- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.990
Žena i muškarac na test probi
Ljepota.ba 31.05.2010 11:46
Život zajedno, bilo u braku ili u kohabitaciji, veliki je korak. Živjeti s nekim, nalaziti kompromise, udisati isti zrak...
Gubimo li slobodu kad se vjenčamo? Kako se odlučiti za partnera s kojim ćete provesti ostatak života? Trebamo li uzeti ženu/muškarca na test probu? Prije nego kupimo auto svakako ćemo ga provozati. Kad počnemo živjeti s nekim, bilo u braku ili kohabitaciji, tek počnemo upoznavati svog partnera. Prvo isplivaju neke obične stvari. Muškarci saznaju da žene nemaju jako puno čipkastih tangica i da ne spavaju u njima, te da su im ormari zapravo puni pamučnih gaćica. Godinama se gradi mit o muškarcima koji su prljavi i neuredni, a činjenica je zapravo da su neke žene prljavije i neurednije. Kako vrijeme bude prolazilo upoznavat ćemo se sve bolje i bolje.
Kohabitacija vs.brak
Zadnjih godina mladi ljudi više prakticiraju kohabitaciju od braka. Nasuprot braku, kohabitacija predstavlja zajednički život ljudi koji nisu zakonski vjenčani. To je posebno izraženo u zemljama Sjeverne Amerike i Evrope. Često se smatra samo privremenom fazom, probnim brakom. Parovi koji se odluče za ovaj korak žele spoznati jedno drugo prije nego stupe u brak, misleći kako će tako obezbjediti siguran brak. U nekim djelovima društva i samo pominjanje riječi brak predstavlja nešto zastarjelo. Australijsko bračno savjetovalište (Australian Marriage Guidance Council) nedavno je dobilo novo ime Relations Australia, a Britansko bračno savjetovališe (Britain´s Marriage Guidance Council) sad se zove Relate. Zakonodavstva u nekim zemljama praktički izjednačavaju kohabitaciju s brakom, u pogledu međusobnih prava i brizi za djecu rođenu u takvim zajednicama.
Gamofobija
Gamofobija je prekomjeran i neosnovan strah od preuzimanja odgovornosti, vezivanja, vjernosti i gubitka slobode, odnosno strah od sklapanja braka. Takva vrsta straha formirana je na osnovu očekivanja koje osoba ima u vezi sa bračnom zajednicom. Često se ova fobija razvija kod osoba koje smatraju da će stupanjem u brak više izgubiti nego dobiti, te da će morati žrtvovati svoje navike i sitne rituale, a da neće dobiti očekivanu nježnost i ljubav, pa brak počnu doživljavati kao tjeskobu. Razlozi zbog kojeg se mladi sa strahom opredjeljuju za brak su često socijalne prirode. Ljudi još nemaju stabilan posao, dobra primanja, niti riješeno stambeno pitanje, te smatraju da nemaju ekonomsku perspektivu u mjestu gdje žive.
Mladi ljudi se veoma rijetko ili nikako ne javljaju u savjetovališta prije donošenja odluke o stupanju u (van)bračnu zajednicu. Obično dolaze kada su već zaključili brak ili započeli vanbračnu zajednicu i kada već postoje određene poteškoće u njihovom funkcionisanju. Više istraživanja je pokazalo kako su parovi koji su odlučili živjeti van bračne zajednice manje predani vezi i više razmišljaju o sebi. Imaju probleme sa komunikacijom, verbalno su agresivniji, a muškarci su manje vjerni. Takvi parovi pružaju manje podrške jedno drugome. Mnogi od onih koji su izabrali da žive zajedno prije braka oklijevaju da se potpuno predaju partneru i nastoje da ostave otvorenim sve opcije, jer jako puno cijene svoju nezavisnost i individualnost. Međutim, takva privremena rješenja zajedničkog življenja izlažu djecu iz tih veza nestabilnom porodičnom životu. Ima ljudi koji više puta zaredom iz jedne nevjenčane zajednice prelaze u drugu. Djeca u takvim zajednicama moraju da se prilagođavaju nizu partnera koje njihovi roditelji biraju.
Bez obzira na rezultate koja su istraživanja pokazala, sve više mladih ljudi stupa u kohabitacionu zajednicu. Jedna studija je pokazala da 70 posto žena počinje zajednički život sa muškarcem misleći da će se kasnije vjenčati (Ben Young and Dr. Samuel Adams, The 10 Commandments of Dating), međutim, muškarci mnogo manje misle na brak kad stupaju u kohabitaciju. Anketa NBC-a pokazala je da 66 posto mladih od 18 do 32 godine smatra da treba živjeti zajedno prije sklapanja braka (Young and Adams).
Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Aleksandar Štulhofer, predstavnik Katedre za seksologiju, rekao je kako je rastuća popularnost kohabitacije posljedica kulturnih promjena koje povezujemo s nestankom tradicionalnih odnosa među spolovima i kulturom individualizma, koja u prvi plan ističe osobni izbor, slobodu i odgovornost za vlastitu sreću. U skladu s tim promjenama, kohabitacija je sve manje probno razdoblje, koje bi trebalo testirati potencijalnog bračnog partnera, a sve više trajni oblik zajedništva. Drugim riječima, tradicionalni brak gubi na popularnosti, a interes za kohabitaciju raste, istakao je profesor Štulhofer.
U našim je krajevima, također, sve više parova koji kohabitiraju, posebno među mladim i obrazovanim stanovnicima većih urbanih sredina, no čini se da je riječ uglavnom o probnom razdoblju, a ne alternativnoj formi zajedničkog života. Brak je, naime, u našim krajevima još uvijek poželjan za veliku većinu mladih. Barem do prvog razvoda. Prema podacima, kohabitacija u prosjeku traje kraće od bračne zajednice, odnosno krhkija je, lakše se razvrgava. No, to ne znači da je zadovoljstvo ljudi u kohabitirajućim vezama manje, niti da je kvaliteta takvih veza – dok traju – manja od bračne.
Istraživanja potvrđuju da brak ima povoljan utjecaj na zdravlje i dugovječnost muškarca. Za žene brak nema tako jednoznačni efekt, barem koliko nam je trenutno poznato, tvrdi profesor Štulhofer.
Profesor David Popenue, psiholog sa sveučilišta Rutgers i dodekan američkog Nacionalnog projekta za brak, kaže da su najsretniji parovi koji su najprije prijatelji, muškarac i žena kompatibilnih interesa, vrijednosti i karaktera. Jer jedino ako brak posluži kako utočište od svakodnevnog stresa i opravda parolu udvoje je sve lakše, ima šanse za opstanak. Romantika, strast i zaljubljenost prođu ili su nadogradnja braku, no prijateljsko razumijevanje preduvjet je zahvaljujući kojem brak potraje do kraja života. Dosta je primjera sretnih bračnih drugova kojima je zajednički život prije braka dugoročno pomogao jer su se dovoljno upoznali, pa u braku za njih nije bilo velikih iznenađenja.
Ako ste se odlučili za kohabitaciju
• Potrudite se biti potpora partneru. Očekujte neslaganja, iznenadne događaje koji će uzdrmati vaš odnos, ali ih pokušajte razumijevati na zabavniji način. Budite potpora partneru u neugodnim situacijama i teškim trenutcima, jer samo na taj vaša veza može izdržati.
• Ne trebate biti vas dvoje protiv svijeta, ali samo vi možete potpuno razumjeti prirodu vašeg odnosa.
• Zaboravite na tuđa mišljenja i savjete. Čak i najdobronamjerniji prijatelji ako im dopustite mogu zasijati sjeme sumnje koje može potpuno uništiti vašu vezu. Oni ne razumiju uvijek što je najbolje za vas, oni imaju svoja ljubavna očekivanja koja se ne moraju nužno poklapati s vašim, čak i ako se u većini drugih stvari potpuno slažete i razumijete.
• Budite oprezni kod predstavljanja novog partnera obitelji. Vaša obitelj ima već kreiranu predodžbu što je najbolje za vas i vjerojatno će vašem partneru naći neke mane, koje se mogu činiti zaista ozbiljnima ili obrnuto. Dok se vaša obitelj čini punom ljubavi prema vama morate znati da postoji šansa da će pokušati udaljiti vašeg partnera od vas. Ne trebate birati, ali pokažite potporu.
• Bitno se usredotočiti na komunikaciju. To je ponekad teško. Možda će vam trebati treća strana - savjetnik. Na komunikaciji morate početi raditi na vrijeme, jer kad problemi u komunikaciji postanu ozbiljni prekasno je da se tek tad počne raditi na njima. Sve dok možete otvoreno razgovarati sa svojim partnerom o osjećajima, sve dok si možete pružati međusobnu potporu, šanse su velike da će stvar na kraju uspjeti.
Ljepota.ba 31.05.2010 11:46
Život zajedno, bilo u braku ili u kohabitaciji, veliki je korak. Živjeti s nekim, nalaziti kompromise, udisati isti zrak...
Gubimo li slobodu kad se vjenčamo? Kako se odlučiti za partnera s kojim ćete provesti ostatak života? Trebamo li uzeti ženu/muškarca na test probu? Prije nego kupimo auto svakako ćemo ga provozati. Kad počnemo živjeti s nekim, bilo u braku ili kohabitaciji, tek počnemo upoznavati svog partnera. Prvo isplivaju neke obične stvari. Muškarci saznaju da žene nemaju jako puno čipkastih tangica i da ne spavaju u njima, te da su im ormari zapravo puni pamučnih gaćica. Godinama se gradi mit o muškarcima koji su prljavi i neuredni, a činjenica je zapravo da su neke žene prljavije i neurednije. Kako vrijeme bude prolazilo upoznavat ćemo se sve bolje i bolje.
Kohabitacija vs.brak
Zadnjih godina mladi ljudi više prakticiraju kohabitaciju od braka. Nasuprot braku, kohabitacija predstavlja zajednički život ljudi koji nisu zakonski vjenčani. To je posebno izraženo u zemljama Sjeverne Amerike i Evrope. Često se smatra samo privremenom fazom, probnim brakom. Parovi koji se odluče za ovaj korak žele spoznati jedno drugo prije nego stupe u brak, misleći kako će tako obezbjediti siguran brak. U nekim djelovima društva i samo pominjanje riječi brak predstavlja nešto zastarjelo. Australijsko bračno savjetovalište (Australian Marriage Guidance Council) nedavno je dobilo novo ime Relations Australia, a Britansko bračno savjetovališe (Britain´s Marriage Guidance Council) sad se zove Relate. Zakonodavstva u nekim zemljama praktički izjednačavaju kohabitaciju s brakom, u pogledu međusobnih prava i brizi za djecu rođenu u takvim zajednicama.
Gamofobija
Gamofobija je prekomjeran i neosnovan strah od preuzimanja odgovornosti, vezivanja, vjernosti i gubitka slobode, odnosno strah od sklapanja braka. Takva vrsta straha formirana je na osnovu očekivanja koje osoba ima u vezi sa bračnom zajednicom. Često se ova fobija razvija kod osoba koje smatraju da će stupanjem u brak više izgubiti nego dobiti, te da će morati žrtvovati svoje navike i sitne rituale, a da neće dobiti očekivanu nježnost i ljubav, pa brak počnu doživljavati kao tjeskobu. Razlozi zbog kojeg se mladi sa strahom opredjeljuju za brak su često socijalne prirode. Ljudi još nemaju stabilan posao, dobra primanja, niti riješeno stambeno pitanje, te smatraju da nemaju ekonomsku perspektivu u mjestu gdje žive.
Mladi ljudi se veoma rijetko ili nikako ne javljaju u savjetovališta prije donošenja odluke o stupanju u (van)bračnu zajednicu. Obično dolaze kada su već zaključili brak ili započeli vanbračnu zajednicu i kada već postoje određene poteškoće u njihovom funkcionisanju. Više istraživanja je pokazalo kako su parovi koji su odlučili živjeti van bračne zajednice manje predani vezi i više razmišljaju o sebi. Imaju probleme sa komunikacijom, verbalno su agresivniji, a muškarci su manje vjerni. Takvi parovi pružaju manje podrške jedno drugome. Mnogi od onih koji su izabrali da žive zajedno prije braka oklijevaju da se potpuno predaju partneru i nastoje da ostave otvorenim sve opcije, jer jako puno cijene svoju nezavisnost i individualnost. Međutim, takva privremena rješenja zajedničkog življenja izlažu djecu iz tih veza nestabilnom porodičnom životu. Ima ljudi koji više puta zaredom iz jedne nevjenčane zajednice prelaze u drugu. Djeca u takvim zajednicama moraju da se prilagođavaju nizu partnera koje njihovi roditelji biraju.
Bez obzira na rezultate koja su istraživanja pokazala, sve više mladih ljudi stupa u kohabitacionu zajednicu. Jedna studija je pokazala da 70 posto žena počinje zajednički život sa muškarcem misleći da će se kasnije vjenčati (Ben Young and Dr. Samuel Adams, The 10 Commandments of Dating), međutim, muškarci mnogo manje misle na brak kad stupaju u kohabitaciju. Anketa NBC-a pokazala je da 66 posto mladih od 18 do 32 godine smatra da treba živjeti zajedno prije sklapanja braka (Young and Adams).
Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Aleksandar Štulhofer, predstavnik Katedre za seksologiju, rekao je kako je rastuća popularnost kohabitacije posljedica kulturnih promjena koje povezujemo s nestankom tradicionalnih odnosa među spolovima i kulturom individualizma, koja u prvi plan ističe osobni izbor, slobodu i odgovornost za vlastitu sreću. U skladu s tim promjenama, kohabitacija je sve manje probno razdoblje, koje bi trebalo testirati potencijalnog bračnog partnera, a sve više trajni oblik zajedništva. Drugim riječima, tradicionalni brak gubi na popularnosti, a interes za kohabitaciju raste, istakao je profesor Štulhofer.
U našim je krajevima, također, sve više parova koji kohabitiraju, posebno među mladim i obrazovanim stanovnicima većih urbanih sredina, no čini se da je riječ uglavnom o probnom razdoblju, a ne alternativnoj formi zajedničkog života. Brak je, naime, u našim krajevima još uvijek poželjan za veliku većinu mladih. Barem do prvog razvoda. Prema podacima, kohabitacija u prosjeku traje kraće od bračne zajednice, odnosno krhkija je, lakše se razvrgava. No, to ne znači da je zadovoljstvo ljudi u kohabitirajućim vezama manje, niti da je kvaliteta takvih veza – dok traju – manja od bračne.
Istraživanja potvrđuju da brak ima povoljan utjecaj na zdravlje i dugovječnost muškarca. Za žene brak nema tako jednoznačni efekt, barem koliko nam je trenutno poznato, tvrdi profesor Štulhofer.
Profesor David Popenue, psiholog sa sveučilišta Rutgers i dodekan američkog Nacionalnog projekta za brak, kaže da su najsretniji parovi koji su najprije prijatelji, muškarac i žena kompatibilnih interesa, vrijednosti i karaktera. Jer jedino ako brak posluži kako utočište od svakodnevnog stresa i opravda parolu udvoje je sve lakše, ima šanse za opstanak. Romantika, strast i zaljubljenost prođu ili su nadogradnja braku, no prijateljsko razumijevanje preduvjet je zahvaljujući kojem brak potraje do kraja života. Dosta je primjera sretnih bračnih drugova kojima je zajednički život prije braka dugoročno pomogao jer su se dovoljno upoznali, pa u braku za njih nije bilo velikih iznenađenja.
Ako ste se odlučili za kohabitaciju
• Potrudite se biti potpora partneru. Očekujte neslaganja, iznenadne događaje koji će uzdrmati vaš odnos, ali ih pokušajte razumijevati na zabavniji način. Budite potpora partneru u neugodnim situacijama i teškim trenutcima, jer samo na taj vaša veza može izdržati.
• Ne trebate biti vas dvoje protiv svijeta, ali samo vi možete potpuno razumjeti prirodu vašeg odnosa.
• Zaboravite na tuđa mišljenja i savjete. Čak i najdobronamjerniji prijatelji ako im dopustite mogu zasijati sjeme sumnje koje može potpuno uništiti vašu vezu. Oni ne razumiju uvijek što je najbolje za vas, oni imaju svoja ljubavna očekivanja koja se ne moraju nužno poklapati s vašim, čak i ako se u većini drugih stvari potpuno slažete i razumijete.
• Budite oprezni kod predstavljanja novog partnera obitelji. Vaša obitelj ima već kreiranu predodžbu što je najbolje za vas i vjerojatno će vašem partneru naći neke mane, koje se mogu činiti zaista ozbiljnima ili obrnuto. Dok se vaša obitelj čini punom ljubavi prema vama morate znati da postoji šansa da će pokušati udaljiti vašeg partnera od vas. Ne trebate birati, ali pokažite potporu.
• Bitno se usredotočiti na komunikaciju. To je ponekad teško. Možda će vam trebati treća strana - savjetnik. Na komunikaciji morate početi raditi na vrijeme, jer kad problemi u komunikaciji postanu ozbiljni prekasno je da se tek tad počne raditi na njima. Sve dok možete otvoreno razgovarati sa svojim partnerom o osjećajima, sve dok si možete pružati međusobnu potporu, šanse su velike da će stvar na kraju uspjeti.