Zacinsko i lekovito bilje

LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
UKOLIKO VERUJETE U DELOTVORNOST NARODNE MEDICINE, LECENJA RAZNIH BOLESTI POSREDSTVOM CAJEVA OVO JE PRAVO MESTO ZA VAS






Gajeno kao ukrasni detalj sa ostalim biljkama u lejama ili između uređenog niza cvetnih leja u vrtu, lekovito i začinsko bilje dragocen je dodatak svakog vrta i svake bašte. Ono je uvek cenjeno zbog primene u kulinarstvu, kozmetici ili u lekovite svrhe ali istovremeno prestavlja i dekorativan baštenski biljni element. Iako neke od tih biljaka imaju najneobičnije cvetove, mnoge su interesantnije zbog atraktivnih listova, a gotovo sve vredi odgajati i samo zbog mirisa – od prodornog limunu sličnog mirisa matičnjaka do arome koromača i slatkog mirisa kamilice. Njihovom opojnom mirisu teško se može odoleti, pa tako nektarom ispunjeni cvetovi privlače pčele i leptire. Dakle, da bi ste upotpunili sliku spokoja začinskog i lekovitog vrta, svemu tome dodajte uspavljujuće zujanje insekata.

Gajenje začinskog i lekovitog bilja sjedinjuje draž cvetne bašte s’ plodnošću povrtarske leje. Rezultat je lep ukras i izvanredno jeftino proizveden miris i ukus. Prema definiciji, začinsko i lekovito bilje jeste svako bilje koje se koristi u kulinarstvu ili u lečenju, tako da je asortiman iznenađujuće veliki. Ono uključuje jednogodišnje biljke trajnice, žbunje i drveće, a ne samo zeljaste biljke. U prošlosti je začinsko i lekovito bilje upotrebljavano da bi se začinila ili sačuvala hrana, ali i kao dodatak u proizvodnji lekova i kozmetičkih preparata. Njihova estetska privlačnost bila je uvek važna, a ukrasni kvalitet i upotrebna vrednost i danas imaju isti značaj.

Začinsko i lekovito bilje u kući

Iako može da se kupi i sveže i sušeno ovo bilje retko ima tako poseban miris i ukus kao ono koje je ubrano u sopstvenoj bašti. Uživajte u njegovom mirisu kod kuće i napolju. Koristite ga svežeg u cvetnim aranžmanima, osušeno za pripremanje kulinarskih specijaliteta ili za punjenje biljnih jastučića. Lekovite i kozmetičke osobine lekovitog i začinskog bilja takođe su poznate: ono je upotrebljavano više od 1000 godina u mnogim medicinskim i kozmetičkim proizvodima. Najpoznatije lekovite biljke su ruzmarin, kamilica, nana, majčina dušica i neven.

Većina danas gajenih začinskih i lekovitih biljaka još uvek su divlje vrste, ali dostupni su i mnogi kultivari, koji se razlikuju u načinu rasta ili u boji listova i cvetova. Ta raznolikost čini ih vrednim dekorativnim baštenskim i kućnim biljkama, dok su njihov miris i druge karakteristike obično slične, ako ne i identične s’ osobinama same vrste. Privlačnost začinskog i lekovitog bilja leži prevashodno u njegovom mirisu, koji, za razliku od drugih biljaka, potiče obično od listova i to više nego od cvetova. Esencijalna ulja biljke otpuštaju kada im se listovi ugreju ili zgnječe, pa po sunčanom vremenu miris začinske i lekovite bašte ispunjava vazduh. Kao druge biljke i začinsko i lekovito bilje trebalo bi da se gaji u uslovima što sličnijim onim koji vladaju u njihovim prirodnim staništima, kako bi se osigurali zdravlje i snaga biljke.

Mnoge biljke potiču sa Sredozemlja i one obično vole mnogo sunca i propusno zemljište. Neke biljke podnose vlažan, delimično stenovit položaj, međutim treba se pobrinuti da im stanište ne bude previše vlažno i da biljke nebudu gusto posađene u stalnoj senci. Začinsko i lekovito bilje može da se odgaja na različitim mestima, a izbor poprilično zavisi od ličnih sklonosti i situacije. Odvojena začinska bašta, atraktivno dizajnirana, predstavlja dopadljiv detalj, a ne zauzima mnogo prostora. Ona može da predstavlja i ukras i korist, jer sadrži začinske biljke na komadiću zemljišta ili posađene u posudama koje su vam lako dostupne iz kuhinje. Neke biljke dovoljno su dekorativne za gajenje s’ drugim biljkama u lejama ili uz njenu ivicu, dok druge bolje uspevaju u povrtnjaku. Većina začinskog i lekovitog bilja raste dobro u posudama. Od visećih cvetnih žardinjera pa do glinenih posuda – skoro svaka je pogodna, ali pod uslovom da ima otvore za drenažu i da se pre sadnje na dno stavi sloj propusnog materijala. U malim baštama ili na balkonima čitava začinska i lekovita bašta može da bude u posudama, maštovito postavljena na zidovima, stepeništu, policama i prozorskim daskama, isto tako dobro kao i u nivou zemljišta.

Biljke koje nameravate da koristite kao začine u kulinarstvu ili za lečenje trebalo bi uvek da budu smeštene daleko od mogućeg izvora zagađenja, od kućnih ljubimaca ili automobila
.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Aloysia triphylla
[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Alojzija je poluotporan, uspravan listopadni žbun. Zahteva osunčan položaj i propusno zemljište. Biljke mogu da se odseku nakon mraza i obično poteraju ponovo. Razmnožava se mekim zelenim reznicama ili onim koje su donekle drvenaste. Listovi se beru tokom sezone rasta i upotrebljavaju se sveži ili sušeni. Listovi imaju jak, svež limunast miris. Stavljaju se u biljne čajeve i slatkiše.

-_alojzija.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Anis

Pimpinella anisum

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Anis je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki. Biljka naraste do 70 cm, na tankom korenu. Donji listovi su ovalni, nazubljeni i na stabljikama, a gornji su manji i na peteljkama. Sitni žućkasti cvetovi oblikuju štitastu cvast. Plodovi su nabrane semenke jajastog oblika, duge od 2 do 4 mm. Potiče iz Egipta i sa Istoka. Uspeva svuda gde je umerena klima, a leta topla i duga.

Anis je jedna od najstarijih poznatih začinskih biljaka. Od pradavnih vremena koristi se kao začin i kao lek. Rimljani su jeli anisove kolačiće, a rimske legije su ga pronosile širom Evrope.

anis_2.jpg



Brojna alkoholna i okrepljujuća pića začinjavaju se anisovim esencijalnim uljima. Upotrebljava se i u proizvodnji bombona. U narodnoj medicini anis je antiseptik. Čaj se pije protiv prehlade, kašlja i bronhijalnih tegoba.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Đumbir

Zingiber officinale

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Đumbir je trajnica iz istoimene porodice Zingiberaceae. U porodici đumbira ima više stotina vrsta. Naraste do 1,5m. Listovi su dugi, kopljastog oblika. Cvetovi sa ljubičastim prugama, sterilni su, mirisni i beli. Rizom je debeo, kvrgav, vlaknast i aromatičan. Potiče iz Indije i Kine. Gaji se svuda u tropskom i suptropskom klimatskom području, a najveći proizvođač je Indija. Od davnina se koristi u kineskoj medicini. Pominje ga i Konfučije. Arapi su ga poznavali pa se pominje i u Kuranu. Evropom se širio u 9. veku. Bio je veoma popularan, pa su ga stavljali na sto, kao so i biber. Đumbir je jedan od osnovnih začina azijske kuhinje.

__umbir.jpg



Kod nas je svež koren više dostupan u novije vreme. Mleven koren dodaje se medenjacima, kolačima, keksima, likerima i sirupima, naročito u Engleskoj, istočnoj Francuskoj i Holandiji. U Indijskoj i Pakistanskoj kuhinji đumbirom se začinjavaju skoro sva jela. Od mladih, zelenih rizoma priprema se sirup. Pravi se i đumbirovo pivo. Nasečen se kuva u gotovom sirupu i konzervira ili izvadi iz sirupa, uvalja u šećer i osuši. Čaj od rizoma koristi se prilikom želudačnih tegoba i za zagrevanje tokom hladnih dana.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Šafran

Crocus sativus

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Šafran je biljni rod trajnica iz porodice perunika. U rodu ih ima stotinak vrsta. Kod nas raste oko petnaest vrsta šafrana. Iz lukovice rastu uski listovi, slični travi. Cvetovi su plavo-ljubičasti, žuti, beli, i veliki. Svaki cvet ima tri duga crvena prašnika koji štrče iznad cveta. Po tome se razlikuju od otrovnog jesenjeg mrazovca. Trodelni tučkov žig je intezivne žute boje i od njega se dobija začin. Naraste do 15 cm. Potiče iz Sredozemlja, a najveći uzgajivači su Španija i Indija.

krokus.jpg



Glasnik bogova Hermes ranio je svog prijatelja, smrtnika Krukosa. Tamo gde je pala kapljica njegove krvi izrastao je šafran. Reč „šafran“ dolazi iz arapskog jezika i znači „žut“. Poznavali su ga Sumerci pre 5000 godina. Pominje ga i Homer u Ilijadi. Indijci su šafranom bojili odeću na Budinim skulpturama. Rimlajni su njime mirisali kupališta i javne dvorane. Plinije Stariji napisao je da je šafran začin koji se najviše falsifikuje. Arapi su podsticali gajenje šafrana u Španiji. U srednjem veku smatrali su ga afrodizijakom.

Kao začin upotrebljavaju se sušeni žigovi tučka vrste Crocus sativus. Dugi su od 2,5 do 4 cm i narandžasto-crvene boje. Za kilogram začina potrebo je 150 hiljada cvetova. Za tu količinu potrebna je površina od 2000 kvadratnih metara. Zato je sasvim razumljivo zašto je taj začin tako skup i zašto se uvek mnogo falsifikovao. Miris mu je prefinjen i podseća na med. Ukus je oštar i gorko-slatkast.

Šafran se koristi kao začin i za davanje boje u mediteranskoj i azijskoj kuhinji. Njime se začinjavaju poslastičarski i pekarski proizvodi. Daje ukus i boju biljnim likerima.

Šafranom se nijansira kosa. Dodaje se parfemima. Poboljšava san i podstiče apetit.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Četrun

Citrus medica

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Četrun je stablo koje raste u Sredozemlju. Plodovi su naborani i veliki. Miris i ukus podsećaju na limun. Imaju malo soka. Od debele kore ploda proizvodi se citronat. Kora se kandira pod pritiskom u šećernom rastovru. Zelene je boje sa kristalićima šećera na površini. Citronat se koristi za kolače.

citrus_medica_zitronat-zitrone_1__small_.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Bosiljak

Ocimum basilicum

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Bosiljak je osetljiva jednogodišnja biljka iz porodice usnatica. Potiče iz Indije a raširen je posvuda u umerenom klimatskom području. Poznati su zasadi u Kalifroniji. Slatki bosiljak raširen je kao saksijska biljka. Postoji više vrsta bosiljka, uključujući žbunasti bosiljak poreklom iz Južne Amerike i Grčki bosiljak visine do 20 cm. Indijci su verovali da je bosiljak natopljen božanskom esencijom i bio je posvećen bogu Višnuu. Sa bosiljkom se zaklinju na sudu. Nakon vaskrsnća na grobu Isusa Hrista nađen je bosiljak, pa se u pravoslavnim crkvama upotrebljava za pripremu svete vodice, a posude sa bosiljkom drže se ispred oltara. Na Haitiju je posvećen paganskoj boginji ljubavi Erzuliji. U ruralnom Meksiku ponekad ga nose u džepovima da privuče novac. Ime mu dolazi od Grčkog Basilicos - kraljevski.

Često se upotrebljava u kulinarstvu, čest je začin u Azijskim kuhinjama. Azijske vrste boslijka prilično se razlikuju od naših: neke vrste podsećaju na anis, a druge na limetu. U farmaceutskoj praksi upotrebljava se cela biljka kao Herba basilici i ulje Oleum basilici. U narodnoj medicini bosiljak je poznat kao antiseptik. Upotrebljava se u aromaterapiji.

Bosiljak ima sjajne, zelene listove smeštene na četvorobridnoj stabljici. Nežni beli cvetovi otvaraju se u avgustu i treba ih odstraniti da bi se pospešio rast lišća. Biljku treba negovati kao jednogodišnju i treba je držati na dasci južnog prozora. Bosiljak postiže visinu od 60 cm, ali se može uzgojiti upola niži redovnim zakidanjem vršnih izbojaka.

ocinium_basilicum__small_.jpg



U martu se posadi seme u vlažan kompost za sadnju. Seme klija pri temperaturi od 13°C. Svaku presadnicu treba posaditi u posudu od 8 cm koja sadrži bilo koji odgovarajući kompost za lončanice. Obilno se zaliva. Kasnije se presađuje u posudu od 13 cm. Treba zakidati vršne izbojke da bi se podstakao grmolik rast. Listovi se ubiraju od maja nadalje.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Cimet

Cinamomum zeylanicum

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Cimet je kora sa grane cimetovca, žbunastog zimzelenog drveta iz porodice lovora. U divljini naraste do 7 metara, a kultivisani žbunovi nisu viši od 3 metra. Kora i lišće su aromatični. Listovi su ovalni sa izraženim žilama. Plodovi su purpurne bobice. Poreklom je iz Šri Lanke, Mijanmara i Indije. Gaji se i u Kini, Indoneziji i Južnoj Americi. Uspeva u područjima sa vrućom i vlažnom klimom.

Cimet je jedan od najstarijih začina. U kineskoj botanici iz 2880 godine pre nove ere pominje se KWA, a tako se u Kini cimet naziva i danas. U starom Egiptu cimet su koristili pri vradžbinama, a njime su aromatizovali i pića. Bio je skuplji od zlata. U srednjem veku bio je veoma popularan. Krstaši su ga voleli. Cimet je jedan od najaromatičnijih začina. Miris mu je sladak, a ukus topao i pomalo opor. Često se koristi u kulinarstvu. Cimetom se začinjavaju slatka jela i pića. Kuvano vino se aromatizuje cimetom i karanfilićem. Cimetom se takođe začinjavaju mnogi gorki i aromatični likeri.

cimett.jpg



Meksiko je najveći uvoznik cimeta iz Šri Lanke: tamo ga piju u crnoj kafi i čokoladi, a prave i čaj od cimeta. U medicini služi kao stomahik, tonik i korigens. Od otpadaka se proizvodi eterično ulje. Glavna komponenta je cimetni aldehid. Aldehid može da se sintetizuje.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Dvoglava metvulja

Monarda didyma

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Dvoglava metvulja je zeljasta trajna biljka sa crvenim, nalik na kandže, cvetićima, koji se pojavljuju leti. Izvrsna je za oivičavanje na osunčanom mestu i plodnom, vlažnom zemljištu. Razmnožava se setvom semena u jesen ili u proleće. Aromatični listovi se koriste radi pojačanja arome čajevima, letnjim pićima i salatama. Atraktivni cvetovi se dodaju potpurijima. Koriste se u svežem obliku ili suvi.

dvoglava_metvulja1__small_.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Estragon

Artemisia dracunculus

[TABLE]
[TR]
[TD="width: 100%"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Estragon je biljka trajnica iz porodice glavočika. List je sjajan, dug i uzak, zelene boje i ispušta ulje na donjoj strani. Stabljika je izbrazdana, okrugla, razgranata, svetlozelena, pri bazi je braon i lomljiva. Cvetovi su mali i okrugli, zelenkastobele boje. Naraste do 1 metar i čini mali žbun. Potiče iz Rusije, Sibira i Mongolije. Kultivisan je u svim evropskim zemljama.

Estragon u latinskom nazivu ima reč "zmaj". Koren estragona mogao bi da liči na zmaja. Verovalo se da "zmajske" biljke štite od otrovnica, tako da su ovu biljku nosili sakrivenu u odeći. Prema arapskom botaničaru iz 13 veka, Ibn Baitharu, estragon deluje uspavljujuće.

estragon__small_.jpg


Estragon se posebno ceni u Francuskoj, gde se veoma često koristi u kulinarstvu. U narodnoj medicini koristi se list koji je bogat jodom, mineralnim solima i vitaminima A i C. Koren služi u lečenju zubobolje. Koristi se u neslanim dijetama.
 
Natrag
Top