Arilje u slikama

Učlanjen(a)
09.09.2009
Poruka
5
Poplava u Arilju

f53s3s.jpg
sy77cz.jpg
2je1m9x.jpg

amsbva.jpg
2ujox1j.jpg
2mw5hqq.jpg

2ymf8jl.jpg
2ymf8jl.jpg
2m6wmlz.jpg

2dwb2nn.jpg
jqm4aq.jpg
qrkw3b.jpg

2mzingl.jpg
143q23l.jpg
2wna71g.jpg

2hoiu7n.jpg
2cnxus8.jpg
egwqs3.jpg

28s4fes.jpg
149a91w.jpg
1qg7rq.jpg

29ur2wl.jpg
jp8vaq.jpg
 
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
ARILJE

Opština Arilje nalazi se u zapadnom delu Srbije, u sastavu Zlatiborskog okruga, na nadmorskoj visini od 330 do 1382 m. Smeštena je između slivova reka Moravice, Velikog i Malog Rzava. Po konfiguraciji zemljišta pripada brdsko-planinskom području, sa uskim pojasom ravnice oko reke Moravice. Prema popisu iz 2002. godine, u opštini Arilje živi 19.784 stanovnika.

arilje.jpg


Iako najmanja od 10 opština u Zlatiborskom okrugu, treća je po stepenu ekonomskog razvoja. Neosporan privredni uspon rezultat je duboko ukorenjenog privatnog preduzetništva. Dominantne privredne grane su poljoprivreda i prerada poljoprivrednih proizvoda, tekstilna industrija, prerada drveta i metaloprerada. Arilje je u svetu prepoznatljivo po proizvodnji maline, pa se često naziva i svetskom prestonicom te aromatične i zdrave voćke, kojoj su žitelji grada podigli i spomenik. Ariljska opština ima najveću koncentraciju zasada u svetu - više od 5000 malih fabrika pod otvorenim nebom proizvede godišnje oko 20 miliona kilograma maline. Ništa manje poznati nisu ni tekstilni proizvodi sa zaštićenim žigom kvaliteta «Ariljski tekstil».

maline.jpg


Teritorija ariljske opštine naseljena je još od paleolita, što dokazuju arheološka nalazišta pećinskih naselja na obalama Velikog Rzava. U 1. veku nove ere te krajeve zauzimaju Rimljani, o čemu svedoče utvrđenje u selu Brekovu i rimski put od današnje Ivanjice, prema Požegi, dolinom reke Moravice. Propašću Rimskog carstva, pisani izvori se gube sve do 10. veka, kada se pojavljuju svedočanstva o dolasku izbeglica iz Larise u Grčkoj, koje na mesto današnje ariljske crkve donose mošti sv. Ahilija, grčkog episkopa i propovednika hrišćanstva, po kojem je današnje Arilje (nekada Moravice) dobilo ime i koji se slavi i danas kao narodni praznik i gradska slava, 28. maja. 1219. godine Sava Nemanjić je ariljski manastir proglasio za sedište moravičke episkopije. Prva katedrala moravičkih episkopa uništena je u 13. veku, novu je izgradio kralj Stefan Dragutin između 1283. i 1286. godine, a unutrašnjost je živopisana 1296. i iz tog razdoblja potiču sačuvani ostaci fresaka. Prema arhitektonskim svojstvima, pripada Raškoj stilskoj grupi, a slikanje fasada u stilu vizantijskog ćelijastog sloga, tehnike zidanja naizmeničnim redovima kamena i opeke, na romanički obrađenim zidovima, čini crkvu svetog Ahilija jedinstvenom građevinom 13. veka na području vizantijskog sveta. Pored arhitektonskih vrednosti i istorijskog značaja, crkva se ističe kao galerija dragocenih fresaka vladara loze Nemanjića, njihovih srodnika i svih arhiepiskopa od osnivanja nezavisne Srpske crkve, a u hramu je sahranjem i Dragutinov mlađi sin, princ Urošic. Freska Svetog Arhangela Gavrila nazvana Plavi ili Ariljski anđeo, svrstava se u najuži krug remek dela starog srpskog slikarstva. Crkva je građena u stilu karakterističnom za episkopska sedišta i na uzvišenju sa kojeg se vidi izdaleka, a i danas dominira varošicom i izaziva divljenje posmatrača. Proglašena je za spomenik kulture od izuzetnog značaja.

arilje-crkva.jpg


U gradu postoje mnoga kulturna i istorijska svedočanstva da je čistotom vode, vazduha i ljudi vekovima privlačio goste. Na gradskom trgu i danas dominira konak Serdara Jovana Mićića, kneza rujanskog i serdara užičke nahije, sagrađen 1823. godine. Ni serdar Mićić, politički velikan onoga vremena, diplomata i neustrašivi junak, nije bio imun na strast srpskih političara za atraktivnim lokacijama, pa je sagradio kuću u Arilju, jer je tu voleo da boravi zimi. Iz 1895. godine datira Narodna biblioteka, koja je danas savremeni kulturno-informativni centar, sa bioskopom i galerijom i fondom od 30.000 knjiga, među kojima su i sva izdanja danas najpoznatijeg Ariljca, Dobrila Nenadića, po čijem je romanu Dorotej, snimljen i film. Narodna biblioteka je organizator brojnih kulturnih manifestacija, među kojima su Majski dani kulture, Dečiji pozorišni festival, Smotra stvaralaštva amatera Zlatiborskog okruga.

arilje-rzav.jpg


Ariljska opština je bogata čistim vodama i atraktivnim šumskim predelima, što je ubraja u najčistije i najzdravije sredine u Srbiji. Očuvana životna sredina pruža izvanredne uslove za proizvodnju zdrave hrane. Bistre planinske rečice i potoci, koje presecaju teritoriju cele opštine, pogodne su za vodosnabdevanje i gajenje ribe, a nije zanemarljiv ni njihov hidroenergetski potencijal. Mnoge lepote i znamenitosti kraja mogu se naći oko tri ariljske reke. U kanjonu reke Rzav nalazi se Visočka banja, čija se voda, prethodno zagrejana u dubljim slojevima zemlje, izbijajući na površinu, meša sa rečnom vodom i hladi. Ovakav tip kanjonskih izvora, takozvani muzej prirodnih termalnih rariteta, jedini je takve vrste i Srbiji i bivšim jugoslovenskim republikama. Voda temperature 27 stepeni od davnina je poznata kao lekovita za reumu, srčane tegobe, nervna i oboljenja vida. Po predanju, na tom toplom izvoru lečili su se srpski junaci sa Kosova polja. Na levoj obali Rzava, nalazi se Bjeluška potajnica, kraški izvor sa prekidima u isticanju vode, koji je pod zaštitom države. U blizini je i pećina Zijača, iz koje ističe vrlo jak izvor, koji pokreće vodenice na tom delu toka Rzava. Najatraktivnija, mada još neispitana do kraja, je Vodena pećina, u kanjonu reke Panjice, na samom izvorištu Rzava, koja nedovoljno hrabrima pokazuje tek delić svoje divlje lepote, a u čijoj je blizini Josif Pančić otkrio endemsku vrstu biljke campanula secundiflora, savršenih ljubičastih cvetova.

arilje-rzav1.jpg


U srcu očuvane prirode i dubokoj šumskoj tišini, na proplancima pored tri reke, smestila su se ariljska sela, koja dobrodošlicom zdrave hrane, čiste vode i nasmejanih lica domaćina dočekuju putnike namernike. Prateći nizvodno tok reke Rzav, koja vodi do samog grada i dugo već važi za najčistiju u Srbiji, i najprobirljiviji posetilac može pronaći nešto za sebe – pecaroši mogu uživati u pecanju pastrmke u mušičarskim revirima, begunci od gradske vreve i letnjih vrućina sigurno će pronaći mesto za sebe na nekoj od mnogobrojnih pitomih i divljih plaža, a rekreativci se mogu zaputiti šumskim stazama pored reke u potragu za pečurkama, šumskim voćem i lekovitim biljem. A kada se umorite, čeka vas soba u motelu Mlinarev san, koji je sagrađen na obali Rzava, baš na mestu koje je, prema legendi, u snovima davno video jedan stari mlinar. Tu vas čeka ukusna i zdrava hrana, najbolji domaći sok od maline i san sa mirisom šumskog vazduha i zvucima reke ispod prozora.
izvor:glassrbije
 
Natrag
Top