Rezultati pretrage

  1. M

    Aleksa Šantić

    *** Jednom danku Na uranku, Kraj potoka, bistra vrela, Pohvali se ruža bijela: Što je cvijeća i što cvati, Sve što znade mirisati, Da se njojzi klanjat mora Sa mirisa i ljepote. To začuo, pa se ote Lagan vjetrić savrh gora, Oteo se, uzvio se, Pa dodirnô ruse kose Čeda mog; S njih...
  2. M

    Video poezija

    Zavole bela mirisna ruža crni bodljikavi trn. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da je ruža zavolela trn? i kada mu ona u jednu bisernu zoru reče kako ga voli, on se grohotom i prezrivo nasmeja. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da se je trn prezrivo nasmejao? A kada jednoga dana neko htede...
  3. M

    Miroslav-Mika Antić

    MOSTOVI U meni večeras jedna reka razbila ogromna brda daleka, muči se, urliče, razmiče klance i kida svoje zelene lance i rije kroz moje srce i peče i kroz oči mi kipi i teče. U tebi večeras ta ista reka čudno je meka. Sva је od mleka. I čas je zlatna. I čas je plava. U njoj se tišina...
  4. M

    Desanka Maksimović-Serbian Lyric Poetry

    NE TREBA SE NADATI Ne treba se nadati, izneveri svaka nada. Već iza devete neke vrleti, cvetnog polja ili sela, sećati se čovek jedva je kadar i onog zbog čega je jednom hteo umreti. Ne verovati u časne reči, u vrline, ni da večno traju bol i ushićenje, već iza devete reke i planine da s...
  5. M

    Video poezija

    NE TREBA SE NADATI Ne treba se nadati, izneveri svaka nada. Već iza devete neke vrleti, cvetnog polja ili sela, sećati se čovek jedva je kadar i onog zbog čega je jednom hteo umreti. Ne verovati u časne reči, u vrline, ni da večno traju bol i ushićenje, već iza devete reke i planine da s...
  6. M

    Miroslav-Mika Antić

    *** "U jesen uvek nestanem iz Novog Sada. Činim to zato što se svakog novembra, kao po nekom smušenom pravilu, ponovo zaljubljujem u stari most pod Tvrdjavom, u lavirint krivudavih sokačića oko Matice Srpske i Temerinske pijace, u dva prozebla labuda koji kašljucaju u jezeru Dunavskog parka, u...
  7. M

    Miroslav-Mika Antić

    SVATOVAC Ništa me danas neće moći da zabrine. To je ta istina divlja i preka. Nebo sam gazio po barama u slabine: izdrži, ne razboli se bar još pola veka. Da kroz sve bujice golim grudima prođem. Da za svaki krov nađem po malo grana. Takav sam, eto. Šašav. Zar sam kriv što sam rođen u kraju...
  8. M

    Miroslav-Mika Antić

    UMESTO JEDNOG SPOMENIKA Ima na svetu ljudi: dobri, a ne znaš zašto. Svi kukaju, a jedan među njima ćuti, ili se smeška bezazleno, ali ostale teši. Ima i on svoj roman, sa trzavicama, kuburama, malim ličnim dohotkom, ponekim većim snom, ali ga nećete čuti da se ispoveda. Čuva za sebe svoj tihi...
  9. M

    Miroslav-Mika Antić

    LIČNA PESMA Ako hoćeš da si nešto sasvim svoje, sasvim lično, ništa na tom belom svetu ne sme da ti bude slično. Možeš svemu biti vična, al’ drukčije sve da umeš. I toliko neobična da ni sebe ne razumeš. A znaš šta je neobično? Znaš šta nikom nije slično? Ti si. Lično i prilično i odlučno. I...
  10. M

    Miroslav-Mika Antić

    KAD DOĐE CRVENA JESEN Kad dođe crvena jesen i čokot krvlju rodi, devojke neka raspletu kurjuka debeli švigar. Gologlav ću se kroz polja klatarati po vodi pijan od vetra, a iskren k'o materina briga. Poliću košulju vinom preko celih nedara. Pevaću nešto iz grla i otegnuto niz kuće. Još sam...
  11. M

    Miroslav-Mika Antić

    NOĆNI LOKAL U zadimljenoj vodi nesanice sudaraju se staklene ribe iz trbuha im zaudaraju vinogradi i sunčana ostrva Ruke žute kao sazreli klipovi na belim bedrima vetra pipaju mleko ritmovima Velika iluzija da se obilaze kontinenti a svi u mestu tapkaju Kelner molim ubiti bubnjara jer se od...
  12. M

    Miroslav-Mika Antić

    VEČNOST To je kao kad smo bili deca pa sam dobio ćušku što sam među tolikim pametnim đacima baš ja bacio kredu kroz prozor i ekserom po tabli zapisao svoje ime. Miroslav Antić
  13. M

    Miroslav-Mika Antić

    ČEKANJU DOĐE KRAJ Šta mogu ja da kažem o toplom oku izvora, tako sablasno prečistom i tako glatko gordom? Mirisalo je na nešto devičansko i oporo. Na nadremanost i gipkost. Tako se, valjda, odlivaju sve spore drevne misli i tamna mudrost dubine koja u sebi nosi nešto još dublje i davnije...
  14. M

    Miroslav-Mika Antić

    FRAGMENT Ljubici Mi smo oboje nalik na jedan osmeh davni, i tako čudno slični ponekoj suzi jasnoj. Možda je sreća samo što smo k'o nebo ravni sišli sa istog voza na jednoj stanici kasnoj, i pronašli u sebi da zajedno umemo da dočekamo drumom i cvetanja i vetar, pa da idemo bosi .... da idemo...
  15. M

    Miroslav-Mika Antić

    PROBAŠ I USPEŠ I odjednom sam shvatio: postoje reči bez usana. I verovanje bez daha. To je nekakav izazov onoga što je ispred nas, kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti, a ti probaš i uspeš. Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš i da se bojiš svetlosti. A ti se čvrsto zarekneš i...
  16. M

    Video poezija

    PROBAŠ I USPEŠ I odjednom sam shvatio: postoje reči bez usana. I verovanje bez daha. To je nekakav izazov onoga što je ispred nas, kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti, a ti probaš i uspeš. Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš i da se bojiš svetlosti. A ti se čvrsto zarekneš i...
  17. M

    Miroslav-Mika Antić

    HODAJUĆI NA RUKAMA Ponekad mi se učini da mi beže pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje. Možda je to i sreća. Možda imam u sebi nešto duže od krajeva...
  18. M

    Video poezija

    KIŠA Ti kišu voliš, evo kiša pada. Ne čini li ti se, blage uspavanke Što bi ih s najdražih usta hteo čuti, Glasovi o kojim uvek sa žudnjom snevaš Po svoj vasioni da su razasuti?. Ne čini li ti se da najslađi snovi U suze teku pretvoreni mnoge Ne čini li ti se, negde, kao plima Nečija...
  19. M

    Video poezija

    STRAH Plašim se kad pomislim da će doći poslednja nedelja našega drugovanja. Znam, biće proleće i sunca žar, i s bolom ostavićemo na dar jedno drugom slatka dugovanja. Znam, cvetaće rumeno dani poslednje nedelje našega drugovanja, mirno ćemo se pozdraviti; a nikada nećemo ozdraviti od...
  20. M

    Desanka Maksimović-Serbian Lyric Poetry

    BAJKA O LABUDU Živela na vrhu planine mala Snežana, kraljica zime. Na nožicama je imala cipele od srebra, bila je ogrnuta belim plaštom, poprskanim snežnim zvezdicama, na glavi je nosila ledenu krunu koja se prelivala u bezbroj boja kada suncev zrak na nju padne. Kraljici zime nije bilo hladno...
Natrag
Top