rezultata u regionalnim kupovima i prvenstvima.

Većina igrača nastupa za inostrane klubove, protiv Grčke isključeni Oskar Duarte je član Briža, trojica igrača su iz američke profi-lige, trojica igraju u Norveškoj, Kempbel u Grkčoj, Brajan Ruiz u Holandiji, Marko Urenja u Rusiji, Junior Diaz u Nemačkoj, Bolanjos u Danskoj... Zajedno su ispisali istoriju, a svoju domovinu, „Bogatu obalu", učinili bogatijom za jedan veliki sportski uspeh koji je u zemlji izazvao neopisivu radost. Pogledah naslovnu stranu lista Nasion. Jedna reč sve kaže: Titani! A mnogi su mislili da će biti „Titanik"...

Amerikanci ili Evropljani?

Već sam se bavio „fudbalskom geografijom" i zaključio da Evropljani imaju male šanse da prvi put trijumfuju na američkom tlu, ali sve ima prvi put... Evropljani su imali sreće da u osmini finala izbegnu međusobne duele tako da bi, ako u preostale četiri utakmice pobede, mogli da imaju pet predstavnika u četvrtfinalu, mada Švajcarska svakako nije favorit protiv Argentine. Maksimalan broj južnoameričkih ekipa je tri (ako prođe Argentina) ili „sveameričkih" pet, ako se Kostariki pridruži SAD.

Evo kako je na posleratnim mundijalima izgledala kontinentalna deoba mesta u četvrtfinalu:

1954: Evropa 6, Južna Amerika 2 (prvak SR Nemačka)

1958: Evropa 7, Južna Amerika 1 (prvak Brazil)

1962: Evropa 6, Južna Amerika 2 (prvak Brazil)

1966: Evropa 5, Južna Amerika 2, Azija 1 (prvak Engleska)

1970: Evropa 4, Jućna Amerika 3, Severna Amerika 1 (prvak Brazil)

1986: Evropa 5, Južna Amerika 2, Severna Amerika 1 (prvak Italija)

1990: Evropa 6, Južna Amerika 1, Afrika 1 (prvak Nemačka)

1994: Evropa 7, Južna Amerika 1 (prvak Brazil)

1998: Evropa 6, Južna Amerika 2 (prvak Francuska)

2002: Evropa 4, Južna Amerika 1, Severna Amerika 1, Afrika 1 , 1 Azija (prvak Brazil)

2006: Evropa 6, Južna Amerika 2 (prvak Italija)

2010: Evropa 3, Južna Amerika 4, Afrika 1 (prvak Španija)

*1950, 1974,1978 i 1982. nije bilo klasičnog četvrtfinala.

Dakle, Evropa je imala 65 četvrtfinalista, Južna Amerika 23, ali je odnos titula samo 7:5 za Evropljane. Mnogo važnije od statitistike i istorije su igrači. I na tom planu južnoamerikanci su trenutno jači. Imaju Mesija, Hamesa Rodrigeza, Nejmara...

PS

Videh da je jučerašnji tekst, vezan za pravilan izgovor imena kolumbijskog fudbalera, izazvao malu polemiku među posetiocima sajta. Njegovo ime piše se „James", ali se, shodno španskoj ortografiji u kojoj naše „j" odgovara našem „h" izgovara Hames. Upravo zbog fonetskog principa srpskog jezika važno je znati kako se nečije ime izgovara, a ne (samo) kako se piše u originalu da bi „prevod" bio korektan. Često špansko ime je Jorge koje se u srpskom piše kao Horhe jer se i „g" u određenim situacijama (ispred „e" i „i" izgovara kao „h"). U španskom se za glas „j" koristi „y", pa se tako piše Yugoslavia, jer bi se u protivnoim, sa „j", izgovaralo kao „Hugoslavia". Talentovani Kolumbijac je, defintivno, Hames mada ga je, po onome što je do sada pokazao, možda bolje zvati „maestro".
 
Natrag
Top