LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
/kršćanska definicija apologeta:/
Riječ "apologeti" odnosi se na one drevne kršćanske pisce koji su željeli obraniti novu religiju od teških optužbi od strane pogana i Židova, te proširiti kršćanski nauk u obliku prilagođenu kulturi njihova vremena. Tako je među ovim apologetima prisutno dvostruko zanimanje: ono apologetsko, u punom smislu te riječi, jer žele obraniti kršćanstvo koje se rađa (apologia na grčkom znači upravo "obrana"); te ono pozitivno, "misionarsko", jer žele izložiti sadržaje vjere rječnikom i misaonim kategorijama razumljivim onima kojima se obraćaju.
Benedikt XVI
/ne -kršćanska definicija apologeta/:
"Načini kako apologeti obrađuju očite biblijske besmislice:
Glavni cilj apologeta nije doći do istine, već ubaciti bilo kakvo objašnjenje koje bi moglo izgledati uvjerljivo. Često daju više objašnjenja na temelju ad hoc pretpostavki i nagađanja, koja su nespojiva jedno s drugim, pa možete birati koje vam više odgovara. Čim vas uspiju uvjeriti da se mislilo nešto drugo nego ono što vi vidite svojim vlastitim očima, njihov posao je dobro obavljen. Stoga nastupaju s visine glupavo se smješkajući i hine samouvjerenost, čudeći se kako vam može izgledati da je neka biblijsko-crkvena dogma očita glupost. Kritičare Biblije automatski proglašavaju za neznalice koje imaju nekakav psihološki kompleks koji ih ispunjava mržnjom prema Crkvi, ili su "sotonisti" i "oholi negatori samoga Boga" u potrazi za nesputanim "grijesima puti". Biblijom se, po njima, smiju baviti samo katolički egzegeti s Crkvenim Certifikatom, kojima je po pravilu strano intelektualno poštenje. No jedno im se mora priznati: golema upornost tijekom mnogih stoljeća, gdje su u beskonačnim raspravama i nadmudrivanjima u svojim sofisterijama ostavili brdo bezvrijedne teološke literature. Stoga oprez. Protiv sebe imate cijeli taj sustav uvjeravanja u kojemu su sudjelovale stotine tisuća teologa i klerika.
1. "To se mora shvatiti u prenesenom značenju (metaforički, pjesnički, biblijskim jezikom i stilom izražavanja, simbolički, retorički, alegorijski)."
Drugim riječima, ono što je napisano nije se tako mislilo. Čudno je tako nešto reći za apsolutnu Božju riječ, koja ima neko tajanstveno, mutno značenje koje treba protumačiti ekspert, a jasno je da se radi o doslovnoj okrutnosti, nemoralu, nečemu što je zastarjelo, ili kakvoj besmislici. Isus, apostoli, Sveti Petar i Pavao i svi crkveni oci prošlih stoljeća, itekako su Bibliju uzimali doslovno - fundamentalistički. Danas se teolozi kriju iza apstraktne "simbolike dobra i zla, viđene u svjetlu Kristove beskrajne ljubavi". Ponavljaju sentimentalne pjesničke izraze poput: punina vremena, punina božje ljubavi, punina smisla, punina .... praznine. S druge pak strane, stvari se uzimaju vrlo doslovno kada to nekome odgovara ne obazirući se na nepredna gledišta, pravednost, samilost i praštanje.
Primjer:
"Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena."
"Tisućama iskazuješ milost, a krivnju otaca osvećuješ na djeci, potomcima njihovim."
Apologet će vam reći da se to nije tako mislilo kako piše. Da npr. zao otac odgaja zlu djecu i tako dalje, pa su si sami krivi.
Baš bi bilo dobro da je tako, i moglo je tako pisati, ali to ne piše. Primjer: Bog ubija novorođeno Davidovo dijete zbog očevog grijeha, ubija svu prvorođenu egipatsku djecu itd. itd.
2. "Bilo je toga više nego...."
To se koristi kada negdje piše "bilo je A", a drugdje piše "bilo je B", pa oni odluče da je bilo i "A" i "B" - što se nigdje ne tvrdi. To ih čini jako sretnima, jer nigdje ne piše da NIJE BILO "A+B". Ali nigdje ne piše niti da nije bilo "A+B+posjeta marsovaca". To su oni isti koji često tvrde da je njihova JEDINA moguća interpretacija (tj. samo "A") i jedini način. Zabavno je kako spajaju različite iskaze.
Primjer 1:
Matej 27,1-10
- izdajnički Juda "ode te se objesi" ili
Djela Ap.
" On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba."
Apologet:
Objesio se, stropoštao na oštru stijenu, raspuknuo i prosula mu se utroba.
Primjer 2:
Prema 2 Samuel 24,1, Isusov Otac - dobri Bog, naređuje Davidu da raspiše popis stanovništva. U Ljetopisima 1 19,13, zli Satana potiče Davida na popis. Očita kontradikcija?
Apologeti kažu da nije. Oboje su, i Bog i Sotona nagovorili Davida na istu stvar.
3. "Mora se razumjeti u kontekstu - ne smije se citirati dio teksta".
Ovo je posebno dobro, jer upravo su apologeti oni koji trgaju pojedine rečenice iz konteksta da podupru svoju tezu. Kontekst zanemaruju ako im odgovara. Proročanstva o Isusu su tipičan primjer - nemaju veze s kontekstom ! Uostalom, samo 15% biblije se koristi na misama. O preostalih 85% čitate na ovim stranicama.
Primjer:
"Muško i žensko, stvori ih."
Citat koji bi trebao "dokazati" da Biblija ravnopravno tretira žene i muškarce. Apologete ne zabrinjava što ima bezbroj dokaza za suprotno.
Primjer:
"Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu." Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Ova Isusova rečenica se čupa iz konteksta i navodi kao dokaz doktrine o beskrajnoj Isusovoj miroljubivosti, njegovom apsolutnom gnušanju prema uporabi oružja i milostivom nenasilju. Prešućuje se da su Isus i njegovi sljedbenici bili naoružani, jer im je prije naredio da se naoružaju, te su na prepad opkoljeni po noći sa četom naoružanih brojno nadmoćnih vojnika, s nikakvom šansom da se oružjem obrane.
4. "Radi se o greški u kopiranju/prevođenju"
To se ponekad naziva "greška u prijepisu", kao kada se mislilo na jedan broj, a netočan je kopiran. Ili ono što je "citirano" nije bilo ono što je rečeno, već ono što se mislilo da je autor htio reći, kada je mislio da je rekao. Radi se o skretanju problema da je Biblija sama u krivu.
Po apologetima greška u prijepisu uopće nije greška! U njihovoj glavi postoji originalna Biblija u kojoj nije bilo nikakvih grešaka (ta diktirao ju je Bog osobno). Prepisivačke greške su, po njima, nastale naknadnim prijepisom iz te prve, savršene Biblije koju nitko nije vidio.
5. "To je čudo".
Kada ništa drugo ne pali, eto rješenja. Bog se umiješao i nema protuslovlja.
Primjer:
Rađanje šarene stoke pred šarenim prućem
- Bog se upleo u genetski inženjering i sam, svojom vlastitom rukom, izmijenio gene stoci, da se rađa šarena, kako bi njegov miljenik stekao mnogo stoke. A on je Svemoguć pa to može, zar ne?
- Bog je smanjio sve životinje na mikroskopsku veličinu (da stanu u Nojinu arku) i stavio ih u hibernaciju tijekom potopa, pa ih teleportirao, pa....
6. "Čudni su putevi gospodnji"
Pobožan izgovor kada apologet ne može objasniti kontradikciju između onog što Biblija KAŽE i onog što bi on ŽELIO da je rekla.
Primjer dvostrukih mjerila:
U Isusovom "suđenju" ima previše elemenata koji djeluju nepovijesno, propagandistički i neuvjerljivo. Interesantno je da se krivica prebacuje na Židove, koji su ga osuđivali, a ne one koji su imali vlast da ga smaknu (i jake razloge za to) - Rimsku vlast. U slučajevima znane nam Inkvizicije, današnji apologeti se izvlače da nisu krivi klerici koji su žrtve mučili i osudili, nego "svjetovne vlasti" koje su izvršile samu egzekuciju po njihovu nalogu.
Židovi negodovali - Rimljani osudili i raspeli=> krivi Židovi
Inkvizitori mučili i osudili - svjetovni krvnik spalio => krive svjetovne vlasti
Dvostruki standardi samo da bi Crkva bila uvijek u pravu (a u oba slučaja nije).
7. "Bibliju treba čitati na poseban način"
Po mogućnosti izmoliti par očenaša prije čitanja, i s poniznošću čitati "Sveti tekst", 100% uvjereni da je istinit, a zatomiti svaku sumnju u njegovu nepogrješivost. Obvezno isključiti mozak, koji se niti ne spominje u toj knjizi. Poprimiti strogi, ukočeni, pokajnički, patnički izraz lica . Nikakav smijeh ne dolazi u obzir!
8. "Što je moglo biti?"
Čitajući razne apologetske obrane grešaka u Bibliji, često sam nailazio na još jednu nespomenutu taktiku. Kada nešto treba isprotumačiti, apologeti pričaju priče o tome što je moglo biti, da je pisac mogao računati po ovom ili onom načinu računanja, da su riječi iz hebrejskog, grčkog, aramejskog mogle značiti i nešto sasvim drugo, da je nečije ime moglo biti i neko drugo, sa su sinovi unuci, braća rođaci, isti događaji su dva različita, a jedan događaj nekoliko različitih, da se s nekom povijesnom činjenicom "neki" ne slažu, da je neki artefakt "dokazao" nešto u što drugi sumnjaju i tako dalje, i tako dalje. Beskonačne sofisterije teologa su zapanjujuće. Igraju i na činjenicu da se ništa ne može utvrditi sa 100% sigurnošću (čak niti da će sutra Sunce ponovno zasjati), pa love u mutnom u području vjerojatnosti od 0,00000001 %. Ne sumnjajte da će baš uvijek iskopati nešto da vas uvjere da su u pravu. Koristit će se stoljetnim "istraživanjima" njima sličnih individua kojima je jedina sreća u životu progurati podvalu da je Biblija uvijek i baš uvijek u pravu.
Preuzeto sa Bloga Sephirot
Riječ "apologeti" odnosi se na one drevne kršćanske pisce koji su željeli obraniti novu religiju od teških optužbi od strane pogana i Židova, te proširiti kršćanski nauk u obliku prilagođenu kulturi njihova vremena. Tako je među ovim apologetima prisutno dvostruko zanimanje: ono apologetsko, u punom smislu te riječi, jer žele obraniti kršćanstvo koje se rađa (apologia na grčkom znači upravo "obrana"); te ono pozitivno, "misionarsko", jer žele izložiti sadržaje vjere rječnikom i misaonim kategorijama razumljivim onima kojima se obraćaju.
Benedikt XVI
/ne -kršćanska definicija apologeta/:
"Načini kako apologeti obrađuju očite biblijske besmislice:
Glavni cilj apologeta nije doći do istine, već ubaciti bilo kakvo objašnjenje koje bi moglo izgledati uvjerljivo. Često daju više objašnjenja na temelju ad hoc pretpostavki i nagađanja, koja su nespojiva jedno s drugim, pa možete birati koje vam više odgovara. Čim vas uspiju uvjeriti da se mislilo nešto drugo nego ono što vi vidite svojim vlastitim očima, njihov posao je dobro obavljen. Stoga nastupaju s visine glupavo se smješkajući i hine samouvjerenost, čudeći se kako vam može izgledati da je neka biblijsko-crkvena dogma očita glupost. Kritičare Biblije automatski proglašavaju za neznalice koje imaju nekakav psihološki kompleks koji ih ispunjava mržnjom prema Crkvi, ili su "sotonisti" i "oholi negatori samoga Boga" u potrazi za nesputanim "grijesima puti". Biblijom se, po njima, smiju baviti samo katolički egzegeti s Crkvenim Certifikatom, kojima je po pravilu strano intelektualno poštenje. No jedno im se mora priznati: golema upornost tijekom mnogih stoljeća, gdje su u beskonačnim raspravama i nadmudrivanjima u svojim sofisterijama ostavili brdo bezvrijedne teološke literature. Stoga oprez. Protiv sebe imate cijeli taj sustav uvjeravanja u kojemu su sudjelovale stotine tisuća teologa i klerika.
1. "To se mora shvatiti u prenesenom značenju (metaforički, pjesnički, biblijskim jezikom i stilom izražavanja, simbolički, retorički, alegorijski)."
Drugim riječima, ono što je napisano nije se tako mislilo. Čudno je tako nešto reći za apsolutnu Božju riječ, koja ima neko tajanstveno, mutno značenje koje treba protumačiti ekspert, a jasno je da se radi o doslovnoj okrutnosti, nemoralu, nečemu što je zastarjelo, ili kakvoj besmislici. Isus, apostoli, Sveti Petar i Pavao i svi crkveni oci prošlih stoljeća, itekako su Bibliju uzimali doslovno - fundamentalistički. Danas se teolozi kriju iza apstraktne "simbolike dobra i zla, viđene u svjetlu Kristove beskrajne ljubavi". Ponavljaju sentimentalne pjesničke izraze poput: punina vremena, punina božje ljubavi, punina smisla, punina .... praznine. S druge pak strane, stvari se uzimaju vrlo doslovno kada to nekome odgovara ne obazirući se na nepredna gledišta, pravednost, samilost i praštanje.
Primjer:
"Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena."
"Tisućama iskazuješ milost, a krivnju otaca osvećuješ na djeci, potomcima njihovim."
Apologet će vam reći da se to nije tako mislilo kako piše. Da npr. zao otac odgaja zlu djecu i tako dalje, pa su si sami krivi.
Baš bi bilo dobro da je tako, i moglo je tako pisati, ali to ne piše. Primjer: Bog ubija novorođeno Davidovo dijete zbog očevog grijeha, ubija svu prvorođenu egipatsku djecu itd. itd.
2. "Bilo je toga više nego...."
To se koristi kada negdje piše "bilo je A", a drugdje piše "bilo je B", pa oni odluče da je bilo i "A" i "B" - što se nigdje ne tvrdi. To ih čini jako sretnima, jer nigdje ne piše da NIJE BILO "A+B". Ali nigdje ne piše niti da nije bilo "A+B+posjeta marsovaca". To su oni isti koji često tvrde da je njihova JEDINA moguća interpretacija (tj. samo "A") i jedini način. Zabavno je kako spajaju različite iskaze.
Primjer 1:
Matej 27,1-10
- izdajnički Juda "ode te se objesi" ili
Djela Ap.
" On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba."
Apologet:
Objesio se, stropoštao na oštru stijenu, raspuknuo i prosula mu se utroba.
Primjer 2:
Prema 2 Samuel 24,1, Isusov Otac - dobri Bog, naređuje Davidu da raspiše popis stanovništva. U Ljetopisima 1 19,13, zli Satana potiče Davida na popis. Očita kontradikcija?
Apologeti kažu da nije. Oboje su, i Bog i Sotona nagovorili Davida na istu stvar.
3. "Mora se razumjeti u kontekstu - ne smije se citirati dio teksta".
Ovo je posebno dobro, jer upravo su apologeti oni koji trgaju pojedine rečenice iz konteksta da podupru svoju tezu. Kontekst zanemaruju ako im odgovara. Proročanstva o Isusu su tipičan primjer - nemaju veze s kontekstom ! Uostalom, samo 15% biblije se koristi na misama. O preostalih 85% čitate na ovim stranicama.
Primjer:
"Muško i žensko, stvori ih."
Citat koji bi trebao "dokazati" da Biblija ravnopravno tretira žene i muškarce. Apologete ne zabrinjava što ima bezbroj dokaza za suprotno.
Primjer:
"Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu." Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Ova Isusova rečenica se čupa iz konteksta i navodi kao dokaz doktrine o beskrajnoj Isusovoj miroljubivosti, njegovom apsolutnom gnušanju prema uporabi oružja i milostivom nenasilju. Prešućuje se da su Isus i njegovi sljedbenici bili naoružani, jer im je prije naredio da se naoružaju, te su na prepad opkoljeni po noći sa četom naoružanih brojno nadmoćnih vojnika, s nikakvom šansom da se oružjem obrane.
4. "Radi se o greški u kopiranju/prevođenju"
To se ponekad naziva "greška u prijepisu", kao kada se mislilo na jedan broj, a netočan je kopiran. Ili ono što je "citirano" nije bilo ono što je rečeno, već ono što se mislilo da je autor htio reći, kada je mislio da je rekao. Radi se o skretanju problema da je Biblija sama u krivu.
Po apologetima greška u prijepisu uopće nije greška! U njihovoj glavi postoji originalna Biblija u kojoj nije bilo nikakvih grešaka (ta diktirao ju je Bog osobno). Prepisivačke greške su, po njima, nastale naknadnim prijepisom iz te prve, savršene Biblije koju nitko nije vidio.
5. "To je čudo".
Kada ništa drugo ne pali, eto rješenja. Bog se umiješao i nema protuslovlja.
Primjer:
Rađanje šarene stoke pred šarenim prućem
- Bog se upleo u genetski inženjering i sam, svojom vlastitom rukom, izmijenio gene stoci, da se rađa šarena, kako bi njegov miljenik stekao mnogo stoke. A on je Svemoguć pa to može, zar ne?
- Bog je smanjio sve životinje na mikroskopsku veličinu (da stanu u Nojinu arku) i stavio ih u hibernaciju tijekom potopa, pa ih teleportirao, pa....
6. "Čudni su putevi gospodnji"
Pobožan izgovor kada apologet ne može objasniti kontradikciju između onog što Biblija KAŽE i onog što bi on ŽELIO da je rekla.
Primjer dvostrukih mjerila:
U Isusovom "suđenju" ima previše elemenata koji djeluju nepovijesno, propagandistički i neuvjerljivo. Interesantno je da se krivica prebacuje na Židove, koji su ga osuđivali, a ne one koji su imali vlast da ga smaknu (i jake razloge za to) - Rimsku vlast. U slučajevima znane nam Inkvizicije, današnji apologeti se izvlače da nisu krivi klerici koji su žrtve mučili i osudili, nego "svjetovne vlasti" koje su izvršile samu egzekuciju po njihovu nalogu.
Židovi negodovali - Rimljani osudili i raspeli=> krivi Židovi
Inkvizitori mučili i osudili - svjetovni krvnik spalio => krive svjetovne vlasti
Dvostruki standardi samo da bi Crkva bila uvijek u pravu (a u oba slučaja nije).
7. "Bibliju treba čitati na poseban način"
Po mogućnosti izmoliti par očenaša prije čitanja, i s poniznošću čitati "Sveti tekst", 100% uvjereni da je istinit, a zatomiti svaku sumnju u njegovu nepogrješivost. Obvezno isključiti mozak, koji se niti ne spominje u toj knjizi. Poprimiti strogi, ukočeni, pokajnički, patnički izraz lica . Nikakav smijeh ne dolazi u obzir!
8. "Što je moglo biti?"
Čitajući razne apologetske obrane grešaka u Bibliji, često sam nailazio na još jednu nespomenutu taktiku. Kada nešto treba isprotumačiti, apologeti pričaju priče o tome što je moglo biti, da je pisac mogao računati po ovom ili onom načinu računanja, da su riječi iz hebrejskog, grčkog, aramejskog mogle značiti i nešto sasvim drugo, da je nečije ime moglo biti i neko drugo, sa su sinovi unuci, braća rođaci, isti događaji su dva različita, a jedan događaj nekoliko različitih, da se s nekom povijesnom činjenicom "neki" ne slažu, da je neki artefakt "dokazao" nešto u što drugi sumnjaju i tako dalje, i tako dalje. Beskonačne sofisterije teologa su zapanjujuće. Igraju i na činjenicu da se ništa ne može utvrditi sa 100% sigurnošću (čak niti da će sutra Sunce ponovno zasjati), pa love u mutnom u području vjerojatnosti od 0,00000001 %. Ne sumnjajte da će baš uvijek iskopati nešto da vas uvjere da su u pravu. Koristit će se stoljetnim "istraživanjima" njima sličnih individua kojima je jedina sreća u životu progurati podvalu da je Biblija uvijek i baš uvijek u pravu.
Preuzeto sa Bloga Sephirot