Priviđenja
Zaista, zrak si samo? I to je sjaj u
meni
što se sad, nestajući, rasipa, u
prazninu,
osvetlivši mi put, i bezdan, u isti
mah?
Sve su to bile, dakle, prolazne
samo seni
na koje sam, kroz blagost, i
žalost , i tišinu,
stresao, ustreptao, svoj zvezdan,
zračni, čisti...