LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Objasnićemo proces podizanja vodene površine okućnica i manjih vodenih površina.
U nekoliko koraka daćemo Vam važne informacije kako bi ste sami mogli formirati dekorativnu vodenu površinu u Vašem vrtu.


  • Određivanje mesta postavljanja vodene bašte
Prilikom određivanja mesta postavljanja vodene bašte treba se pridržavati određenih pravila. Vodena površina ne sme biti u hladu, izuzev ako se koristi samo za gajenje riba.
Lišće koje bi padalo u senci drveća bi stvaralo stalan posao oko održavanja. Vodena površina ne sme biti ispod nagiba sa koga bi se slivala voda tokom kiša, jer se biljke koje se gaje van vode većinom prihranjuju đubrivima, koja bi u slučaju dospevanja do vodene površine izazvala zabarivanje i pojavu algi.
Idealna prostorna pozicija je južna do jugo-zapadna. Vodena površina mora biti izložena direktnom suncu minimalno 4-8 sati dnevno. Pumpe nisu obavezne, ali poželjno bi bilo da su instalirane i da imaju biološki fiter. Poželjno bi bilo da vodena površina bude u blizini žbunja
koje je prirodno skonište za životinje koje bi se u tom slučaju u većem broju pojavljivanje oko vodene površine (leptiri, žabe, ptice...).
Osnovna greška je formiranje nedovoljno velike, odnosno male vodene površine. Naravno, dati prostor diktira njenu veličinu, ali ako je to moguće trebalo bi se pridržavati sledećeg postulata: ŠTO JE POVRŠINA ZAUZETA VODOM VEĆA, KAO I VEĆA NJENA KUBIKAŽA, TO JE NOVOFORMIRANI EKOSISTEM STABILNIJI I JAČI!!!
Nedovoljno velike vodene površine ograničavaju prostor mogućeg delovanja na njihovom ulepšavanju i unapređenju (manji broj ukrasnih vodenih biljaka i dekorativnih ribica).


  • Određivanje tipa vodene bašte koja se gradi
Naredni korak je određivanje koji tip vodene površine će se graditi, odnosno kakav vodeni svet planiramo. Što se tiče ribica treba se odlučiti ili za zlatnu ribicu ili japanskog šarana (KOI šarani). Japanski šaran se hrani određenim vrstama vodenih biljka tako da je mogućnost sadnje ograničena. Postoje i vodene površine samo sa biljkama, ili pak bez njih.
Vodena površina sa japanskim šaranom je ograničena izborom biljnih vrsta, i minimalna dubina mora biti 1m, a preporučljivo je 1.5m. Ova vrsta brzo raste i postoje razni varijeteti po bojama. Takođe, hrani se larvama komaraca u vodi, lako se razmnožava i predstavlja upečatljiv dekorativni element.
Ovakva površina mora da obezbedi toliku dubinu da tokom zime ostane bar 0.5m ne zamrznute vode za ribice, u suprotnom vrši se njihovo prebacivanje u akvarijume radi prezimljavanja. Najmanja dubina za ovaj tip je 0.7m do 1m.
3. Oblik, površina i zapremina vodene bašte
Kada se odredi tip vodene bašte, kao i njen živi svet, površina i zapremina pod vodom su pod direktnim uticajem te odluke. Mora se imati u vidu da je stvarna površina pod vodom znatno manja od one koju vidimo, jer je površina ispod nivoa vode manja usled terasa i pada obale, tako da bi poželjno bilo da se pre iskopavanja na željenu površinu doda još koji procenat više, kako bi zadovoljili postavljene ciljeve. Što se tiče oblika, praktikuju se blage ivice bez oštrih uglova.
4. Iskopavanje i nivelacija rupe za vodenu baštu
Prvo se kanapom, pantljikom, crevom, sprejom ili nekim drugim materijalom označi površina u okviru koje ce se nalaziti vodena bašta. Prikazano na slici.

uradi_sam3_clip_image002.jpg
uradi_sam3_clip_image004.jpg


Samo iskopavanje se vrši u etapama.
Prvo se iskopa najplići sloj po celoj površini. Okvirni deo će se iskoristiti za formiranje ivice, a u slučaju korišćenja najlona i drugih specijalnih materijala za podlogu, u ovom delu će se vršiti zakopavanje krajeva tih materijala i formiranje dekorativne ivice vodene površine.
Dno sa obalom bi trebalo da ima bar tri terase: najplići, srednje dubok i najdublji deo, mada može biti i u blagom padu 1:3.

uradi_sam3_clip_image005.jpg

Naredni sloj (u slučaju na slici ispod) je srednje dubok sloj, i vrši se njegovo iskopavanje po celoj površini njegovog prostiranja.Isti postupak se ponavlja za svaki naredni sloj.
Svaki sloj dubine bi trebalo da ima određeni procentualni udeo u površini vodene bašte, tako da bi na najdublji sloj trebalo da otpadne 40% površine, za srednje dubok do 30%, a sve ostalo na najplići sloj. Raspored zona dubine ne mora da bude kao na primeru, već se one postavljaju u zavisnosti od projekta, mesta i namere izvođača radova, tako da je broj kombinacija prilično veliki.
uradi_sam3_clip_image007.jpg


Jako je bitno da se prilikom iskopa koristi libela, odnosno u svakom sloju sve ivice moraju da budu međusobno potpuno poravnate. To je postignuto kada libela vrhuni. Obično se postavlja daska između stranica jedne zone i na nju se postavlja libela, sloj koji je višlji se skida sve dok se libela ne poravna. Isti postupak se ponavlja za sve dubinske zone. Razlog ovih radova je izbegavanje eventualnih problema koji bi nastali nakon punjenja vodom, kako višlji delovi jedne dubinske zone ne bi bili iznad površine vode i da voda ne bi oticala napolje. Primer nivelisanja je dat na slici:

uradi_sam3_clip_image008.jpg

Sva iskopana zemlja se mora ukloniti, mada u slučaju kada se radi kamena bašta pored vodene površine, zemlja se može iskoristiti u tu svrhu, a sa brega se kao rešenje može izvesti vodopad uz pomoć pumpe.
uradi_sam3_clip_image009.jpg

Nakon završenih radova dno se detaljno čisti i sa iskopa ulanjaju se sve neravnine i krupan kamen koji bi mogao da zasmeta prilikom daljih koraka u izvođenju radova.
uradi_sam3_clip_image011.jpg

U slučajevima kada se koristi pumpa, naredni korak je postavljanje vodovodnih cevi i strujna mreža koja će obezbediti napon za njeno funkcionisanje. Mreža se postavlja u dnu kanala, koji se puni peskom, preko njih ide podloga, tako da se nakon formiranja zelenila ne primećuje kuda strujna i cevovodna mreža prolazi.
5. Postavljanje podloge u vodenoj bašti
Za podlogu se koriste razni materijali, ali u narednom delu teksta će biti objašnjeno formiranje najpraktičnije podloge. Osnovna prednost tog načina je u mogućnosti da se ona bez velikih napora skine, zameni, ili da se kasnije na mestu vodene površine postavi neki drugi element.
Na iskopanu jamu se postavlja sloj peska. Njegova uloga je drenaža, ali i predstavlja osnovu za postavku narednog sloja. U specijalizovanim radnjama može se nabaviti materijal za podlogu vodenih površina. Obično se praktikuje postavka geotekstila (veoma postojan materijal) kao prethodnica foliji u cilju njene zaštite. Prikazano na slici.
uradi_sam3_clip_image013.jpg
uradi_sam3_clip_image015.jpg
uradi_sam3_clip_image017.jpg

Nakon toga postavlja se folija. Osobine ovog materijala su sledeće: otporan na uticaj vode, na suncu ne postaje krt, elastičan je i otporan na mraz. Umesto ove podloge može se koristiti i običan najlon, po mogućstvu što kvalitetniji. Prikazano na slici.
uradi_sam3_clip_image019.jpg
uradi_sam3_clip_image021.jpg
Ovako postavljena podloga se fiksira težim predmetima (npr. ciglama, kamenom...) na mestima koji se nalaze van jame. Takođe se unutar pregiba postavljaju teži predmeti kako bi zaštitni sloj što bolje legao uz ivice jame. Nakon toga se prelazi na sledeći korak.
6. Punjenje vodene bašte vodom i formiranje ivice
Crevom priključenim na gradsku mrežu ili kofama počinje se sa punjenjem jame vodom, pod težinom vode zaštitni sloj se lepo raspoređuje u leže na ivice obala i dna. Pošto se jama donekle napuni uklanjaju se teški predmeti koji su služili za fiksiranje zaštitnog sloja iz zona koje su već potopljene. I tako u više navrata sve dok voda ne dostigne najplići sloj tada se prekida sa punjenjem.
Prvo se zaštitni materijal zakopa a na njega se obično stavlja neki težak kamen koji mu ne dozvoljava da se izvuče. Takođe zaranjanje u beton je jedno od mogućih rešenja.


uradi_sam3_clip_image023.jpg
Razlog zbog čega ivica nije formirana u toku postavljanja zaštitnog sloja je taj, što se materijal od koga je formiran zaštitni sloj uvukao u vodenu površinu slaganjem uz njene ivice. On nije mogao lepo da se složi dok nije bilo vode u jami. Načini formiranja ivice su razni, sve zavisi od efekta koji želimo da postignemo. Materijali koje koristimo su sitan kamen, krupan kamen, kamene ploče spojene betonom, ... načini formiranja se mogu videti kroz niz predočenih slika.
uradi_sam3_clip_image024.jpg
uradi_sam3_clip_image026.jpg
uradi_sam3_clip_image028.jpg


uradi_sam3_clip_image030.jpg
uradi_sam3_clip_image032.jpg
uradi_sam3_clip_image034.jpg


Takođe, kamen sa betonskim fugama može izgledati jako dekorativno, posebno u baštama gde se forsiraju jako uređeni travnjaci sa litearnim oblicima ostalih elemenata.
uradi_sam3_clip_image036.jpg
7. Postavljanje sadnog materijala
Prvo i osnovno pravilo je da se vodene biljke postavljaju u vodene bašte samo u posudama, nikako se ne pravi supstrat na dnu u koji bi se sadile biljke. Od posuda mogu se koristiti plastične posude koje se inače koriste u domaćinstvu (razni tipovi lavora...), idealne su jer nisu mnogo duboke, a široke su tako da se biljke u njima lako šire. Mogu se kupiti posebne saksije za vodene biljke.
Supstrati koji se koriste su teška ilovača, treset ili dobro pregoreli stajnjak. Ne smeju se koristiti zemljišta koja su nađubrena veštačkim đubrivima, jer ona pogoduju razvoju algi.
Biljke se sade u posude, ostavljajući trećinu posude do vrha ne ispunjene supstratom koja će se po sadnji biljke popuniti sa sitnim kamenom skoro do vrha. Razlog stavljanja kamena je da se spreči izlazak supstrata u vodu i eventualno zamućivanje vode. Takođe ribe imaju osobinu da prekopavaju po supstratu.
uradi_sam3_clip_image038.jpg

Biljke se sade u periodu mart-april i poželjno bi bilo da se tokom zime vade i čuvaju na nekom drugom mestu. Ako se formira vodena bašta sa mladim biljem korisno bi bilo da se ne ubacuju ribe dok se biljke ne adaptiraju i osvoje prostor. Takođe mlade biljke, posebno one koje se sade na dnu, u mladosti su sa kratkim izdancima, tako da ih je potrebno u početku postaviti bliže površini. To se izvodi postavkom u plići deo ili postavkom nekoliko cigli na dno, a na njih posudu sa biljkom. Razlog izvođenja ove operacije je da se biljkama omogući više svetla i brži rast. Kada se one razviju postavljaju se na mesto gde bi trebalo da stoje.
Posude sa biljkama i u najplićim delovima moraju da se nalaze ispod površine vode.
8. Izbor biljnih vrsta
Prilikom izbora biljaka mora se obratiti pažnja na sledeće stvari: da li će se u vodenoj bašti gajiti riba i koja vrsta, a takođe da li vodena bašta ima pumpu i filter. Biljke koje se sade su svrstane u više kategorija kako po svojoj nameni tako i po mestu sadnje.
Svaka vodena bašta kao osnovne vrste biljaka mora da ima aeratore vode. To su biljke koje puno troše ugljendioksid (na taj način sprečavaju pojavu i širenje algi, odnosno zabarivanje i pojavu neprijatnog mirisa u vodi), a ispustaju kiseonik koji je jako potreban ribama. Čak i da nema riba njihova uloga je primarna, kao osnovnom biološkom filteru u vodi. Vrste koje se koriste kao aeratori vode su:

  • Caltha palustris – kaljužnica
  • Hottonia palustris – rebratica
  • Ranunculus aquatilis – ljutić
Vodene biljke koje se sade uz ivicu (močvarne biljke) služe za dekoraciju ivice i rastu van vode. Supstrat se takođe ne đubri, i za uspešan rast zahtevaju visok nivo podzemne vode.

  • Orontium aquaticum – oroncijum
  • Fritillaria meleugris – zvonarika
  • Hosta coerulea – hosta
  • Acorus calamus
  • Acorus gramineus
  • Houttuynia cordata
  • Iris pseudacorus – vodeni ljiljan
Vodene biljke koje se sade na dnu vodene bašte su vrste sa dugim lisnim i cvetnim izbojcima i to su:

  • Nimphaea sp. – Lokvanj sa puno njegovih hibrida
  • Polygonum amphibium,...
9. Ubacivanje ukrasnih ribica u vodenu baštu
Pre puštanja ribe u vodu, kesu u kojoj je dopremljena treba spustiti u vodu i čekati oko 1 sat da se temperature vode izjednače, a zatim ribu pustiti u vodu.
uradi_sam3_clip_image040.jpg
uradi_sam3_clip_image042.jpg



10. Održavanje vodene bašte
Treba napomenuti da je održavanje jednostavnije i manje zahtevno ako je sama izrada vodene bašte urađena propisno. Da ponovimo, pravilno pozicioniranje vodene bašte, veća vodena površina, dobar filter, dobra protočna pumpa, kvalitetan materijal za podlogu, upotreba pravilno odabranih kvalitetnih sadnica i dovoljan broj istih u vodi, dobar odabir supstrata i pravilna sadnja.
Međutim, uvek je potrebno redovna nega i održavanje. Mere održavanja su podeljene prema godišnjim dobima.

  • Prolećno održavanje

U proleće se vrši čišćenje, izbacuje se deo vode, najmanje 1/3 i zamenjuje se novom, ako je potrebno vrši se čišćenje podloge. Proverava u kakvom su stanju biljke koje su ostale da prezime u vodenoj bašti, a biljke koje su izvađene u toku zime se vraćaju u vodu. Biljke koje su propale uklanjaju se i zamenjuju novim. Presađivanje biljaka koje su prerasle svoje posude, kao i zamena supstrata u posudama može se vršiti i u jesen, mada se preporučuje u proleće. Proverava se rad pumpi, a filteri se čiste. Pumpe se puštaju u rad (jer je praksa da se isključuju iz pogona tokom zime da ne bi zamrzle. Počinje i hranjenje riba.
uradi_sam3_clip_image044.jpg
uradi_sam3_clip_image046.jpg
uradi_sam3_clip_image048.jpg




  • Letnje održavanje
Leti se usled jakog isparavanja deo vode izgubi, tako da je neophodno njeno dolivanje. Bujanje biljaka je leti najveće, pa često dolazi i do prenamnožavanja nekih od njih, te se one ili uklanjaju ili se deo izvadi i proda, ili pak pokloni prijateljima.
uradi_sam3_clip_image050.jpg
uradi_sam3_clip_image052.jpg



  • Jesenje održavanje

Tokom jeseni bitno je skupljati lišće koje upadne u vodu, takođe izumrli delovi biljaka se uklanjaju. Jedan od načina prevencije jeste postavljanja žičane mreže, koja sprečava upadanje lišća i otpadaka u vodenu baštu.
uradi_sam3_clip_image054.jpg
uradi_sam3_clip_image056.jpg


  • Zimsko održavanje
Pred samu zimu iz vode se uklanjaju vrste koje ne mogu da prežive ovaj predstojeći period. Ako u vodenoj bašti ima ribe, najbitnija stvar je da se često voda koja se zaledi odmrzava. To se postiže na više praktičnih načina.
U vodu se može ubaciti teniska loptica i kad god se voda zaledi udaranjem po njoj lomi se led. Drugi način je spuštanje posude sa vrelom vodom na površinu leda, on se topi i puca. Najbolji i najuspešniji način je instaliranje grejača. Led se mora razbijati, kako bi toksini iz vode izlazili na površinu, a u vodu ulazio kiseonik iz vazduha. Na taj način omogućavamo ribama da dišu. Ribe se ili retko hrane ili uopšte ne hrane, iz razloga što u zimskom periodu riba miruje, krije se ispod korenja, na dnu i moglo bi se reći delimično hibernira do proleća, tj. štedi energiju.
uradi_sam3_clip_image057.jpg

© 2001–2011 MRF Gardening Company. Sva prava zadržana. Web sajt dizajnirao
 
Natrag
Top