Barok u muzičkoj umetnosti ( referat )

Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Barok u muzičkoj umetnosti

( referat )








:download:
Kod:
 [url=http://rapidshare.com/files/399790901/barok_u_muzickoj_umjetnosti.zip]RapidShare: 1-CLICK Web hosting - Easy Filehosting[/url]
 
Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Godine 1594. Nestale su sa evropske pozornice dva najveća predstavnika muzičke renesanse, orlando di lesso i palestrina,a u firenci je izvedena prva opera.zbog toga se 1600.godine uzimaju kao početak novog razdoblja
baroka,koji traje do 1750.godine (ukupno 150 godina) kada je umro najveći majstor baroka johann sebastian bach (johan sebastijan bah ).u ovom periodu muzička umjetnost doživjela je velike promjene:stvoreni su novi oblici svjetovne i crkvene muzike, došlo je do napretka u razvoju svih izražajnih muzičkih elemenata, a višeglasje je doživjelo procvat.
Barok je umjetnost pokreta i nemira ,puna kontrasta u tempu i dinamici, bogata detaljima.melodija se slobodno razvija ,ima motoričan karakter i često bogata nizanjem tonova čisto dekorativnog karaktera.snažno se razvija i osjećaj harmonije,a u nekim baroknim muzičkim oblicima ističe se gornja melodija dok ostale preuzimaju ulogu pratnje,kao što je slučaj u operi i oratoriju.nasuprot tome,u drugim oblicima oživljava polifonija novom snagom dostižući izvanredno majstorstvo.
Iako je opera nosilac baroknog sjaja, njegove veličine i monumentalnosti,njegove raskoši i prenatrpanosti ukrasnih elemenata,veliki značaj imaju i mnogi drugi oblici muzičke umjetnosti .
Najznačajniji oblici instrumentalne muzike baroka su :suita,sonata,concerto grosso,fuga,a vokalno-instrumentalni:cantata,oratorij i pasija.


Suita (slijed,niz) je instrumentalna forma koja sadržava niz plesova različitih naroda povezanih u cjelinu,na principu kontrasta u tempu,mjeri i karakteru.pisana je za solo-instrument,manje instrumentalne sastave,orkestar ili solo-instrument uz pratnju orkestra.

Sonata (sonare-tal. Zvučati,odjekivati,svirati) je kompozicija od četri stava koji se razlikuju po tempu (lagan ,brz,lagan ,brz), a napisana je za jedan ili dva gudačka instrumenta uz pratnju čembala.

Concerto-grosso (končerto groso) je karakterističan oblik barokne muzike,u kome se manja skupina instrumenata (končertino),suprostavlja orkestru (končerto groso).naziv koncert je nastao od italijanske riječi concertare što u prevodu znači takmičiti se. Zaista se može reči da se u concertu grossu radi o takmičenju između dva ili više solo instrumenata i orkestra.

Fuga se pojavljuje i u instrumentalnoj i u vokalnoj muzici i predstavlja najsavršeniji oblik
imitacije u muzici.
Fuga je najznačjaniji i najizgrađeniji oblik polifone muzike,koja je svoj vrhunac dostigla u drugoj polovini xvii i u xviii stolječu.
Može biti pisana za dva ili više glasova,za pjevanje,za pjevanje uz pratnju instrumenta,za solo instrumente, za manje ili veče instrumentalne sastave i za orkestar.
Osnovni princip na kojem je građena fuga je sistematso imitaciono sprovođenje jedne (ili više)
teme kroz sve glasove,prema određenom planu.
Fuga ima tri dijela.
U ekspoziciji (prvi dio fuge), temu donose svi glasovi jedan za drugim.kad prvi glas završi temu,drugi je imitira dok prvi dalje razvija svoju samostalnu melodiju,koja,zajedno sa temom u drugom glasu,daje skladnu cjelinu.temu zatim pruzima treći,pa četvrti glas (ako je troglasna odnosno četveroglasna).
Ekspozicija se završava kada svi glasovi donesu temu po jedanput.
U razvojnom dijelu (drugom dijelu), tema ili njeni dijelovi provede se kroz razne tonalitete u raznim glasovima sa kračim ili dužim međustavovima između nastupa teme.
Završni dio (treći dio) je ponavljanje ekspozicije ali najčesće drugi glas počinje imitaciju teme prije nego što je predhodni glas završio svoje izlaganje.tako nastaje sabijanje tema, koje se na italijanskom zove stretto (streta) što u prevodu znači tjesnac ili suženje, koje zvuči veoma zanimljivo.
Ako je fuga samostalna instrumentalna kompozicija predhodi joj obično preludij ili fantazija.
(lat. Praeludium – perdigra,uvod; fantazija –kompozicija sa slobodnim rasporedom dijelova).

Cantata (kantata) je vokalno-instrumentalni oblik manjeg opsega od oratorija.lirskog je karaktera. Sastojala se od niza arija , recitativa, hora i orkestarskih tačaka.pored crkvenih postojale su i svjetovne kantate.

Oratorij je vokalno-instrumentalni oblik koji je sadržavao bitne elemente opere. Tekst je povezan sa muzikom u tumaćenju određenog muzičkog sadržaja, ali scenske radnje nema. Sadržavao je arije,recitative, hor i samostalne orkestarske tačke. Sadržaji oratorija su dramatizovani prizori iz biblije (oratorium-naziv za prostoriju gdje su vršene molitve i izvedeni prvi oratoriji ).

Pasija je vrlo slična oratoriju ,ali se njen sadržajni osnov ograničava samo na izvođenje biblijskog prikazivanja kristove muke.

Toccata (tokata) je komozicija namjenjena čembalu i orguljama slobodnije forme, improvizacionog karaktera,a često se izvodila prije fuge u funkciji uvoda.


* čembalo ili klavičembalo je žičani instrument s tipkama,koji se pojavio još u xvi stoljeću,ali je muzika za čembalo dostigla svoj vrhunac u baroku. Na njemu su se zvukovi proizvodili na taj način što bi trzalice (najčešće od gavranova pera),pričvršćene posebnim mehanizmom na stražnjem dijelu tipke,pritiskom prstiju na tipke,zatrzale žicu.zbog toga je ton čembala kratak i ima vrlo karakterističan srebrnast zvuk. Inače,čembalo predstavlja preteču klavira.

*orgulje su jedan od najstarijih ,ali danas i najsavršenijih muzičkih instrumenata. U primitivnom obliku poznavali su ih još stari egipćani.današnje orgulje sastoje se od brojnih limenih svirala različitih veličina,nekoliko klavijatura koje se zovu manuali,pedala sa tipkama,koje se pokreću nogama i registara. Ton se na orguljama proizvodi na taj način,što se pritiskom tipke na klavijaturu omogučuje pneumatskim ili električnim putem strujenje sabijenog vazduha iz mijeha u sviralu,koja daje ton. Pomoću registara povezuju se tipke jedne klavijature (manuala) sa drugom ili sa tipkama pedala,pa se tako na orguljama isti ton može svirati istovremeno u nekoliko visina i u nekoliko boja (na primjer:kao neki od gudačkih ili drvenih duvačkih instrumenata).na velikim orguljama može biti preko stotinu registara, čije su kombinacije neizmjerne i tako se postiže izvanredno bogatstvo, raznolikost i grandioznost zvuka orgulja.

Najpoznatiji kompozitori dijela za orgulje bili su:
Händl i bach.


Georg fridrich händl (1685-1759)njemački kompozitor rodio se otprilike mjesec dana prije bacha u gradu halle.u njegovoj obitelji nije bilo muzičara,ali je kao veoma nadaren sedmogodišnjak počeo učiti orgulje,čembalo i primati poduke u kompoziciji. U 21. Godini života već je u italiji.obilazi firencu,rim ,napulj, veneciju,upoznaje najpoznatije kompozitore i njihova djela.iste godine posjećuje i london,grad u kojem će,uz manje prekide,boraviti do smrti.

Kao nedostižan majstor na čembalu i orguljama,
proputovao je cijelu zapadnu evropu,a zatim se nastanio u london,gdje se pored komponovanja bavio i organizovanjem operskih predstava.
U svojim djelima on je na jedinstven način asimilirao tokove muzičkih kultura raznih evropskih naroda i svom stvaralaštvu dao osebujan internacionalni karakter.ono nosi pečat njegove genijalne ličnosti i spada među najveća dostignuća muzičke kulture prošlih vremena .
Napisao je veliki broj kompozicija kao što su:
Opere,koncerti,velika vokalno-instrumentalna djela crkvenog karaktera- oratoriji,od kojih su najznačajniji:
Juda makabejac i mesija.



Johann sebastian bach (1685-1750.) njemački kompozitor rođen 1685.godine u eisenahu (ajzenagu).rano je ostao bez roditelja, pa se stariji brat brinuo za njegov odgoj.prepisujući djela velikih majstora,ušao je u bit njihove umjetnosti otkrio tajne njihova stvaranja.
U 38.godini života dolazi u leipzig (lajpcig) i postaje kantor (horovođa) u crkvi svetog tome.
Tu ostaje do smrti 1750.godine.uz redovan posao kantora podučavao je darovite gimnazijalce učeći ih pjevanju,sviranju na orguljama,klaviru i violini,čak je predavao i latinski jezik u muzičkoj školi u crkvi.uz to je bio,pored händla,najbolji orguljaš i čembalista u njemačkoj.savremenici su mu, nažalost,jedino tu vještinu sviranja priznavali.
Tek u prvoj polovini xix stoljeća felix mendelssonn je čuvenom izvedbom bachove «pasije po mateju» 1829.godine, predstavio svijetu svu veličinu bachovog stvaralaštva.bilo je potrebno načiniti 47 svezaka da se pripremi cjelokupno izdanje bachovih djela,koje čini 1080 kompozicija,odnosno skupina kompozicija.

U tom,gotovo nepreglednom bogatstvu istaknuto mjesto pripada kompozicijama za klavičembalo,orgulje,klavir.najpoznatija djela za klavir su «umjetnost fuge» i «dobro ugođeni klavir».posljednja zbirka sadrži 48
preludija i fuga,među kojima je preludij i fuga u c molu.

Posebno mjesto među njegovim vokalno-instrumentalnim djelima zauzimaju oratoriji i kantante,među kojima je 300 crkvenog,a dvadesetak svjetovnog sadržaja.

Bach je u središtu svog interesovanja postavio čovjeka sa svim njegovim psihološkim stanjima i raspoloženjima i upravo to daje njegovoj muzici duboko humanu vrijednost.

Händl je rekao:»boljelo bi me kad bih ljudima pružao samo užitak.moj je cilj da ih učim boljim».zanosio se radostima koje ga okružuju,pa zbog toga njegova muzika nije zatvorena u krug unutrašnjih vlastitih raspoloženja nego je okrenuta vanjskom svijetu.

Upoređujući ova dva velika genija,njemački muzikolog hugo riemann je rekao: « bach i händl nalik su na dvije velike rijeke što izviru jedna blizu druge,na vrhuncu iste gore,ali teku niz njene suprotne strane i utječu u dva međusobno vrlo udaljena mora».

Rođeni su iste godine, a približno iste i umrli (9 godina razlike),a nikada se nisu susreli...
 
Natrag
Top