Belgija

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Novogodišnja idila u Briselu

Novogodišnja idila u Briselu

B92 29.12.2009 10:31


Mnogi prodavci iz inostranstva izneli su svoje nacionalne proizvode, pa se na tezgama mogu naći predmeti, hrana i piće tipični za Kanadu, Rusiju, Sloveniju, Indiju, Kubu ili Maltu

Ukrašavanje ulica, trgova, dvorišta i stanova u Briselu božićnim i novogodišnjim motivima počelo je još krajem novembra i uveliko traje, a sneg koji se ne topi upotpunio je pretpraznični ambijent Brisela. Gradski festival Plaisirs d’Hiver (Zimska uživanja) na nekoliko lokacija ovde je otvoren od 27. novembra do 3. januara, a uz luna-parkove, klizališta i velike vrteške ide i prodaja praznične dekoracije koja uključuje ukrase za jelku, svetla i pirotehniku.

Vašarska, ili festivalska maršruta uvek je zakrčena turistima. Nezaobilazna tačka okupljanja je na Gran plasu ili Grote marktu, centralnom briselskom trgu pod zaštitom Uneska kojim dominira gotska građevina, Gradska palata. U vreme festivala zdanje je ukrašeno hiljadama sijalica i osvetljeno raznobojnim reflektorima, a igra svetla na srednjovekovnoj fasadi prilagođena je ritmu muzike koja dolazi iz ozvučenja. Ozvučenje je više jasno nego glasno, u sredini trga je ogromna ukrašena jelka koja menja boje, a bogat dekor posvećen je prikazu rođenja Isusa. Organizatori gradskog festivala naglasili su da sijalice koje su postavili štede energiju, kao i da je jelka planski posečena u belgijskim Ardenima.

Nedaleko od Gran plasa proteže se Božićna pijaca sa 240 zatvorenih tezgi koje zauzimaju trotoare i trgove u dvokilometarskom nizu. Pažnju posetilaca privlače ručno oslikani ukrasi, skulpture od žice i limenki, kape, rukavice, vrući specijaliteti, kokteli, sirevi, kuvano vino i stara izdanja dnevnih novina i časopisa. Najživlje je na Ribljoj pijaci, gde se vrti veliki svetleći točak za panoramsko razgledanje Brisela.

Mnogi prodavci iz inostranstva izneli su svoje nacionalne proizvode, pa se na tezgama mogu naći predmeti, hrana i piće tipični za Kanadu, Rusiju, Sloveniju, Indiju, Kubu ili Maltu. Počasni gost festivala ovoga puta je Mongolija koja je svoje proizvode izložila u tradicionalnom šatoru za razliku od drugih koji su smešteni u tipskim drvenim kućicama.

Na velikom klizalištu na Ribljoj pijaci prošle godine je bilo 45.000 posetilaca tokom festivala. Đaci klizaju po ceni od tri evra na sat. Slična svetkovina traje i na Trgu Flaže, jednom od najvećih u Briselu, gde su razapeta dva ogromna šatora u kojima porodične manufakture nude švajcarske sireve, ostrige i šampanjac, alpsku goveđu pršutu, kao i svakojake ukrase i predmete za kuću. Okolina Flažea u kojoj živi pretežno nehrišćansko stanovništvo takođe je bogato ukrašena lampionima i zvezdama.

Organizovani doček Nove godine na Gran plasu i ostalim velikim trgovima neće izostati, ali ako potraju sneg i hladnoća pitanje je koliko će ljudi izaći na ulice da nazdravlja uz šampanjac. Verovatnije je da će ostati u okolnim klubovima i restoranima koji nude novogodišnji doček po cenama od 25 do 50 evra.

Pretpraznična groznica uselila se i u briselske prodavnice, umetničke galerije, knjižare i turističke agencije. Na sve strane odjekuju specijalne ponude, popusti i posebne pogodnosti kupovine. Prodavci u Briselu dobili su dozvolu da tri puta otvore radnje i nedeljom tokom praznika. U knjižarama kažu da su bestseleri decembra izdanja kuvarskih recepata, što obećava dobru prazničnu gozbu.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Brisel: Vreme uživanja

Brisel: Vreme uživanja

B92 10.01.2010 13:02


Ko bi sem Šreka, pored onolikih evropskih prestonica, poželeo da živi u Briselu, gradu čije ime prevedeno sa staroholandskog znači "dom u močvari"?

Iako je na pola puta između Amsterdama i Pariza, Brisel nema ni "š" od pariskog šarma, ni "k" od amsterdamskih kofi-šopova, nema čak ni reku (nekad je imao, ali su je zatrpali). Zato ima dvesta kišnih dana u godini, lošu infrastrukturu i (posle Pariza) najveću muslimansku populaciju u Evropi. Pored toga, ima armiju evrokrata koji u Briselu žive kao Marsovci, danju u staklenim kulama evropskih institucija, a uveče u irskim pabovima i etničkim restoranima u koje domoroci praktično nikad ne zalaze.

A opet, ovaj grad koji je po broju stanovnika (1,8 miliona) blizak Beogradu, a po površini znatno veći, ima mnogo čari koje je, naročito ako ste u njemu nakratko, lako prevideti. Iako je mnogo starih zgrada u centru uništeno tokom bezdušne modernizacije šezdesetih (u arhitekturi je ova vrsta vandalizma dobila ime "briselizacija"), ako se čovek malo prošeta, naći će netaknute kvartove u stilu secesije i art-nuvoa, prelepe trgove i zelene parkove. Muzeji su posebna priča: ima ponešto za svakog, od flamanskih majstora, preko Magrita do Tintina, koji je od ove godine dobio posebnu muzejsku zgradu. Tu su još i Muzej starih muzičkih instrumenata, Muzej stripa i, naravno, muzej piva, belgijskog nacionalnog pića.

Zahvaljujući posebnoj vrsti gljivica, Brettanomyces bruxellensis, koje obitavaju jedino u okolini Brisela, tamošnje pivo je, po opštem mišljenju, najbolje na svetu. U prosečnom kafiću služi se pedesetak vrsta, od belog (koje se pije sa limunom), preko flamanskog crvenog, do teških vrsta koje proizvode trapisti, sa osam i više odsto alkohola. Možda svo to pivo (prosečan Briselijanac popije nekoliko hektolitara godišnje), ima veze sa činjenicom da je najpoznatiji briselski spomenik Maneken Pis, posvećen dečaku koji je prema predanju urinom ugasio požar. Spomenik se redovno presvlači u različite kostime, a u vreme festivala iz njegove piše poteče pivo, ređe šampanjac ili vino.

Mada nije izvikana kao francuska niti raskošna kao toskanska, briselska kuhinja je, po skromnom mišljenju vašeg dopisnika, među najboljima u svetu. Zasnovana je, sa jedne strane, na morskim plodovima, a sa druge na divljači i specijalitetima od iznutrica, od kojih će mnogi posetiocu iz naših krajeva delovati poznato. A zatim, tu je i čuveni belgijski pomfrit kao obavezni prilog uz svako jelo (uključujući i školjke). Pomfrit je predmet nacionalnog ponosa: Belgijancu možete izvređati pretke, istoriju i domovinu u celini, ali ako kažete da mu pomfrit nije baš uspeo, shvatićete zašto je Julije Cezar smatrao belgijske Gale najopasnijim od svih varvara.

Već na aerodromu, čeka vas veliki bilbord sa natpisom: "Dobro došli u Brisel, prestonicu pomfrita", što na engleskom zvuči paradoksalno ("French fries"), jer ispada da ste sleteli u domovinu francuskog proizvoda. Istina je da Belgijanci, kao nacija podeljena između francuske i holandske kulturne sfere, imaju problem sa identitetom. Francuzi ih preziru, Holanđani o njima pričaju iste viceve kao mi o Bosancima, a evrokrati o Belgiji vole da govore kao o nemogućoj zemlji, "evropskoj Bosni". Mnogi smatraju da bi se ova zemlja, hronično na ivici raspada zbog netrpeljivosti između Flamanaca i Valonaca, odavno raspala kada bi postojao način da se Brisel nekako podeli. Od toga, međutim, nema ništa: mada većinom govore francuski, briselski Flamanci i Valonci u prestonici su srećno izmešani, za razliku od etnički čiste Valonije i Flandrije, u kojima će uljeza sa one strane jezičke barijere dočekati prezrivim pogledima i ponekom psovkom.

Putnika može iznenaditi što se u gradu koji je sedište Evropske unije i Severnoatlantskog pakta slabo govori engleski, čak i u ustanovama u kojima se to prirodno očekuje. Međutim, ovde se ne radi o aroganciji francuskog tipa: ako ne znate jezik, ljudi se stvarno trude da vas razumeju. Briselijanci na strance, kojih što zbog posla što zbog turizma ima poprilično, gledaju sa nekom vrstom blagonaklone ravnodušnosti: ako ste već došli ovde, neka vas, nemamo ništa protiv, pomoći ćemo koliko možemo, ali se nećemo mnogo mešati s vama. Premda je odnos prema doseljenicima, naročito onim iz muslimanskih zemalja, daleko od idealnog, u Belgiji je ksenofobija (za razliku od većeg dela Zapadne Evrope) retka pojava, izuzev tu i tamo u Flandriji, i to ne toliko zbog religije koliko zbog jezika, jer došljaci uglavnom govore francuski.

Najgora stvar u Briselu je klima: mada temperatura retko pada ispod nule, grad je stalno izložen vlažnim atlantskim strujama i spada u najkišovitije u Evropi: doseljenik brzo nauči da ni usred leta ne izlazi bez kišobrana ili vetrovke, jer se sunčan dan začas pretvori u prizor iz biblijskog potopa. Ali i to ima svoju lepšu stranu: čak i po kišnom danu, oblaci ne prave monoton sivi pokrov iznad grada, već se večito jure i prestižu. Briselsko nebo nikad ne miruje, a kad se tu i tamo promoli sunce nastaje igra svetlosti koja se retko gde drugde može videti.

Zbog toga je vaš dopisnik zahvalan profesiji koja ga je, umesto u blještavi Pariz, glamurozni London ili liciderski Amsterdam, nasukala baš u ovaj skriveni dragulj evropskog severozapada. Čak i ako mu je koža, posle godinu i po dana života na kiši, poprimila malčice zelenkast ten, a od onolikog piva i pomfrita sad i siluetom sve više podseća na Šreka.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
8. jun 2009.

Brisel, prestonica sporog življenja


Sve što se događa u Briselu, događa se polako. Zbog toga prvi utisak po dolasku u grad nije da se u njemu dešava nešto važno za ceo svet, već da se i u velikoj prestonici može mirno živeti.

Autor: Vladimir Jokanović
Izvor: Politika

4575309294a2c5e291c710990471316_extreme.jpg

Photo: Eisenheim. / Flickr


Poslovi se završavaju sporo i temeljno, svaki račun i priznanica ispisuju se bez žurbe, a vozači uvek zaustavljaju kola da bi strpljivo propustili pešake. Izuzetak su službena vozila svih vrsta koja jure sa uključenim sirenama kako danju, tako i u gluvo doba noći.

Na sve strane su započeti neki radovi i popravke. Na fasadama, u podzemnim prolazima, stanicama metroa, u parkovima, na trgovima, stepeništima. Iako će neki od radova potrajati godinama, dovršavanje onih koji su ranije započeti menjaju lice grada stalnom brzinom čineći ga udobnijim za život. Uređenje jednog od velikih trgova Flažea sa izgradnjom podzemne garaže potrajalo je od 2003. do 2008. godine, a danas je to jedno od mesta na kojem se okuplja najviše ljudi. Trg vikendom služi kao pijaca.

Početkom aprila u svim stanicama metroa zamenjena je elektronska grafika kojom se putnici obaveštavaju o dolasku voza, a nekoliko stanica dobilo je sasvim novi izgled. Nova grafika međutim još nije dostupna, jer su preko nje nalepljena obaveštenja da je u toku testiranje novog sistema. Iako je dovoljno samo odlepiti papirnu nalepnicu i videti ispod na ekranu kada će naići sledeći metro, ljudi uglavnom radije strpljivo čekaju neobavešteni nego što diraju nešto na svoju ruku.

Mala popravka lifta u Briselu traje 15 dana. Toliko je potrebno profesionalnoj ekipi majstora da zameni tastere za pozivanje lifta u zgradi od osam spratova. Teško je očekivati od stanara poslednjih spratova razumevanje za dvonedeljnu obustavu rada ispravnog lifta da bi bili zamenjeni takođe ispravni tasteri. Ali radovi su u toku i uskoro se niko više neće sećati starih dugmića. Objašnjenje zašto odugovlače radove prekidajući ih vikendom i praznikom dali su radnici za popravku lifta koji kažu da bi u tom slučaju popravka koštala makar dvostruko, jer se rad u nevreme skupo plaća.

Puno puta naši ljudi dok gube strpljenje čekajući na šalterima u ljutnji tvrde da je u Evropi drugačije i da mi nikada tamo nećemo stići baš zbog toga što u gužvi dahćemo jedni drugima za vrat i gazimo se po prstima, umesto da čekamo u redu. Ako već nismo našli vezu. Jeste u Briselu drugačije, ali nije brže. Red na šalteru je određen rednim brojem koji stranka dobija na ulazu u salu, a sedenje u čekaonici može dugo potrajati. Ako tražite dokument, stići će vam poštom u roku od nekoliko dana na kućnu adresu. Ukoliko ste stranac, pa još iz zemlje koja nije u EU, dani će se pretvoriti u nedelje. Ali na šalterima nema stresa, to je istina.

Čekanje u velikom redu veoma je česta pojava u Briselu. Na već pomenutom Trgu Flaže uobičajeno je da uveče 50 ljudi čeka red za pomfrit. Pedeset ljudi u redu za sladoled. Dvadeset ljudi ispred pekare. Nadzemni gradski prevoz vozi polako, a u autobuse se ulazi u redu samo na prednja vrata gde se vozaču pokazuje karta. Bez obzira na to koliko putnika treba da uđe u autobus, niko neće ući na srednja ili zadnja vrata koja služe za izlaz. Izuzetak su emigrantska predgrađa gde u svemu važe nešto drugačija pravila.

Ekspanzija Brisela započela je posle Drugog svetskog rata kada je grad odabran za sedište NATO pakta i Evropske zajednice za ugalj i čelik. Ubrzano je razvijan i modernizovan izgradnjom podzemnih puteva i pruga, širili su se kvartovi, ali arhitektura posleratnog Brisela nije narušila stari prepoznatljiv Art Nuvo izgled u nastao krajem 19. i početkom 20. veka. Ogroman novac i moć žitelja Brisela, od kojih je većina došla sa strane, kao da su doprineli da i u 21. veku grad više podseća na urbano selo nego na milionsku metropolu, jednu od najvažnijih u Evropi i svetu.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Antverpen, magnet za šoping frikove

25. jun 2009.

Antverpen, magnet za šoping frikove


Luka, dijamanti, Rubens, moda, pivo, pomfrit…

Izvor: B92


1253949434a42cf3c323fa205565445_extreme.jpg

Photo: e³°°° / Flickr


Atverpen. Najbogatiji grad Belgije, grad dijamanata, veliki šoping centar, druga luka po veličini u Evropi. Živahan belgijski grad na reci Sheldi, magnet za šoping frikove, ali i za ljubitelje umetnosti i istorije.

Antverpen je lučki grad na severu Belgije, u Flandriji, na granici sa Holandijom, ujedno i glavni grad istoimene belgijske provincije. Oficijalni jezik je holandski.

Stanovnici Antverpena poznati su pod nazivom sinjoren, što vodi poreklo od španske reči señor. Za ime grada vezuje se legenda o rimskom vojskovođi Brabou (Brabo), koji je pobedio zlog džina Antigona odsekavši mu šaku. Veruje se da je grad iznikao upravo na mestu gde je šaka bačena.

Krajem 16. veka za vreme španske opsade, Antverpen stagnira. U naredna dva veka, za vreme kontrareformacije, doživljava procvat. U to vreme stvaraju Piter Paul Rubens, Antoni van Dejk, Jakob Jordans – znameniti slikari, građani Antverpena. 19. i 20. vek obeležavaju dalji razvoj Antverpena, izgradnju impozantnih građevina, bulevara koji i danas krase grad.

Atverpen je grad koji neguje umetnost, sa velikim brojem muzeja, starih građevina, spomenika, pozorišta. On je ujedno i univerzitetski centar.

Zaštitni znak grada predstavlja Onze-Lieve-Vrouwekatedraal, gotska katedrala, koja svojom visinom od 123m nadmašuje mnoga zdanja u Nizozemlju. Mnogi turisti je koriste kao sredstvo orijetisanja, jer se lako može uočiti sa gotovo svakog mesta u gradu. U katedrali se nalazi nekoliko Rubensovih slika.

De Grote Markt je najpoznatiji trg u Antverpenu, smešten u starom delu grada. Prepoznatljiv je po fontani sa skulpturom Braboa, gradskoj većnici kao i po velikom broju srednjovekovnih kuća u kojima su bila sedišta gildi.

De Meir je napoznatija šoping ulica u Antverpenu, sa najvećim evropskim modnim markama Esprit, Diesel, Replay, H&M, Mango, i mnoge druge. Radnje su smeštene u neke od veleletnih zgrada koje potiču još iz 18. i 19. veka. Ovaj pešački bulevar dobija prestižan karakter upravo zahvaljujući obnovljenoj arhitekturi.

Muzej dijamanata (het Diamantmuseum) smešten je u samom centru Anverpena. U njemu ćete otkriti i saznati sve informacije i zanimljivosti u vezi sa ovim dragim kamenom. Uz pomoć slika, bimova, svetlosnih i zvučnih efekata koji ispunjavaju čitav muzej, dočarava se proces obrade grubog dijamanta do nastanka prefinjenog nakita. U blizini Antverpena se nalazi škola za brusioce dijamanata, jedinstvena u Evropi.

Het Steen je najstarije utvrđenje u Antverpenu s početka 13. veka, ostatak nekadašnjeg mosta preko reke Shelde. Nekada je služilo kao zatvor, a danas ima ulogu muzeja.


4326815014a42cf3c8d1e1805340320_extreme.jpg

Photo: e³°°° / Flickr


Rubensova kuća (Rubenshuis) Piter Paul Rubens, slavni barokni slikar, rođen je u Antverpenu. Njegova kuća je danas pretvorena u muzej koji stoji u znaku Rubensovog života i dela.

Ukoliiko idete u Antverpen sa decom, ne propustite De Antwerpse Zoo, jedan od najstarijih zooloških vrtova na svetu sa oko 5000 životinja. Nalazi se u centru grada, neposredno pored železničke stanice, najveće i najlepše u Belgiji.

Antverpen je grad koji neguje poeziju. Osim što se sredinom februara tradicionalno održava Dan poezije, grad je poznat i po gradskim pesnicima čije se pesme, koje opisuju sam grad i događaje u njemu, mogu videti na najrazličitijim mestima. Tako šetajući se ili vozeći bicikl kroz poznati pešački tunel Sint-Annatunnel, koji se nalazi na oko 30 m ispod nivoa reke Shelde, imate priliku da iščitavate stihove ispisane na kilometarskom zidu, bez obzira u kom smeru se krećete.

Stihovi se nalaze i na zgradama, kesama za hleb, šibicama. Na pojedinim mestima morate izabrati pravi ugao kako biste videli stihove, kao što je slučaj sa onim na trgu Thaterplein ispred Gradskog pozorišta.

Ovaj trg Theaterplein je posebno interesantan i za ljubitelje pijace. Vikendom su tezge prepune voćem, povrćem, raznim vrstama sira, mesa i ribe. Svake nedelje se otvara i tradicionalna tzv. ptičija pijaca Vogelmarkt.

Antverpen je poznat po multietičnosti. Među najstarijima su hasidski Jevreji.

Kuhinja Atverpena:

Belgijanci i Flamanci su poznati kao hedonisti i sladokusci. Tradicionalna jela i specijaliteti Flandrije i Anverpena su raznorazna jela od dagnji, jegulje u povrću, razne vrste zečetine, tradicionalni witloof (vrsta kupusa), paprikaš, palačinke i praline, i najpopularniji – pomfrit.

Tipična belgijska slika: papirni fišek pun pomfrita, preliven majonezom - delikates koji se ne propušta. Pravi belgijski pomfrit je nešto deblji od holandskog, a majonez koji ide kao prilog, u Belgiji od uvek ima poseban kiselkast ukus. To je ujedno najjeftinija i najpopularnija hrana.

Antwerpse Handjes (šačice Antverpena) su , zapravo, kolači u obliku šake, istovremeno su jedan od najpoznatijih simbola grada. Njihova simbolika se vezuje za davnu istoriju i legendu o nastanku grada, a smatra se da njihov oblik najviše ukazuje na prijateljstvo. U početku su pravljene od putera, jaja, šećera i badema, dok se danas više sreću čokoladne i sa filom od marcipana. Ipak, ovi slatkiši više mame turiste svojim neobičnim izgledom nego ukusom. Prave belgijske čokolade su ipak Cote d'Or, koja za logo ima slona, Callebaut ili Jacques.

Belgija je zemlja sa preko 350 različitih vrsta piva. U Antverpenu se najviše pije de Koninck. Najčešće ga toče u posebne čaše sfernog oblika i to u bolleke, prinske, prinseske i handje. Bolleke je ipak najpopularnije. Pivo specifičnog ukusa, boje ćilibara, blage arome. Pivo je ujedno i glavni dodatak gotovo svim jelima, pa ga tako možete osetiti u i čorbama ili naručiti zeca na pivu.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Gent, pardon Hent

26. jul 2009.

Gent, pardon Hent


Gent, glavni grad belgijske provincije Istočna Flandrija, predstavlja mešavinu interesantne prošlosti i živahne sadašnjosti.

Izvor: B92


16369626294a6b76efd2311352606007_extreme.jpg

Photo: Artshooter / Flickr


Grad leži na ušću Leje u Sheldu, pa je sa tim u vezi i naziv grada (od keltske reči ganda, sa značenjem ušće). Iako bi naziv trebalo transkribovati kao Hent, kod nas se odomaćio oblik Gent. Smešten je između Briža i Brisela, pa je od oba pokupio po nešto. Od Briža dekor srednjovekovnih zdanja, a od Brisela aktivan dobar provod.

Stanovnici Genta poznati su pod nazivom stroppendragers. Na imenu treba da zahvale Karlu V koji je naterao pobunjenike Genta da šetaju bosi sa omčom (strop) oko vrata. Konopac je i danas nastavio da živi kao simbol uzvišenog otpora svakoj vrsti tiranije.

Centar grada ne vrvi od saobraćaja što predstavlja dodatni plus turistima koji bi da mirno razgledaju grad. Pored bicikala, najvažnije prevozno sredstvo u gradu je tramvaj.

Ono po čemu je grad najviše poznat je istorija: tornjevi, muzeji, katedrale, srednjovekovna zdanja. Tri tornja Genta su: Sint-Baafskathedraal, Sint-Niklaaskerk i Belfort.

Sint-Baafskathedraal, katedrala Svetog Bafa u kojoj se nalazi najznamenitije umetničko delo triptih Lam Gods (Jagnje Božije), braće Van Ejk. Ko uspe da savlada 444 stepenika katedrale biće privilegovan sjajnim pogledom na grad.

Sint-Niklaaskerk je crkva iz 11. veka. Toranj se ne nalazi iznad ulaza crkve, već iznad ukrštanja centralnog dela i krila crkve, kako bi unutrašnjost bila više osvetljena.

Belfort, toranj visine oko 100 metara, nalazi se u centru grada i nemoguće ga je ne primetiti.

Gravensteen je markantni srednjovekovni zamak. Nekada je bio sedište grofova i nikada nije zauzet od strane neprijatelja. U njemu je izloženo oružje kao i autentična giljotina.

Design museum obuhvata dizajn u najširem smislu, od drevnog nameštaja do moderne arhitekture. Ono što definitivno pada u oči je enormno visoka vaza, delo italijanskog dizajnera. Obratite pažnju i na deo sa odlično dizajniranim toaletima. Ulaz je 5 €.

Illusium je muzej optičkih varki. Imaćete priliku da se susretnete sa više od 100 vizuelnih trikova: stvari koje naizgled stoje, zapravo se pomeraju, trodimenzijalni tripovi, bezazlene škrabotine iz kojih se rodi prepoznatljiva figura. Posebno je zanimljiva ženska skulptura, koja vas hladnog pogleda posmatra gde god stajali. Ne možete pobeći od nje. Ulaz je 5 €.

Ako želite da na tren pobegnete od grada, zavirite u Het Huis van Alijn gde ćete se susresti sa enterijerima tipičnim za nekadašnje stanovnike Genta. Na raspolaganju su digitalni foto albumi i filmski fragmenti koji prikazuju evoluciju gentskog svakodnevnog života.

Museum voor industriële archeologie en textiel (MIAT). Gent je vekovima bio centar Nizozemlja za preradu pamuka, vune i lana. U ovom muzeju koji je smešten u nekadašnjoj predionici pamuka, videćete sva čuda tehnike, od parne mašine do televizora.

Gentse feesten - svake godine u drugoj polovini jula u Gentu se organizuje desetodnevna narodna proslava koju prati dobar provod na ulicama, muzika od 0-24, ulični performansi, đuskanje, cirkusanti i ulične parade. Poslednji dan festivala nazivaju dan praznog novčanika. Verovatno opravdano. Zato početkom avgusta grad bukvalno drema i odmara se od festivala i većina prodavnica je u tom periodu zatvorena.

U Gentu se održava i I love techno festival, međunarodni filmski festival, Gent jazz festival i mnogi drugi.

Gent je najveći univerzitetski centar u Belgiji sa preko 50 hiljada studenata. Treba ga doživeti i noću, kada se upali gomila šljaštećih lampi koje osvetle gotovo svaku građevinu.


19187912504a6b76f0080ba443479021_extreme.jpg

Photo: FotoosVanRobin / Flickr


Tipično flamansko jelo, ujedno i specijalitet Genta je Gentse waterzooi (neka vrsta paprikaša). Originalni recept zahteva meso rečne ribe, dok se danas mnogo više koristi piletina, od povrća šargarepa, praziluk, krompir sa sve gustim kremastim prelivom. Ukoliko naletite na restoran u kome waterzooi još uvek spremaju po tradicionalnom receptu, moraćete nešto dublje da zaronite u svoj novčanik.

U Gentu i većini gradova Istočne Flandrije prodaju se okruglaste krofne mastel sa šupljinom u sredini. Kažu da su odlične u kombinaciji sa sirom ili čokoladnim mlekom. Četvrtkom grad promoviše Veggiedag ili dan bez mesa, kako bi se u restoranima i školama pojavilo što više vegetarijnaske hrane na menijima.

Pored fenomenalnih belgijskih čokolada, pri čemu i sama pomisao na njih izaziva salivaciju, treba probati i slatkiš noga (nugat). Sve to treba zaliti dobrim pivom koga ima na pretek i po kome je čitava Belgija daleko poznata.

Patershol je autentično parčence grada sa uskim uličicama, koje je nekada bilo odraz siromaštva i gde se pre oko tridesetak godina mogla kupiti kuća za male pare. Danas je to najatraktivniji deo grada sa velikim brojem boljih restorana ušuškanih u srednjovekovne avenije.

U Gentu se nalazi i opštepoznata provokativna crvena četvrt ili Rosse Buurt sa ulicom Glazen straatje. Ovaj ustakljeni prolaz takođe se smatra atrakcijom grada. Devojke koje se smeškaju pripijene uz staklene izloge, nesumnjivo privlače pažnju prolaznika.

Smeštaj

Vrienden op de Fiets (Prijatelji na biciklu) je tu da se pobrine za sve bicikliste i hajkere koji prave višednevne ture. U ponudi je desetak adresa gde je moguće prenoćiti. Spada u low-budget smeštaj.

Ecohostel Andromeda je ekološki hostel čija je deviza ekološko/ekonomično. Ima sve atribute solidnog hotela.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Afrički muzej u Tervurenu

9. novembar 2009.

Afrički muzej u Tervurenu


Pripremajući se za još jedan odlazak u podsaharsku Afriku, ovaj put u Kamerun, posećujem muzej u Tervurenu, nevelikom mestu na petnaestak kilometara od Brisela. Tvorac kolonizacije Konga kralj Leopold II, odmah posle briselske izložbe o Kongu 1897. podiže u Tervurenu palatu u koju smešta, početkom XX veka, afrički muzej.

Izvor: Danas


7229385424af89a140e59f333287340_huge.jpg


Još dok je bio prestolonaslednik, Leopold je smišljao kako da se Belgija domogne neke kolonije. Prvo je pokušavao da kupi neku teritoriju - deo ostrva Jave od Holanđana, ostrvo Martin Garcia naspram Urugvaja, ostrvo Fidži... Ne uspevši u tom naumu okreće se podsaharskoj Africi. Shvata da su velike kolonijalne sile tog doba zauzele sve što se moglo uzeti u Aziji, da je ostala još samo slobodna središnja Afrika, jer su moćniji pre svega zainteresovani za teritorije uz more.

Došavši na presto Leopold osniva 1876. Afričko udruženje u Briselu. Uz pomoć poznatog istraživača Afrike Stenlija, podiže stanice duž reka Konga. Šalje trupe kako bi navodno zaštitio lokalno stanovništvo od „arapskih trgovaca robljem“. Lukavo prikazuje kolonizaciju kao „najveće humanitarno delo“, dok u isto vreme poručuje Stenliju: „Ne dolazi u obzir da damo Crncima bilo kakvu političku vlast“, ili prijateljima da je dobio „fantastičan kolač“.

Ipak, istina izbija na videlo. Iz Konga, „nezavisne države“ u ličnom vlasništvu Leopolda II, u Belgiju pristižu brodovi krcati slonovačom i kaučkom, dok se u Kongo šalju samo vojnici, oružje i municija. O kolonizaciji najbolje svedoči sam muzej u Tervurenu. U velikoj sali na ulazu su dve ogromne ploče sa oko 1.500 imena, kako piše na ploči: „Belgijanaca poginulih u Kongu“. Nasuprot imena poginulih vitrine sa uniformama kolonijalnih trupa. Međutim, muzej ne govori o žrtvama lokalnog stanovništva, dok je prema istoričarima Kongo bio mesto „jednog od najvećih zločina našeg doba“, ili da je broj žrtava „uporediv sa holokaustom“!

U muzeju je izloženo oružje domorodaca u doba kolonizacije: lukovi, strele, koplja, štitovi ispleteni od pruća i trske. U vitrinama su i maske, lokalni muzički instrumenti, ogrlice, bubnjevi, odevni predmeti, nakit... Izloženi su i lični predmeti Stenlija, sekstant, durbin i fotografije vernih pratilaca. Među njima i desetogodišnjeg dečaka iz Konga, koga je Stenli školovao u Britaniji, ali koji je ipak čeznuo za slobodom. Beži u džunglu, Stenli ga hvata i stavlja u okove. Mladić ipak uspeva da pobegne, ali se davi u Kongu. Na fotografijama snimljenim poslednjih godina uz tradicionalnu odeždu Afrike zapažamo savremene detalje: gumene čizme, kalašnjikov...

Uz stalnu postavku može se videti i izložba maski. Neke prikazuju dostojanstvena, ozbiljna lica, druge idealizovne žene, mnoge su posvećene lokalnim božanstvima koja će se pojaviti tokom lokalnih seoskih svečanosti. Iako mi ne nosimo maske poput afričkog stanovništva tokom proslava, imamo ih celog života „kako bismo odgovorili zahtevima našeg društva“, kako je istaknuto na izložbi uz navođenje reči Karla Gustava Junga da je maska „fizičko traženje čoveka da se prilagodi društvu“.

Čitam da će muzej biti obnovljen. Pretpostavljam kako bi se „prilagodio društvu“ našeg doba. Odlazim. Nisam ništa saznao o Kamerunu. Moraću da ga upoznajem na licu mesta.

Zoran M. Cvijić




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Novogodišnja idila u Briselu

29. decembar 2009.

Novogodišnja idila u Briselu


Mnogi prodavci iz inostranstva izneli su svoje nacionalne proizvode, pa se na tezgama mogu naći predmeti, hrana i piće tipični za Kanadu, Rusiju, Sloveniju, Indiju, Kubu ili Maltu

Izvor: Politika


6416550414b392b4a3ca2a645816396_huge.jpg


Ukrašavanje ulica, trgova, dvorišta i stanova u Briselu božićnim i novogodišnjim motivima počelo je još krajem novembra i uveliko traje, a sneg koji se ne topi upotpunio je pretpraznični ambijent Brisela. Gradski festival Plaisirs d’Hiver (Zimska uživanja) na nekoliko lokacija ovde je otvoren od 27. novembra do 3. januara, a uz luna-parkove, klizališta i velike vrteške ide i prodaja praznične dekoracije koja uključuje ukrase za jelku, svetla i pirotehniku.

Vašarska, ili festivalska maršruta uvek je zakrčena turistima. Nezaobilazna tačka okupljanja je na Gran plasu ili Grote marktu, centralnom briselskom trgu pod zaštitom Uneska kojim dominira gotska građevina, Gradska palata. U vreme festivala zdanje je ukrašeno hiljadama sijalica i osvetljeno raznobojnim reflektorima, a igra svetla na srednjovekovnoj fasadi prilagođena je ritmu muzike koja dolazi iz ozvučenja. Ozvučenje je više jasno nego glasno, u sredini trga je ogromna ukrašena jelka koja menja boje, a bogat dekor posvećen je prikazu rođenja Isusa. Organizatori gradskog festivala naglasili su da sijalice koje su postavili štede energiju, kao i da je jelka planski posečena u belgijskim Ardenima.

Nedaleko od Gran plasa proteže se Božićna pijaca sa 240 zatvorenih tezgi koje zauzimaju trotoare i trgove u dvokilometarskom nizu. Pažnju posetilaca privlače ručno oslikani ukrasi, skulpture od žice i limenki, kape, rukavice, vrući specijaliteti, kokteli, sirevi, kuvano vino i stara izdanja dnevnih novina i časopisa. Najživlje je na Ribljoj pijaci, gde se vrti veliki svetleći točak za panoramsko razgledanje Brisela.

Mnogi prodavci iz inostranstva izneli su svoje nacionalne proizvode, pa se na tezgama mogu naći predmeti, hrana i piće tipični za Kanadu, Rusiju, Sloveniju, Indiju, Kubu ili Maltu. Počasni gost festivala ovoga puta je Mongolija koja je svoje proizvode izložila u tradicionalnom šatoru za razliku od drugih koji su smešteni u tipskim drvenim kućicama.

Na velikom klizalištu na Ribljoj pijaci prošle godine je bilo 45.000 posetilaca tokom festivala. Đaci klizaju po ceni od tri evra na sat. Slična svetkovina traje i na Trgu Flaže, jednom od najvećih u Briselu, gde su razapeta dva ogromna šatora u kojima porodične manufakture nude švajcarske sireve, ostrige i šampanjac, alpsku goveđu pršutu, kao i svakojake ukrase i predmete za kuću. Okolina Flažea u kojoj živi pretežno nehrišćansko stanovništvo takođe je bogato ukrašena lampionima i zvezdama.

Organizovani doček Nove godine na Gran plasu i ostalim velikim trgovima neće izostati, ali ako potraju sneg i hladnoća pitanje je koliko će ljudi izaći na ulice da nazdravlja uz šampanjac. Verovatnije je da će ostati u okolnim klubovima i restoranima koji nude novogodišnji doček po cenama od 25 do 50 evra.

Pretpraznična groznica uselila se i u briselske prodavnice, umetničke galerije, knjižare i turističke agencije. Na sve strane odjekuju specijalne ponude, popusti i posebne pogodnosti kupovine. Prodavci u Briselu dobili su dozvolu da tri puta otvore radnje i nedeljom tokom praznika. U knjižarama kažu da su bestseleri decembra izdanja kuvarskih recepata, što obećava dobru prazničnu gozbu.

V. Jokanović




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Brisel: Vreme uživanja

4. januar 2010.

Brisel: Vreme uživanja


Ko bi sem Šreka, pored onolikih evropskih prestonica, poželeo da živi u Briselu, gradu čije ime prevedeno sa staroholandskog znači "dom u močvari"?

Autor: Dejan Anastasijević
Izvor: Vreme


5678354414b42392272942810236559_extreme.jpg

Photo: Eisenheim. / Flickr


Iako je na pola puta između Amsterdama i Pariza, Brisel nema ni "š" od pariskog šarma, ni "k" od amsterdamskih kofi-šopova, nema čak ni reku (nekad je imao, ali su je zatrpali). Zato ima dvesta kišnih dana u godini, lošu infrastrukturu i (posle Pariza) najveću muslimansku populaciju u Evropi. Pored toga, ima armiju evrokrata koji u Briselu žive kao Marsovci, danju u staklenim kulama evropskih institucija, a uveče u irskim pabovima i etničkim restoranima u koje domoroci praktično nikad ne zalaze.

A opet, ovaj grad koji je po broju stanovnika (1,8 miliona) blizak Beogradu, a po površini znatno veći, ima mnogo čari koje je, naročito ako ste u njemu nakratko, lako prevideti. Iako je mnogo starih zgrada u centru uništeno tokom bezdušne modernizacije šezdesetih (u arhitekturi je ova vrsta vandalizma dobila ime "briselizacija"), ako se čovek malo prošeta, naći će netaknute kvartove u stilu secesije i art-nuvoa, prelepe trgove i zelene parkove. Muzeji su posebna priča: ima ponešto za svakog, od flamanskih majstora, preko Magrita do Tintina, koji je od ove godine dobio posebnu muzejsku zgradu. Tu su još i Muzej starih muzičkih instrumenata, Muzej stripa i, naravno, muzej piva, belgijskog nacionalnog pića.

Zahvaljujući posebnoj vrsti gljivica, Brettanomyces bruxellensis, koje obitavaju jedino u okolini Brisela, tamošnje pivo je, po opštem mišljenju, najbolje na svetu. U prosečnom kafiću služi se pedesetak vrsta, od belog (koje se pije sa limunom), preko flamanskog crvenog, do teških vrsta koje proizvode trapisti, sa osam i više odsto alkohola. Možda svo to pivo (prosečan Briselijanac popije nekoliko hektolitara godišnje), ima veze sa činjenicom da je najpoznatiji briselski spomenik Maneken Pis, posvećen dečaku koji je prema predanju urinom ugasio požar. Spomenik se redovno presvlači u različite kostime, a u vreme festivala iz njegove piše poteče pivo, ređe šampanjac ili vino.

Mada nije izvikana kao francuska niti raskošna kao toskanska, briselska kuhinja je, po skromnom mišljenju vašeg dopisnika, među najboljima u svetu. Zasnovana je, sa jedne strane, na morskim plodovima, a sa druge na divljači i specijalitetima od iznutrica, od kojih će mnogi posetiocu iz naših krajeva delovati poznato. A zatim, tu je i čuveni belgijski pomfrit kao obavezni prilog uz svako jelo (uključujući i školjke). Pomfrit je predmet nacionalnog ponosa: Belgijancu možete izvređati pretke, istoriju i domovinu u celini, ali ako kažete da mu pomfrit nije baš uspeo, shvatićete zašto je Julije Cezar smatrao belgijske Gale najopasnijim od svih varvara.

Već na aerodromu, čeka vas veliki bilbord sa natpisom: "Dobro došli u Brisel, prestonicu pomfrita", što na engleskom zvuči paradoksalno ("French fries"), jer ispada da ste sleteli u domovinu francuskog proizvoda. Istina je da Belgijanci, kao nacija podeljena između francuske i holandske kulturne sfere, imaju problem sa identitetom. Francuzi ih preziru, Holanđani o njima pričaju iste viceve kao mi o Bosancima, a evrokrati o Belgiji vole da govore kao o nemogućoj zemlji, "evropskoj Bosni". Mnogi smatraju da bi se ova zemlja, hronično na ivici raspada zbog netrpeljivosti između Flamanaca i Valonaca, odavno raspala kada bi postojao način da se Brisel nekako podeli. Od toga, međutim, nema ništa: mada većinom govore francuski, briselski Flamanci i Valonci u prestonici su srećno izmešani, za razliku od etnički čiste Valonije i Flandrije, u kojima će uljeza sa one strane jezičke barijere dočekati prezrivim pogledima i ponekom psovkom.

Putnika može iznenaditi što se u gradu koji je sedište Evropske unije i Severnoatlantskog pakta slabo govori engleski, čak i u ustanovama u kojima se to prirodno očekuje. Međutim, ovde se ne radi o aroganciji francuskog tipa: ako ne znate jezik, ljudi se stvarno trude da vas razumeju. Briselijanci na strance, kojih što zbog posla što zbog turizma ima poprilično, gledaju sa nekom vrstom blagonaklone ravnodušnosti: ako ste već došli ovde, neka vas, nemamo ništa protiv, pomoći ćemo koliko možemo, ali se nećemo mnogo mešati s vama. Premda je odnos prema doseljenicima, naročito onim iz muslimanskih zemalja, daleko od idealnog, u Belgiji je ksenofobija (za razliku od većeg dela Zapadne Evrope) retka pojava, izuzev tu i tamo u Flandriji, i to ne toliko zbog religije koliko zbog jezika, jer došljaci uglavnom govore francuski.

Najgora stvar u Briselu je klima: mada temperatura retko pada ispod nule, grad je stalno izložen vlažnim atlantskim strujama i spada u najkišovitije u Evropi: doseljenik brzo nauči da ni usred leta ne izlazi bez kišobrana ili vetrovke, jer se sunčan dan začas pretvori u prizor iz biblijskog potopa. Ali i to ima svoju lepšu stranu: čak i po kišnom danu, oblaci ne prave monoton sivi pokrov iznad grada, već se večito jure i prestižu. Briselsko nebo nikad ne miruje, a kad se tu i tamo promoli sunce nastaje igra svetlosti koja se retko gde drugde može videti.

Zbog toga je vaš dopisnik zahvalan profesiji koja ga je, umesto u blještavi Pariz, glamurozni London ili liciderski Amsterdam, nasukala baš u ovaj skriveni dragulj evropskog severozapada. Čak i ako mu je koža, posle godinu i po dana života na kiši, poprimila malčice zelenkast ten, a od onolikog piva i pomfrita sad i siluetom sve više podseća na Šreka.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Brisel, raskrsnica Evrope

20. februar 2010.

Brisel, raskrsnica Evrope


Za razliku od stotinu drugih evropskih gradova, u Briselu ste okruženi neverovatno ljubaznim i nasmejanim ljudima, što u Evropi vidno nestaje.

Autor: Dragan Milivojević
Izvor: Bankar


4577128594b7f50386601e986707859_extreme.jpg

Photo: Simon Blackley / Flickr


Veliki trg u srcu grada je stecište gostiju sa svih meridijana a u svetu arhitekture i umetnosti poznat je kao najdragocenija arhitektonska celina u Evropi

Ako se kaže da svi putevi vode u večni grad Rim, slobodno se može reći da je Brisel raskrsnica Evrope.

Na tu raskrsnicu stali su reporteri Bankara i ušli u bajku, koja je upotpunjena božićnim i novogodišnjim čarolijama kraljevskog grada u kome su se ne bez razloga smestila sedišta EU i NATO. Put kroz čarobne ulice pune briselskih malih čuda koja bude sva čula, ali i iziskuju pare dostojne sedišta “evropske dvadestsedmorke“.

Sa Centralne stanice, izgrađene samo dvesta metara ispod Kraljevske palate, grabimo krivudavim ulicama ka Velikom trgu, stecištu gostiju sa svih meridijana. Smešten je u srcu grada, u svetu arhitekture i umetnosti, poznat kao najdragocenija arhitektonska celina u Evropi, a uz njegov sjaj idu i prelepe okolne ulice. Plene onako načičkane prodavnicama suvenira, čuvene belgijske čipke, tu je arhivsko pivo u litarskim flašama čija cena seže i do 20 evra za litar, te mnogobrojni restorani iz kojih se širi miris specijaliteta raznih kuhinja, a najviše francuske. Hiljadugodišnje pozlate

Trg je okružen arhitektonskim lepotama - Gradskom većnicom, Kraljevim dvorom iz 16. veka, tu je i crkva Notre-Dame du Sablon iz 14. veka, velelepna katedrala Sv. Gudul iz 12. Veka, pa sledi niz drevnih zgrada obasjanih hiljadugodišnjom pozlatom na fasadama i kupolama raznih epoha i stilova. Fascinirani lepotom i otmenošću nestvarnih građevina, zaboravljate vreme, i u nedogled možete posmatrati virtuozne detalje dok stojite na pločnicima Trga, po kojima su još od 17. veka ponosno koračali vitezovi. Možda je ovo jedno od najlepših mesta na svetu.

Na tom bajkovitom gradskom trgu nije izostala fešta oličena u naizmeničnom osvetljavanju tih fasada u već tradicionalnoj božićnoj igri “muzike i senki”. Svetlost dopire do njih u obliku zvezdica, cvetova, ptica, srca, krugova, koji se pomeraju u ritmu. Zajedno i u tonu sa njima sijaju jelke i lampe postavljene na pločnik u središtu trga. Sve to netremice gledate kao pravu predstavu na velikoj sceni drevnog pozorišta. A, lepota nesvakidašnja, ali i pompezne i opuštajuće melodije cvrkuta ptica, predstavljaju pravi raj za uši. I usred tog kraljevskog trga, za katolički Božić postavljena je i improvizovana štala sa prizorom rođenja Hristovog.

7337753364b7f528442a8b556393633_extreme.jpg
Photo:Flikkesteph / Flickr

Ova idilična atmosfera sjajno je mesto da slavite život, praznik, ljubav i svaki uspeh. Ako odlučite da sednete u neki obližnji eksluzivni restoran, pab ili tradicionalnu kafanu, možete imati dva problema. Prvi je pronaći slobodno mesto u lokalu koji vas vraća vekovima unazad, a drugi, koji lokal odabrati i na koji sprat otići, kako bi kroz srednjovekovne prozore posmatrali svu tu novogodišnju atmosferu platinastog sjaja. Mi smo otišli u za mnoge nezaobilaznu, vekovnu i tradicionalnu kafanu “La roy” iliti “Kralj”.

Ulazak u nju donosi novo iskustvo. Brojni gosti žagore u dupke punoj kafani gde dominiraju ručno napravljen inventar iz prošlih vremena, nacionalna pića i domaćinski ambijent iz 17. veka. Posetioci i ne skrivaju osećaj užitka koji im pruža patina ambijenta. Uz dobro piće i hranu, poželećete da zaustavite vreme, i da iz misli izvučete sve one koje volite i stavite pokraj prozora s pogledom na kraljevski Veliki trg i sneg koji upotpunjuje briselsku bajku.

Od davnina, belgijska prestonica je zemlja piva i čokolade. Verovali ili ne, ali na ulicama grada se oseća miris čokolade i starog piva jedinstvenog ukusa, kojeg ima čak 1.000 vrsta. Pivce za živce na izobilje pivopijama, i svako može da nađe ono “sebi po meri”. Za one s malo blažim ukusom za pivo, postoje voćna piva kriek koja imaju slatkasti ukus i ne “drmaju”. I kuvano pivo

Mirisi raznih pića i specijaliteta šire se iz usnulo prelepih restorana, ponekih i sa živom muzikom, i obaveznom rezervacijom i mesec dana unapred. A potom neizbežan i neodoljiv miris čokolada iz mnoštva prodavnica. Kada se svom tom “parfemu” dodaju jarke boje velikog asortimana svežeg cveća, voća, povrća, ribe, školjki, jastoga, sa tezgica restorana i prodavnica, zatim sjaj novogodišnjih lampiona, prskalica i pokojeg vatrometa u vidu zvezda padalica, uživanju nema kraja.

U Brisel, kako čujete po jezicima kojim govore oko vas, došli su ljudi iz celog sveta, svih vera i tonova tena. Ima i siromašnih, i prosjaka, ali čini vam se i milion onih obučenih u skupa crna odela, zavaljenih u fine kože najnovijih automobila.

17853552014b7f52869283c008022799_extreme.jpg

Photo: BertBeckers / Flickr


Praznik ne bi bio to što jeste da Belgijanci ne izađu sa svojim tezgama i ponude kuvano pivo, pa onda specijalitete domaće kuhinje i kojekave poslastice, a uz kobasice tu su i puževi i žabe. Čitava zabava zove se “Zadovoljstva zime” iliti “Plezir d iver”, a dočekaće vas i ako u februaru skoknete do Brisela, što je sada lako kada nema viza, uz pomoć evrića, naravno. I usred “Plezir d iver” pomalo vašarska atmosfera, ali s puno mere i topline. Ali kao i svuda kada se slavi, i u sedištu EU ima i onih dobro “zagrejanih” nakon više krigli žestokog kuvanog piva.

Za avanturiste koji ogladne, a ne bi da dugo provode vreme u zatvorenim prostorijama, idealno mesto za jelo je na ulici, gde su smeštene “bašte” prepunih restorana ispred kojih su drvene tezge pune sveže ribe, rakova, školjki i sosova… Sve može da se kupi i “za poneti”, a za one koji vole plodove mora preporučujemo jelo pripremljeno od različitih vrsta kuvanih dagnji, čuveni moules marier. Iako postoje grejači u baštama, ipak u zimsko doba radije svi potraže utočište u lokalu, koji je dobio posebno božićno i novogodišnje “ruho”. Rakovi i jastozi posebno deluju zamamno…

Ali, ako imate malo novca u džepu, u prodavnicama pred zatvaranje možete kupiti izvanredne sendviče, čija cena tada pada sa 4,5 na samo jedan evro, jer gazde ne žele da jutro osvane s “bajatom” robom. Primamljivo, a pomislili smo kako bi i ovi naši trgovci – evropejci mogli da se toga “sete”, i malo više cene potrošače i njihove pare. Prirodna ljubaznost

Dok šetamo pobočnom ulicom od Velikog trga, veoma nalik na one u primorskim gradićima na Jadranu, tiskaju se oni kojima je do pesme i svirke. U toj zimskoj bajci ulica starog jezgra grada, sa svih strana dopiru zvukovi mandolina, violina, flauta i francuskih šansona u kojima su opevani Brisel i njegovi straduni.

I ne bez razloga, jer na svakom koraku belgijske prestonice možete naići na dragulje evropske baštine i ovog grada, poput katedrale Saint Gudula, Galeries St. Hubert i Grand Placa, pa velelepne stare građevine, otmene prodavnice, spomenike... Sve u svemu, već u prvom susretu sa ovim gradom, postaje vam jasno zašto je Evropska unija odabrala baš Brisel za svoje sedište.

Šetnja ovde nikada nije zamorna, a svima koji ga pohode, vreme je jedina prepreka, uz novac naravno, da sednu u svaki restoran koji mami, uđu u mnogobrojne prodavnice, da malo duže zastanu na vekovima starom pločniku i ponove tumaranje istim, zadivljujućim ulicama. Za razliku od stotinu drugih evropskih gradova, u Briselu ste okruženi neverovatno ljubaznim i nasmejanim ljudima. Pomalo vas može zbuniti i prijatno iznenaditi ta neizveštačena, već prirodna i istinska ljubaznost i srdačnost, koja u okrutnoj Evropi vidno nestaje.

9670278604b7f53ba2e5f0900064779_extreme.jpg

Photo: askthepixel / Flickr


Ovde ćete se osvedočiti i da u Belgiji ljudi zaista vole bicikle. Da napravimo poređenje - devojka bi kod nas, ako neka i vozi bajs, pomislila kako da to čini u štiklama, a u Belgiji i njenoj prestonici, kako da obuje štikle, jer treba da vozi bicikl.

U prodavnicama belgijske prestonice se često nalaze i izložbe slika, skulptura i mnogo šta izrađeno rukama još nepoznatih i nepriznatih slikara, umetnika naivaca iz celog sveta. Mnoga umetnička dela nastaju u toku briselskog hodočašća, na licu mesta.

Jedna od najvećih atrakcija u Briselu je svakako spomenik “Mannekn pis-pis”, koji je pored piva i čokolade najpoznatiji simbol grada, pa ga nismo zaobišli ni mi. U pitanju je statua dečaka koji konstantno piški. Postavljen je na uglu dveju pešačkofrekventnih ulica i simbolizuje hrabrost i slobodu u shvatanjima njegovih davnih stanovnika. O tome zašto je i kako on ovekovečen, postoji nekoliko verzija. Većina veruje da je nekada davno jedan mali dečak, sedeći na grani drveta, ugledao kako prolazi neprijateljska vojska. Nemoćan da ih na drugi način zadrži, počeo je da piški po njima. Stariji ljudi koji su ugledali taj čin, protumačili su ga kao patriotski gest, i od tada je “Pis-pis” postao simbol građanske hrabrosti. Večera na nebu

Briselski “Slobodni univerzitet”, Kraljevska akademija nauka i Medicinska akademija (1772), niz muzeja, među kojima i čuveni Muzej automobila, sve to pruža jedinstvenu šansu da se sretnete sa starim i naučite nešto novo. Postoji i nešto što je savremenu Belgiju i Brisel stavilo na “nebo nemogućeg”. Reč je o lebdećem restoranu „Večera na nebu“ u kome gosti bukvalno vise u vazduhu okačeni o kran, dok se časte specijalitetima. Ova atrakcija Brisela „postavljala“ je svoje stolove i po gradovima širom Evrope.

Zimi u ledenom baru ledenog „Ice hotela“ hrana se služi na tanjirima koji su od leda iz reke Torne, koja se nalazi na granici između Švedske i Finske. Los i irvas najčešće su na meniju. Ludo zar ne, ali traži debeli i duboki džep. “Malo” ekstravagantno za balkanska primanja, ali i za brojne turiste koji nezaobilazno zato za ručak isprobaju belgijski pomfrit i vafle.

Kao prilog uz pomfrit možete uzeti neko meso, ali fritese - pomfrit je glavna stvar. I nakon toga nezaobilazni vafli (gaufres), koji se jedu s čokoladom, voćem, hrpom šlaga ili nekim drugim dodacima, a najlepši su sa jagodama pred novogodišnju noć. Ne zaobiđite čarolije srca Evrope, a da biste ostvarili svoje želje, potražite ležeću sirenu od mesinga na Velikom trgu. Kažu, kada je pomilujete ostvarujete i najskrovitije želje, a posebno dame.

U posleratnom razvoju Brisela od velikog značaja bila je Svetska izložba održana 1958. godine, kada je postavljen džinovski model atoma. Ta moderna i u svetu jedinstvena građevina “Atomium” ostala je do danas zaštitni znak grada. On predstavlja 165 milijardi puta uvećanu kristalnu rešetku atoma gvožđa. Oko te nesvakidašnje zgrade srebrne boje danonoćno sevaju blicevi fotoaparata turista, a mnogi se pitaju da li statički ova građevima može da izdrži. I nama je pod “Atomiumom” sevnula ista misao.

Odavde se ne ide da se makar spolja ne pogledaju zdanja u kojima je smeštena administracija EU sa staklastom, metaliziranom, srebrnastom arhitekturom poput one u velikim gradovima. Nove palate savremene arhitekture, a u njima su smeštene Evropska komisija i Evropski savet – Berlajmont i Justus Lipsius, pa Evropski parlament, a tu je i NATO sedište. Sve je to Brisel, splet stare i nove civilizacije koja gradi jedinstvenu Evropu.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Belgija

bruges-foto.jpg


Proizvodi vještih belgijskih čipkarica već su stoljećima poznati i cijenjeni diljem svijeta, a iz mode nisu izašli sve do danas. Tako su u Brugesu za nedavno održanog „Festivala umjetnosti izrade čipke" čak i pločnici ukrašeni tim profinjenim ručnim radom.

Čipka je i mladim belgijskim dizajnerima poslužila kao inspiracija prilikom osmišljavanja izgleda svjetiljki i tepiha. Prekrasne čipke, izrađene prema starinskim predlošcima, mogu se naći u brojnim dućanima u Brižu, od kojih je jedan od najpoznatijih onaj koji nosi naziv "Irma".
Međutim, malena zemlja, u kojoj su svjetlo dana ugledali i junak iz stripa "Tintin", a i omiljeni likovi iz crtica "Štrumfovi", nudi još mnogo: ugođaj velegrada u europskoj metropoli Bruxellesu, u kojem u lipnju svoja vrata otvara Muzej Magritte ili, pak, čari shoppinga prisutna u slikovitim seocima, začaranim dvorcima i gradićima na vodi, koje je najbolje istražiti na omiljenom prometalu Belgijaca - biciklu.
Posebna su atrakcija brojni restorani s raskošnom ponudom specijaliteta, uz koje je najbolje osvježiti se čašom nekog od belgijskih piva, jer baš se u Belgiji proizvodi više od 500 najrazličitijih vrsta! Konačno, tu su i belgijska čokolada vrhunske kvalitete i prženi krumpirići kojima rijetko tko može odoljeti.
Belgija je, osim toga, meka ljubitelja antikviteta i uličnih sajmova starina. Takvi se sajmovi, na kojima se s lakoćom može provesti i cijeli dan, održavaju gotovo u svakome mjestu. Stoga je jasno da u belgijskim stanovima i kućama, osim pokojega komada čipke, počasno mjesto zauzimaju i brojni starinski komadi namještaja i ukrasni detalji - od slika u ulju do antiknih ogledala.

 
Natrag
Top