Vedrana Rudan

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vedrana Rudan

Vedrana-Rudan-foto-Tomislav-Cuveljak.jpg

Vedrana Rudan (хрв. Vedrana Rudan; Opatija, 20. septembar 1949) je hrvatska književnica i kolumnistkinja lista „Nacional“ gde piše kolimnu „Zloće i povrće“. Takođe je borac za ženska prava.

Završila je Pedagošku akademiju u Rijeci – kako sama navodi „srpski ili hrvatski“ i nemački jezik. U životu je, pre nego je postala poznata radila razne poslove, bila je učiteljica, turistički vodič, korespondent za nemački, prodavala sladoled... potom novinar za više hrvatskih novina, urednica na radiju.

Poznata po svom nepristrasnom i sočnom jeziku, 1991. je dobila otkaz. Pravosnažnom sudskom presudom je 1993. vraćena na posao ali joj je bilo onemogućeno da radi pa je sama dala otkaz. године 2003. je odlučila da će biti književnica. Januara 2009. zbog antisemitističke izjave na Dan Holokausta, dobila je otkaz na „Novoj TV“.

Piše kratkim, britkim stilom, duhovito, bez „dlake na jeziku“. Uzima u zaštitu one koji su ostali bez posla, sirotinju, ugrožene žene, običan narod. Na meti su joj tajkuni, vlast, bankari, hipokrizija u Crkvi, privatizacija, ulazak Hrvatske u NATO...

Član je hrvatskog društva pisaca.

Knjige

  • Uho, grlo, nož“
  • „Ljubav na poslednji pogled“
  • „Strah od pletenja“
  • „Ja, nevjernica“
  • „Crnci u Firenci“
  • „Kad je žena kurva, kad je muškarac peder“
  • „Dabogda te majka rodila“
Knjige su joj prevođene na engleski, nemački, poljski, slovenački, ruski, makedonski, mađarski...
Po knjizi „Uho, grlo, nož“ rađene su pozorišne predstave u Hrvatskoj „Teatar 101“ i Srbiji – „Atelje 212“.

Izvor: Vikipedija




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Rudan: Ljudi smo, ne Balkanci

Rudan: Ljudi smo, ne Balkanci

Književnica Vedrana Rudan, za „Novosti“, pred promociju nove knjige „Kosturi okruga Medison“ o ljubavi i seksu u zlatnim godinama: Po čemu su bolji Šveđani, Amerikanci, bilo ko?

kul-rudan.jpg

AKO žena u sedamdesetoj ostavi muža u sedamdeset i šestoj, onda o njoj pišu u novinama i svi žale njenog muža, a za ženu kažu da je stara kurvetina i još joj proveravaju poslovnu sposobnost. A kad muž u sedmdeset i šestoj ostavi ženu u sedamdesetoj i oženi se ženom u dvadeset i osmoj, onda se njemu ništa ne proverava jer su bogati muškarci provereno poslovno sposobni.
Ovako razmišlja gospođa Pavić, koju svi zovu gospođa Pavica, junakinja novog romana Vedrane Rudan „Kosturi okruga Medison“(VBZ). Knjigu, u kojoj je zagrebala po još jednom tabuu - ljubavi i seksu u trećem dobu, popularna riječka književnica predstaviće u petak od 18 časova u beogradskom Domu omladine. Na pitanje „Novosti“, zašto društvo ljudima u „zlatnim godinama“ najčešće ukida pravo na ljubav i seks, uoči promocije, Rudanova odgovara:

- To pravo je ukinuto staricama, ali ne i starcima. Starcima je dozvoljena i ljubav i seks. Pogledajte samo koliko je filmova snimljeno u kojima glavni junaci u zlatnim godinama imaju mlade ljubavnice. Moja knjiga se zato zalaže za pravo žene da kaže „da“ ljubavi u starijim godinama, ali i za pravo da kaže „ne“ seksu.

I u ovom romanu, Vedrana Rudan hvata se u koštac sa lažima, licemerjem i predrasudama sredine, a pored glavne teme zabranjene ljubavi, zadire i u surov odnos društva prema starima i bolesnima, ali i odnose roditelja i dece („Roditelji su samo u prahu idealni roditelji“).
- Stari i bolesni su najugroženije kategorije društva, ne samo na Balkanu, nego svuda u svetu - objašnjava autorka koja „najviše na svetu mrzi Novi svetski poredak, EU, NATO i Katoličku crkvu, a najviše voli svoju porodicu, Katju posebno, i špagete s umakom od rajčica (bez soli)“. - Mi grešimo što o sebi mislimo kao Balkancima, jer nismo ništa gori od drugih. Po čemu su bolji neki Amerikanci, Šveđani, bilo ko? Nismo mi samo Balkanci, mi smo pre svega ljudi. To su nas drugi ubedili da o sebi tako mislimo. Ako je naše klanje bilo balkansko, kakvo je onda bilo klanje u Libiji? I po čemu su vaš, ili naš predsednik više opasni, ili veći divljaci nego Barak Obama. Ali, pre svega mi sami moramo da se oslobodimo predrasuda o Balkanu i da prestanemo tako da razmišljamo.

ODGAJANI ROBOVI

- NEMA predrasuda koje nastaju same od sebe, one nam se sistematski usađuju - smatra Vedrana Rudan. - Mi žene odgajane smo kao robovi. Ljudska bića smo samo dok smo devojčice, čim postanemo žene - postajemo i robovi.

Izvor: Večernje novosti




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vedrana Rudan: Brak je doživotna robija za žene

Vedrana Rudan: Brak je doživotna robija za žene

Riječka književnica i kolumnistkinja Vedrana Rudan komentarisala je epitete koji je najčešće prate, predstavljajući roman “Kosturi okruga Medison” u Subotici

kul-vedrana_310x186.jpg

“Šta znači najkontroverznija i najprodavanija hrvatska spisateljica? Da li je kontroverzno to što pišem onako kako svi govorimo a najprodavanije neke izmišnjene brojke izdavača? Ako je tako onda sigurno nisam!”
Odsečno, u svom prepoznatljivom maniru, riječka književnica i kolumnistkinja Vedrana Rudan komentarisala je epitete koji je najčešće prate, predstavljajući roman “Kosturi okruga Medison” u Subotici u Kulturnom centru “Skladište”.

- Brak je legalizovana doživotna robija za žene - tvrdi Vadrana Rudan. - Od nje se uvek očekuje da je, do poznih godina, raspoložena za seks, da voli da kuva, da sve razume... Ženama je izuzetno teško, ništa se nije promenilo a promeniće se na ovim našim prostorima kada žena počne da živi kao što živi na zapadu - sama i nezavisna.

Govoreći o životima parova koji su zagazili u osmu deceniju, književnica na neki način isključuje duhovni i telesni kontakt u zrelom, trećem dobu.

- Žena u ovom romanu teži ljubavi, ali ne seksu, i ja se svim snagama borim za to pravo - dodaje riječka spisateljica. - Paru koji je prešao 70. prava ljubav dolazi kada je isključen seksualni kontakt. Zato i postavljam pitanje kad žena može reći ne. Zbog tekstova u kojima nikoga ne štedi, često je na meti žustrih kritika, a najglasniji među kritičarima su predstavnici katoličke crkve.

- Katoličku crkvu smatram najvećom zločinačkom organizacijom, kao i papu, jer sve što govore govore protiv žene - izričita je Rudanova. Međutim, iako ne volim popove, obožavam crkvu i crkvena zvona.

KUSTURICA

U svojim blogovima, koji su za kratko vreme pobrojali više od 22.000 fanova, javno je podržala Emira Kusturicu i njegovu borbu protiv “niklovanja” Srbije. - Podržao je svoj narod i otvorio oči ljudima, a to sada mogu samo umetnici, jer političarima niko ništa više ne veruje.

(Novosti)



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vedrana Rudan: Da Hitler ustane iz groba, ponovo bi se ubio

Vedrana Rudan: Da Hitler ustane iz groba, ponovo bi se ubio

"Kako će nam se rugati žohari kad nas više ne bude", napisala je u svojoj najnovijoj knjizi, “U zemlji krvi i idiota”, Vedrana Rudan koja će krajem nedelje biti gost Beograda.

282216_vedrana-rudan-01-foto-goran-sivacki_f.jpg

Naziv nove Vedranine knjige (izdavač VBZ), svojevrsne zbirke, duhovitih a reskih i oporih tekstova na razne aktuelne teme, nesumnjivo asocira na poznati film Anželine Žoli, o čemu čuvena spisateljica kaže:

- Žanrovski to je priča o Zemlji krvi i idiota koja se nekad zvala Jugoslavija. Žoli je zove "Zemlja krvi i meda", ali to je njen problem.

Kod vas nema meda?
- Možda je to mogla biti zemlja meda da se naši idioti nisu skompali sa šefovima krhke Žoli. Ona ovih dana u nekoj nama dalekoj zemlji očima punim suza tužno gleda u dječicu koju su Ameri ognjem i mačem oslobodili od oca, majke i nafte.


„I njihovi i naši političari govore kako je ovo posledica svetske ekonomske krize, a ne pljačke u organizaciji međunarodnog krupnog kapitala i hrvatskih i srpskih političkih razbojnika“, navodite u jednom od njih. I, kako danas stoje stvari sa Srbijom i Hrvatskom? Ponovo smo u ratu?

- Mi ćemo biti u ratu dok nas u Avganistanu, Siriji, Iraku, Iranu... ne pomiri Amerika. Do tada, ubij, ubij, Srbina! Daj mi salate da lakše probavim Hrvate.

Kada pišete o utakmici između Srbije i Hrvatske, velite - „ubijaju se pod zastavom jedne banke“?
- Ako vi mislite da se oni ubijaju pod zastavama više banaka, u pravu ste. Neka djeca ratuju. Bitno je da se naši nogometni menedžeri vole k’o braća rođena.

Bavite se i nizom tzv. običnih i/ili ženskih tema. Pa, kako zadržati muškarca? Kako ga se otarasiti? Jesu li punjene paprike vrhunski simbol sretnog i dobrog braka? Šta da radi žena s obzirom na to da ribanje „venišom“ ne dovodi do orgazma?
- Pitanja je mnogo, pa ću odgovoriti samo na poslednje. Ako neke „venišom“ ne mogu do orgazma, neka nađu bogatog muškarca, pa neka onda njegovom lovom sebi kupe kuću. Eto orgazma čim uvuku ključ u bravu.

Deo tekstova bavi se svetskom politikom...?
- Amerika je moja vječna tema. Zašto tako malo znamo o njezinoj ulozi u našoj i vašoj revoluciji? Da nije bilo Amerike, ne bi bilo Srbije. Da nije bilo Amerike, ne bi bilo Hrvatske. Da nije bilo Amerike u Hrvatskoj i Srbiji, bilo bi mnogo manje raka, naši i vaši ljudi mučili bi se u prosjeku osamdeset godina, danas se muče pedeset. Neka Bog blagoslovi Ameriku!

328479_vedrana-rudan01rasfoto-dejan-zivancevic_f.jpg


Sagledavajući sliku sveta ocenjujete; da se Hitler digne iz groba, povikao bi „Jeee“?
- Moram se ispraviti, da se Hitler digne iz groba, bio bi ljut. Ponovno bi se ubio kad bi vidio da svijetom vladaju Hitleri nekoliko puta veći od njega. Uvijek isto. I poslije Hitlera - Hitler.

Kažete da će će nam se rugati žohari kad nas više ne bude?
- Biće skoro propast sveta, neka bude nije štetaaa. Kad Ameri krenu na Kineze ili obrnuto, žohari će pripremiti feštu. U međuvremenu će ljudi vraćati dugove u „švicarcima“, hvaliti novog papu jer lopovima pere noge i brine o siromašnima, Hrvati će sirijskim „pobunjenicima“ isporučivati oružje, a Srbi sanjati o ulasku u Evropsku uniju jer će tek tada mladi Srbi moći bez većih formalnosti ginuti u Iranu.

Pisma

Kraj knjige su otvorena pisma; Ivi Josipoviću, Benediktu XVI, kardinalu, čitaocima. Otvoreno pismo, tj. poruka nama glasi...?
- Jedva čekam da vas vidim.

Vedrana Rudan će u petak (17) u beogradskom Domu omladine imati promociju knjige “U zemlji krvi i idiota”.

Izvor: Blic Online

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
VEDRANA RUDAN ODUSTALA OD PISANJA

Vedrana: Ne želim učestvovati u ratu koji se Hrvatskom širi poput kuge, takvu jezivu mržnju ja ne mogu podneti!

Ćirilica, latinica, Srbi zločinci, Hrvati žrtve, iskapanje kostiju starih šezdeset, pedeset, četrdeset, dvadeset godina… Tko normalan može preživjeti toliku količinu zla?

JIlAstt.jpg


ODUSTAJEM


U subotu sam bila u Budvi na Trgu pjesnika. Organizator Grad teatar. Dočekana sam poput kraljice. Bilo bi pristojno nabrojiti sva imena mojih domaćina. Neću spomenuti ni jedno jer bih sigurno nekoga zaboravila a onda bih se pojela živa. Godinama putujem Jugoslavijom koje nema što ne znači i da ne postoji. Crna Gora bila je do subote jedina republika u kojoj nisam bila. Kakvi su Crnogorci i Crnogorke?

To preglupo pitanje sebi prije nastupa nisam postavila jer oni koji dolaze na moje večeri naciju ostave doma. Gledamo se oči u oči, mislimo da smo svi ljudi, ništa više ni manje od toga. Drago mi je što se nikad ni u jednom od gradova u kojima sam bila nisam osjećala poput bića na tuđem terenu. Svi mi bivši Jugoslaveni koji smo preko noći postali ono što smo vazda bili ali nam nije bilo bitno živimo u tamnicama.
Zato sam se u Budvi osjećala dobro. Nas dvije stotine ljudskih bića razgovaralo je istim jezikom o životnoj radosti koje u nama ipak ima makar na trenutak jedne večeri u augustu.

Možda bih o ovome o čemu ću sada pisati morala posvetiti poseban tekst. Možda? Vjerojatno? Sigurno. Ipak neću. Nemam živaca još jedan dan živjeti na stari način. Ovaj tekst je posljednji tekst na mom blogu. Odustajem. Ne mogu više. Dosta mi je.

Postoji li neki razlog? Što me uznemirilo do te mjere da više ne želim dva puta tjedno pisati a onda čitati što moje čitateljice i čitatelji misle o istoj temi? Bolje je pitanje, zašto sam uopće krenula pisati blog?

Na pisanje bloga potakla me činjenica da je rat iza nas, da bismo se svi morali boriti za bolji život, jedni drugima oprostiti ma kako to teško bilo zato jer se normalan čovjek ne može dovijeka hraniti mržnjom. Mislila sam, čovjek zna biti glup, da ja nešto mogu učiniti. Pretenciozna glupača. Nadala sam se da će ljudi na području Jugoslavije prepoznati da su im neprijatelji oni koji su njihove novokomponirane države strpali u džep a ne oni koji se na drugačiji način bogu mole.

Prelazim na bitno. Ovih dana, ovih posljednjih mjeseci, Hrvatskom se valja takva jeziva mržnja da je ja ne mogu podnijeti. Čini mi se da ni za vrijeme rata nije bila toliko opaka. Ćirilica, latinica, Srbi zločinci, Hrvati žrtve, iskapanje kostiju starih šezdeset, pedeset, četrdeset, dvadeset godina… Tko normalan može preživjeti toliku količinu zla?

Ja bih, da sam ona stara, lovila sijače hrvatske mržnje, otkrivala kako se oni ne bore ni protiv ćirilice ni protiv Srba nego samo žele u džepove strpati ovu siću koju još nisu pokrali. Tko sam ja? Da li je moj posao narodu ili narodima koji ne žele ni gledati ni progledati otkrivati istinu? To moj posao sigurno nije a totalno je suludo vjerovati da ću svojom “mirotvornom misijom” pomoći bilo kome da progleda.

Na strani naših pokvarenih političara, bankara, Crkve i ostalih zločinaca širokoga spektra su svi mediji u kojima rade robovi spremni za sto kuna po tekstu, ako ih dobiju, napisati najstrašniju laž. Nakon objave će preko portala krenuti horde ratnika zapjenušanih gubica i ubijati riječima “njihove” i krivomisleće “naše”. Njima, glupanima, nisu problem hrvatski bankari kojima će plaćati danak u krvi dok budu živi, njima nisu neprijatelji “vođe” koji ih hrane mržnjom da bi se dokopali još više moći. Njima glupanima jedina je radost preko neta “četnike” ili “ustaše” hvatati za grlo pa im, zasad, virtualno tupim nožem rezati vratove.

Drage moje čitateljice, dragi moji čitatelji, od danas bez mene. Odustajem. Ovu bijednu zemljicu napušta sve što ima malo soli u glavi. Ja izbora nemam. Ostajem ali ni na koji način ne želim učestvovati u ratu koji se Hrvatskom širi poput kuge.

Ipak, nedostajat ćete mi. Pozdravljam vas, da budem malo patetična na kraju, od srca koje će do smrti kucati samo u slavu dobrih ljudi. Jebeš sve nacije, sve razlike u boji kože, sve vjernike koji misle da su jedini pravi, jebeš sve gadove kojima nikad dosta zlata, krvi i moći.


Tekst preuzet sa bloga Vedrane Rudan
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
TAJNA POSETA BEOGRADU Vedrana Rudan: Ni reči o političarima!

Sve žene koje su uspešne, po pravilu, istom metodom su to postigle - kaže Vedrana Rudan.

KRuIkMo.jpg


Čuvena spisateljica iz Hrvatske boravila je sredinom nedelje kratko u Beogradu. I to, kako je u prepoznatljivom, duhovitom maniru rekla - tajno. Tačnije bez susreta s izdavačima i organizovanog obraćanja javnosti. No, uz ugodnu večeru u prijatnom restoranu, nagodismo se o razgovoru za "Blic". Uz dva uslova: ni reči o političarima ("da mi se ne smuči ova divna hrana") i da se uzme neka fina fotka odranije. Sad je, kaže, dobila koje kilo radeći neku televizijsku emisiju.

Bilo je više nego zabavno slušati kako je, povodom te emisije, bila pet dana zatvorena u određenoj raskošnoj vili gde je bilo divne hrane u izobilju. Nema nikakvog snimanja, nije rijaliti već je poenta priče u tome da pet dana nemaš dodir ni sa kakvim informacijama. A nakon pet dana bez medija, bez interneta, plasiraju ti određeni niz vesti, a zadatak je pogoditi koje su tačne a koje lažne. Iz Beograda, kaže Vedrana, vraća se u Rijeku, a ubrzo potom ide na druga putešestvija; "tragom svojih knjiga".

- Početkom juna idem u Varšavu na veliku, evropsku, literarnu manifestaciju. Mislim da sam jedina sa ovih prostora. "Dabogda te majka rodila" izlazi u Americi i Italiji, a na tom skupu biće promovisano izdanje na poljskom. Za koji dan u Rijeku tim povodom dolaze mi novinari iz Poljske. U međuvremenu pozvana sam na svojevrstan samit u Podgorici čija je tema položaj žena i gde će biti žene iz raznih zemalja. Predavanje sam naslovila, kao parafrazu poznate pesme Džona Lenona - Žene su crnac sveta.

Žena je crnac sveta jer...?

- To je pitanje na koje svaka žena zna odgovor ako je žena. Jer, žene su prebijane, mrcvarene, klane, bez para, bez statusa, bez ljudskih prava i to je opšte mesto. Nije nikakav samo balkanski sindrom. Međutim, to nikog nije briga. Zato što, to je moja stara teza, žene ne uzvraćaju udarac. Ne prebijaju, ne lome kosti... Godišnje u Hrvatskoj oko 40 žena ubiju njihovi partneri. Da partnerke ubiju 40 partnera to bi bila tema. Ovako je samo podatak koji se spomene, recimo, prigodno za 8. mart. Tad se pusti 40 crnih balona i to je uglavnom sve što u Hrvatskoj čine, ja ih zovem, profesionalne žene, tj. borci za ženska prava. Ta udruženja dobijaju neke pare od države, odavde, odande i onda ih troše na balone i prigode, a žene nek se snađu.

Kad možemo očekivati novi roman?

- Gotov je. Nadam se da će u Srbiji biti pred čitaocima početkom leta.

A roman se zove?

- "Muškarac u grlu" i mislim da je vrlo hrabar.

Kome, kako zapada muškarac u grlo? O kakvoj hrabrosti je reč?

- To je po meni hrabra knjiga jer prvi put govorim o tome kako, po pravilu, žene uspevaju da ostvare svoje ciljeve, bez obzira na stepen obrazovanja ili bilo šta drugo. Čistačica il’ doktor nauka, način se zna - pušenjem. To je knjiga o pušenju. Doslovno i metaforično. Esej o svemu što žene gutaju. A po pravilu svim damama koje puše da bi uspele u životu svaki put taj muškarac zastane u grlu. Eto, to je i edukativna knjiga a ima i hepiend.

Hepiend?

- Sve žene u tom mom romanu puše i svakoj muškarac zastane u grlu, ali na kraju ipak žene pobeđuju a muškarci su žrtve.

Iznenađujuće? Ili nije iznenađujuće?

- Verujem da je to čak u životu češće nego što se misli. Muškarci su vrlo često žrtve. Naravno, ne mislim na batine i klanje. Žene su maštovitije. Prosto je neverovatno kako manipuliše svojim partnerom da bi nešto postigla, jer bez manipulacije neće ništa postići. Dakle, mora biti majstorica da bi svog gospodara, bilo privatno ili poslovno, pretvorila u slugu a da pri tom, naravno, taj misli da je gospodar. Žene koje su doktorirale tu temu su predsednice kompanija, država, izuzetno uspešne u raznoraznim oblastima jer bez pretvaranja muškarca koji ti treba u svoj servis uspeha nema.

"Tajno" ste u Beogradu?

- To su mi najdraže posete Beogradu, kad u njemu uživam tajno.

Nije tajna da ste veliki ljubitelj tašni te u Beogradu redovno obiđete radnje kožne galanterije kao i knjižare.

- Obožavam tašne, ali više volim i više obilazim knjižare. Oduševljava me ponuda knjiga u Beogradu. A razlike u cenama da ne pominjem. Prosečno, u Beogradu mogu kupiti tri, četiri knjige za cenu jedne u Hrvatskoj. I, što je vrlo zanimljivo, ljudi koji rade u beogradskim knjižarama znaju svoj posao. Načitani su, umeju da preporuče, ljubazni.

Kako vidite popularnost svojih knjiga, ne samo u Srbiji?

- Moje knjige su popularne, čitane, prevođene verujem pre svega jer ja progovaram kao žena na način na koji to na ovim našim prostorima ne radi nijedna žena. Sad se pojavljuju, da tako kažem, klonovi, mlade žene kojima su kolumne il’ knjige pune k... i p... Međutim to nije poenta, psovka nije poenta, k i p ne čine literaturu, čak ni moju. Iza svega treba da stoji nešto više. Mene su proglašavali psovačicom, ali mislim da nisam prevođena na toliko jezika zato što psujem.

Žao mi je

- Sjajno se osećam u Beogradu. I izuzetno mi je žao što je opet u modi nepodnošljivo i besmisleno srpsko-hrvatsko neprijateljstvo. Hit sezone je ono "ubij", "zgazi", "kolji"... Međutim, tzv. normalni ljudi koji su, uverena sam, u većini, ne mrze se. Naprotiv. Ali mediji mogu učiniti čudo i to trenutno čine. Međutim, ući će opet u modu ljubav. Opet ćemo se grliti. A taj period obnovljene mržnje će trajati dok vaši i naši političari ne prodaju; mi otoke, vodu... vi plodnu zemlju i šta još imate. A onda ćemo biti u istom ropstvu i borbi za opstanak.

(Blic Online)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vedrana Rudan o zabrani abortusa: Ljudi nemaju decu jer nemaju šta jesti

Popularna hrvatska spisateljica Vedrana Rudan bila je gost „Lagune“ i ovogodišnjeg Sajma knjiga. Njena knjiga „Muškarac u grlu“ pobudila je veliku pažnju a poslednjeg dana Sajma obilazila je štandove, pazarila nekoliko naslova...

73dwgo.jpg


Upitana za utisak veli: “Nisam prvi put na Sajmu. Moja fascinacija je svaki put prisutna, možda i sve veća”.

I?

-Pogotovo kad uporedim beogradski Sajam sa zagrebačkim Interliberom. To što sam rekla to je već na fejsu i ponoviću opet. Nakon ovog Sajma ja na zagrebački vašar više ne idem. Kad bi se u Hrvatskoj naplaćivale ulaznice za interliber ne znam dal bi iko nogom tamo kročio. Knjige su u Hrvatskoj skupe ko suvo zlato.

Nije reč o tome da ljude ne interesuje knjiga?

- Mislim da je u Hrvatskoj interes za knjigu objektivno skoro nikakav. Al ipak i tamo žive ljudi koji čitaju. Međurim ako ti za izdanja na primer „Frakture“, koja je ugledan izdavač, moraš bezmalo dići kredit da bi kupio neke njihove knjige onda je to sramota za Hrvatsku. Uz to država Hrvatska za kulturu izdvaja nula zarez nula pa nešto odsto.

I u Srbiji bi mogli govoriti o tom, tim i mnogim drugim problemima?

-To govorite vi. I treba da govorite. Ja ću o svojima. I da nastavim; uz tih nula zarez nula imate i to da je naš bivši ministar ljubitelj ustaških kapa. A onda iz te dve stvari proizilazi većina ostalog.

Slovite za kontroverznu spisateljicu, vaš roman „Muškarac u grlu“ obiluje temom seksa...?

- Moja nova knjiga je, kažu, dobra knjiga. Slažem se. E sad, dobro, možda je toga sve manje ali neki ljudi se u životu još uvek seksaju. I ja sam je napisala za njih. Oni će najbolje razumeti moje junake.

Na štandu „Lagune“ su bili dugi redovi za vaš potpis. Jeste li razgovarali sa čitaocima?

- Vrlo malo ili nimalo. Rečeno je da nema mnogo razgovora jer bi inače sve potrajalo ko zna koliko. Ali to ne znači da ja ne volim razgovarati sa mojim čitaocima. Naprotiv!

Ponovo ste počeli da pišete svoj blog. Jedna od poslednjih tema, ako ne i poslednja bila je pravo na abortus?

- Abortus je top tema u Hrvatskoj. Top tema među grupom divljaka koji drmaju Hrvatskom i pod diktatom politike katoličke crkve. Žene se ne bune protiv toga. Nedavno se sastalo jedva 200 žena da protestvuju. Mi smo pred hrvatskom katoličkom crkvom nemoćne. Ti silovetalji male dece jednostavno nama lupaju ritam i razrezuju sudbinu. Bivalo je toga u istoriji, a sad su opet odlučili da drastičnmo zavire među ženske noge i ovaj put zabrane pravo žena na abortus. Ali ja mislim da rade ono što im je u opisu posla.

A to je?

- A to je da drže svoje ovce pod kontrolom. Pa ako se ženske hrvatske ovce ne bune nek im bude. Žao mi je što sam na tu temu vapijući glas u pustinji.

Nije naivno, u takvim situacijama, praksa je pokazala, raste broj abortusa van državnih, legitimnih ustanova?

- To je već sad. I sad postoje bolnice u kojima rade lekari čiji im jak zov savjesti nalaže da ne rade abortuse. Ali popodne u privatnim klinikama može, naravno za debele pare. Sirotice koje nemaju debele pare kad bi se ukinulo pravo na abortus bi videle šta bi...

Mislite da će biti ukinuto?

- Mislim da ipak neće. Jer svaki političar koji se za to založi zna da će na idućim izborima izgubiti. Ali sama pretnja pokazuje kako daleko mogu ići crkvenjaci, koliko su surovi i zapravo nemoralni. U Hrvatskoj tema silovanja dece u katoličkoj crkvi, što je na žalost opšte mesto, a koliko je strašno da i ne govorimo, je nevažna, a abortus su odjedanput otkrili kao ono što neda Hrvatskoj da raste. Zanemarili su da ljudi nemaju decu jer nemaju šta jesti.

(Blic Online)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Književno veče Vedrane Rudan: Nisu mi opraštali to što sam svuda govorila da su i Srbi ljudi

- Htela sam da pišem, ali nisam imala za koga sve dok jednog dana nisam kazala svom mužu da ću napisati knjigu samo za sebe - rekla je Vedrana Rudan sinoć u knjižari "Delfi" prilikom promocije novog izdanja svoje prve knjige "Uho, grlo, nož" (Laguna).

1c90af.jpg

Promocija Vedrane Rudan

Podsetimo, taj svoj prvi roman Vedrana Rudan je objavila 2002, po njemu je Tanja Mandić Rigonat u "Ateljeu 212" uradila izuzetno popularnu predstavu sa Sekom Sablić u glavnoj ulozi a novo izdanje, koje se pojavljuje, dakle posle 15 godina, sadrži i predgovor -Zašto sam napisala "Uho, grlo, nož".

Sala knjižare Delfi bila je prepuna, medijsko interesovanje izrazito, a popularna hrvatska književnica je između ostalog rekla:

"Pre petnaest godina sam želela da budem novinarka, ali nisu mi opraštali to što sam svuda govorila da su i Srbi ljudi. Onda sam se našla u ćorsokaku jer sam shvatila koliko mi pisanje znači i da mi nije uteha to što imam muža, mačka i decu. Htela sam da pišem, ali nisam imala za koga sve dok jednog dana nisam kazala svom mužu da ću napisati knjigu samo za sebe".

Potom je, praćena smehom, dodala:

"Muž mi je odgovorio da je bolje da pišem knjige nego da kupujem cipele". Tašne koje su, zna se, njena velika strast nije pominjala, ali jeste kazala: "Stvarno obožavam cipele i volim ih kupiti u Beogradu. Umesto besumučne kupovine cipela, napisala sam ’Uho, grlo, nož’, u kojem je sve istinito osim opisa seksa."

Govoreći o tom svom prvom delu rekla je:

"Prvim romanom 'Uho, grlo, nož' želela sam između ostalog da pokažem da su Srbi u Hrvatskoj takođe ljudi".

A potom navela i da ga je pisala iz vizure Srpkinje koja živi u Hrvatskoj.

"Pisala sam autentično o tome jer sam brzo stekla status Srpkinje pošto mi je muž Srbin. Srbi oko mene su mislili da sam Srpkinja pa su mi svoje priče pričali, što je pogodovalo mom pisanju. Pisala sam ono što mi se događalo. Kako sam bežala iz kuće, kako su mi decu maltretirali u školi. Preko noći su u školi dobijali jedinice, a ja sam morala bežati. Taj moj beg trajao je 10 dana i odlučila sam da neću više spavati na trosedu svoje prijateljice dok je slušam kako u susednoj sobi glasno vodi ljubav sa mužem. Kazala sam mužu da ću radije umreti nego živeti bez seksa i okončala svoj izbeglički život. Taj život sam opisala u romanu ’Uho, grlo, nož’", rekla je Vedrana Rudan i dodala da je za nju veliki uspeh što je ovaj roman postao veoma popularan u Hrvatskoj.

Između ostalog napomenula je i:"Pokazala sam da Srpkinja u Hrvatskoj ima pravo da bude ljudsko biće. Antun Vrdoljak koji u 150. godini snima film o Anti Gotovini za mene je ratni zločinac i to ću sto puta ponoviti u centru Beograda. Taj Vrdoljak bivši direktor Hrvatske televizije otpuštao je Srbe samo zato što su Srbi. Nema veze da li su profesionalci, problem je bio što su Srbi. Njega Hrvatska i dalje plaća da laže o Hrvatskoj".

Njena sledeća knjiga, odnosno ona koju sada piše nosi radni naslov "Pismo deci" rekla je Vedrana Rudan napominjući:"Zaista osećam neodoljivu potrebu da se sa svojom decom obračunam, da im kažem sve što o njima mislim. Da li ću je objaviti za života ili posle smrti, to još ne znam, pitanje je i da li ću ostati živa kad oni to pročitaju, ali polako ih pripremam jer sav svoj bes ja ću iskaliti u toj knjizi."

(Blic Online)
 
Natrag
Top