Afanasij Afanasijevič Fet

Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306
Afanasy Fet (1820 - 1892)

Afanasy Afanasyevich Fet


(kasnije menja svoje ime u Шенши́н - Afanasy Afanasyevich Shenshin)

476px-Afanasy_Fet_7.jpg


Afanasij Fet
(1820, s.Novosjolki Orlovske gubernije - 1892, Moskva)


Prvu knjigu pesama štampao je 1850. a sledeću 1863., a onda punih 20 godina nije objavio ni jednu jedinu pesmu.
1883. se pojavljuje sa zbirkom pesama Večernje vatre, da bi potom, pod isti naslovom, sa pauzama od po 2-3 godine, objavio još 3 nove knjige svojih pesama.
Kao pristalica "čiste poezije", nije bio miljenik ni konzervativnih, ni književnih krugova revolucionarnih demokrata i narodnjaka, ali je on išao svojim putem nepokolebljivo, i ostao u istoriji književnosti kao sjajan liričar romantičarske provinijencije, snažnog izraza, u mnogome podudarnog sa poetikom impresionizma.
U poslednjem peridu stvaralaštva bio je pod uticajem Šopenhauerove filozofije.


Najznačajnija izdanja:

Лирический пантеон - 1840.
Стихотворения -1850.
Вечерние огни - 1863.


- "Antologija ruske lirike", knjiga I,
PAIDEIA,2007.

_____________


Tchaikovsky wrote:

Fet is an exceptional phenomenon. There is no use to compare him to other first class poets, or try and seek for common streaks with Pushkin, Lermontov, Al. Tolstoy or Tyutchev... For, in his best moments, Fet leaves poetry boundaries altogether and ventures boldly into our field. That is why, when I think of Fet, often Beethoven comes to mind... Like Beethoven, he has this power to touch strings of our souls which would be out of reach for those artists, no matter how strong, who rely on words only. Rather than just a poet, he is a musician-poet.

- source: wiki
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306
* * *

Šapat, tiho uzdisanje,
Slavuj-pesme zvuk,
Srebro vode, i mreškanje
Potoka u snu,

Noćni sjaj, i noćne sene,

Sene doba tog,
Očaravajuće mene
Lica predragog,

Dimni oblak, purpur ruže,

Ćilibara sev,
I poljupci, a i suze,
I razdanja grev!...


1850.


prevod- M. Sibinović


- "Antologija ruske lirike", knjiga I,
PAIDEIA,2007.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306


* * *



Još uvek volim, još me vuku

Lepote što se zemljom jate
I ne bih ni za šta menjao
Poljupce tvoje neposlate.

Dok u zemaljskom zagrljaju,
Makar i s mukom, imam daha,
Život će mladi u treptaju
Uzimati u meni maha.

Tako, odane sunčevom tragu,
Duboko poniru u grob žile
Da tamo iz smrti upiju snagu -
Kako bi opet s prolećem bile.



1890.

prevod- M. Sibinović


- "Antologija ruske lirike", knjiga I,
PAIDEIA,2007.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306
* * *

Sjala je noć. Mesečina. Zraci pune
Gostinsku sobu i bez vatre nesne.
Otvoren klavir, njemu drhte strune,
K'o srca naša - žudna tvoje pesme.

Ti peva do zore, iznemogla od suza,
Da si jedina - ljubav, i da je nema jače,
Toliko želeh da živim, oslobođen uza,
Da volim te, grlim i za tobom plačem.

Mnogo godina prođe, i zamornih i mučnih,
A u noćnoj tišini glas tvoj i dalje čujem,
I piri, k'o onda, iz tih uzdaha zvučnih,
Da si jedina - ljubav, i sav život da tu je.

Da udara sudbe nema, da nije bilo muke,
Da traje život, i vidim cilj pred sobom -
Samo da verujem u one ridajuće zvuke,
Da volim te, grlim i za tobom plačem.




prevod- M. Sibinović

- preuzeto sa: riznicasrpska.net
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306

SMRT



"Ja živeti hoću!" - viče on, sav bled.
"O varku mi dajte! Još malo obmana!"
Ne pomišlja da je to trenutni led,
Da je pod njim, tamo - bezdan okeana.


Bežiš? Kuda? Gde je istina,

gde je greška?
Gde oslonac, ruke da na njega staviš?
Javi l' se pupoljak, radost

jednog smeška,
Evo već nad njima smrt pobedu slavi.


Tražeć' put, slepaca stado zalud gaca,
A slepi ih vodič samo u krug vrti,
Ako život bučna Božja je pijaca,
Samo smrt je onda

njegov hram besmrtni.



1878.

prevod -Vladimir Jagličić


"Antologija ruske lirike", knjiga I,
PAIDEIA, 2007.
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306
* * *

Od gomile, gde nam beše gadno,
Pobegosmo glavom bez obzira,
Tek nas dvoje, u seni prohladnoj,
I sa nama - noć prepuna mira.

Uzburka se srce nasred grudi,
Žudeć da da i sačuva sreću,
Mogućno je pobeći od ljudi,
Al' od zvezda ništa sakrit neću.

Srebrnasta, krotka i bezrečna,
Ova je ponoć, kroz neprozir vela,
Tek to vidi što je čisto, večno,
Što je ona sama tu nanela.



1889.


prevod -Vladimir Jagličić


- "Antologija ruske lirike", knjiga I,
PAIDEIA, 2007.
 
Natrag
Top