Sreća

[zjovan29]

SREĆA

U knjizi „Što je sreća“ Desmond Morris pokušao je osim definirati sreću i nabrojati nam osnovne izvore sreće.

On kaže kako ljudi često sreću brkaju sa zadovoljstvom ili ugodom, što nije ispravno jer ugoda je dugotrajnije stanje u kojem nam je život dobar i zadovoljni smo, dok je sreća kratki i trenutni osjećaj koji doživljavamo kada nam život iznenada postaje bolji.

Sreća nikad ne traje dugo. Ona je intenzivan, ali prolazni osjećaj. Zadovoljstvo nakon sretnog događaja može potrajati duže, ali sama sreće je vrlo vremenski ograničena.


Desmond Morris u knjizi ističe kako su sretni oni ljudi koji vode kreativne živote pune raznolikosti i s iznova vidljivim ciljevima prema kojima mogu usmjeriti svoje napore. Za razliku od sretnih ljudi veliki broj pojedinaca još uvijek vodi beskrajno dosadne živote, radeći jedan te isti posao po cijele (npr. cjelodnevni rad u poljima), što prema njemu ne može učiniti ljude sretnima.

Nakon što je definirao izvore sreće, prema njima je i klasificirao sreću i naveo vrste sreće. Ovo su neke od njih.

1 – Ciljana sreća – Onaj koji postiže cilj – Budući da su moderni ciljevi simbolični, nije važno koliko su oni visoki, sve dok je riječ o ciljevima koje smatramo važnima. Svatko bi sebi trebao postaviti realno ostvarive ciljeve i primjerene našim sposobnostima. Postavimo li sebi prevelike ciljeve u odnosu na talente stalno ćemo biti nesretni jer ih nismo u mogućnosti ostvariti.

2 – Kompetitivna sreća – Pobjednik – Ova vrsta sreće izazvana je s postizanjem pobjede. Povezana je s prvom kategorijom, ciljanom srećom, ali se razlikuje u tome što ciljana sreća ovisi o postizanju osobnih ciljeva, a u slučaju kompetitivne sreće pobjeda je uvijek na račun suparnika.
3 – Kooperativna sreća – Pomagač – Uz ukorijenjeni nagon za pobjedom, od pračovjeka smo naslijedili i urođeni nagon da pomažemo drugima. Takvo stanje sreće karakteristično je za dobročiniteljska djela.

4 – Genetska sreća – Srodnik – Nagon za reprodukcijom samoga sebe toliko je snažan biološki imperativ da uspjeh na tom području donosi trenutke velike sreće. Svaka faza tog procesa od zaljubljivanja, preko vezivanja, rađanja do uspješnog odgoja djeteta stvara valove sreće. Ovo je jedan od najintenzivnijih oblika sreće koju ljudi mogu osjetiti. Ljubav prema partneru ili djetetu nadilazi bilo kakav drugi oblik sreće.

5 – Senzualna sreća – Hedonist – Kada ljude pitamo koji su im trenutci u životu bili sretni, najčešće se spominje užitak u ukusnom obroku ili neki drugi tjelesni užitak.

6 – Misaona sreća – Intelektualac – Ljudski mozak se tijekom evolucije toliko povećao da je sada na razini da može stvoriti osjećaj sreće jednostavni misaonim igrama sa samim sobom. Te igre mogu biti najjednostavnije kartaške ili kompjutorske igrice, križaljke, šah, do velikih znanstvenih istraživanja.

7 – Ritmična sreća – Plesač - Ovo je posebno intenzivna vrsta sreće povezana s intenzivno ritmičnim aktivnostima. Doživljava se kroz ples, pjevanje, sviranje, aerobik… Gdje god ljudska aktivnost uključuje „udarac“ odnosno ritam, postoji mogućnost da nas on ponese. Dijeliti taj osjećaj s drugima pojačava to iskustvo. Današnja glazba se pojednostavila do te mjere npr. rave, techno ili jednostavna glazba narodnih pjesama, da je od nje ostao samo zaglušujući ritam. Takva glazba ne zahtjeva nikakvu misaonu aktivnost, tada ljudi odbacuju bilo kakvu intelektualnu kontrolu i prepuštaju se ritmu se ritmu, što vodi do intenzivnih trenutaka sreće.

8 – Opasna sreća – Odvažno ponašanje – Namjerno i dobrovoljno biranje rizičnih situacija izvor je sreće pojedincima kojima običan život ne pruža dovoljno intenzivnih trenutaka sreće. Dva najpopularnija oblika takvog ponašanja su kockanje i ekstremni sportovi. Kockanje vodi u opasnost bankovni račun, a ekstremni sportovi tijelo.
9 – Sreća u spokoju – Meditant – Cilj je pronaći unutarnji mir. Međutim, sreću u trenutcima meditacije samo rijetki ljudi mogu pronaći jer je to za većinu ljudi suviše pasivno.



10 – Posvećena sreća – Vjernik – Duboko religiozne osobe tvrde da najveći osjećaj sreće mogu pronaći u pobožnim trenutcima. Ključni element ove sreće je vjera u nauk dotičnih religija.​

covermagazin

 

[zjovan29]

Je li sreća precenjena ?

Je li sreća precijenjena



Izvor: m2m.bizhat.com

Što je sreća ? To je pitanje koje me nije mučilo dugo vremena, većinom zato jer nisam znao kako bih na njega odgovorio. I nisam jedini.
Tijekom godina života susretao sam različite vrste ljudi: bogate i siromašne, moćne i prosječne. I u očima svih koje sam susretao na putu – pritom uključujem i mudre ljude i one koji se prema tome kako im je život izgledao, nisu imali na što žaliti – nešto je nedostajalo.
Neki ljudi čine se sretnima. Oni jednostavno ne razmišljaju o tome. Drugi kuju planove: “Imati ću muža, dom, dvoje djece i kuću na moru.” Dok ih to, s jedne strane zabavlja, s druge su poput bikova koji traže izazivače s crvenim krpama. Oni ne razmišljaju, samo se kreću naprijed. S vremenom im uspijeva priušiti si auto, ponekad čak i Ferrari, i uvjereni su da smisao života leži upravo u tome tako da nikad ne pitaju pitanje. Ipak, njihove oči odaju tugu koje su nesvjesni.
Ipak, ne mogu reći jesu li baš svi ljudi nesretni, to ne znam. Znam da su ljudi uvijek zaposleni – radeći prekovremeno, brinući se o djeci, supruzima, karijeri, fakultetskoj diplomi, o tome što sve sutra treba napraviti, što treba kupiti, što je ono što treba urediti kako se ne bi osjećali inferiornima, i tako dalje. No, ipak, malo je ljudi koji su mi doslovno rekli: “Ja sam nesretan”. Većina ih kaže. “Dobro sam, uspio/uspjela sam nabaviti sve što sam ikad želio/la.”
Onda ih ja pitam: “Što vas čini sretnima?”
Oni na to odgovore:”Pa imam sve što čovjek može poželjeti – obitelj, dom, posao, zdrav/a sam.”
Na to ih pitam: “Jeste li se ikad zaustavili i razmislili je li to sve što postoji u životu?”
Oni na to odgovaraju: “Da, to je sve što postoji.”
Ja ne odustajem – “Dakle, smisao života je posao, obitelj, djeca koja odrastu i napuste vas, žena ili muž koji će često postati više prijateljem nego pravim ljubavnikom. A jednog ćete dana morati otići i u mirovinu. Što kada se sve to dogodi?”
Oni odgovore…oni ne odgovore, jer odgovora nema. Mijenjaju temu. Ali osjećam da uvijek postoji još nešto neizrečeno – vlasnik poduzeća koji još uvijek nije uspio naći svoj posao iz snova, domaćica koja želi više novca ili autonomije, osoba koja je upravo diplomirala a sad se pita je li ona odabrala svoju karijeru ili ju je odabrao netko drugi, zubar koji je htio biti pjevač, pjevač koji je htio biti političar, političar koji je htio biti pisac i pisac koji je htio biti poljoprivrednik.
Čak i u ovoj ulici u kojoj trenutno sjedim i pišem dok gledam ljude kako prolaze, čak i ovdje svi imaju slične osjećaje, siguran sam. Ova elegantna dama koja je upravo prošla vjerojatno provodi svoje dane pokušavajući zaustaviti vrijeme, pokušava kontrolirati težinu koju joj pokazuje vaga, jer misli da o tome ovisi hoće li je netko voljeti. S druge strane ulice vidim par sa djecom. Oni uživaju u trenucima intenzivne sreće kada izađu sa svojom djecom, ali istovremeno, njihova je podsvijest zaposlena razmišljanjem o poslu kojeg bi mogli ili ne bi mogli dobiti, o nedaćama koje bi ih mogle snaći, o tome kako ih prevazići, o tome kako se zaštiti od svijeta.
Listam časopise pune poznatih ljudi – svi se smiješe, svi su sretni. No s obzirom na to da sam dobro upoznat sa tim segmentom društva, dobro znam da je to daleko od stvarnosti. Svi se smiješe i uživaju onog trenutka kad ih netko fotografira, ali noću, ili ujutro, priča je drukčija.
“Što da napravim kako bih se i dalje pojavljivao/la u časopisima?”
“Kako da prikrijem da nemam dovoljno novaca da si priuštim sav taj luksuz?”
“Što da napravim da moj život bude još luksuzniji i još bolji od tuđih života?”
“Ova glumica s kojom sam na toj fotografiji, a koja se sad smije i uživa, mogla bi mi već sutra ukrasti ulogu.”
“Pitam se izgleda li moja odjeća bolje od njene.”
“Zašto se toliko smješkamo, kad jedna drugu ustvari preziremo?”
Samo ću se prisjetiti riječi argentinskog pjesnika Jorgea Luisa Borgesa: “Više neću biti sretan, ali to nije važno. Postoji toliko drugih stvari na ovome svijetu.”

Paolo Coelho
izvorsiha

 

[srce od meda]

Sreća! Nesto u vezi sa tim sam napisala na temu "osmeh", a tek sad videla da ovde mogu potpuno izneti svoj stav o tome. Ja ne znam kako bih definisala sreću, ali za mene taj pojam potpada pod pojam blaženstva, unutrašnjeg mira, spokoja, prosvetljenja, buđenja. Mislim da samo prosvetljeni ljudi mogu istinski i permanentno osećati sreću, zadovoljstvo, jer njima nije potreban razlog da bi bili srećni, ne moraju ništa da urade, ispune, zadovolje bilo koji uslov koji implicira osecaj sreće i zadovoljstva. Oni su srećni jer su SVESNI. Mislim da razumeš o čemu govorim. Ja upravo tome težim.

 

[zjovan29]

Sreća! nesto u vezi sa tim sam napisala na temu "osmeh", a tek sad videla da ovde mogu potpuno izneti svoj stav o tome. Ja ne znam kako bih definisala sreću, ali za mene taj pojam potpada pod pojam blaženstva, unutrašnjeg mira, spokoja, prosvetljenja, buđenja. Mislim da samo prosvetljeni ljudi mogu istinski i permanentno osećati sreću, zadovoljstvo, jer njima nije potreban razlog da bi bili srećni, ne moraju ništa da urade, ispune, zadovolje bilo koji uslov koji implicira osecaj sreće i zadovoljstva. Oni su srećni jer su SVESNI. Mislim da razumeš o čemu govorim. Ja upravo tome težim.

Složio bih se stobom u jednom delu ali mislim da si malo pogrešila u onome šta prosvetljene ljude čini sretnima. Uz veliku i iskrenu veru u gospoda i svakodnevno pokazivanje koliko su uz Njega sretni oni imaju i veru u potrebu pomoći drugima i prosvećivanju neprosvećenih.
Svaki uspeh im daje još veću radost i veru u Gospoda.
Mi koji nismo u dometu tog nivoa prosvećenosti svakim danom možemo pomoći nekome kome je pomoć potrebna,tako ća i naša sreća biti veća !!!

 

[srce od meda]

Složio bih se stobom u jednom delu ali mislim da si malo pogrešila u onome šta prosvetljene ljude čini sretnima. Uz veliku i iskrenu veru u gospoda i svakodnevno pokazivanje koliko su uz Njega sretni oni imaju i veru u potrebu pomoći drugima i prosvećivanju neprosvećenih.
Svaki uspeh im daje još veću radost i veru u Gospoda.
Mi koji nismo u dometu tog nivoa prosvećenosti svakim danom možemo pomoći nekome kome je pomoć potrebna,tako ća i naša sreća biti veća !!!

Mislim da se nismo dobro razumeli. Kada sam rekla da prosvetljenim ljudima nije potreban razlog da bi bili srećni, mislila sam na razloge nas običnih, neprosvetljenih ljudi: postizanje uspeha u karijeri, želja za novcem, prestižom, materijalnim stvarima, potreba za prihvatanjem i odobravanjem okoline. Ništa od toga nije potrebno da bi čovek bio istinski srećan. Pa čak i želja da se bude od pomoći drugima predstavlja vrstu samopotvrđivanja i hranjenja svog ega. Prosvetljeni ljudi pomažu bez želje i svesti o tome da njihova dela pomažu; LEVA RUKA NE ZNA ŠTA DESNA RADI.

 

[besherat]

Pa imala sam ili imam u životu ove vrste sreća, koje su gore kategorisane. U zadnje vrijeme sam najviše orjentisana na senzualnu sreću iliti hedonistu. To mi baš odgovara. Malo ukusnog jela, pića, lakog razgovora, muzike, sexa i šta mi treba više.

 

[nency2]

Za mene je sreca kad uspem da posle svih i svakakvih situacija u zivotu, ostanem svoja, nepromenjena i kad sacuvam svoj unutrasnji mir. Ne postavljam sebi previsoke ciljeve i zadovoljna sam svojim zivotom. Smatram da je sreca individualna stvar i da se ne moze klasifikovati, jer ljude razlicite stvari cine srecnima.

 

[zjovan29]

Ima lepih misli u komentarima o sreći. Samo da li je lična sreća sreća kada radi nje neko drugi objektivno pati? nemislim tu na ljubomoru. Da li je materijano u nama sreća i da li to materijalno donosi i duhovnu sreću?
Verujem da je navedeni hedonizam u komentaru sreća jer ulaže sebe u okviru te sreće i nepita za cenu.
"Želja za novcem, prestižom, materijalnim stvarima, potreba za prihvatanjem i odobravanjem okoline".
Dali je ovo opis nekoga ko bi hteo da bude srećan?
Koja je tu potreba za prihvatanjem okoline ili je tu potreba da sam sebe opravdam u tom materijalizmu.
Oprosti srce od meda ali nevidim tu ništa od sreće i netvrdim da sam u pravu.
Svako ima pravo na svoj pogled na tu sreću !!!

 

[sendi]

Verujem da je u vremenu u kom zivimo,sticajem okolnosti i sreca izgubila pravo znacenje i vrednost.Mislim da su mnogi skloni da im drustvo u kom zivimo namece neki lazni pojam o sreci,sreca je veca kuca,novac,sto bolji posao...Ne kazem da sve to zajedno nije bitno za zivot ali cinjenica je da cesto sve to ne moze usreciti coveka.Mislim da je sreca u skupu svih sitnica koje cine zivot a srecu treba prepoznati prepoznati bas u njima,u malim stvarima.Za mene je sreca u svim pozitivnim stvarima i dogadjajima koji me okruzuju.

 

[besherat]

Ima lepih misli u komentarima o sreći. Samo da li je lična sreća sreća kada radi nje neko drugi objektivno pati? nemislim tu na ljubomoru. Da li je materijano u nama sreća i da li to materijalno donosi i duhovnu sreću?
Verujem da je navedeni hedonizam u komentaru sreća jer ulaže sebe u okviru te sreće i nepita za cenu.
"Želja za novcem, prestižom, materijalnim stvarima, potreba za prihvatanjem i odobravanjem okoline".
Dali je ovo opis nekoga ko bi hteo da bude srećan?
Koja je tu potreba za prihvatanjem okoline ili je tu potreba da sam sebe opravdam u tom materijalizmu.
Oprosti srce od meda ali nevidim tu ništa od sreće i netvrdim da sam u pravu.
Svako ima pravo na svoj pogled na tu sreću !!!

Ovo može da se protumači na više načina. Npr. ako sam ja srećna zbog nekih sitnica ( kao što jesam ), može se naći neko kome je jednostavno zbog toga krivo i šta mu ja tu mogu? Npr. ja želim da ugodim sebi, svojoj užoj porodici, svojoj široj porodici ako mogu, volim da svi nađu svoju sreću, onako kako njima odgovara . Jer ono što je sreća za mene, možda za nekoga drugoga nije.