Boban Petrovic i Zdravo

Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315

34616247144db98802f32a277838546_extreme.jpg


117514707644db987fe54a6064925291_extreme.jpg


Biografija

Titula poznatog beogradskog šmekera i mangupa krajem 70-tih godina, nesumnjivo sa pravom pripada Bobanu Petroviću. To je vrsta osobe koju je teško staviti u bilo kakve okvire na koje je ovaj grad navikao. Boban ili Bob, kako su ga prijatelji i poznanici zvali, svirao je klavir, igrao fudbal kao klinac u Zvezdi, radio kao disk džokej, bio vlasnik prvih diskoteka u gradu, pravio najbolje žurke tog vremena, družio se sa novinarom Pecom Popovićem, ali i sa „tvrdim“ gradskim momcima i uvek bio u pratnji dobrih „riba“.

Kasnije i sam počinje da snima ploče, i tako uvodi fanki i disko fazon u glavni grad. Napisao je autobiografsku rokenrol knjigu Rokanje i na kraju otišao iz zemlje da bi se bavio biznisom. Takvu vrstu biografije naše podneblje teško može da podnese. U Beogradu si sedamdesetih i osamdesetih mogao da budeš samo roker, šminker ili seljak. Talentovan na mnogo načina, Boban Petrović se oprobao u različitim delatnostima i, uglavnom, u svemu bio i uspešan. Kada mu je glavni grad postao tesan, otišao je na Zapad i tamo ostao. Trenutno živi na relaciji Marbelja-London-Njujork.
Na neki način, posredno, i dalje je u muzičkim vodama. Protekle decenije njegovo ime bilo je potpuno zaboravljeno. No, u poslednje vreme ponovo kruži gradom. Pesma Prepad sa albuma Žur je zahvaljujući emitovanju na radiju B92, dobila novu mladost u nekim gradskim klubovima. Svi uz nju igraju, svi poznaju tekst pesme, ali je većina uglavnom zbunjena, jer malo ko zna o kome se radi. Pesma Prepad nosi zarazni n amomente neobjašnjivi optimizam. Izgleda da konačno više nije sramota da neko peva o muvanju „riba“, jer, zaboga, to je još od novog talasa u urbanom miljeu ovoga grada najčešće ozbiljan blam i sramota. Njegova „žvaka“ je i dalje opčinjavajuća i zavodljiva. Priča u lavinama reči, leteći sa teme na temu, uzimajući retke pauze za vazduh... ovo je samo mali deo toka njegovih misli...

Kako je to sve počelo...

„Ja sam stalno bio u kontaktu sa muzikom, jer sam već u 6. godini života dobio prve ploče i gramofon. Dobio sam Elvisa, pa Luj Primu - ’’Bonasera sinjorina’’, zatim Hari Belafontea... Znam da sam sav ushićen stavljao zvučnik od gramofona na prozor da bi i ostala deca mogla da čuju tu muziku. Inače sam od malena imao neku gitaricu koju su mi kupili roditelji, sa nekih, možda 6-7 godina, i u početku sam je ’’zlostavljao’’ 24 sata dnevno. Međutim, u istom momentu sam nekako zavoleo fudbal i onda je ta želja za igrom prevladala. Provodio sam sve više i više vremena sa loptom, a sve manje sa gitarom i u međuvremenu se muzika malo izgubila. Kad sam negde u 15-16 godini počeo više da izlazim po igrankama i matineima (Dom omladine, Gradski podrum), onda sam joj se vratio, a i usput sam slušao kao i svi Radio Luksemburg. Već u tim godinama počeo sam aktivno da radim kao disk džokej po nekim diskotekama, pa sam kasnije avanzovao u nekog ko je vodio čitav biznis u tim diskotekicama. Bila je jedna u Pančevu, pa onda u hotelu “Šumadija” na Banovom brdu. Sa 18 već sam bio komandant parade u ’’Šumadiji’’ i bio sam pun sebe, sav ushićen - ja kao gazda! Međutim, šou su vodili neki lokalni bilderi, u tom momentu moji drugovi, koji bi uzimali lavovski deo tog novca koji bi se zaradio na piću i ulaznicama, a meni je bilo važno da promovišem muziku i da posetioci igraju do ludila...Malo je, recimo, poznato da sam pomogao Oliveru Mandiću da krene sa svojom karijerom, jer je prvi put svirao kod mene u diskoteci. Sve to je bilo u domenu moje želje da zabavim auditorijum.

U vreme kad sam bio disk džokej i kad su prve diskoteke počele da niču, posle Laze Šećera i dole onog podruma u Ateljeu 212, u njima su odzvanjali zvuci grupe Free ili Mountain… uglavnom sve je nekako vuklo ka roku. Malo kasnije se stvar promenila i počelo više sa tom nekom crnom muzikom. Znam da sam besomučno puštao Curtisa Mayfielda ’Move On Up’ i kasnije njegovu muziku iz filma ’Shaft’… pa onda prve singlove ’Kool & The Gang’ - onda su imali hit 'Jungle Boogie', neki instrumental, pa su tu bili Steely Dan - koji su posle otišli u neki jazzy manir. To su bile neke stvari koje sam voleo da puštam, uživajući pri tom da gledam posetioce koji su besomučno igrali… U isto vreme sam kod kuće svirao klavir, pa sam krenuo malo ozbiljnije, počeo da pravim svoju muziku, pa sam pisao i neke tekstove koji su mi prilično lako išli od ruke…Sve se to dopalo nekim ljudima i onda sam rešio da napravim grupu koja se zvala Zdravo. Bili smo rodonačelnici tog nekog fanki ili polu-disko zvuka, čak se i naš drugi singl zvao Disko je prava stvar. Prvi naš singl Meteorologija, na prvi pogled je bila kao jedna naivna stvar, a napisao sam je jer me je nerviralo što su svi stalno nešto predviđali i stalno su grešili: metereolozi, političari... Onda sam napravio tu stvar koja je prvo trebalo da se zove Prognozeri, ali da me ne bi zabranili ispalo je Meteorologija. Ona je bila veliki hit i znam da smo skinuli Bijelo Dugme sa prvog mesta tadašnjeg Diskomera na Studiju B.“

Žurevi

"Znam da kad smo pravili te koncerte, mi smo u stvari pravili žureve. Uvek sam išao za tim da se pravi zabava, gde mi malo sviramo da ne davimo ljude i onda neki disk džokeji, manekenke, ludilo... Multimedijalna zabava je uvek bila u pitanju a mnogo manje klasičan koncert, jer sam hteo da sve izgleda kao da sam napravio žur, a pravio sam mnogo žureva i po kućama, i po stranim diplomatskim predstavništvima. Pazi, klinci sinovi ambasadora imali su dobre kuće, pa kad roditelji odu na odmor u svoje zemlje, oni ostanu sami i mi rasturimo kuću i to ludilo traje 10 dana bez prestanka. Sećam se da je čest gost mojih žurki bio Goran Bregović, pa Aleksandar Mandić - reditelj koji je režirao neke moje spotove, pa moji drugari Bojan Maljević i Maksa Ćatović, voditeljke sa televizije, glumci, razni umetnici, slikari kao, recimo, Sava Travanov... Svaki od tih žureva je bio kao neka vrsta hepeninga koji je imao za cilj da se skupi što više ljudi, kako bih to najbolje definisao - ljudi sa stilom.
Na albumu ’Žur’ postoji pesma ’Svetski osmeh’ i ja tu dajem formulaciju šta je za mene žurka: mnogo ljudi, puno buke i dugi prsti - jer stalno neko nekom nešto objašnjava i onda od svega samo vidiš samo duge prste, i naravno - svetski osmeh. Svetski osmeh je sublimacija moje ideje žura. Masa tih osmeha bili su mi duševna hrana i što bih ih više upijao osećao sam se sve bolje... Znaš, kao uspevao sam da napravim nešto da učinim te ljude srećnim. Sve sam to onda posle prebacio i na muziku,onda kad smo išli po zemlji po nekim halama i pravili žureve... Krenemo velikim američkim autobusima koje je Jugoturs uvozio i onda ja futuristički uletim u taj autobus sa gomilom ludaka - moja grupa sa jedno 10 manekenki i po 2-3 disk džokeja, pa tu neki video bim, pa neki piratski fimovi...Tu sam vodio neke erotske pesnikinje: bila je neka Mira koja je na radio Kragujevcu ujutru recitovala, pa dođe stotinak ljudi ispred radija da je vidi jer ih je kompletno napalila...Tako smo prošli skoro sve hale po Srbiji".

O novoj mladosti Žura

“Presrećan sam zbog toga jer je ta muzika pravljena da ostane. Kada sam je pravio, bilo da su to balade ili pesme za igru, pravio sam ih sa željom i unutrašnjim osećanjem nečega što sam ja doživeo ili bih voleo da doživim. Taj album ’Žur’ je stvarno napravljen iz srca i iz duše, iz iskustva nekog suludog, a to je bio odraz jednog vremena ...Danas kad sretnem nekoga po svetu suludo uobraženog Amerikanca i krenem da mu objašnjavam kako je Kalifornija sedamdesetih bila u Beogradu, a ne u Kaliforniji, on me gleda bledo: ’’...Kako? A Beach Boys? A surfovi*?’’, a ja mu na to kažem da su se oni tamo već tada ubijali radeći, a mi ovde smo imali mnogo više vremena da se dobro zezamo, a pri tom bez ikakvog veličanja političkog sistema koji nam je to omogućio, jednostavno se desilo da smo imali mogućnost da dođemo do para. Sad ako bi me neko pitao kako i zašto ne znam,ali maltene smo svi mogli da dođemo do nekih para.
Znam da su Jugotursovi čarter letovi za London, Pariz, Rim, bili po dva-tri meseca unapred rasprodati, znam da je rulja bila obučena bolje nego londonski Carnaby Street kojim sam prolazio, znam da su gliseri i čamci šibali po Savi,a pri tom su svi bili nešto ne mnogo zauzeti, svi su imali vremena i za sport i za zezanje. Kao, gde ćemo večeras, da li ćemo u Resnik? U gradu tada nisu dozvoljavali da se pravi gužva posle 24h, pa su se ovi dosetili tamo u tim predgrađima i napravili neke diskoteke koje nisu bile najreprezentativnije, ali u principu je moglo da se ostane do ujutru...“

O Beogradu 70-tih

„Sva ta mešavina roka, hipi pokreta, a pri tom pare okolo i mogućnost da se sve to isprati sve što se zamisli, je donela neku kreaciju koja je sedamdesetih napravila Beograd centrom svetskog ludila. Ovo što sada vidim u Beogradu, a bio sam prošle godine, a dugo pre toga nisam bio, je da Beograd ima neviđenu atmosferu... Evo ja sam čas u Njujorku, čas sam u Londonu, ali taj neki osmeh i taj neki naboj ...Da li je to zbog toga što mi stalno nešto hoćemo da stignemo nekoga pa imamo taj neki optimizam, i ja sad razmišljam da definitivno mnogo češće budem u Beogradu i kad bi još mogao na neki način da vratim nešto od onoga što sam dobio od beogradske atmosfere... Kad prođem ulicom Strahinjića Bana, vidim da ima želje i ima motiva da se ljudi dobro zabave da se živi relaksirano, jedino imam utisak da celokupna situacija, ratovi koji su bili i ludilo koje se rodilo iz svega toga, sputavaju mlade ljude da budu pozitivniji i otvoreniji... Kad kažem mlade ljude ja sebe smatram mladim, još uvek sam u tripu i nemam nikakav problem sa godinama...“

Prepad

„Ta pesma je lično iskustvo, a ja sam od sadašnje supruge čak popio kutlaču zbog tog događaja. Ona baš nešto u Studentskom parku uzimala pesak za svoje saksije, a ja sam krenuo ka njoj, međutim zaustavio sam auto jer je neka ’’naslovna strana’’ krenula da ide uživo ulicom, tamo kod Prirodno-matematičkog fakulteta. Tu ja kao ’kolekcionar’ skočim i bez obzira na svu moju ljubav prema tadašnjoj devojci nisam baš mogao da propustim priliku. Ako se pojavi neko ko zavređuje stravičnu pažnju, moram da probam da uspostavim kontakt, bez želje da sa tom devojkom imam nešto konkretnije. Naravno da to moja tadašnja devojka nije mogla da shvati, jer je videla da sam zaustavio saobraćaj kod Studentskog parka, ostavio auto, istrčao i onda sam nešto u 15 sekundi ispričao toj devojci, budi bog s nama šta sam pričao...Kad sam kasnije došao do svoje devojke, onda je onako u mraku, sevnula ta kutlača po ramenu, zamalo da prestanem da sviram klavir...
Inače je u to vreme postojala je ekipa koja nije prezala da na jedan lep način priđe nekoj lepoj devojci, ili devojci koja se ističe nekom suludom garderobom... Da se na jedan fin način uspostavi kontakt u kome onda ne mora neminovno odmah da dođe do seksa, već u stilu: ’’Ima neki žur sad za vikend, pa ako hoćeš da dođeš da nam ulepšaš zabavu...’’, znači ti ljudi su prilazili i bez mnogo davljenja i gušenja pokušavali da uspostave kontakt i to gde bi drugo nego na ulici, jer ti je sad vidiš na ulici i ko zna kad kasnije u životu... Evo ovaj Blant* je napravio neku pesmu koja je bila prva u Americi, gde peva kako je sreo devojku na ulici i pita se kada će opet moći da je vidi i zna da je više nikada neće videti. Mislim se, kad nemaš hrabrosti da joj priđeš..., dobro on nije imao hrabrosti da joj priđe i napravio pesmu i pesma number 1, a ja sam prilazio i napravio sam ’Prepad’’koja nikad nije bila broj 1. ’Meteorologija’ je bila na prvom mestu, ali ako vi sad puštate ’’Prepad’’ posle toliko godina to je kao da je bila 3 puta number 1 odjednom...“

Ko je sve svirao na ploči Žur?

„Znam da su gostovali od Stjepka Guta i Slobe Markovića, pa do Bate Kovača, ljudi koji možda kada je u pitanju muzička potkovanost nisu imali baš najbolje mišljenje o meni, Međutim, kad bi ušli u studio i kad bi krenuli da sviraju svoju partituru, koju bi im ja neki način odsvirao na klaviru ili otpevao, pa kad bi se sve to složilo i smiksalo bili bi, znam vrlo dobro, šokirani kako sve to zvuči...
I stvarno u tom momentu je prvi put počela da se ta neka naša muzika vrti po diskotekama, naši disk džokeji, u tom momentu ja više nisam time bavio, znam da su mnogi puštali našu muziku uz koju je moglo da se igra kao uz Commodorse u tom momentu veoma popularne sa Lajonel Ričijem...“

Kako je nastalo 'Rokanje'...

„Tu knjigu sam napisao po nagovoru tadašnjeg direktora Književnih novina, Grade Veljkovića, koji je godinu dana slušao i skicirao neke naše razgovore po nekim kafanama, i onda je naložio Dragošu Kalajiću da me nagovori. Na kraju krajeva nije trebalo mnogo ni da me nagovara, jer je meni palo nekako na pamet da bi trebao da obnarodujem malo ta ludila neka koja su bila aktuelna, ne da bi podgrevao svoj ego, već da bi opet razonodio i uveseljavao auditorijum.
Tako da je taj roman napisan negde u roku od 2-3 meseca, i to uglavnom negde između 4 i 6 ujutru, kad bi se završile diskoteke, a pre nego što bi krenuo u neke dnevne aktivnosti.
Tad se nije uopšte spavalo, a poznat sam po tome da jedno 15 godina nisam spavao, nego vrlo hipi, gde se zateknem ili u nekom autu... Čak se dešavalo da stignem u Košutnjak gde mi roditelji i danas žive, pa kao tako umoran parkiram auto, krenem ka kući i odjednom nemam više snage i zaspim u travi. Onda sa prozora na prvom spratu, negde oko 7 ujutro kad se već razdanilo, majka šapuće ’’ Bobane, Bobane, ustaj videće te komšije. Kako sin profesora Beogradskog univerziteta da spava u travi?’’, a ja ne mogu da otvorim oko, a kamoli da dođem do prvog sprata... i tako bilo je malo spavanja a mnogo događanja...“

Šta sluša...

„Slušam svašta... evo trenutno slušam, recimo, ponešto od Coldplay i imam utisak da me ta muzika kada sam depresivan gurne u još veću depresiju, pa je onda jači izazov. Kod mene je to tako, ako sam depresivan daj da budem još depresivniji, pa ću posle da isplivam, ako sam srećan daj da budem još srećniji. Na r’n’b strani volim da čujem nešto od 50 Cent-a, pa onda Kanye West, i to više zbog bitova koje su krenuli da ćapišu iz 70-tih godina. Ovaj poslednji hit Kanye Westa je baš Curtis Mayfield skinut loop, pa je na njega odrepovano...“

Trenutno šta radi

„Do sada nisam hteo o tome da pričam, ali evo sada ću to prvi put i da kažem. Involviran sam u muziku jer moja ćerka Ana i ja imamo jednu nezavisnu izdavačku kuću koju je izdala 7-8 ploča. Inače je prva Jugoslovenka koja je ikada bila top 10 u Engleskoj, i to ne jednom nego dva puta, nisam hteo da to mnogo potenciram, ali ako posetite njen sajt (www.anaann.com) možete da čujete neke njene stvari gde sam i ja nešto producirao zajedno sa njom jer je ona mnogo muzički obrazovanija od mene. Trgla je na mene malo jazzy i hip-hopa, malo r’n’b, popa, pomešala malo i to mi zvuči dobro ...Imamo taj u studio u Marbelji, u Španiji gde živim, pa mi dođe ponekad pa ne izlazim iz studija, tako da sam u kontaktu sa muzikom baš dosta i uživam u tome da ponekad ’’pecnem’’ što ona poneki put prihvati, a vrlo često odbije


(svimarsnaples.com 2007)


Diskografija

Singlovi

Boban Petrović i Zdravo - Sugestivni Rok / Žalba (PGP RTB 1978)
Boban Petrović i Zdravo - 'Ajmo Na Žurku / Kuc - Guc - Štuc (Suzy, CBS 1979)
Goga, Boban i Zdravo - Moram (Suzy 1979)
Boban Petrović i Zdravo - Sa Tobom Crvena Zvezdo Ja Sam Jak / Balada O Šampiponu (Beograd Disk 1980)
Boban Petrović i Zdravo - Meteorology (ZKP RTVL 1981)
Boban Petrović - Prepad 2008 / Kandidati Mandati (Mascom 2008)

Albumi

Boban Petrović - Žur (ZKP RTVL 1981)
Boban Petrović - Zora (Diskoton 1984)
Boban Petrović – Žur (remaster bonus Automatik 2008)




 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top