Dałe
- Učlanjen(a)
- 04.10.2011
- Poruka
- 3.295
[h=2]Beograd: Porodica skočila kroz prozor, dečak kritično[/h]
Novosti
Supružnici Palko (51) i Ilanka Ponjiger (47), sa trogodišnjim sinom Milanom, skočili sa šestog sprata vojnog samačkog hotela u Batutovoj. Poginuli supružnici čekali 17 godina da dobiju dete. Palkova majka Suzana: Jadna moja deca
SUPRUŽNICI Palko Ponjiger (51) i Ilanka Ponjiger (47), sa trogodišnjim sinom Milanom, skočili su u utorak oko 12.45, sa šestog sprata vojnog samačkog hotela, u Batutovoj 21, Beogradu. Tu su kao raseljena lica živeli nekoliko godina.
Na lice mesta ubrzo je stigla policija i ekipe Hitne pomoći. Međutim, supružnicima više nije bilo pomoći. Njih dvoje su ostali na mestu mrtvi, a teško povređeno dete je prebačeno u Urgentni centar Klinično-bolničkog centra, gde se lekari bore za njegov život.
Policija je gotovo dva sata vršila uviđaj ispred zgrade hotela, gde se okupio i veliki broj građana. Na lice mesta ubrzo je stigla i vojna policija, koja je blokirala ceo kraj i ulazak u hotel. Tela supružnika su posle uviđaja odneta na sudsku medicinu radi obdukcije.
Šta je stvarni uzrok ove porodične tragedije utvrdiće istraga, kao i to kako se sve tačno dogodilo. Prema prvim informacijama, postoje dve verzije nemilog događaja. Prva kaže da je najverovatnije Palko, u trenutku neuračunljivosti, bacio prvo ženu, pa zatim sina kroz prozor šestog sprata, a onda i sam skočio. Druga verzija pak, koja je i prihvatljivija, jeste da je Palko, verovatno pod pretnjom oružjem primorao Ilanku da, sa detetom u naručju, skoči dole. Potom je skočio i on...
Komšije i stanari hotela bili su šokirani onim što se dogodilo. Nada Pavićević, predsednica Udruženja vojnih beskućnika, koja je i sama stanar ovog hotela, kaže da se porodica Ponjiger tu doselila pre više od pet godina.
- Palko je vojni penzioner, bio je kapetan prve klase ratnog vojnog vazduhoplovstva, sa službom u Sarajevu, Ljubljani, Slavoniji - priča predsednica. - Znam da je, svojevremeno, pričao kako nema tog pilota i aviona, koji je poleteo iz Rajlovca, a da ga prethodno on nije proverio i svemu naučio. Jedan divan i izuzetno obrazovan čovek, koji je stradao zbog nebrige države Srbije. Nažalost, zbog beznađa u kojem se našao, u smrt je poveo i suprugu i nevino dete, što moram priznati, nama zaboravljenim stanarima vojnog samačkog hotela, često padne na pamet, jer smo svi u bezizlaznoj situaciji.
Njihove komšije iz samačkog hotela samo u neverici vrte glavom.
- Bili su fini i tihi ljudi. Palko je imao psihičkih problema, ali nikada nije pravio probleme drugima, niti u hotelu bilo koga ugnjetavao. Nije uopšte bio nasilan! Nije znao da li je dan ili noć, nego je umeo u svako doba da uzme sam nešto da sređuje i čisti, da se nečim zanima.
Naša sagovornica kaže da joj je poznato da je socijalni, materijalni i stambeni status porodice Ponjiger bio loš:
- Živeli su od Palkove penzije, koja nije velika. Ilanka nigde nije radila. A dete je trebalo odgajati... To košta, kao i lekovi. Pre izvesnog vremena, porodica je od države zatražila finansijsku pomoć, u vidu kredita za stan. Međutim, odbijeni su. Ostali su da žive u sobi tri sa tri, sa zajedničkim kupatilom i ve-ceom, gde vode ima svaka dva ili tri dana i to samo po nekoliko sati. Mučili su se, kao i svi ostali stanari.
Osim toga, kako kaže predsednica udruženja, Palko je u poslednje vreme imao osećaj i da je oštećen i na nacionalnoj osnovi, zato što je Slovak i što je bolestan:
- Sve to se polako skupljalo u njemu. Muka, jad, bol, beznađe. I verovatno, kad više nije mogao, odlučio se na ovaj korak...
Ono što, međutim, najviše šokira stanare vojnog samačkog hotela, jeste zašto je Palko u smrt poveo i sina, kojeg je obožavao.
Slobodan Labus, penzionisani zastavnik prve klase i stanar ovog hotela već 20 godina, priča:
- Palko i Ilanka su više od 17 godina želeli da imaju potomke. Nije im se dalo. Onda su, pre četiri godine, odlučili da urade vantelesnu oplodnju. Nekako su sakupili tri hiljade evra, otišli u bolnicu u Novi Sad i posle devet meseci, rodio im se Milan. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Naročito se Palko, sada već u penziji, radovao nasledniku, kojeg je šetao u kolicima, učio da govori, hoda, za kojeg je živeo... A sad ovo da se desi...
Sa simsa prozora sobe na šestom spratu vojnog samačkog hotela na Zvezdari, u kojoj je živela porodica Ponjiger, ostala je da visi samo jedna mala crvena majica. Milanova.
Novosti
Supružnici Palko (51) i Ilanka Ponjiger (47), sa trogodišnjim sinom Milanom, skočili sa šestog sprata vojnog samačkog hotela u Batutovoj. Poginuli supružnici čekali 17 godina da dobiju dete. Palkova majka Suzana: Jadna moja deca
SUPRUŽNICI Palko Ponjiger (51) i Ilanka Ponjiger (47), sa trogodišnjim sinom Milanom, skočili su u utorak oko 12.45, sa šestog sprata vojnog samačkog hotela, u Batutovoj 21, Beogradu. Tu su kao raseljena lica živeli nekoliko godina.
Na lice mesta ubrzo je stigla policija i ekipe Hitne pomoći. Međutim, supružnicima više nije bilo pomoći. Njih dvoje su ostali na mestu mrtvi, a teško povređeno dete je prebačeno u Urgentni centar Klinično-bolničkog centra, gde se lekari bore za njegov život.
Policija je gotovo dva sata vršila uviđaj ispred zgrade hotela, gde se okupio i veliki broj građana. Na lice mesta ubrzo je stigla i vojna policija, koja je blokirala ceo kraj i ulazak u hotel. Tela supružnika su posle uviđaja odneta na sudsku medicinu radi obdukcije.
Šta je stvarni uzrok ove porodične tragedije utvrdiće istraga, kao i to kako se sve tačno dogodilo. Prema prvim informacijama, postoje dve verzije nemilog događaja. Prva kaže da je najverovatnije Palko, u trenutku neuračunljivosti, bacio prvo ženu, pa zatim sina kroz prozor šestog sprata, a onda i sam skočio. Druga verzija pak, koja je i prihvatljivija, jeste da je Palko, verovatno pod pretnjom oružjem primorao Ilanku da, sa detetom u naručju, skoči dole. Potom je skočio i on...
Komšije i stanari hotela bili su šokirani onim što se dogodilo. Nada Pavićević, predsednica Udruženja vojnih beskućnika, koja je i sama stanar ovog hotela, kaže da se porodica Ponjiger tu doselila pre više od pet godina.
- Palko je vojni penzioner, bio je kapetan prve klase ratnog vojnog vazduhoplovstva, sa službom u Sarajevu, Ljubljani, Slavoniji - priča predsednica. - Znam da je, svojevremeno, pričao kako nema tog pilota i aviona, koji je poleteo iz Rajlovca, a da ga prethodno on nije proverio i svemu naučio. Jedan divan i izuzetno obrazovan čovek, koji je stradao zbog nebrige države Srbije. Nažalost, zbog beznađa u kojem se našao, u smrt je poveo i suprugu i nevino dete, što moram priznati, nama zaboravljenim stanarima vojnog samačkog hotela, često padne na pamet, jer smo svi u bezizlaznoj situaciji.
Njihove komšije iz samačkog hotela samo u neverici vrte glavom.
- Bili su fini i tihi ljudi. Palko je imao psihičkih problema, ali nikada nije pravio probleme drugima, niti u hotelu bilo koga ugnjetavao. Nije uopšte bio nasilan! Nije znao da li je dan ili noć, nego je umeo u svako doba da uzme sam nešto da sređuje i čisti, da se nečim zanima.
Naša sagovornica kaže da joj je poznato da je socijalni, materijalni i stambeni status porodice Ponjiger bio loš:
- Živeli su od Palkove penzije, koja nije velika. Ilanka nigde nije radila. A dete je trebalo odgajati... To košta, kao i lekovi. Pre izvesnog vremena, porodica je od države zatražila finansijsku pomoć, u vidu kredita za stan. Međutim, odbijeni su. Ostali su da žive u sobi tri sa tri, sa zajedničkim kupatilom i ve-ceom, gde vode ima svaka dva ili tri dana i to samo po nekoliko sati. Mučili su se, kao i svi ostali stanari.
Osim toga, kako kaže predsednica udruženja, Palko je u poslednje vreme imao osećaj i da je oštećen i na nacionalnoj osnovi, zato što je Slovak i što je bolestan:
- Sve to se polako skupljalo u njemu. Muka, jad, bol, beznađe. I verovatno, kad više nije mogao, odlučio se na ovaj korak...
Ono što, međutim, najviše šokira stanare vojnog samačkog hotela, jeste zašto je Palko u smrt poveo i sina, kojeg je obožavao.
Slobodan Labus, penzionisani zastavnik prve klase i stanar ovog hotela već 20 godina, priča:
- Palko i Ilanka su više od 17 godina želeli da imaju potomke. Nije im se dalo. Onda su, pre četiri godine, odlučili da urade vantelesnu oplodnju. Nekako su sakupili tri hiljade evra, otišli u bolnicu u Novi Sad i posle devet meseci, rodio im se Milan. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Naročito se Palko, sada već u penziji, radovao nasledniku, kojeg je šetao u kolicima, učio da govori, hoda, za kojeg je živeo... A sad ovo da se desi...
Sa simsa prozora sobe na šestom spratu vojnog samačkog hotela na Zvezdari, u kojoj je živela porodica Ponjiger, ostala je da visi samo jedna mala crvena majica. Milanova.