Vinogradarstvo

[Nostradamus]

[h=6]Insekticidi i akaricidi za suzbijanje grinje šiškarice, uzročnika erinoze:[/h][TABLE="align: center"]
[TR]
Preparat Koncentracija [%] Napomena[/TR]
[TR]
[TD]COSAVET DF [/TD]
[TD="align: center"] 1-4% [/TD]
[TD] u bubrenju pupova[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]PRIMA [/TD]
[TD="align: center"] 3-4% [/TD]
[TD] bubrenje i otvaranje pupova[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]COSAVET DF [/TD]
[TD="align: center"] 0,3% [/TD]
[TD] u vegetaciji [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]U vegetaciji se kod jakog napada mogu koristiti i posebni akaricidi [/TD]
[TD="align: center"] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]PRIMA [/TD]
[TD="align: center"] 2% [/TD]
[TD] u vegetaciji[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Evo što o lozinim grinjama piše prof. dr. Milan Maceljski u izdanju svoje knjige "Poljoprivredna entomologija", 1999. godina:

Uzročnik erinoze može u prilikama ekstremne visoke ili niske vlage oštećivati organe vinove loze na još dva načina:

• oštećenja zametka još unutar pupa i
• jako uvijanje lista bez tvorbe bjeličaste prevlake na naličju lista.

Dr. Milan Maceljski navodi kao najčešće simptome (znakove) napada loznih grinja:

1. klasični tip simptoma - ubrzo nakon listanja mogu se s gornje strane lišća vidjeti mjehuraste nabrekline, velike poput zrna graška ili graha. One su često isprva crvenkaste ili ljubičaste, no kasnije postaju zelene. Katkad te nabrekline mogu biti žute boje. S naličja lišća su udubljeni dijelovi nabrekline, obloženi vunastom prevlakom. Isprva je prevlaka bijela, ali zbog sadržaja antocijana (tvari boje) može imati crvenkasti ili ljubičasti sjaj. Kasnije požuti i na kraju postaje rđasto-smeđa. Starenjem šiške (gale) suši se tkivo lišća i grinje iz nje prelaze na mlade dijelove biljke.
2. Oštećenje pupova - štete se sastoje u kratkim izbojima sa skraćenim internodijima, slično kao od akarinoze. Bubrenjem pupa otvara se grinjama put do izboja, ali ako u vrijeme bubrenja pupa dođe do zastoja u razvoju, grinje mogu napraviti opisane štete. Taj zastoj nastaje ako zavlada jaka suša ili jako zahladi ili ako manjkaju neka hranjiva. Zbog jakog napada, odnosno velikog broja grinja u pupu, pup uopće ne istjera ("spava") ili su izboji jako zakržljali, kratki i brzo se posuše. Izboji poprime "žbunasti rast" i izgled poput "vještičinih metli".
3. Uvijanje lišća, bez tvorbe vunastih prevlaka - ti simptomi nastaju zbog sisanja grinja na žilama lišća, pa se list uvija na obje strane prema dolje. Oblik je lista poput "žlice" ili acilindra". Ako se list želi otvoriti, tkivo puca. Najjači su simptomi na vršnom lišću, koje kasnije žuti, smeđi i otpada.

 

[Nostradamus]

[h=6]http://www.vinogradarstvo.hr/index.php?s=40crveni vocni pauk(Panpnycus ulmi)[/h] Na lišću žućkaste točkice, ubrzo prelaze u ljubičasto-crvenkastu ili ljubičasto-smeđu boju, a koncentrirane su uza žile. Ove se pjege spajaju, list se deformira i kasnije suši. Kasniji napad uzrokuje svjetliju boju lišća koje žuti i suši se. Ponekad posmeđi i otpadne. Na rozgvi se primjećuju crvene točkice. To su nakupine zimskih jaja crvenog pauka. Koncentrirane su najviše uz pupove i koljenca, a najviše ih ima na dvogodišnjem drvetu, manje na jednogodišnjem, a najmanje na starijem drvetu. Ličinke su narančaste, kasnije crvene. Odrasli su crvene boje, dugi do 0,4 mm, pa su vidljivi i golim okom. Zadržavaju se na naličju lista u finoj paučini. Ljetna jaja odlažu na naličju lista uz žile, svjetlocrvena do narančasta, ponekad bezbojna.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=1]Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)[/h] Opis: Na napadnutom lišću isprva se vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmedu boju, a koncentrirane su uz žile. Ove se pjege spajaju, i list se suši. Često se list deformira. Pri kasnijem napadu lišće je svjetlije, žuti i suši se, a može posmeđiti i otpasti. Zimska su jaja na rozgvi crvena, velika 0,1- 0,15 mm, te se njihove nakupine, koje su najviše koncentrirane uz pupove i koljenca, vide i prostim okom. Najviše ih ima na dvogodišnjem drvu, manje na jednogodišnjem, a najmanje na starijem drvu. Ličinke su isprva narančaste, a kasnije crvene, dok su odrasli oblici jarko crvene boje, dugi 0,3-0,4 mm. Zadržavaju se na naličju lišća u finoj paučini. Ljetna se jaja nalaze na naličju lišća uz žile, svijetlo crvene su do narančaste boje, katkada i bezbojna.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Štetnost: Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) napada vinovu lozu i voćke. Osim ove vrste, lozu mogu napasti i neke druge vrste crvenih pauka. Najveće štete nastaju u vrijeme kretanja loze ako je zaraza jaka. U posljednjih tridesetak godina svuda u svijetu, pa tako i u nas, naglo je porasla pojava crvenih pauka, kako na vinovoj lozi, tako i na voćkama. Štoviše, crveni pauci nisu ranije bili uopće smatrani štetnicima vinove loze. Razloga za povećanje njihove štetnosti ima više. Jedan je upotreba insekticida širokog spectra djelovanja kao I fungicida koji pogoduju jačem razmnožavanju crvenog pauka (kaptan, tiran, ditianon, folpet, dodine) povečavanjem plodnosti I duljine života, te uništavanjem njegovih prirodnoh neprijatelja. Novi uzgojni oblici, pojačana gnojidba i vremenske prilike također su pozitivno djelovali na povećanje pojave i štetnosti crvenih pauka.

 

[Nostradamus]

Biologija: Voćni crveni pauk prezimi kao zimsko jaje, kojih katkada na 1 dužnom metru rozgve ima i više tisuća. U travnju započinje izlazak ličinki iz jaja, obično nekoliko dana prije kretanja vegetacije, i traje oko mjesec dana. Razvoj ličinki završava se za desetak dana, kada se pojavljuju odrasli oblici, koji nakon oplodnje odlažu ljetna jaja. Ovakav se razvojni ciklus ponavlja nekoliko puta u toku godine, jer crveni pauk u našim uvjetima ima na godinu 6-8 generacija. Toplo i suho vrijeme pogoduje razvoju ovih štetnika, pa u povoljnim godinama u polovici ili još češće na kraju ljeta maksimalno se poveća broj crvenih pauka na lozi.

 

[Nostradamus]

Suzbijanje: Ujednačena i pravilna gnojidba, bez pretjerane upotrebe dušika, smanjuje opasnost od voćnog crvenog pauka. Zimsko se prskanje drži potrebnim kada se na dužnom metru nađe više od 500-1000 jaja, kod nekih sorti čak 5000. U vrijeme razvoja izboja suzbijanje se drži potrebnim ako je zaraženo preko 60-70% listova, a ljeti kad je zaraženo preko 30-45% listova. Zimsko prskanje čokota sredstvima na bazi DNC je zabranjeno, dok je dozvoljena uporaba organofosfornih sredstva (u fenofazi pupa C-D). Kasnije se može upotrijebiti i neki od akaricida (u fenofazi prvih listića E). Kad je zaraza jača, zimskim jajima treba proljetno tretiranje izvršiti kada je oko 30% ličinki izašlo iz jaja, što se najčešće poklapa s početkom kretanja vegetacije (kada je duljina izboja 3-8 cm). Za to se koriste kemijski preparati tzv. akaricidi. Kasnije, u tijeku vegetacije, tretira se akaricidima ili organofosfomim insekticidima, koji također djeluju na crvene pauke, samo ako se opazi pojačani napad. Primjena organofosfornih insekticida u toku vegetacije protiv crvenog pauka ima prednost kad osim ovog treba suzbiti i neke štetne insekte.

Ne smije se češće upotrebljavati jedan te isti insekticid ili akaricid, kako se ne bi razvila rezistentnost crvenih pauka prema tim, pa i srodnim sredstvima. Vrlo dobri rezultati u suzbijanju crvenog voćnog pauka postignuti su i primjenom novog ekološkog insekticida PRIMA koji ,osim što djeluje na jajašca pauka, isto tako djeluje i na pokretne stadije ovog štetnika. I neki fungicidi, koji se uzimaju protiv pepelnice, npr. KARATHANE GOLD 350 EC ili močivi sumpori (COSAVET DF i dr.), suzbijaju crvene pauke, pa je za slabije zaraze moguće primjenom ovih fungicida protiv pepelnice izbjeći potrebu za posebnim suzbijanjem crvenih pauka.

 

[Nostradamus]

[h=6]Dopušteni akaricidi u zaštiti vinove loze protiv crvenog voćnog pauka i loznih grinja šiškarica[/h] Zaštita se vrši insekticidima iz grupe akaricida. Akaricidi su kemijska sredstva namijenjena isključivo u preventivnoj i kurativnoj zaštiti protiv lozinih grinja šiškarica i crvenog pauka.

Budući da lozine grinje šiškarice prezime kao odrasli oblici, zimsko prskanje čokota je vrlo učinkovito. Sa zaštitom se vrši u fenofazi zimskog pupa (B-C), a kasnija tretiranja preporučujemo u fenofazi lista (D, E, F). Zbog skrivenog načina života u pupu ili pod korom, čokote treba temeljito prskati, uz trošak mnogo škropiva u vrijeme otvaranja pupova (stadij C-E).

Napomene:

• Zbog prisutnosti grinja u pupu, one se mogu prenositi zaraženim sadnim materijalom ili prilikom cijepljenja (zaražena plemka).
• Pored kemijske zaštite, populaciju (brojnost) grinja mogu regulirati i njezini prirodni neprijatelji, posebno grabežljive grinje.

 

[Nostradamus]

[h=1]Peronospora vinove loze[/h] Peronospora je bolest vinove loze koju uzrokuje gljiva latinskog naziva Plasmopora viticola. Bolest je prenesena iz Sjeverne Amerike krajem 19. stoljeća i to podlogama koje su se koristile za razmnožavanje europske vrste loze (Vitis vinifera). Peronospora je endoparazit tj. njezino se vegetativno tijelo (hife odnosno micelij) nalaze u unutrašnjosti lista, bobe i izboja.To jedna od najopasnijih bolesti vinove loze. Europska loza (Vitis vinifera), odnosno plemenita loza neće donijeti urod ako je ne zaštitimo od peronospore.

Prema Mileru utvrđeno je, da su preduvjeti za razvoj peronospore slijedeći: najmanje 11 litara kiše na 1 m[SUP]2[/SUP] u 48 sati, srednja dnevna temperatura zraka iznad 11° C, temperatura vlažnog tla najmanje 8° C, kapljice vode se trebaju zadržati na listovima loze (listovima veličine do 4 cm promjera trebaju biti puči, prirodni otvori u listu, otvorene) najmanje 4 do 6 sati te da u vinogradu ima zrelih zoospora. Optimalna temperatura zraka za razvoj bolesti je od 20 do 25°C, dok ispod 8°C i iznad 30°C ne može doći do primarne zaraze. U kontinentalnoj Hrvatskoj peronospora se pojavljuje od 15 svibnja pa sve do pred kraj lipnja (blagdana Sv. Ivana).

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Slika 1[/TD]
[TD="align: center"]Slika 2[/TD]
[TD="align: center"]Slika 3[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Gljiva Plasmopora viticola prezimljuje u otpalom lišću u obliku oospora. Oospore su otporne na hladnoću, vlagu, sušu i druge nepogode. Kada otpalo lišće tijekom zime istrune, oospore ostanu na površini tla u vinogradu. Dakle preventivnom štitimo naš vinograd od peronospore što dužim zadržavanjem zdravog lišća u vinogradu nakon berbe, a otpalo lišće treba pokupiti i iznesti van iz vinograda te spaliti. Na taj način će manje oospora prezimiti u našem vinogradu.

Oospore klijaju tako da izraste jedan produžetak, a na vrhu produžetka mješinica (zoosoprangij). Zoosporangij na listove loze prenose kiša i/ili vjetar. Kada zoosporangij se nađe u kapi vode iz njega se razvije šezdesetak zoospora. Zoospore putem gibanja u kapi vode dopru do puči, te onda prokliju u produženu cjevčicu (infekcijska hifa) koja kroz otvor puči uđe u unutrašnjost lista. To se zove primarna infekcija. Na listu se s gornje strane primijeti žuta "uljana" mrlja (pjega), a ubrzo na donjoj strani pjege pojavi se bijela prevlaka. Do primarne zaraze dolazi u pravilu prije cvatnje. Vrijeme od trenutka infekcije i pojave žute pjege je vrijeme inkubacije, a do pojave bijele prevlake vrijeme fruktifikacije. Ako zaštitu vinove loze protiv peronospore obavimo prije pojave bijele prevlake (fruktifikacije) s donje strane lista, spriječiti ćemo razvoj bolesti. Bijela prevlaka (fruktifikacija) s donje strane lista izbije tek ako je temperatura zraka iznad 12°C i ako je vlažnost zraka iznad 70%. U protivnom se pjege posuše, dakle ne stvara se bijela prevlaka sa donje strane. Ta bijela prevlaka predstavlja nakupine "ljetnih" konidija. Vjetar ih raznosi te ako dođu u kap vode vrše zarazu. To se naziva sekundarna zaraza. Za infekciju je dovoljna i visoka relativna vlaga zraka, ako uvjetuje tvorbu "kapi" vode na organima loze. Peronospora se širi i nakon cvatnje, a tada stradaju i čitavi grozdići. Peronospora napada mlade bobice, koje prekrije bijela prevlaka i one se posuše. Kasnije veće bobice zaražene peronosporom se smežuraju, poplave i posmeđe te se posuše. Ponekad u toj fazi razvoja vinove loze peronosporu lako možemo zamijeniti s botrytisom.

 

[Nostradamus]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Slika 4[/TD]
[TD="align: center"]Slika 5[/TD]
[TD="align: center"]Slika 6[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Peronospora se u tijeku vegetacije širi i u srpnju, a nastankom sušnog razdoblja obično između 15. i 20. srpnja to se širenje se prekida. Opasnost od negativnih posljedica bolesti prestaje za starije listove i bobice koje su prešle 2/3 svojeg razvoja. Po prestanku razdoblje ljetne suše i početkom jesenskih kiša, pojavljuje se tkz. kasna peronospora. Stvara se zaraza na vrhovima i ljetnim zapercima u kojima se stvara veći broj oospora koje na taj način prezime i preduvjet su pojavu bolesti slijedeće godine.

Peronospora danas više nije bolest vinove loze koje se treba bojati, već je nužno preventivno djelovati. Potrebno je redovito pratiti preporuke Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu. A sve više vinarskih tvrtki i Udruga vinogradara nabavljaju uređaja koji mjeri relativnu vlagu zraka, količini oborina, rosi i temperaturi zraka te može točno odrediti kada je vrijeme za zaštitu vinograda od peronospore.