Iz soneta posvećenih Orfeju
devetnaesti sonet prvog dela
Mada je nestalan svet
ko oblak stada,
sve dokrajčeno u klet
prastaru pada.
U toku, u meni toj,
smelije, šire,
pranapev traje još tvoj,
o,bože lire.
Niti shvatismo jad,
nit` ljubav, niti šta
tako nas udalji, kad
smrt na nas žig svoj...