Član
- Učlanjen(a)
- 31.10.2010
- Poruka
- 9
U severozapadnom delu prostranih backih ravnica, na levoj obali Dunava, smestio se Apatin jedan od najlepših gradova Vojvodine.
Izuzetno povoljan geografski položaj, blizina reke i prirodna bogatstva ovog kraja (plodno zemljište, šume pored reke, obilje ribe po ritovima i rukavcima i divljac u šumama) oduvek su privlacili ljude da se
ovde naseljavaju, pa se tako još u praistoriji smenjuju kulture Sarmata, Kelta, Gota i drugih naroda.
Istorija
U I veku, za vreme rimskih osvajanja, naselje je pretvoreno u vojni šanac sa utvrdenjima i imalo je znacajnu ulogu u odbrani provincije Panonije. U VI veku dolaze Sloveni, a 896. godine Madari i na ovom prostoru osnivaju svoju državu u kojoj su ipak Sloveni cinili vecinu stanovništva.
Apatin se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1011. godine, a ime je dobio po opatiji Kalocke biskupije. U XIV i XV veku na ovim prostorima su feudalna imanja, ciji su gospodari podigli dvorce oko kojih se naseljavaju ribari, lovci, ladari i vodenicari. Apatin se 1417. godine spominje kao posed Stefana Lazarevica.
Pod tursku vlast pao je 1541. godine i bio pod njom punih 140 godina.
Deo izbeglica iz velike seobe pod Arsenijem Carnojevicem 1690. godine naseljava se u Apatinu, Somboru i Prigrevici. 1748. godine u Apatin dolaze nemacki kolonisti, a srpska naselja su silom raseljena, uglavnom u Stapar. Kolonisti su došli iz raznih krajeva. Sabirni centar je bio u Ulmu, a odatle su prevoženi Dunavom do Apatina, koji je postao glavna baza nemacke ekspanzije u Vojvodini, dobijajuci pritom i posebnu podršku u razvoju. Nedaleko od pristaništa podignuta je crkva i izgraden centar sa trgom. Podižu se javne zgrade, škole, ribarske stanice, zanatske radionice i stambene zgrade. Dvorska komora ubrzano podiže i privredne objekte: 1756. pivaru i pecaru, a 1764. jednu od najvecih tekstilnih radionica u Backoj. 1760. godine Apatin je proglašen za grad i stalno trgovište sa posebnim statusom.
Krajem XVIII veka katastrofalna poplava prodrla je u stari centar, uništila ga sa svim objektima, te sa sobom odnela i pola naselja. Novi centar formiran je severoistocno od Pivare, cime je utemeljeno uoblicavanje grada koje se u velikoj meri sacuvalo i do danas. Tokom XVIII i prve polovine XIX veka Apatin je doživeo snažan ekonomski uspon, pre svega zahvaljujuci zanatstvu, trgovini i brodogradnji. Vec 1869. godine osnovane su banke i štedionica, cime su otvorena vrata i ubrzanom industrijskom razvoju. Veliki broj ciglana (36) proizvodio je ciglu i crep, a njima su gradeni i pokriveni mnogi objekti u Becu i vecina u Pešti. 1912. godine Apatin je povezan železnickom prugom sa Somborom i Sontom. 1920. godine osnovano je brodogradilište, koje je u novije vreme modernizovano i jedino na celom toku Dunava opremljeno specijalnim liftom za brzo izvlacenje brodova na dok.
Posle kapitulacije Jugoslavije 1941. godine Apatin je ušao u sastav Hortijeve Madarske. Za vreme Batinske bitke front se protezao sve do Apatina i Bogojeva, a sam grad je postao prava ratna baza. Partizanske jedinice oslobodile su Apatin 24. 10. 1944. godine.
Prema planu kolonizacije, novembra 1945. godine, u Apatin su stigle prve boracke porodice iz Like i nacionalni sastav grada je promenjen. Do 1953. godine ukupno je naseljeno 1.061 porodica sa 6.258 clanova.
Bogatstvo Apatina - rezervat "Gornje Podunavlje"
Netaknuta priroda prašumskog izgleda, stoletna autohtona šuma, bare i močvare, bogatstvo flore i faune su lična karta Specijalnog rezervata prirode ”Gornjeg Podunavlja". Ovaj rezervat je deo velike poplavne, ritsko močvarne zone na Srednjem toku Dunava. Proteže se uz levu obalu Dunava na sredini njegovog toka, od 1366. do 1433. km. Na severu se graniči sa Nacionalnim parkom Drava - Dunav dok se duž susedne obale prostire Park prirode ”Kopački rit" i sa njima cini veliku veliku prirodnu celinu jednu od najvećih na evropskom kontinentu.
Stalna borba čoveka sa prirodom i kroćenje moćne reke Dunav koja se vekovima opirala čovekovoj potrebi da vlada svim segmentima prirode zarad eksploatacije dovela je do nestanka velikog ritsko močvarnog podrucja koji je postojao na ovom podrucju panonske ravnice. Izgradnjom mocnog nasipa čovek je sklopio mir sa rekom a zaštitom ovih 19648 hektara područja omogucio prirodi da sačuva, deo svoje baštine. 280 vrsta ptica od kojih neke veoma retke kao što su orao belorepana, crne rode, kormorani i druge čine deo neprocenjivog bogatstva prirode. Isto tako autohtone šume crne topole, brestova, crnog gloga i hrasta kao i staništa više vrsta orhideja, lokvanja i drugih biljaka govore dovoljno o ovom neprocenjivom prirodnom bogatstvu.
Šuma je pod stalnim nadzorom raznih službi koje brinu o tome da se ova baština zaštiti od devastacije. Putevi i puteljci koji vode kroz šumu idealni su za razne oblike rekreacije. Džoging, pešacenje, vežbanje na spravama u šumi vec su postale uobicajene aktivnosti Apatinaca i raznih ljubitelja prirode. Skrivene pešcane plaže idealne za uživanje u letnjim danima. Mnogobrojne čarde uz i u samom rezervatu kao što su na primer ”Kupusinska, Vagon, Harcaš čarda kao i ”Dvorac" na Lavaču idealne su za odmor, i razonodu.
Neki od ovih objekata imaju svoje kapacitete za ugodan smeštaj i boravak gostiju. Okruženi netaknutom prirodom i dobro povezani sa gradom asfaltnim putem idealni su za svakog ko želi uživati u lepotama Prirodnog rezervata ”Gornje Podunavlje.
Izuzetno povoljan geografski položaj, blizina reke i prirodna bogatstva ovog kraja (plodno zemljište, šume pored reke, obilje ribe po ritovima i rukavcima i divljac u šumama) oduvek su privlacili ljude da se
ovde naseljavaju, pa se tako još u praistoriji smenjuju kulture Sarmata, Kelta, Gota i drugih naroda.
Istorija
U I veku, za vreme rimskih osvajanja, naselje je pretvoreno u vojni šanac sa utvrdenjima i imalo je znacajnu ulogu u odbrani provincije Panonije. U VI veku dolaze Sloveni, a 896. godine Madari i na ovom prostoru osnivaju svoju državu u kojoj su ipak Sloveni cinili vecinu stanovništva.
Apatin se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1011. godine, a ime je dobio po opatiji Kalocke biskupije. U XIV i XV veku na ovim prostorima su feudalna imanja, ciji su gospodari podigli dvorce oko kojih se naseljavaju ribari, lovci, ladari i vodenicari. Apatin se 1417. godine spominje kao posed Stefana Lazarevica.
Deo izbeglica iz velike seobe pod Arsenijem Carnojevicem 1690. godine naseljava se u Apatinu, Somboru i Prigrevici. 1748. godine u Apatin dolaze nemacki kolonisti, a srpska naselja su silom raseljena, uglavnom u Stapar. Kolonisti su došli iz raznih krajeva. Sabirni centar je bio u Ulmu, a odatle su prevoženi Dunavom do Apatina, koji je postao glavna baza nemacke ekspanzije u Vojvodini, dobijajuci pritom i posebnu podršku u razvoju. Nedaleko od pristaništa podignuta je crkva i izgraden centar sa trgom. Podižu se javne zgrade, škole, ribarske stanice, zanatske radionice i stambene zgrade. Dvorska komora ubrzano podiže i privredne objekte: 1756. pivaru i pecaru, a 1764. jednu od najvecih tekstilnih radionica u Backoj. 1760. godine Apatin je proglašen za grad i stalno trgovište sa posebnim statusom.
Krajem XVIII veka katastrofalna poplava prodrla je u stari centar, uništila ga sa svim objektima, te sa sobom odnela i pola naselja. Novi centar formiran je severoistocno od Pivare, cime je utemeljeno uoblicavanje grada koje se u velikoj meri sacuvalo i do danas. Tokom XVIII i prve polovine XIX veka Apatin je doživeo snažan ekonomski uspon, pre svega zahvaljujuci zanatstvu, trgovini i brodogradnji. Vec 1869. godine osnovane su banke i štedionica, cime su otvorena vrata i ubrzanom industrijskom razvoju. Veliki broj ciglana (36) proizvodio je ciglu i crep, a njima su gradeni i pokriveni mnogi objekti u Becu i vecina u Pešti. 1912. godine Apatin je povezan železnickom prugom sa Somborom i Sontom. 1920. godine osnovano je brodogradilište, koje je u novije vreme modernizovano i jedino na celom toku Dunava opremljeno specijalnim liftom za brzo izvlacenje brodova na dok.
Posle kapitulacije Jugoslavije 1941. godine Apatin je ušao u sastav Hortijeve Madarske. Za vreme Batinske bitke front se protezao sve do Apatina i Bogojeva, a sam grad je postao prava ratna baza. Partizanske jedinice oslobodile su Apatin 24. 10. 1944. godine.
Prema planu kolonizacije, novembra 1945. godine, u Apatin su stigle prve boracke porodice iz Like i nacionalni sastav grada je promenjen. Do 1953. godine ukupno je naseljeno 1.061 porodica sa 6.258 clanova.
Bogatstvo Apatina - rezervat "Gornje Podunavlje"
Netaknuta priroda prašumskog izgleda, stoletna autohtona šuma, bare i močvare, bogatstvo flore i faune su lična karta Specijalnog rezervata prirode ”Gornjeg Podunavlja". Ovaj rezervat je deo velike poplavne, ritsko močvarne zone na Srednjem toku Dunava. Proteže se uz levu obalu Dunava na sredini njegovog toka, od 1366. do 1433. km. Na severu se graniči sa Nacionalnim parkom Drava - Dunav dok se duž susedne obale prostire Park prirode ”Kopački rit" i sa njima cini veliku veliku prirodnu celinu jednu od najvećih na evropskom kontinentu.
Stalna borba čoveka sa prirodom i kroćenje moćne reke Dunav koja se vekovima opirala čovekovoj potrebi da vlada svim segmentima prirode zarad eksploatacije dovela je do nestanka velikog ritsko močvarnog podrucja koji je postojao na ovom podrucju panonske ravnice. Izgradnjom mocnog nasipa čovek je sklopio mir sa rekom a zaštitom ovih 19648 hektara područja omogucio prirodi da sačuva, deo svoje baštine. 280 vrsta ptica od kojih neke veoma retke kao što su orao belorepana, crne rode, kormorani i druge čine deo neprocenjivog bogatstva prirode. Isto tako autohtone šume crne topole, brestova, crnog gloga i hrasta kao i staništa više vrsta orhideja, lokvanja i drugih biljaka govore dovoljno o ovom neprocenjivom prirodnom bogatstvu.
Šuma je pod stalnim nadzorom raznih službi koje brinu o tome da se ova baština zaštiti od devastacije. Putevi i puteljci koji vode kroz šumu idealni su za razne oblike rekreacije. Džoging, pešacenje, vežbanje na spravama u šumi vec su postale uobicajene aktivnosti Apatinaca i raznih ljubitelja prirode. Skrivene pešcane plaže idealne za uživanje u letnjim danima. Mnogobrojne čarde uz i u samom rezervatu kao što su na primer ”Kupusinska, Vagon, Harcaš čarda kao i ”Dvorac" na Lavaču idealne su za odmor, i razonodu.
Neki od ovih objekata imaju svoje kapacitete za ugodan smeštaj i boravak gostiju. Okruženi netaknutom prirodom i dobro povezani sa gradom asfaltnim putem idealni su za svakog ko želi uživati u lepotama Prirodnog rezervata ”Gornje Podunavlje.
Apatinski rit
Područje Apatinskog rita predstavlja područje veličine preko 5.000 hektara koji se prostiru duž leve obale Dunava, nastavljajući se na Monoštorski rit, u šumsko-močvarnom pojasu nastalom radom reke Dunav, od Apatina do mosta kod naselja Bogojevo.Zajedno sa Monoštorskim ritom čini celinu Specijalnog rezervata prirode "Gornje Podunavlje", danas tek dela nekada mnogo veće poplavne doline Dunava.Za razliku od svog "severnog" suseda, koji je izgradnjom odbrambenog nasipa gotovo u celosti ostao odsečen od Dunava, Apatinski rit se svojim većim delom i danas nalazi u poplavnoj zoni, što ga čini jednim od retkih preostalih celovitih područja na kojima vladaju gotovo neizmenjeni hidrološki uslovi koji su i učinili ovo područje tako biološki raznoliko.Izlivajući se i povlačeći svake godine, Dunav nanosi plodni mulj iz koga se iznova rađa više nego bogat živi svet ovog područja. Čitavih 3.500 ha Apatinskog rita pod direktnim je uticajem vodnog režima druge najveće evropske reke, bivajući periodično, najčešće u proleće, poplavljeno, noseći sa sobom velike količine otopljenog snega sa planina.Zbog zadržane izvornosti vodnog režima, na ovom području su se zadržala karakteristična ritska obeležja, kao što su poslednji veliki fragmenti prirodnih ritskih šuma, sastavljenih od vrba, topola i hrastova, kao i brojni rukavci, mrtvaje i bare, koji ovaj rit svrstavaju u red najznačajnijih mrestilišta na području čitavog toka Dunava.Nalazeći se upravo naspram Kopačkog rita, odnosno ušća Drave u Dunav, predstavlja jedinstvenu i neraskidivu ekološku celinu značajnu za opstanak mnogih vrsta vezanih za vlažna staništa, ponajviše ptica kao što su crna roda, orao belorepan i brojne čaplje.Osim kao izuzetno važno poplavno područje, Apatinski rit se, najzad, izdvaja i kao područje na kome su se održale neke od najlepših tradicionalnih vrednosti života u Podunavlju, poput brodotesarstva i ribolova. Iako ne u meri u kojoj su se ove delatnosti nekada odvijale, i danas je živa tradicija dunavskih alasa i pravljenja karakterističnih čamaca, tzv. "apatinaca".
Područje Apatinskog rita predstavlja područje veličine preko 5.000 hektara koji se prostiru duž leve obale Dunava, nastavljajući se na Monoštorski rit, u šumsko-močvarnom pojasu nastalom radom reke Dunav, od Apatina do mosta kod naselja Bogojevo.Zajedno sa Monoštorskim ritom čini celinu Specijalnog rezervata prirode "Gornje Podunavlje", danas tek dela nekada mnogo veće poplavne doline Dunava.Za razliku od svog "severnog" suseda, koji je izgradnjom odbrambenog nasipa gotovo u celosti ostao odsečen od Dunava, Apatinski rit se svojim većim delom i danas nalazi u poplavnoj zoni, što ga čini jednim od retkih preostalih celovitih područja na kojima vladaju gotovo neizmenjeni hidrološki uslovi koji su i učinili ovo područje tako biološki raznoliko.Izlivajući se i povlačeći svake godine, Dunav nanosi plodni mulj iz koga se iznova rađa više nego bogat živi svet ovog područja. Čitavih 3.500 ha Apatinskog rita pod direktnim je uticajem vodnog režima druge najveće evropske reke, bivajući periodično, najčešće u proleće, poplavljeno, noseći sa sobom velike količine otopljenog snega sa planina.Zbog zadržane izvornosti vodnog režima, na ovom području su se zadržala karakteristična ritska obeležja, kao što su poslednji veliki fragmenti prirodnih ritskih šuma, sastavljenih od vrba, topola i hrastova, kao i brojni rukavci, mrtvaje i bare, koji ovaj rit svrstavaju u red najznačajnijih mrestilišta na području čitavog toka Dunava.Nalazeći se upravo naspram Kopačkog rita, odnosno ušća Drave u Dunav, predstavlja jedinstvenu i neraskidivu ekološku celinu značajnu za opstanak mnogih vrsta vezanih za vlažna staništa, ponajviše ptica kao što su crna roda, orao belorepan i brojne čaplje.Osim kao izuzetno važno poplavno područje, Apatinski rit se, najzad, izdvaja i kao područje na kome su se održale neke od najlepših tradicionalnih vrednosti života u Podunavlju, poput brodotesarstva i ribolova. Iako ne u meri u kojoj su se ove delatnosti nekada odvijale, i danas je živa tradicija dunavskih alasa i pravljenja karakterističnih čamaca, tzv. "apatinaca".
Slike grada