22 godine od smrti Pavla Vuisića: Paja je bio živi udžbenik

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
01. 10. 2010 PRESS

Paja je bio živi udžbenik


Danas se navršavaju 22 godine od smrti Pavla Vuisića, koga kolege i dalje smatraju uzorom. Petar Kralj: Naučio nas kako treba igrati jednostavno i ubedljivo

2209.jpg


Jedan od naših najvećih glumaca Pavle Vuisić preminuo je na današnji dan pre 22 godine. Legendarnog Paju Čuturu poredili su sa Spenserom Trejsijem i Orsonom Velsom i proglašavali ga gigantom jugoslovenske filmske umetnosti, a kolege ga i dan-danas smatraju uzorom.
Legenda domaćeg glumišta Petar Kralj kaže da je odlaskom Pavla Vuisića naša kinematografija mnogo izgubila, i da mladi glumci mogu mnogo da nauče gledajući filmove u kojima je on igrao.

Bio je načitan

- Ponosan sam što sam uopšte stavljen u kontekst sa jednom takvom glumačkom veličinom. Nažalost, nisam igrao s njim u filmovima onoliko koliko sam to želeo. Ali, na sreću, mnogo sam vremena proveo u druženju sa njim. Smatram da je Pavle Vuisić bio živi udžbenik iz koga smo mogli da učimo kako treba nešto jednostavno odigrati, a da to bude ubedljivo. Veoma mi je drago što svoje čitaoce podsećate na jednu takvu umetničku i ljudsku gromadu - kaže čuveni glumac za Press.
Branislav Vidaković srećan je što je u filmovima „Kamiondžije" i „Debeli i Mršavi" igrao kraj velikog Paje.
- Koliko je prošlo od Pajine smrti, 22 godine?! Uh, kako vreme leti. Paja je možda najveći srpski i jugoslovenski glumac. Bilo je dovoljno samo da uđe u kadar i da ništa ne kaže, samom pojavom je „pravio" film. Pamtim ga kao najvećeg eruditu, jednog od naših najčitanijih glumaca, u sve se razumeo. Kada bi bio raspoložen, moglo se sa njim pričati o svemu - od astrofizike do cena na pijaci. Ispod onakve spoljašnjosti krio se jedan veoma mio i blag čovek. Paja Vuisić je bio i ostao moj glumački idol - kažeVidaković.

paja.jpg


Obeležio eks-ju kinematografiju...
Vuisić u filmovima „Maratonci trče počasni krug", „Ko to tamo peva" i „Kamiondžije"


Pavle Vuisić je rođen 10. jula 1926. u Beogradu, gde je i preminuo 1. oktobra 1988. Studirao je prava, a jedno vreme je radio i kao novinar u Radio Beogradu. Prvi kontakt sa glumom imao je u Pančevačkom pozorištu i kao statista u filmu „Čudotvorni mač" 1950. Uspešnu glumačku karijeru započeo je tri godine kasnije epizodnom ulogom Gute u filmu „Ciganka". Ubrzo dobija i glavnu ulogu u filmu „Tri koraka u prazno", za koju biva nagrađen Zlatnom arenom na festivalu u Puli.

Robustan i pitom

Više nije igrao u pozorištu, a u filmovima i TV serijama ostvario je više od 170 uloga. Pamtimo ga po ulogama u ostvarenjima „Šešir profesora Koste Vujića", „Majstor i Margarita", „Kamiondžije", „Paja i Jare", „Derviš i smrt", „Otpisani", i „Povratak otpisanih", Salaš u malom ritu", „Petrijin venac", „Maratonci trče počasni krug"...
Godine 1959. dobio je tek ustanovljenu Sedmojulsku nagradu SR Srbije za filmsku umetnost, a kasnije i nagradu za životno delo „Slavica" na festivalu u Nišu. Uloga dede u filmu „Događaj" (1969) donela mu je Oktobarsku nagradu grada Beograda. Nagradu „Car Konstantin" na filmskom festivalu u Nišu dobio je za uloge u filmovima „Hajka" (1977), „Beštije" (1977) i „Povratak otpisanih" (1976). Zlatnu arenu na festivalu u Puli 1977. dobija za iste filmove, a ujedno i za ulogu u ostvarenju „Leptirov oblak". Iste godine za tu ulogu dobija i nagradu „Car Konstantin".
Privatno, Paju su kolege opisivale kao osobenjaka posebne vrste, koji je slobodno vreme provodio na reci Savi, daleko od društva i kulturne javnosti. Govorili su da nikada nije izgovarao tekst kako je napisan, da nije trpeo neprofesionalnost i gubljenje vremena i da je svoj rad naplaćivao odmah. Smatran je glumcem najšireg dijapazona i bez određenog faha, koji je mogao da igra sve što odgovara njegovoj „robusnoj i pitomoj prirodi".

N. MILENKOVIĆ



 
Član
Učlanjen(a)
25.01.2010
Poruka
2.174
Jedna jedina legenda srpskog filma,kad bi danas imali takve glumce,ovi sto se sad pojavljuju,su daleko od tog nivoa.
 
Natrag
Top