VW Corrado

Član
Učlanjen(a)
07.06.2012
Poruka
3
Corrado je volkswagen - ov sportski kupe koji je sklapan u fabrici Karmann u Osnabruku u Nemačkoj, u periodu od 1 septembra 1988 do 31 jula 1995 godine.
Reč corrado potiče od španske reči correr što znači trčati, onaj koji brzo trči, u bukvalnom prevodu znači sprinter. Prototip corrado je nosio ime Tajfun ali je ovo ime ubrzo zamenjeno.
Predstavljen kao takozvani naslednik vw scirocco-a, bio je izgrađen na hibridnoj platformi (zadnji deo auta je koristio tehnologiju B3 platforme, dok je prednji deo koristio tehnologiju A2 platforme). 1990 godine vw corrado je počeo da se proizvodi za američko tržište.
Ono što je postala glavna odlika corrada jeste zadnji spojler koji je u to vreme bio velika inovacija. Spojler se podizao pri brzini od 75 mph (120 kmh) kod starijih modela od 1988- 1994; dok se kod modela od 1994-1995 podizao pri brzini od 55 mph (88 kmh); dok se spuštao pri brzini od 12 mph (20 kmh), a kod američkih modela spojler se podizao pri brzini od 45 mph, jer američki standardi nisu dozvoljavali veće brzine od 120 kmh.
Broj proizvedenih corrado-a je dostigao broj od 97 521 vozila.
Svi corrado-i su imali pogon na prednoj osovini i benzinske motore. Počeo je da se proizvodi od 1. septembra i bio je dostupan u dve verzije: 1.8 16v 4 klipa, sa 139 konjskih snaga (140.9 PS 103.7 kW) i 1.8 8v redni 4 klipa, sa superpunjačem, kompresorom, G60 koji je proizvodio 158 konjskih snaga (117.8 KW; 160.2 PS).
1992 godine Vw je predstavio dva nova motora. Prvi je bio 2.0 16v, 137 konjskih snaga (102.2 KW; 138.9 PS) redni 4 klipa, kao zamena za 1.8 16v motor. Ovaj model nije bio dostupan za američko tržište. VR6 motor je bio predstavljen oktobra 1992. godine, i postojale su dve varijante: 2.8 174 konjskih snaga (128KW; 174 PS) model za američko tržište i 2.9 187 konjskih snaga (139.4 KW; 189.6 PS) model za evropsko tržište. Ove godine je došlo i do promena spoljašnjeg dizajna: hauba je dobila grbu na sredini, prednji branik je redizajniran, maglenke i migavci takođe, prednji rubovi su prošireni, a maska je dobila četiri rebara, za razliku od stare koja je imala sedam.
1993. godine dolazi do redizajna enterijera: instrument tabla je redizajnirana u potpunosti, promenjeni su prekidači kao i cajgeri; promenjene su stranice u vratima, kao i prekidač za osvetljenje kabine i otvaranje šibera.
U SAD-u VR6 model je nosio oznaku SLC (sportski luksuzni kupe). Sa pojavom VR6 modela, G60 model prestaje sa proizvodnjom u SAD-u i u evropi 1993 godine. 1994 godina bila je poslednja godina Corrada u SAD-u
VR6 motor je bio revolucionaran za svoje vreme jer je posedovao karakteristike V motora i rednog motora budući da su klipovi bili smešteni pod uglom od 15 stepeni. Ovaj dizajn je omogućio inženjerima da ubace v6 motor u prostor koji je predviđen za 4 cilindrični motor.
VR6 model je stigao u Veliku Britaniju u limitiranoj verziji od 6 automobila koji su nosili ime Kampanja, s’obzirom da su predstavljali marketinšku kampanju. Bili su ofarbani u jedinstvenu prašnjavo ružičasto – ljubičastu boju. Takođe su imali kompletan enterijer prerađen u kožu boje cigle, kao i električna recaro sedišta. Ovih 6 modela je bilo podeljeno najuspešnijim prodavcima automobila u Velikoj Britaniji (koji su bili rangirani po tome ko je najviše prodao karmann-ovih modela između januara 1992 i avgusta 1992 godine). Nije postavljena njihova tačna cena, ali su svi prodati otprilike za 21 000 funti. Poznata je informacija da je jedan od ovih 6 kampanja otišao u isoriju 1999 godine
icon_sad.gif

Poslednji pokušaj da se auto popularizuje u javnosti, bilo je izbacivanje novog modela na samom kraju 1993 godine, koji je imao 2.0 8 ventila motor 115 konjskih snaga (85.8 KW; 116.6 PS). Njegove niske performanse i niska cena nisu impresirale tadašnje kupce.
Kraj proizvodnje corrado-a u Velikoj Britaniji obeležila je limitirana serija koja je nosila ime Storm. Samo je 500 primeraka napravljeno, 250 u klasičnoj zelenoj boji sa belim kožnim enterijerom, i 250 u Mistično plavoj boji, boji koja je jedinstvena za Storm modele, sa crnim kožnim enterijerom. Ovi modeli su imali Storm oznake umesto zadnjeg vr6 znaka, i umesto karmann pločice kod ručice menjača. Imali su 15 inča BBS šestokrake aluminijumske felne, kao i električna i grejna sedišta.
Pored jedinstvenih primera kao što su Kampanja i Storm postoje još neki modeli. Karmann ima 4 Corrado-a u svojoj privatnoj muzejskoj kolekciji. Prvi je corrado kabrio koji je bez motora; drugi je poslednji VR6 model koji je sišao sa linije i koji poseduje svu opremu sa internacionalnih tržišta. Wille Scwebe, Karmann-ov inženjenr koji je rukovodio corrado projektom, je rekao: ‘’Upravo smo stavili sve kul stvari na njega koje smo želeli’’ Treći je bio pick - up kamionet varijanta koja je bila dizajnirana od strane Karmann-ovih studenata kao njihov finalni projekat. Ovaj model je opremljen 2.0 8v motorom, međutim ovo vozilo upotrebljava trenutni vodič muzeja. Četvrti model je 16vG60 koji je bio u upotrebi predsednika Karmann grupe kao njegov svakodnevni auto. Ovaj model ima naslon za ruku iznad ručne kočnice i VW reljefni logo u centru volana. Još jedna posebna serija je poznata pod imenom – ’’corrado magnum combi’’ – samo 2 primerka su proizvedena, dok je prvobitna zamisao bila da se proizvede 200.
Corrado je dobio pozitivne kritike u tadašnje vreme, ali nije uspeo da osvoji javnost. Visoka cena, zajedno sa markom koja nije u to vreme bila poznata po proizvodnji sportskih automobila uslovilo je da corrado ima manju vrednost od ostalih sportskih automobila tog vremena. U kasnijim godinama auto časopisi su pokazali veliko poštovanje prema corrado-u kao sportskom autu. Na BBC televiziji u emisiji Top Gear, novinar Richard Hammond je izjavio da se corrado VR6 ‘’vozi dobro ako ne i bolje od mnogih današnjih kul automobila’’ i opisao corrado-a kao ‘’dovoljno brz’’.






 
Natrag
Top