Signup Now
Da bi mogli da pišete na forumu, otvarate nove teme, kao i da vidite download
linkove morate prvo da se registrujete.

Ukoliko Vam nije jasan proces registracije, molimo vas da kliknete OVDE
Ako ste zaboravili lozinku, kliknite OVDE :)

Turizam, prirodne ljepote i spomenici Crne Gore

Diskusija u 'Crna Gora' započeta od zjovan29, 05.11.2010.

  1. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    [​IMG]

    CRNA GORA



    PIVSKO JEZERO

    Prilog pripremio saradnik
    Montenegrine Karas Vojislav


    Na području Pive, na svakom koraku, prisutna je raskošna ljepota koju, rekli bi, može samo priroda da podari. Ono što posebno iznenađuje svakog posjetioca ovih predjela jeste Pivsko jezero. Vještačko jezero koje je stvorila ljudska ruka, nevjerovatno plijeni svojom ljepotom, pa prosto pomislite da je to djelo prirode, odnosno da je tu od uvijek postojalo. Posjetiti Plužine a ne zaploviti mirnom vodom Pivskog jezera bila bi prava šteta. Tek sa jezera može se osjetiti sva ljepota planinskih masiva, veličina kanjona, snaga kamenih litica, neobična boja jezera.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    Jezero je napravljeno 1975.godine izgradnjom 220m visoke brane. Jezero ima ukupnu dužinu oko 45km a na pojedinim mjestima dubina vode dostiže oko 200m. Saobraćajnice koje su se nalazile na ovom prostoru su poplavljene pa je bilo neophodno izgraditi nove. Zbog veoma teške konfiguracije terena izgrađeni su mnogi tuneli, mostovi...

    [​IMG]

    Sudbinu saobraćajnica doživjela su i neka naselja i kulturno istorijski spomenici. Naselje Plužine nekad se nalazilo na znatno nižem nivou od današnjeg. Paralelno sa izgradnjom brane, radila se i nova varošica Plužine na znatno većoj visini. Posebno kompleksan i veoma zahtjevan poduhvat predstavljao je preseljenje Pivskog manastira na novu lokaciju. Kako se radi o veoma značajnom kulturno istorijskom spomeniku, donesena je odluka da novi manastir mora biti istovjetan sa starim i bukvalno obilježen svaki kamen i prenesen na svoje mjesto na novoj lokaciji. Prvobitni manastir potiče iz 16. vijeka, a preseljenje na novu lokaciju trajalo je oko 10. godina.

    [​IMG]


    [​IMG]

    Izgradnjom jezera, novih saobraćajnica i odgovarajućih smještajnih kapaciteta u vidu eko i etno sela, stvaraju se idealni uslovi za razvoj turizma i sportova na vodi. Primjetno je i otvaranje novih ugostiteljskih objekata kod kojih je ispoštovana tradicionalna arhitektura a u kojima se nude specijaliteti sa ovog područja.

    [​IMG]


    PIVI U POHODE

    Po ko zna koji put smo se uvjerili da je svaki dio Crne Gore koji smo posjetili, poseban na svoj način i predstavlja pravi prirodni dragulj. U ovoj foto reportaži vodimo vas na sjever Crne Gore. Cilj nam je da predstavimo prirodne ljepote njenog sjevernog dijela, a da istovremeno pokažemo kako se te ljepote mogu na pravilan način valorizovati bez negativnih uticaja na životnu sredinu. Opredijelili smo se za područje uz magistralni put Nikšić- Plužine, a koje pripada Opštini Plužine. Prikazaćemo kartu i satelitske snimke kako bi imali pravilniju predstavu o terenu i mjestima koje smo posjetili.
    Nadamo se da će nam posjetioci Montenegrine, više nego do sada, slati svoje foto zapise i reportaže iz svojih krajeva, pa ćemo na taj način upotpuniti sliku o predivnim krajevima Crne Gore.

    [​IMG]

    Napuštamo gradsko područje Nikšića. Nedugo zatim prolazimo pored bolnice Brezovik i prisjećamo se Vita Nikolića i njegovih "Bolničkih fragmenata" i kao da čujemo ..."Te topole brezovačke,/ te topole/ što u suton muklo šume ko da ječe”...

    [​IMG]

    Dolazimo do Vidrovana, mjesta odakle se grad Nikšić snabdijeva nadaleko poznatom pitkom vodom. Prolazimo kroz Šipačno i dalje ivicom Jasenovog polja. Ono što već ovdje uočavamo garantuje da ćemo dan provesti u predivnom prirodnom okruženju, daleko od betona i gradske gužve.

    [​IMG]

    [​IMG]

    Vrlo brzo smo se uvjerili da nijesmo jedini zaljubljenici prirode koji žele da upoznaju ove krajeve. Dolazimo i do mjesta koje označava početak Opštine Plužine, a ubrzo i do skretanja za etno selo "Montenegro". Na raskršću se nalazi i info punkt. Info punkt održavaju aktivisti NVO "Moja Piva" i Turistička organizacija Plužina. Tu možete dobiti sve informacije i propagandni materijal vezan za razne vidove turističke ponude na području plužinske opštine. Raskršće je na nekih tridesetak kilometara od Nikšića.

    [​IMG]

    [​IMG]

    Na udaljenosti 4km od magistralnog puta nalazi se etno selo "Montenegro". Prvo se prolazi kroz naseljeno mjesto Brezna, a onda se nastavlja asfaltnim putem dalje. Putokazi su vidno postavljeni i bez problema se dolazi do cilja. Pomoću fotografija pokazaćemo kako izgleda ovo etno selo, a o uslugama koje možete ovdje dobiti više informacija naći ćete na njihovom sajtu, čiju adresu ćemo dati na kraju ovog priloga.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    Iz etno sela postoji više obilježenih staza koje su idealne za rekreaciju i provod u prirodi. Od mnoštva ponuđenih varijanti koje su jasno prikazane na putokazu na početku sela, opredijelili smo se za kanjon Komarnice koji se nalazi na sat hoda od sela. Kako se kanjon Komarnice često poredi i sa kanjonom Tare, to je bio dodatni motiv da se upustimo u ovu avanturu. Do neposredno ispred kanjona može se doći asfaltnim putem, ali smo se rađe opredijelili da se krećemo livadama, po kojima hodate kao po tepihu.

    [​IMG]


    [​IMG]

    Nakon livada i talasastog terena, na ivici sela, počinje lako prohodna šumska staza. Vrlo brzo se prođe šuma i odjednom se izlazi na ivicu kanjona. Svako ko ovdje dođe mora biti zaprepašćen naglom promjenom i zadivljen veličinom kanjona. Na kraju staze postoji kamena ploča, koja bukvalno lebdi u prostoru iznad kanjona. Treba skupiti hrabrosti i stati na kamenu ploču kao na dlan ispružene ruke i posmatrati Komarnicu koja je tačno 400m ispod. Nenaviknuti na ovakve visine, nijesmo bas prilazili ivici kamene ploče, pa možda fotografije neće pokazati sve ono što se možda moglo vidjeti na ovom dijelu kanjona.

    [​IMG]

    Kako se radi o velikoj visini do korita rijeke, nekoliko kadrova smo zumirali da bi vam prikazali prozirnu vodu ljepotice Komarnice.

    [​IMG]


    Prepuni utisaka nijesmo ni osjetili put od sat vremena hoda do etno sela i zasluženog osvježenja prije nastavka puta.

    [​IMG]

    Izlazimo na magistralni put i nastavljamo kretanje ka Plužinama. Sa obadvije strane puta pejzaži su izvanredni.

    [​IMG]

    Dolazimo do mjesta Dola, gdje se odvaja put za Memorijalni spomenički kompleks, podignut u znak sjećanja na nevino strijeljane stanovnike ovih krajeva 1943. godine. Predivno urađenu kamenu kapelu podigli su srodnici i potomci 1094 stradala stanovnika Pive. Kako stoji u zapisu na kamenoj kapelici, samo u jednom satu strijeljano je 520 nevinih žrtava, među kojima sto sedmoro djece. Kapela je podignuta 07. juna 2006. godine.

    [​IMG]

    Na ostalom dijelu spomeničkog kompleksa vidni su tragovi vremena i reklo bi se da je intervencija neophodna. Obilazimo kompleks i nijemo posmatramo skulpturu majke sa djecom i zamisljamo potresne scene koje su se dešavale tog sedmog juna 1943. godine.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    Nadamo se da će ovaj Memorijalni kompleks naći svoje mjesto u programu đačkih ekskurzija. Bez obzira na protok vremena, ovaj dio crnogorske istorije, kao i svi ostali, moraju naći svoje mjesto u svijesti mladih naraštaja. Posebno ovakvi tragični događaji u kojima je stradao veliki broj nevinih žrtava, ne smiju pasti u zaborav i moraju biti opomena za sva buduća pokoljenja.

    Vraćamo se na magistralni put. Na četrdeset četvrtom kilometru od Nikšića nalazi se selo Rudinice. Cilj našeg putovanja je da posjetimo etno selo "Izlazak" i da upoznamo Rudinice, za koje se kaže da je jedno od najljepših i najpoznatijih sela u Pivi. Skretanje je jasno označeno i sa magistralnog puta do etno sela vodi asfaltni put. Na satelitskom snimku možete dobro uočiti o kakvom se terenu radi i položaj etno sela "Izlazak" u Rudinicama.

    [​IMG]

    Nakon par kilometara od glavnog puta, dolazi se u etno selo "Izlazak". Nakon talasastih livada i pašnjaka, odjednom se otvara kanjon sa Pivskim jezerom. Teško je riječima opisati šta osjećate u trenutku kad se pred vama ukaže jezero sa nevjerovatnom bojom, koju bi i najbolji slikar kolorista teško mogao da predstavi.

    [​IMG]

    Etno selo "Izlazak" u selu Rudinice nalazi se na takvoj lokaciji da se iz samog restorana, kao i sa otvorene terase, bolje reći vidikovca, pruža fantastičan pogled na jezero i planinski masiv koji se nalazi sa druge strane jezera.

    [​IMG]

    [​IMG]

    Etno selo "Izlazak" u Rudinicama, svojim položajem, zaista pruža izvanredne uslove za odmor. Interesovalo nas je da li kućice za smještaj u etno selu pružaju onaj osnovni neophodni konfor za boravak posjetioca. Ljubazni domaćini su nam pokazali nekoliko različitih vrsta kućica. Bili smo prijatno iznenađeni onim što smo vidjeli.

    [​IMG]



    [​IMG]

    [​IMG]

    Od ranije smo čuli za ljepotu ovih predjela Pivske površi. Htjeli smo to i da provjerimo, pa smo krenuli u malo dužu šetnju van seoskog puta, sa namjerom da zabilježimo par fotografija, kako bi se i posjetioci uvjerili u ljepote ovih krajeva.

    [​IMG]

    [​IMG]

    Nakon ove ne baš lake šetnje po dosta jakom suncu, vratili smo se u etno selo. Častili smo sebe ručkom koji se sastojao od proizvoda koji isključivo vode porijeklo sa ovih prostora i spremaju se na tradicionalan način. Možete pretpostaviti kako je to izgledalo nakon raznih modifikovanih proizvoda, koji se sve više konzumiraju u svakodnevnoj ishrani u gradskoj sredini.
    izvor:montenegrina

    Dodato posle 2 Sati 43 minuta:
    --------------------------------------------------------------------------







     
    Poslednja izmena od urednika: 05.12.2013
  2. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    RIJEKA CRNOJEVIĆA - VIRPAZAR

    U nekoj od prethodnih foto reportaža predstavili smo pješačku turu Virpazar - Rijeka Crnojevića. U ovoj foto reportaži vodimo vas u obrnutom smjeru od Rijeke Crnojevića do Virpazara, ali ne kopnenim nego vodenim putem. Ove relacije svakako treba preći više puta i kopnom i vodom, jer je to jedini način da se sagleda sva ljepota Skadarskog jezera i priobalnog dijela.
    Istorija je nešto što je jako prisutno na prostorima Skadarskog jezera. U ovoj reportaži namjerno ćemo zaobići taj dio priče i ostaviti ga za neku drugu reportažu. Želimo da vas putem fotografija prepustimo darovima prirode. Priroda je na ovim prostorima, kako bi narod rekao, izuzetno darežljiva. Namjera nam je i da prikažemo neke fotografije koje se baš ne uklapaju u ambijent koji je priroda podarila. Nije nam cilj da bilo koga prozivamo, nego da iz najbolje namjere ukažemo na neke nedostatke koji se malo većim angažovanjem države i pojedinaca mogu otkloniti i zaista postići da ovo komletno područje bude u pravom smislu riječi Nacionalni park.
    Sa magistralnog puta Cetinje - Podgorica skrenuli smo starim putem ka Rijeci Crnojevića. Nedugo nakon skretanja, između planinskih vrhova uočava se krajičak Skadarskog jezera.

    [​IMG]

    [​IMG]

    Nakon osam kilometara vožnje sa magistralnog puta dolazimo u Rijeku Crnojevića. ​

    [​IMG]

    Imali smo sat vremena do polaska broda, pa smo požurili da ispitamo varošicu i objektivom zabilježimo promjene od prethodnog ne baš skorog dolaska u Rijeku Crnojevića. Prolazimo varošicom i na jednoj strani veličanstvena ljepota prirode, kojoj se morate diviti i u kojoj morate uživati bez obzira jeste li tu prvi ili ne znam koji put. Sa druge strane veliki broj oronulih objekata sklonih rušenju, koji uveliko umanjuju doživljaj koji priroda pruža.




    Zaista treba naći načina da se ovi objekti renoviraju i privedu namjeni uz strogo poštovanje tradicionalne arhitekture ovog podneblja. Za svaku pohvalu su aktivnosti ljudi iz Udruženja za revitalizaciju Rijeke Crnojevića, koji su sredili priobalni dio. Mada, bilo je i primjedbi, da nije ispoštovana upotreba prirodnog materijala od koga je nekad bila napravljena česma kraljice Milene, uz opasku da vjerovatno u Crnoj Gori nema dovoljno kamena.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    Bez obzira na nedostatke kojih očigledno ima, svako ko posjeti Rijeku Crnojevića neće požaliti što je odvojio malo vremena i pobjegao od svakodnevice. Ovdje možete istinski da se opustite, da živite sa prirodom, da uživate u njoj, da čujete tišinu.
    Neke od starih građevina kao što je vitki kameni most skladno se uklapaju u prirodni ambijent, pa predstavljaju inspiraciju kako za umjetnike sa slikarskom paletom, tako i za sve brojnije posjetioce sa foto aparatima.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    U neposrednoj blizini vrošice mogu se uočiti ostaci kuća koje su se nekad pravile u ovim krajevima i za čiju izradu su se koristili isključivo prirodni materijali.

    [​IMG]

    Rijeka Crnojevića se nalazi na veoma maloj nadmorskoj visini, na obodu Skadarskog jezera, sa veoma blagom klimom. To se lako može zaključiti po biljnim vrstama koje ovdje uspijevaju kao što su smokva i nar, koji se upravo bio okitio svojim predivnim cvjetovima.

    [​IMG]

    [​IMG]

    Ukrcavamo se na brod za Virpazar. Napuštamo Rijeku Crnojevića. Veliki broj "kadrova" u veoma kratkom vremenu. Naviru ideje "šta bi moglo, kad bi moglo" da se uradi da Rijeka povrati stari sjaj. Prisjetih se poznatog crnogorskog aforističara Veljka Rajkovića, koji potiče sa ovih prostora, koji izreče aforizam: "Nar - dar prirode, šipak - dar društva". Da li ovaj aforizam odgovara današnjoj Rijeci Crnojevića? Kakvu bi sliku naslikao onaj umjetnik da se okrenuo na drugu stranu? Mora li da bude baš ovako? Osim prirode obavezuje li nas tu još nešto? Rekli smo, nećemo o istoriji. A moglo bi sve da izgleda kao ovaj rascvjetali nar.
    Ostaje Rijeka Crnojevića za nama. Posmatramo je kroz luk kamenog mosta za koji su vezane mnoge priče. Bilo bi toga dosta da se ispriča i za Rijeku Crnojevića i za dinastije, ali o istoriji drugi put.

    [​IMG]

    Nedaleko od Rijeke Crnojevica nekoliko kuća na obali jezera, skladno uklopljene u prirodni ambijent, kameni most, lokvanji, očaravajuća priroda...

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    Ljubazni domaćini na brodu pripremili su nam pravu dobrodošlicu kakva priliči ovim krajevima i običajima. Posluženi smo domaćim priganicama, medom i sirom. Nije ih nedostajalo tokom cijele vožnje, a domaćini su se potrudili da za ljubitelje dobre kapljice obezbijede domaću rakiju i nadaleko čuveno crmničko vino "Vranac".

    [​IMG]

    [​IMG]

    Da bi imali potpunu sliku o Rijeci Crnojevića i Skadarskom jezeru, neophodno je da osim prirodnih ljepota upoznate burnu istoriju ovih prostora, kao i geografske i druge podatke vezane za samo jezero. Taj dio veoma umješno i nenametljivo nam je saopštila simpatična vodičkinja koja je koristila svaku priliku da nam kaže nešto značajno i zanimljivo za mjesta kroz koja smo prolazili.

    [​IMG]

    Vožnja brodom se nastavlja relativno uskim dijelom jezera koji vijuga čas na jednu čas na drugu stranu. Nakon nekih sat vremena od Rijeke Crnojevića, jezero se širi i vidik postaje veći. Uočavate staru kamenu kuću koja je srasla sa prirodom. Tu su ptice koje su već navikle na posjetioce i koje nije previše uzbunio naš prolazak. Tu su i ribari koji teško da mogu ostati bez ulova, uzimajući u obzir da je jezero izuzetno bogato ribom.

    [​IMG]

    Brodić lagano klizi po jezeru. Strah vas je da nesto ne propustite, pa spremno držite aparat u rukama da zabilježite svaki detalj.

    [​IMG]

    Prizori su fantastični. Prosto imate problem na koju stranu da usmjerite svoj pogled. Treba to na neki način sve obuhvatiti, memorisati i kasnije se sjećati svih ovih divnih prizora. Željeti i radovati se svakom novom susretu sa prirodom.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    Lijevo od nas na dosta velikoj udaljenosti naziru se konture Žabljaka Crnojevića koji je imao poseban značaj u pojedinim periodima istorije Crne Gore.

    [​IMG]

    Ispred nas se uočava karakteristično uzvišenje na kome se nalazi poznato ribarsko naselje Vranjina. Nekad je to bilo ostrvo, a prolaskom željezničke pruge i puta postalo je poluostrvo.

    [​IMG]

    [​IMG]

    Dva sata smo se vozili kroz netaknutu prirodu i istinski uživali. Taman smo se navikli na prirodni ambijent kad odjednom...

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    Prolazimo ispod mosta i zalazimo u onaj, kako bi se reklo, veći dio Skadarskog jezera koji se širi ka albanskoj granici. Već se uočava Virpazar, odredište našeg putovanja. Priobalni dio Skadarskog jezera ka Virpazaru takođe je bogat biljnim i životinjskim vrstama.

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]
    izvor:montenegrina

     
  3. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    Nada Jeknić
    HERCEG NOVI - grad ZIMSKE KRALJICE, MIMOZE



    Usred Boke, kao ogromna biserna školjka svijetli grad, Herceg Novi!!!
    [​IMG]
    Svakog februara u Boki se održava tradicionalna manifestacija tako nježnog, žutog cvijeta mimoze...

    Sigurno ste bar jedno ljeto proveli na prelijepim hercegnovskim plažama i uživali ispijajući osvježavajuće piće u kafićima na obali. Ali, da li ste ikada posjetili ovaj gradić zimi? Jako je interesantan kao i ljeti. Mnogo sam vezana za ovaj grad...tu sam dobila moje prvo zaposlenje pa sam upoznala ovaj primorski gradić i zimi i ljeti...(Sada radim u PG)
    Cvijet mimozu su davno donijeli mornari čak iz daleke Australije! Tako Hercegnovljani dane u februaru provode u raspoloženju sa gostima, ljubiteljima ovog nježnog, zimskog cvijeta, žutog kao Sunce...

    [​IMG]

    Zato je lijepo posjetiti ovaj grad u februaru i pridružiti se zabavnim maskaradama. Od Kumbora do Baošića, uz zvuke muzike, obasjavaju nas kao zlaćani sunčevi zraci, lijepe, nasmijane mažoretkinje sa pamfetama u rukama...

    [​IMG]

    Iza njih je lutka-krivac za sve nevolje, koja će biti spaljena i tako protjerana iz grada. Poslije spaljivanja "lutke" poslužićete se ribom i vinom, do smiraja dana, a onda nastupa m a s k e n b a l koji će Vas oduševiti maštovitim i prelijepim maskama. I tako, uz muziku, fešta traje do zore... Ali, to nije sve... Naredni dani su ispunjeni koncertima, književnim večerima, sportskim takmičenjima, izložbama cvijeća...

    [​IMG]

    Čeznem za Herceg Novim, za gradom snova, iluzija, za morem, zelenilom, za gradom Sunca... Kako mi je tamo srce uvijek puno ljubavi, praskozorja... oči svijetle nekim novim sjajem... Često za vikend otputujem za Herceg Novi... O, kako je tada moje srce ispunjeno nekim treperavim sjajem, duša tada procvjeta kao behar, miriše... Kad ugledam beskrajno plavetnilo mora, iskre Sunca u vodi, osjećam da nestajem u ljepoti.

    [​IMG]

    Kanli-kula mi daje neku snagu, sigurnost, postojanost; Forte-Mare-da iz neke tuge, nevolje uvijek postoji izlaz, prolaz u stvarnost, u život... Spanjola, kao i ja... Gordo stoji na vrhu i posmatra ljude. Gleda punim pogledom u dno. To dno morski vali obgrljuju...

    [​IMG]

    Zalazak Sunca je svjež, rumen... u mom sjećanju. Na ružičastom nebu ogledaju se palme. Očima upijam užareni svjetlosni krug... Na stijeni nazirem lik čovjeka... I ona je oblikovana prirodnom ljepotom... Te ruke se šire i zovu u zagrljaj. Tu se ne može niko osjećati usamljenim. Sve je tvoje: i Sunce, i more i stijene... U ovom trenutku bih poželjela da sam tamo. Da odem u vilu Andrićevu, da slušam šum talasa uz zvuke violine, da me ponese duhovno stvaralaštvo mladih kao valcer do Spanjole. Da zagrlim nebo, da poljubim more, da se oslonim na stijenu, da lice obasja ružičasto nebo...


    [​IMG]

    Herceg Novi je grad snova, iluzija, zelenila, ...grad svjetlosti, istine, ...grad Sunca... mirisa maslina, lovora i mimoze..., grad, zlatnih plodova pomorandže.
    To je grad uskih ulica, neobičnih, kamenitih stepenica, širokih trgova, čarobnih kula, visokih bedema, crvenih, kao vatra- krovova, očuvanih crkvica i tornjeva sa ogromnim zvonicima...
    Herceg Novi je grad pjesnika, umjetnika, grad ljubavi.

    Nađa



    TRADICIONALNA FEŠTA KAMELIJA U STOLIVU

    Volim rano jutro na moru. Tišina...stara drvena barka...prelijepe stare palate,... legende... Stoliv, mjestašce između Kotora i Tivta... U daljini krik galebova... U očima ljubav!
    Miris ribarskih mreža.. mušuljade...miris đardina i prve jutarnje kafe...


    [​IMG] [​IMG] Kad idete Bokokotorskim zalivom, iza one velike, svima nama poznate krivine, pojavi se drevni gradić, Perast u svoj svojoj ljepoti sa prekrasna dva ostrva: Gospom od Škrpjela i ostrvom Sv.Đorđe!
    Tačno naspram njih skriva se malo, živopisno mjesto, Stoliv!


    [​IMG] [​IMG] [​IMG]

    U tom mjestašcetu, svake godine, 31. marta, održava se čuvena FEŠTA KAMELIJA koja okupi mnoge ljubitelje ovog cvijeta i traje do 22. aprila, kada će se završiti Malim balom kamelija u Domu kulture „Niko Bilafer” u Stolivu. Kamelija je lijep i nježan cvijet, simbol ljubavi i radosti!!! Po legendi, davne, 1870. god. ovaj cvijet je donio stari stolivski kapetan sa Dalekog Istoka (Japan) u Boku Kotorsku i tako je kameliju, nježnu, lijepu, sa puno ljubavi poklonio svojoj ženi i tim gestom pokazao joj da daljina nije učinila svoje, da ih nije udaljila jedno od drugoga, već, da je još uvijek voli, sa istim onim žarom kao kad su se sreli!!! To je ona vječna ljubav o kojoj pišu mnogi... i znani i neznani...Tako se kamelija odomaćila na ovim prostorima, a njeguju je oni koji imaju veliko srce i dobru dušu, koji vrednuju i cijene ljubav, kojima je ljubav uvijek na prvom mjestu, kojima je ljubav uvijek ispred svega! To su Stolivljani!!! Tako i dan-danas...
    Sada, na obali Stoliva „Stari kapetan” u igrokazu će donijeti kameliju svojoj dragoj sa Dalekog Istoka i tako će početi čuvena Fešta posvećena ovom

    [​IMG] [​IMG] [​IMG]

    Tradicionalni duh gostoprimstva posebno se osjetio u onom trenutku kada su goste dočekale lijepe Stolivljanke, nudeći ih cvijetom kamelije, suvim smokvama, medom i priganicama, kao i rakijom.


    [​IMG] [​IMG] [​IMG]
    egzotičnom cvijetu što miriše na ljubav!!!

    Svečano otvaranje tradicionalne „Feste kamelija” ide uvijek uz čuvenu mušuljadu...Posebno su simpatični kulinari kada dijele „mušulje na buzaru”... Svi gosti su probali tu egzotičnu hranu-mušulje i popili po čašu crnog vina „Vranac”! Tu su i mažoretke... klape... plesni tamburaški ansambl Bokeljske mornarice... Tako su gosti na platou ispred Doma kulture „Niko Bilafer” i na samoj obali mora uživali u mušuljadi, uz vino, muziku, ples... Na Fešti nije bilo djevojke ni žene bez cvijeta kamelije!!! Mažoretke kažu da je kamelija toliko lijepa i nježna da joj miris uopšte ne treba iako se u Stolivu gaji u 300 đardina (vrt-bašta).

    [​IMG] [​IMG] [​IMG]

    Posebno je interesantna i izložba aranžmana od cvijeta kamelije u palati Grgurina u foajeu Pomorskog muzeja Crne Gore...Izabran je najljepši aranžman od cvijeta kamelije „Primavera”, autorke Naste Seke Knez;
    Jako je važan i obilazak đardina sa kamelijama...Tako je izabrana najljepša đardina kamelija, Ljubice Penović iz Stoliva...Nagrade će uručiti na Balu kamelija!!! U stolivskim đardinama naslikaće kameliju i djeca iz Doma, iz Bijele!!!
    Interesantno je pomenuti da je najstarije stablo kamelije staro devedeset godina i da se nalazi u bašti g-đe Anđelije Miković!!!
    Ono što fascinira i izaziva posebnu pažnju jeste tradicionalni bal zbog izbora „DAME KAMELIJA” koji će se održati u subotu 8. aprila u hotelu „Fjord”... To će biti Dama iz Boke koja je uradila nešto posebno za umjetnost i kulturu Boke Kotorske... U Stolivu će biti održan okrugli sto na temu „Sačuvajmo Boku- nevjestu Jadrana”... Koncert mladih muzičara „Kameliji s ljubavlju” je očaravajući kao i literarni radovi učenika svih osnovnih škola toga kraja!!!
    Želim istaći i to, da je među gostima bila i jedna porodica iz Rusije (Nataša, Miša, Anja) kojoj se dopala mušljijada ali posebnu čar svemu tome daju sadnice i aranžmani od kamelije, muzika i zabava!!! Iako kratko vrijeme žive u Stolivu, već su posadili jednu kameliju... Tako se i stolivski Rusi uklapaju u prelijep ambijent!!!
    Fešta kamelija, završiće se Malim balom kamelija 22. aprila u Domu kulture „Niko Bilafer” u Stolivu!!!

    [​IMG] [​IMG] [​IMG]

    Toplo more, vazduh sa Lovćena... djeluju... okrepljuju... osvježavaju... kao i novosagrađeni hotel „Castello di Bocca” na samoj obali mora...
    I još malo ranog jutra na moru!!! Tišina... Stara drvena barka... Prelijepe stare palate... legende... Stoliv... Perast... Gospa od Škrpjela... Ostrvo SV.Đorđe... Mušulje na buzaru... „Primadona”... Sve to ispunjava dušu u ranim jutarnjim časovima!!! Posebno, miris mora i soli... miris ribarskih mreža... miris prve jutarnje kafe...
    A najviše, miris đardina... miris ljepote, ljubavi, miris kamelije!!!

    To je miris kada se uživa u malim, sitnim stvarima koje život znače... kada se uživa u pijesku po kojem hodamo bosi, u školjkama dok idemo ka obali... kada se uživa u mirisu borovine, kada se voli uz mirise kamelije!!
    Nada Jeknić
    izvor:montenegrina


    Nada Jeknić
    TRADICIONALNA MANIFESTACIJA
    "PERAŠKA FAŠINADA"



    U onom trenutku kada se razdvajaju noć i dan, došla sam na ovaj svijet, ili kada se sažimaju... Ne znam... Ali, osjećam da sam kontradiktorna, da idem iz krajnosti u krajnost, da sam žena satkana od snova, stvarnosti, sa hiljadu žilica mijena, uspavanih rapsodija, istančanih arija, boja, mirisa, želja...Volim promjene u danu, času, trenutku, dahu... Volim da otkrivam sebe u svim oblicima: u padu, u puzanju, u letu...

    Jedan od najljepših crnogorskih, primorskih gradova koji najviše volim i uvijek u srcu nosim je svakako drevni, otmjeni gradić Perast, ušuškan u podnožju brda Sveti Ilija, tačno naspram Veriga u Bokokotorskom zalivu.

    [​IMG]
    [​IMG][​IMG]

    Perast me posebno opčinjava svojom usnulom ljepotom...sa svoja dva ostrvceta: Gospom od Škrpjela i Svetim Đorđem. Gospa svake godine, 22.jula, kao trnova ružica čeka svog princa da se probudi...

    [​IMG][​IMG]

    Iskričava svjetlost Sunca rasipa se na niz kamenih kuća, koje uranjaju u more, na uske, tihe ulice, na trg, na veličanstvene, barokne palate iz 17. i 18. vijeka, poznatih kapetana: Zmajevića, Bujovića, Badovića, Smekia... Kamen je donošen sa ostrva Korčule, sa Hvara i Brača...

    Prije godinu dana bila sam na istom ovom mjestu, upijala peraštanske sutone, ribare kako čamcima presijecaju modro, plavo more. Skrama dubine mi zatvara oči. Mir...Tišina...
    Iznad Perasta je i krečnjački masiv Kason 873m, koji kao neka dobra vila čuva gradić od uroka!

    [​IMG][​IMG]

    Tih i miran grad, danas, najtiši grad u Boki... A, nekada? Čuven i slavan grad, snažan i moćan... Nekada je to bio grad brodara, kamenorezaca, ciglara, a najviše bačvara... Nekada je tu cvjetalo pomorstvo i ribarstvo. Imao je Perast u 17. i 18. vijeku svoje brodogradilište...slavu...moc... Tu se nekada odvijao raskošan život Peraštana... I danas se priča o bogatstvu ovoga kraja što potvrđuju ove renesansne, barokne, bijele palate, koje gordo stoje, zagledane u more i prkose zubu vremena.

    Peraštani su bili hrabri, izuzetni moreplovci i kapetani... Plovili su na mletačkim brodovima...Ti divni ljudi, peraški kapetani, bavili su se jos i poezijom, kao što je bio čuveni Marko Martinović, a istorijom grada Perasta bavila se porodica Visković.

    [​IMG][​IMG]

    Čudan i neobičan je bio kapetan Vicko Bujović. Njegova raskošna palata je danas Muzej koji gleda na Gospu od Škrpjela i na ostrvo Sv.Đorđe. Da čovjek zbog "ljepote" može da izgubi život potvrđuje i ova priča:palatu je gradio jedan, mletački arhitekta, Fonta. Kada je završio palatu, kapetan Bujović ga je pitao da li može napraviti još ljepšu palatu. Potvrdan odgovor ga je koštao života, tako što ga je kapetan Bujović gurnuo sa balkona jer nije mogao da podnese da neko ima ljepšu palatu od njega.
    Čudno i zastrašujuće! Ta urokljiva ljepota palate i danas opominje!
    Opominje i priča da je "Na Perast bačena anatema", zato što je kotorski sveštenik Bizantije ubijen na oltaru, na ostrvu Sv. Đorđe, pa je papa Klement ovaj grad isključio iz katoličke crkve punih 11 godina i tako bacio anatemu na grad...

    Sredinom 19.vijeka, Perast gubi staru slavu i moć,dolaskom parobroda i ubistvom Vicka Bujovića, kapetana i gradonačelnika Perasta. Kapetanske porodice napuštaju gradić i odlaze na velika hercegnovska imanja.

    Interesantno je pomenuti i to da je hrvatski ban, Petar Zrinjski, čestitao Peraštanima pobjedu nad Turcima i poklonio im mač Zmaja Ognjena Vuka!

    Dok se u duši prepliću sivi klobuci u daljini rumeno, peraštansko Sunce zove. Modro more s crvenkastim odbljeskom trne...Tu sam... Čekam svitanje... Pjesma plavetnila... pjesma mora... pjesma galebova... Peraštanski pomorci plove "pjevajući zvijezdi na peraškom žalu, na otoku malu... "Plove na stranim brodovima... danima, mjesecima, godinama... Pjenušavi talasi mahnito udaraju o hrid. Plaaavi...

    Nekadašnji grad pomoraca, kapetana, grad jedrenjaka i ribara, spava tihim, dubokim snom.

    Kad pogledate sa obale prema moru, ugledaćete takvu ljepotu od koje zastaje dah: dva ostrvceta, dvije kaplje, dvije suze. Ta dva prekrasna, zrna bisera ogledaju se u vodi. To su: Gospa od Škrpjela i Sv.Đorđe, koje se još zove i "ostrvo mrtvih kapetana", jer je prema legendi, jedan francuski vojnik gađao topom prema Perastu, pogodio kuću voljene drage i usmrtio je. Inače, ostrvo je dom nekadašnje Benediktanske opatije. Krase ga borova stabla koja dodiruju nebo!!!

    [​IMG][​IMG]

    Ostrvo, Gospa od Škrpjela, Gospa od Stijena, nastalo je tako što su peraški pomorci dovozili svojim barkama veliko, bijelo kamenje i bacali ga u more, oko stijene. Tako su podigli školj, a na školju crkvu-"Gospa od Škrpjela".

    Kad uđete u crkvu prvo cete ugledati mermerni oltar i na njemu čuvenu ikonu Gospe od Škrpjela, koju je sredinom xv vijeka naslikao Lovro Dobričević. Tu su i prekrasne slike na platnu našeg, najpoznatijeg
    baroknog slikara, Tripa Kokolja, koji ih je uradio po porudžbini Andrije Zmajevića! Pri vrhu zidova, a i na tavanici nalaze se najljepše: Krunisanje Marijino, Marijina smrt i Uznesenje Bogorodice.

    Prema legendi, peraški ribari, dva brata Mortesica su 22.jula davne 1452 godine, u smiraj dana, ribarili po moru poslije jednog brodoloma i u blizini ostrva na jednoj morskoj hridi koja se zvala "skrpjel" pronašli ikonu Bogorodice sa malim Hristom u naručju. Kada je teško bolesni ribar Mortešić dodirnuo ikonu, čudo se desilo. Božanska svjetlost je ozarila njegovo lice i istog časa je ozdravio. Pobozni Peraštani su sačuvali ikonu tako što su se tada zavjetovali da će na ostrvu izgraditi crkvu. To su i učinili 1630 godine. Pošto se ostrvo moralo održavati, pomorci su nastavili običaj sa dovoženjem kamenja i bacanjem u more. Tradicija se nastavlja i danas kao čuvena manifestacija P E R A Š K A F A Š I N A D A , koja se održava svake godine, 22. jula u kasno predvečerje, kada je, prema legendi, nađena čudotvorna ikona.

    [​IMG]

    Užareno je nebo nad Perastom... Barke okićene javorovim grančicama, zelenilom, a napunjene kamenjem, zaplesale su od Posova do Pjace svetog Nikole, od istočnog kraja Perasta, do zapadnog, odakle idu prema Gospi u dugom nizu, jedna za drugu vezane... U prvoj barci su muškarci svečano obučeni u nošnju čuvene Bokeljske mornarice, od sjajne crne čoje sa zlatom opšivene... Veslaju i pjevaju stare peraške pjesme-bugarštice. U barkama se nalaze: sveštenik, gradonačelnik i počasni građani Perasta. Prva se barka približava Školju, a za njom i ostale, u krugu, da zagrle ostrvo. Tada nastaje slavlje i svi bacaju krupno, bijelo kamenje u more oko ostrva, da ogrnu Gospu kamenim plaštom, da ne potone. Crkveno zvono nad Perastom oglašava taj svečani čas.

    U onom trenutku kada se razdvajaju noć i dan, ili kada se sažimaju, Gospa od Škrpjela zasvijetli čudnim sjajem, 22 jula, u smiraj, u suton... I ona je satkana od snova, legendi, stvarnosti... sa hiljadu žilica mijena, istančanih arija, neobičnih boja, mirisa, želja... Svake godine, 22.jula, svojom ljepotom i tradicijom-Fašinadom,- udahne radost Perastu, vrati mu onu nekadašnju slavu i moć kojom je zračio... Gospa, učaurena u svojoj usnuloj ljepoti, danima čeka svoga princa da je poljupcem probudi...I dok čeka i sanja svog princa, onako ponosna, gorda stara dama, u svoj svojoj veličini sa ogromnom plavom krunom na glavi, štiti ribare i more... štiti zaljubljene...štiti uspavane, plave rapsodije...

    izvor:montenegrina




    Nada Jeknić
    Semolj gora -planinski raj na zemlji!!!


    Kad krenete od Podgorice prema Beogradu, magistralom, prolazite kroz impresivni kanjon Morače koji je strmo usječen i presijeca visoke planinske

    [​IMG]
    masive...

    [​IMG]

    Zatim nailazite na manastir Moraču koji je čuven po freskama, bogatoj riznici i biblioteci... Idete jos nekoliko km naprijed do Mioske i onda skrećete lijevo... do Semolj gore...

    [​IMG] [​IMG]

    Vrhovi crnogorskih planina dižu se put neba... U dolinama su prosuta seoca ragovića Polje, Redice, Starče, Bojići, Svrke, Zavraca, Ljevišta... koja su utonula u tišinu, u smiraj... U daljini se nazire Kapa Moračka, gdje je i izvorište rijeke Morače, (centar CG. u geografskom smislu), Maganik, zatim vrh Babin zub, Krnja Jela, Sinjajevina, Jablanov vrh, Lola, Stožac,... U planinskom đerdanu jedinstvene ljepote ističe se Semolj gora!!!

    [​IMG] [​IMG]

    Ipak, sve to predstavlja veliki izazov za sve one koji su željni uzbuđenja, daha netaknute prirode. Jedini zvukovi koji se mogu čuti jesu cvrkut ptica i žubor Morače i njenih pritoka, kristalno bistre, zelene vode. Okolo veliki broj litica, jako opasnih, a tako lijepih, ostavljaju vas bez daha. Istovremeno i čarobno i zastrašujuće.

    Semolj je mjesto na zaravni iznad samog sela Morače, odakle se pruža prelijep pogled na dolinu Morače i na okolne planine... Okružen je čudesnom prirodom koja je pravo mjesto za uživanje, za odmor. Prošaran je prostranim zelenim pašnjacima, gustim bukovim i četinarskim šumama kao i planinskim vrhovima s kojih se vidi gorostasni, najkrševitiji planinski lanac s bijelim golim vrhovima ...

    [​IMG] [​IMG]

    Veličanstveni planinski masiv, impresivni kanjon Morače, ljepota šuma, pašnjaka i goleti doprinosi ljepoti cijelog ovog kraja. Sa "Greda" je pogled veličanstven i seže u nedohvatne daljine... Imate osjećaj da možete dodirnuti nebo!!! Livade i šume kao rasuti smaragdi skrivaju katunske kolibe u kojima se osjećate kao u nekom raskošnom dvorcu. Kakva ljepota, kakav duševan mir!!! U daljini se nazire biserna ogrlica stada ovaca i jagnjadi na zelenoj livadi prosarana planinskim cvijećem. Njezni cvjetak žute ljubičice, hajdučke trave, majčine dušice, čuvarkuće, divizme, kao i razno šumsko voće:jagode, maline, kupine, borovnice... dočaravaju dio te čarolije. Te livade zagledane su u vedro nebo, a kad se ono natušti one sklope kapke i spavaju skrivene i okružene šumama.Tu su i medvjedi, vukovi, lisice, zečevi, divokoze, srne... Ističu se u letu nježne jarebice, a najljepši je, poput veličanstvenog albatrosa, "krstaš" orao.

    [​IMG] [​IMG]

    Kruna Semolja i njegove ljepote je Vrmac, ogromna stijena sa koje vidis Kapu Moračku, Ljevišta-izvorište rijeke Morače i cijelo selo Moraču...kao da vam je na dlanu. Posebna atrakcija i izazov je popeti se na Vrmac i posmatrati tu nedodirljivu daljinu, idiličnu ljepotu, divlju prirodu. San mnogih je da upoznaju taj "izolovan svijet divlje iskonske ljepote". Topli sunčevi zraci, romantična atmosfera planinskih koliba, planinski vrhovi... sve je to komadić planinskog raja na zemlji. Toliko je ljepote na jednom mjestu da čovjek poželi da ostane tu zauvijek. Tu neuhvatljivu ljepotu ni oko kamere ne može u potpunosti da dočara.Sa mnogobrojnih vidikovaca pruža se pogled na divan pejzaž, a poseban je zalazak sunca... takva igra boja i svjetlosti neba oduzimaju dah.

    [​IMG] [​IMG]
    Posebna idila je pašnjak-Bubreg gdje su konji razigrani... Iako nisam vična jahanju, to je doživljaj koji se ne zaboravlja...jahanje na konju kroz netaknutu prirodu...fascinantno...
    U tom krajoliku važno je istaći mještane i njihovo gostoprimstvo...Starci su akteri divnih priča uz toplo pucketanje vatre sa ognjišta.Ti ljudi su bogati onim prirodnim, zdravim humorom, darom za šalu, koji sam ponijela u srcu kao najljepšu uspomenu...Posebno njeguju taj kult gostoprimstva. Oni su dobri i pažljivi domaćini. Kad očekuju goste, u znak dobrodošlice, po starom običaju, širom otvore vrata. Gosta nude najboljom hranom i pićem koje imaju u kući, smještaju ga na najbolje mjesto za stolom i trude se da mu vrijeme koje provede u njihovom domu bude sto prijatnije. Doručak se ne preskače, ručak je glavni obrok, a večera najsvečanija... Tu je za ručak tradicionalno crnogorsko jelo: jagnjetina (ili jaretina) ispod sača... kajmak... lisnati sir... onda se sve to lijepo zalije vinom "Vranac". Za večeru opet tradicionalno jelo-smočani kačamak (nekad cicvara) i uz njih odlično ide domaće kisjelo mlijeko...

    [​IMG] [​IMG]

    Semolj gora je pravi izbor za ljubitelje nedirnute prirode koju karakterišu mnogi kontrasti...Uzbuđuje dinamičnost kanjona smaragdne Morače... Zapanjuje i nadahnjuje divlja ljepota prirode... Posebnu draž i ljepotu Semolju daju šume... Čist i svjež planinski vazduh okrepljuje dušu. Inače, cijelim pejzažem vlada beskrajna tišina... Taj nestvarni mir vraća snagu, energiju, neophodnu za svaki dan...
    Ako Vas ikad put nanese tamo, ako želite da pobjegnete od civilizacije, od dosadnih ljudi, od premora... obavezno ga posjetite... Ostaćete zadivljeni ljepotom pejzaža i gostoprimstvom divnih, plemenitih ljudi!!!
    izvor:montenegrina


    Dodato posle 2 minuta:
    --------------------------------------------------------------------------

    [​IMG]

    Narodna nošnja Crne Gore

    U svim krajevima Crne Gore nošnja je u osnovi istog tipa.
    Muška letnja svakidašnja nošnja sastoji se od više delova.

    Osnovna odeća je košuljaod tankog belog platna,koja seže do ispod pojasa, a na grudnom delu košulja je prorezana.
    Gaće su od belog platna i duge su do ispod kolena. Na njih se oblače gornje gaće - dimije od modre čoje.Dimije su vrlo široke, veču se trakom a nogavice su uske i duge do ispod kolena.
    Na košulju se oblači prsluk džamadan, koji pokriva cele grudi. Džamadan ji izrađen od crvene,ređe od bele ili crne čoje, sukna ili pamuka.
    Pojas dug 2 do 6 metara, rađen od vune ili pamuka.
    Kapa je okruglog preseka, crvenog temenog dela dok je obod od crne svile. NA gornjem delu kape je izveden ukras sa zlatnom srmenom niti.
    Na nogama su suknene gete od gležnja do ispod kolena, a na stopala se navlače vunene čarape.
    Opanci su oputaši od goveđe kože.
    Za hladnije vreme oblače se gornji haljeci : gunj, kaput i struka.
    Gunj je od belog sukna dugih rukava a dopire do iznad kolena. Sa prednje je strane otvoren i može se zakopčavati. Kaput je izrađen od crnog vunenog sukna.
    Struka je izatkana od crne vune, dua je 2 metra a široka 80 centimetra. Na krajevima ima rese a s strane ima ukras izveden žutim,crvenim, crnim i zelenim trakama. Struka se prebacuje preko oba ramena, tako da krajevi vise do zemlje.

    U svečanim prilikama gornji delovi odeće su bolje i lepše izrade.
    Džamadan je redovno od crvene čoje, ukrašen zlatnom žicom oko vrata, niz prsa i oko rukava.
    Gunj je izrađen od bele ili svetlo zelene čoje, u pojasu znatno širi od svakidašnjeg. Jelek bez rukava, izrađen od crvene čoje i gotovo sav ukrašen svilenim i zlatnim trakama i vezom.
    Toke su nakit u vidu metalnih ploča i pulija koje su se na prsnom delu postavljale na ovaj jelek.
    Dušanka je takođe gornji haljetak, koji u delu rukava nije sašiven, tako da se rukavi nemoraju uvek oblačiti. Dušanka je od crvene čoje ukrašena svilom crne boje ili zlatnom žicom.
    Dolama je po kroju slična gunju, samo što, kao dušanka ima otvorene rukave, šije se od tamno zelene čoje.Dolama je bogato vezena svilom ili zlatnom žicom.
    Dimije su istog kroja kao svakidašnje ali mastilo plave boje ređe teget.
    Oko pasa se obmotavao svilen pojas.

    Svakidašnja letnja ženska odeća gotovo je ista. Košulja sa prorezom na prsnom delu, duž koga se ukrašava vezom i srmom.
    Iznad košulje se oblači jaketa, leti od platna zimi od čoje. Jaketa ima rukave a seže do pasa. Povrh jakete nosi se koret, izrađen od belog sukna.
    Raša je suknja tamne boje, doseže do stopala. Na glavi se nosila kapa slična muškoj, a kasnije je u upotrebu ušla marama zvana krpa ili faculet marama.
    Za svečane prigode odevni predmeti su isti ili slični kao odeća za svakidašnje prilike, samo što su finije izrade od boljih materijala i bogatijeg kolorita i veza.
    Oko pasa noso se kovani pojas ćemer, često filigranske izrade ili kolan sa paftama.




    [​IMG]
    muška jakna

    [​IMG]
    [FONT=Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif]Devojke u crnogorskoj nošnji[/FONT]
    izvor:narodnenosnje



    [​IMG]

    U etnološkijem odlikama Crne Gore narodna nošnja zauzima veoma izraženo mjesto, vjerovatno znatno upečatljivije i obuhvatnije nego što je to slučaj sa drugijem narodnim nošnjama na Balkanu, pa i šire. Razlozi takvoga uvažavanja proizilaze iz njezine istorijske uloge i estetskijeh kvaliteta. U pitanju je, u stvari, širi društveno – kulturni vid odijevanja Crnogoraca tokom duge, viševjekovne borbe za slobodan opstanak, u kojoj je svečana nošnja odigrala izvanredno značajnu ulogu u tijeku dokazivanja samostalnosti i samobitnosti ovoga naroda, čak i njezin surogat – suknena nošnja – predstavlja značajan sastojak tog toka, kao još jedan dokaz odgovarajućega i uspješnoga prilagođavanja teškijem i oskudnijem, ali pregalačkijem i ponosnijem vremenima. Svečana, ili svitna crnogorska nošnja nastala je sredinom XV vijeka, kao nošnja dinastije Crnojević i njihove vlastele.* Kada je došlo do organizovanja crnogorskog Principata i Vladikata ("teokratije") i borbe za opstanak u slobodi, nasljeđe Crnojevića, navlastito njihova nošnja, postaje izražen duhovni oslonac novoga sastavljanja zajednice, samopoistovjećivanja i poistorođavanja. Jedan dio vlastele, koji se nastanio u slobodnomu podlovćenskom području, imao je svoju "crnojevićku" nošnju i njom, pored ostalog, teži da pojača svoj ugled i značaj u novijem uslovima. No, u novijem, veoma tegotnijem okolnostima, neminovno dolazi do "vojničke demokratije" i Opštecrnogorskoga zbora, te se potencira ravnopravnost. Ta jednakost bivšega kmeta i seljaka sa vlastelinom, sa izvanredno prisutnom i aktuelnom tradicijom Crnojevića, koju, pored ostalog, podstiče i crkva, kao pravni nasljednik Dinastije, dovodi do opšte težnje da se posjeduje nošnja Crnojevića.
    Postojao je i drugi, veoma važan, razlog. Takva nošnja mogla je biti izvanredan dokaz suprotstavljanja turskijem propisima o oblačenju potlačenog naroda. Pored ostalog, Turska je zabranjivala da raja nosi gizdava odijela i boje koje su nosili Turci (crvena, plava, ljubičasta, zelena). Posebito su bili osjetljivi na nošenje pozlaćene odjeće od skerleta i kadife, ili nakrivljenijeh kapa, itd. "Raja" je morala nositi samo skromne haljine, crnijeh boja i bez ikakvoga isticanja. Slobodni i ponosni Crnogorci, duhovno pripremljeni za borbu do potonjega, smatrali su posebito značajnijem da i putem nošnje i oblačenja dokazuju tu svoju sudnju spremnost.
    Međutijem, ekonomske prilike nijesu išle na ruku takvijem težnjama. Čak ni bivši vlastelini nemaju mogućnost da izrađuju svu svečanu nošnju. Dosta brzo javljaju se djelovi nošnje, izrađeni od sukna, kao oponašanje djelova svečane nošnje da bi poznije nastala i kompletna crnogorska suknena nošnja, nadomjestak svečane nošnje. Spajanje djelova jedne i druge nošnje, ustvari je najkarakterističniji način odijevanja Crnogoraca tokom prošlosti. Sve do novijega vremena, kada industrijalizacija i moderni oblici življenja i ponašanja neminovno potiskuju staro, Crnogorci su se, što je moguće više naprezali da u svojoj garderobi, pogotovo za udavače i mladoženje, za posebne svečanosti i zabave, imaju što više parčadi svečane crnogorske nošnje. Smatrali su da tijem značajno doprinose sopstvenomu ugledu i značaju. Brojni materijalni dokazi, arhivski izvori i narodna predanja veoma slikovito ukazuju na te oblike ispoljavanja, poštovanja, žrtvovanja itd. U vezi sa narodnom nošnjom jednog od prvorazrednijeh oblika crnogorskoga isticanja, posebitosti i značenja. Posebno su interesantni testamenti, kupoprodajni ugovori i druge isprave u kojima djelovi svečane crnogorske nošnje figuriraju kao veoma značajni predmeti.
    U vrijeme teške borbe za opstanak, kada ni domaća radinost nije mogla obezbijediti potrebit materijal za sukneno odijelo, a da se ne govori o svečanoj nošnji, Crnogorci sve više koriste parčad odjeće koju su otimali od Turaka. To je bilo utoliko prihvatljivije jer je moglo biti, i još jedan, dokaz njihovoga junaštva, kao i protivljenje turskijem propisima o odijevanju raje. Kada su imućniji glavari, pa i mitropoliti, počeli da nose djelove te odjeće, oblačenje turskijeh haljetaka uzima veliki zamah, što uveliko objašnjava utiske brojnijeh putopisaca o odijevanju Crnogoraca "na turski način". No, u svojijem škrinjama, kao velje dragocjenosti, Crnogorci su čuvali pojedine djelove svoje nacionalne, tako značajne, svečane nošnje. Tek u vrijeme Petra I i Petra II, kada se ekonomske prilike značajnije poboljšavaju, postepeno se izbacuju turska parčad odjeće, i ponovo prave i kombinuju djelovi svečane i suknene crnogorske nošnje, a na svečanostima, zborovima, svadbama, sahranama, posijelima itd. preovlađuju djelovi svečane nošnje.
    Međutijem, posjedovanje svečane nošnje, kako za domaćina kuće, tako i za članove njegove famelje, bila je u oštrom raskoraku sa stvarnijem mogućnostima. Cijene pojedinijeh haljetaka bile su veće od značajnijega dijela imanja koje su posjedovali. Ti raskoraci bili su toliko izraženi da knjaz, kasnije kralj, Nikola pokušava, u nekoliko navrata, da zabrani upotrebu te nošnje, ali u tome samo djelimično uspijeva. To je još jedan od kurioziteta ove teme, koji nije poznat u praksi samostalnijeh država, poglavito ako se ima u vidu njezina veoma znacajna istorijska uloga. Tek kada su moderna tehnologija i racionalizovano mnijenje uzeli maha u Crnoj Gori, uloga i značaj crnogorske svečane nošnje se svodi u ramove folklora i estetskog doživljaja. Njezina istorijska uloga, kao jednog od činilaca mobilizacije u borbi za slobodu, nastavljanje nasljedstva Crnojevića, istosti i istorodnosti, svedena je danas, uglavnom, na nivo muzejskijeh vrijednosti i folklornoga ispoljavanja.
    * Po mnijenju dr Radoslava Rotkovića "Crnogorsku narodnu nošnju donijeli su naši pomorci sa Krita (kao i oro, od grčkog xoros). Radi toga je Đurađ Crnojević 1496. došao u Veneciju odijeven svečano ‘a la greca’. Ali to ne znači ni da smo Rimljani, ni Grci"

    Mr Zorica Mrvaljević


    [​IMG]


    [​IMG]

    [​IMG]



    [​IMG]



    [​IMG]


    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]
    izvor:narodnenosnje



    KULTURNO UMJETNIČKI CENTAR
    "Stefan M. Ljubiša" Budva



    Kulturno umjetnicki centar "STEFAN M. LJUBISA" osnovan je 2003, kao nevladina organizacija koja se bavi ocuvanjem, ali i prezentacijom tradicionalnih pjesama i igara, narodne nošnje i običaja sa ovih prostora.


    [​IMG]
    Centar okuplja preko 120 članova, koji su podijeljeni u:

    -Folklorni ansambl, koji okuplja članove uzrasta od 5 do 45 godina.
    Folklorni ansambl podijeljen je u PRVI, DJECJI I OMLADINSKI ansambl.
    -Budvanske mažoretke, koje okupljaju 40 članica, uzrasta od 4 do 25 godina.


    [​IMG]


    Prvi ansambl narodnih igara je od osnivanja imao preko 600 nastupa, kako za goste hotelskih objekata i agencija, tako i nekoliko desetina humanitarnih koncerata i nastupa na lokalnim manifestacijama.


    [​IMG]


    U ovom periodu realizovana su do sada 5 međunarodnih festivala folklora, 4 festivala mažoretki i jedno državno prvenstvo u mažoret plesu.
    Prvi ansambl je do sada gostovao na razlicitim festivalima u inostranstvu u Ukrajini, Bugarskoj, Grckoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini i to po nekoliko puta.
    Budvanske mazoretke su nezaobilazne ucesnice svih manifestacija i protokolarnih obaveza u Budvi, ali i u ostalim gradovima Crne Gore i prostorima bivse Jugoslavije.

    [​IMG]


    KUC "STEFAN M. LJUBISA" jos uvijek, na žalost nema svoje prostorije, pa je rad utoliko otežan. No, svojim naporima uspjeli smo obezbijediti zavidan fond narodne nošnje, kako bi se mogao izvoditi program.
    Uz sve ove činjenice, ne smijemo zaboraviti da izuzetnu zahvalnost dugujemo HTG Montenegrostars, koja je od pocetka vjerovala u naš rad i podržavala nas svih ovih godina, kao i HTP Budvanska rivijera koja je angazovanjem našeg folklornog ansambla doprinijela da se za naš rad čuje, a mi smo to povjerenje nadamo se uspjesno, opravdali.
    Takođe, dugujemo zahvalnost Skupštini opstine Budva, kao i Turističkoj organizaciji Budva, na podršci koju su nam pruzili u realizaciji Festivala folklora i Festivala mazoretki i duvačkih orkestara u proteklih 5 godina.
    izvor:butua

    Prof. drŠerbo Rastoder
    dr
    Živko M. Andrijašević




    CRKVE U CRNOJ GORI - su u kontinuitetu podizane od ranog srednjeg vijeka. Inicijativu za crkveno graditeljstvo davali su uglavnom vladari. Vladavina crnogorskih dinastija (Vojislavljevića, Balšica, Crnojevića i posebno Petrovića), kao i upravljanje Zetom (Crnom Gorom) od strane srpske dinastije Nemanjića (1183-1360), odlikovala se, pored ostalog, i podizanjem velikog broja crkava.

    Danas se na teritoriji Crne Gore nalazi više od 600 pravoslavnih crkava i oko 100 rimokatoličkih bogomolja. U Crnoj Gori je od početka IX do kraja XI vijeka otpočelo jedno novo istorijsko-umjetničko razdoblje u crkvenom graditeljstvu, tzv. preromanika. Predromaničke crkve bile su najčešće malih dimenzija, građene uglavnom od grubo tesanog kamena. Imale su raznolike osnove, koje se tipološki mogu svrstati u dvije grupe - crkve sa centralnom i one sa bazikalnom, tj. podružnom osnovom.

    Prva centralna građevina za koju se doznalo iz pisanih istorijskih izvora jeste stara crkva Sv. Tripuna u Kotoru, završena 13. januara 809. godine. Ostaci te stare crkve nedavno su pronađeni pored sadašnje katedrale. Izvjesne tipološke srodnosti sa prvobitnom crkvom Sv. Tripuna ima i crkva Sv. Tome u Prčanju. Najvjerovatnije je iz istog perioda crkva Sv. Jovana u Zatonu, kod Bijelog Polja.

    Druga grupa crkava, sa podružnom (longitudalnom) osnovom, javlja se češće nego crkve centralnog plana. Tu spadaju jednobrodne crkve s polukružnom ili kvadratnom apsidom. Tom tipu pripadaju crkve Sv. Tome u Kutima kod Herceg Novog, Sv. Ilije u Dobroti, tzv. Crkva "C" na Ratcu i Sv. Đorđe u Podgorici. Nastanak ovih spomenika se, uglavnom, vezuje za XI vijek. Istoj grupi se mogu pribrojiti još neki arheološki, nedovoljno ispitani, spomenici, kao: Sv. Marija u Budvi iz 840. godine; Sv. Petar u Bijeloj; mala crkva u Ulcinju, pronađena ispod ostataka katedralne crkve, a, vjerovatno, i stariji sloj Rize Bogorodice u Bijeloj, i još neki nedovoljno istraženi objekti.

    Daleko prostraniju i razvijeniju osnovu od ovih crkava imaju trobrodne bazilike koje se na našem prostoru susreću od ranohrišćanskog perioda, ali nešto drugačije prostorne organizacije. Preromaničke bazilike se, uglavnom, vezuju za pojavu i aktivnost benediktinskog reda u ovim krajevima, počev od IX vijeka. Procjenjuje se da je tom monaškom redu pripadala crkva Sv. Petra u Šuranju kod Kotora, osnovana oko 840. godine. Slično rješenje je imala katedralna crkva Sv. Teodora u Baru, sačuvana samo u temeljima, kao i benediktinska opatija Sv. Mihaila na Prevlaci. Izvjesna rješenja su bila preuzeta iz bazilika ranovizantijske epohe, što se može primijetiti na bazilici u Martinićima.

    Najraniji spomenik zrele romanike u Crnoj Gori je katedralna crkva Sv. Tripuna u Kotoru, osvećena 1166. godine. Nastala je pod uticajem apulijske arhitekture, s jedne, i vizantijske tradicije, s druge strane. Takav spoj ce ostaviti vidne tragove u graditeljstvu Primorja i širokog pojasa njegovog zaleđa, prostorno do Dečana, a vremenski do sredine XIV vijeka, pa i duže. U tom pogledu izdvajaju se kotorske crkve Sv. Luke, Sv. Ane, Sv. Marije Koleđate i Sv. Pavla. Slične njima bile su prvobitna crkva Đurđevih stupova kod Berana i Sv. Petra u Bijelom Polju.

    Graditeljstvo raške škole, čijem nastanku su značajan doprinos dali primorski majstori, prisutno je u Crnoj Gori na jednom od najmonumentalnijih spomenika na njenoj teritoriji - manastiru Morači, kao i na još nekoliko crkava s pojedinačnim karakteristikama te stilske grupe. Neki odjeci raških arhitektonskih oblika dospjeli su i do Zetskog primorja. Takav slučaj je sa crkvom Sv. Petra u Bogdašićima, crkvom Sv. Nikole u manastiru Praskvica i Sv. Luke u Smokovcu iznad Risna, kao i sa crkvom Sv. Srđi Vakhu u Podima.

    Prve građevine koje, u manjoj ili većoj mjeri, nose gotička obilježja, predstavljaju crkve Sv. Katarine u Baru, Sv. Franje u Kotoru i Sv. Marije u Svaču. Za vrijeme vladavine Balšića bila je veoma razvijena sakralna arhitektura, prije svega na ostrvima Skadarskog jezera. Bio je to produžetak dukljansko-zetske tradicije u neimarstvu koji sublimišu više stilova. Na trikonhosnoj osnovi, koja osim u periodu VI i VII vijeka nije bila značajnije prisutna u crnogorskom graditeljstvu, podignuto je u vrijeme Balšića nekoliko crkava koje se ne mogu tipološki svrstati ni u jedan dotadašnji graditeljski stil, već predstavljaju originalan spoj istočnih i zapadnih stilova. One su i po položaju kubeta, i po obliku lukova, prozora i zvonika, kao i unutrašnjim rješenjima, jedinstvena graditeljska pojava. Najstariji od spomenika arhitekture iz doba Balšića je Bogorodična crkva na ostrvu Starčeva gorica. Crkva je vjerovatno podignuta krajem sedamdesetih godina 14. vijeka. To je jednobrodna crkva s kubetom i tri apside, nevelikih dimenzija (3,5x6,5 m). Krajem 14. vijeka podignuta je i crkva Sv. Đorđa na ostrvu Beški.

    [​IMG]
    Crkva sv. Đorđa na Gorici
    (Skadarsko jezero)

    Crkvu je najvjerovatnije podigao Durađ II Stracimirovic Balšić, koji je na čelo Zete došao 1385. godine. Neposredno poslije crkve Sv. Dorđa na Beški, podignuta je Bogorodična crkva na ostrvu Moračniku. Ktitor ove crkve bio je vjerovatno Balša III, tako da se može tvrditi da je podignuta prvih godina XV vijeka. Balša III je bio ktitor i manastirske crkve Sv. Nikole u Paštrovićima (Praskvica), koja je stilski bila potpuno različita od 1385. godine. Neposredno poslije crkve Sv. Dorđa na Beški, podignuta je Bogorodična crkva na ostrvu Moračniku. Ktitor ove crkve bio je vjerovatno Balša III, tako da se može tvrditi da je podignuta prvih godina XV vijeka. Balša III je bio ktitor i manastirske crkve Sv. Nikole u Paštrovićima (Praskvica), koja je stilski bila potpuno različita od crkava koje su Balšići podigli na Skadarskom jezeru. Crkva Sv. Nikole, završena 1413. godine, bila je tipična građevina podignuta u raškom stilu.
    Dinastija Crnojević nije imala mogućnosti ni prilike da, poput njihovih prethodnika Balšića, od početka vladavine usmjeri posebnu pažnju na izgradnju svojih mauzoleja - grobnih crkava i zadužbina. Pošlo je to za rukom tek Ivanu, čijom zaslugom je renesansa dospjela u crnogorsku prijestonicu prilično rano. Manastir Kom, s malom сгкvom Uspenja Bogorodice, bio je, do Ivana, glavna zadužbina i grobna crkva Crnojevića. Njena jednostavnost u izgledu i skromnost u obradi nadgrobnih ploča Stefana Cmojevića i njegove žene Mare, Ivanove majke, svjedoče o prilikama u kojima je živjela ta ugledna dinastija. Crnojevići su, pored ostalog, podigli ove crkve: Sv. Stefan u Herceg Novom, Sv. Đorđe u Žabljaku, Sv. Nikola u Obodu, Rođenje Bogorodice na Cetinju, crkve u Sokogradu kod Štitara, u Đurđevcu iznad Boke Kotorske.

    U Crnoj Gori je nastao i jedan zanimljiv arhitektonski varijetet na dosta uzanom području oko Barа, posebno u Spiču, oko današnjeg Sutomora. Radi se o malim seoskim crkvama koje su bile pokrivene kamenim pločama i najčešće su imale po dva oltara - za pravoslavne i katoličke vjernike. Od građevina tog tipa najbolje su sačuvane crkve: Sv. Petke, Sv. Tekle i Sv. Roka kod Sutomora, Sv. Dimitrija u tvrđavi Nehaj, zatim crkva u mletačkom bastionu Gavansole u Starom Baru, Sv. Nikole u Veljim Mikulićima, i još nekoliko objekata različitog stepena očuvanosti. Osobene po svojoj strukturi, dvooltarske crkve su specifična pojava u crnogorskoj duhovnoj tradiciji koja govori o visokom stepenu vjerske tolerancije i stabilnim interkonfesionalnim odnosima.

    Najveći graditeljski poduhvati u XVI vijeku, tzv. turskog ili postvizantijskog perioda odvijaju se u sjevernoj Crnoj Gori. Tako se iznova, ili na starim crkvinama, podižu mnogi manastiri i još neki manji sakralni objekti. Ta svojevrsna obnova je zahvatila i zapadne krajeve današnje Crne Gore, gdje se podižu nove crkvene građevine poput Sv. Arhanđela Mihaila i Sv. Save u Velimlju, Sv. Spasa u Dragovoljićima, Sv. Petra i Pavla u Nikšiću, Sv. Nikole u Drenovštici i još neke crkve. Podizanje novih crkava bilo je izraženo i u periodu slavne dinastije Petrovića. Ova pojava je naročito bila manifestovana u drugoj polovni XIX i početkom XX vijeka. Za vrijeme vladavine crnogorskog suverena, Nikole I Petrovica, podignute su 163 crkve u svim krajevima Crne Gore. Graditeljska i stilska obilježja ovih spomenika su veoma različita, od monumentalnih crkava, izgrađenih po ugledu na velike ruske sabore, do brojnih seoskih crkava, često građenih po ugledu na starije sakralne objekte. Svojom monumentalnošću izdvaja se crkva Sv. Vasilija Ostroškog, koja se nalazi u Nikšiću, na omanjoj Petrovoj glavici. Crkva je podignuta kao spomen poginulim Crnogorcima i Hercegovcima u oslobodilačkim ratovima 1875-1878. godine. Prema zvaničnoj statistici, u vrijeme vladavine knjaza Nikole, od 1860. do 1910. godine, podignute su u Crnoj Gori 163 сrкve, a 112 crkava je obnovljeno.

    izvor:montenegrina


    Obzirom da je versko nasleđe u Crnoj Gori jako veliko ono izikuje veliku pažnju pa tako u ovom putovanju Balkanom samo ovoliko s nadom da će ovaj tekst zainteresirati mnoge da se sami uvere u bogatu versku tradiciju Crne Gore.
     
    Poslednja izmena: 08.11.2010
  4. bazar

    bazar Član

    Postova:
    389
    Zahvala:
    3
    Lokacija:
    Beograd
    Goto Crna Gora A.Gospic

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]

    [​IMG]
     
  5. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    Naselje Rose- poznato po scenama iz serije "Ranjeni orao

    Na malo ribarsko naselje Rose se može doći samo čamcem iz Herceg Novog. Udaljeno od njega svega 1.7nm, ovo očaravajuće seoce privlači turiste svojom tišinom, izolovanošću, mirom i prijatnošću koji ovde vladaju
    .

    [​IMG]
    Panorama

    Rose su okružene čempresima, borovima, hrastovima i raznom drugom bujnom vegetacijom koja upotpunjuje osećaj potpune opuštenosti koja se doživljava u ovom mestu.

    [​IMG]
    Pogled sa pucine

    Na Rosama možete posetiti staru tvrđavu Forte Rose, a tu se nalazi i par restorana, gde je najbolje uživati u jelima od ribe ili morskim plodovima.

    [​IMG]
    Prelepa arhitektura Rosea


    Severno od luke nalazi se i prelepa peščana plaža.

    Zanimljivo je napomenuti da su se poznate scene iz serije "Ranjeni orao" snimale u dvorištu jedne od kuća u ovom čarobnom mediteranskom mestašcu.


    [​IMG]


    Jos par fotografija ovog prelepog mestasca,

    [​IMG]
    Camac

    [​IMG]

    Konoba Forte Rose,
    [​IMG]

    [​IMG]
    Camci cekaju na turiste





    [​IMG]

    Dodato posle 5 minuta:
    --------------------------------------------------------------------------

    Manastir Savina u Herceg Novom

    Manastir Savina je, možda, najbolje opisao Vladika Nikolaj Velimirovič (1880-1958) u svojoj prvoj knjizi “Moje uspomene iz Boke” (1904). Stoga, izdvajamo najzanimljivije segmente o ovom manastiru, o lepoti primorja i Boke Kotorske. Ili, pak, samo mudre misli ovog srpskog velikana.

    [​IMG]

    “Čuveno je Primorje. Narod ga je divno opevao i okitio najlepšim epitetima. U svim stihovima o Primorju u toj narodnoj, kao i docnije u umetničkoj lirici, izražena je samo nežnost i simpatija. Motivi narodne ljubavi prema Primorju jaki su i opravdani. Njih će moći razumeti samo onaj, ko istorijski prouči značaj i ulogu Primorja i ko je video Primorje.”

    [​IMG]

    “Celo je Primorje prekrasno, ali u njemu se ipak po lepoti, kao i po političkom značaju, osobito izdvaja i kao alem u carskoj kruni blista srpska Boka.”

    [​IMG]

    ”O divna Boko! Stidim se o tebi u prozi pisati, jer se bojim pomračiti onu idealnu sliku tvoju, koju sam u duši zadržao. Ti ubavi perivoje svega Srpstva, samo si poezije dostojan! Bog je premnogo mudrosti utrošio, dok je tebe stvorio. On, Tvorac, kad je video zemlju ovako divno sazdanu, mora da je spustio poljubac na nju; ja sam uveren, da je on na tebe pao, jer ti si ga najdostojnija. Veličanstvena i mila Boko! Nebo je tvoje uvek plavo, uvek jasno i čisto kao duša, kao karakter tvojih dičnih sinova; vazduh je tvoj nežan i blag, kao što je pitoma i blaga narav dece tvoje. Jedinstvena zemljo u svetu!

    [​IMG]

    [​IMG]

    ”Nebrojeno puta, upravo uvek, kad god bih manastiru dohodio, osetio bih prijatnost vrline gostoljublja preosvećene braće, vrline, koju nigde u svetu ne prati tolika toplina i iskrenost, koliko među Srbima u prekrasnoj Boci. Manastir Savina u tome pogledu stoji na prvome mestu ne samo u Boci, nego i u celome Srpstvu. Ima li toga Srbina, koji je u srpsko Primorje dolazio, poradi lečenja, ljubopitstva ili inače, a da nije u najlepšoj uspomeni zadržao predusretljivost bratstva manastira Savine?”


    [​IMG]

    ”Eno Savine! U sred gore kiparisa i masline beli se manastir kao labud. No danas je on u prazničnom ruhu: sav okićen srpskim trobojkama. Nije to jedna, dve, pet, deset, koliko se obično kod nas i stavlja u ovakvim prilikama, nego je prosto sav odeven u mnogobrojne trobojne zastave, koje se ne daju prebrojati. Na zvoniku, ispod streha, oko oluka, na okolnom zidu, na kapiji, na drveću, jednom rečju, gde god je bilo mogućno, tu je pobodena, prikovana, utisnuta, obešena trobojka. Nije ovo izraz detinjske sujete, nego najboljeg patriotizma, koji je jedinstven i nenadmašan kod Srba Bokelja. Ne samo što im je svaki otkucaj srca srpskim duhom prožet, nego oni idu tako daleko, da i u sitnicama i sporednim stvarima staraju se, da oliče i izraze svoje srbinstvo.”



    [​IMG]


    U maloj crkvi kraj manastira, koja je od ovoga mnogo starija, pobožni svet je ceo dan vrveo, da celiva ikone i da se mirom pomaže. Kraj analonja stajao je nepomično vazdugi dan jedan od braće kaluđera i mirosao Hrišćane, koji bi po tom zaređali celivati ikone. Svak bi se najviše zadržao pred likom Presvete Bogorodice. To je ikona velika i neobično ukrašena.


    [​IMG]
    Ikonostas

    [​IMG]

    [​IMG]

    “Ono čemu se čovek nigda ne bi ni nadao, može mu se desiti u životu, putem kojim bi samo prst po zemljopisnoj karti povlačio, može ga slučaj provesti, mesta i predele, koje bi samo maštom zamišljao, može nenadno videti i u njima živeti. Promisao Božji, koji nas vodi stazom života, nedostižan je, putovi su Njegovi neispitani. Svi ljudski planovi o budućnosti često su vazdušaste kule, koje nepredviđeni slučaj u prah može pretvoriti. Na raskršćima života mi se odlučujemo jednim putem i ne sluteći, da nas promisao, koji u običnom životu slučajem nazivamo, može natrag vratiti i drugim pravcem uputiti. Umesno je rečeno: čovek predlaže a Bog raspolaže.“

    Beleška o vl. Nikolaju Velimiroviću

    Vladika Nikolaj Velimirović je rođen 1880 g. u selu Lelići, iznad Valjeva, gde je učio osnovnu školu. Posle završene gimnazije u Valjevu i Bogoslovije u Beogradu (1902) učiteljevao je u Dračiću i Leskovcima kod Valjeva, a 1903. i 1904. g. u Herceg Novom. Od 1904. do 1909 g. studirao je u Švajcarskoj, Nemačkoj, Engleskoj i Rusiji. Teologiju je doktorirao na Univerzitetu u Bernu, a filosofiju na Oksfordu. Po povratku u Srbiju zamonašio se, a potom je postavljen za profesora Beogradske Bogoslovije, gde je predavao filosofiju, psihologiju, logiku, istoriju i strane jezike.

    Za vreme Prvog svetskog rata, u najkritičnijem trenutku, vlada Srbije šalje Nikolaja u Ameriku i Englesku u diplomatsku misiju, da objašnjava pravi smisao srpske borbe.

    Godine 1919. Nikolaj je izabran za episkopa žičkog, a potom je premešten u Ohrid gde je ostao do 1934. g. kad se vratio u Žiču.

    Zbog njegovog ugleda i uticaja Nemci su ga odmah po okupaciji Srbije uhapsili i zatvorili u manastir Ljubostinju, zatim u manastir Vojlovicu i najzad, zajedno sa patrijarhom Gavrilom Dožićem, sproveli u Dahau.

    Kad se rat završio, Nikolaj je otišao u Ameriku. Umro je 18. marta 1958. g. u Pensilvaniji gde je bio rektor i profesor Ruske bogoslovije. Iz porte manastira Sv. Save u Libertvilu kod Čikaga, gde je bio sahranjen, njegove mošti prenete su u Lelić, dne 12. maja 1991. godine.
    izvor:tt-group.net
     
    Poslednja izmena: 15.11.2010
  6. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    TURIZAM U CRNOJ GORI


    CRNOGORSKA OBALA - GLAVNI CENTRI


    Gradovi na Crnogorskoj obali ce vas sigurno osvojiti svojim sarmom, raznolikoscu i mediteranskim mirisima. Od Ulcinja (koji je nekad bio gusarsko mjesto, danas predstavlja turisticki raj), Bara (grad prepun istorijskih spomenika, sa novim modernim gradskim jezgrom, lukom, marinom, hotelima), Budve (koja od Buljarice preko Petrovca i Svetog Stefana, pa sve do Jaza, predstavlja turisticku metropolu Crne Gore), preko Tivta (divnog i mirnog gradica), Kotora (koji je pod zastitom UNESCO kao kulturno umjetnicko blago), sve do Herceg Novog (neodoljivog turistickog grada punog zelenila, cvijeca, stepenica i predivnih istorijskih objekata) svaki grad je prica za sebe. U svakom gradu mozete naci restorane sa domacom hranom i ribljim specijalitetima, kafice sa divnim terasama i odlicnim koktelima, hotele sa prijatnim osobljem i nezaboravnim pogledom na more. Nigdje necete vidjeti ljepsi zalazak sunca, eksploziju boja i emocija, kontraste planina i mora - kao na crnogorskom primorju.
    Ako jednom posjetite crnogorsko primorije, uvijek cete se rado vracati.

    ULCINJ

    [​IMG]

    Najjuzniji grad na Crnogorskoj obali. Ulcinj je svojim prirodnim potencijalima preodredjen za turizam. Najduza pjescana plaza na Jadranskom moru - Velika plaza duga 13km, Ada Bojana - jedinstveno rijecno ostrvo sa predivnim pjescanim plazama, Valdanos - jedinstvena uvala sa zaledjem prepunim starih drveca masline, obnovljeni stari grad u Ulcinju - prepun interesantnih restorana, kafica, galerija i hotela ... i jos mnogo drugih atraktivnih mjesta cine Ulcinj jedinstvenim i privlacnim za mnoge turiste.
    Ulcinj je grad, koji svakako morate upoznati.

    BAR

    [​IMG]

    Bar predstavlja moderan grad koji se svakim danom sve vise siri. Iako lucki grad, zadivice vas cistocom i sredjenim zelenim povrsinama. U svom okruzenju ima veliki broj turistickih atrakcija. Stari Bar, tvrdjava Haj Nehaj, cije rusevine poticu iz XV vijeka i dvorac kralja Nikole predstavljaju istorijske i kulturne spomenike grada. Maslina stara preko 2000 godina i Skadarsko jezero kao jedan od najvecih rezervata ptica, veliki broj manastira i crkava za posetioce koji vole ovakav vid turizma. Pregrst festivala i kulturnih manifestacija : Medjunarodni TV festival, Susreti pod starom maslinom, Barski ljetopis.
    Uredjene plaze i uvale poput Canja, Dobre vode, natjerace vas da u Bar ponovo dodjete.

    PETROVAC


    [​IMG]

    Petrovac, gradic smjesten u blizini grada - hotela Sveti Stefan. Njegove plaze Perazica Do, Lucice, Sveta Nedjelja i Buljarice spadaju medju najlepse plaze Budvanske rivijere. Od kulturno - istorijskih spomenika tu su mozaici iz treceg vijeka i tvrdjava Kastelo koju su sagradili Mlecani u XVI vijeku. Za ljubitelje podmorja pravu atrakciju predstavljaju dva ostrvceta Katic i Sveta Nedjelja.


    SVETI STEFAN I MILOCER


    [​IMG]

    Sveti Stefan, grad - hotel smesten na ostrvu koje je sa kopnom povezano pjescanim sprudom. Pjescana prevlaka koja povezuje obalu i ostrvo, ima dvije pjeskovite plaze crvene boje. Ovo, sada ekskluzivno odmaraliste, sagradili su trgovci i ribari u XV vijeku koji su tu zivjeli. 1960. postaje grad hotel i to zahvajlujuci nasim poznatim slikarima, Lubardi i Milunovicu, koji su ovaj stari gradic prepoznali kao turisticku atrakciju. Sveti Stefan posjetile su mnoge slavne licnosti od kojih izdvajamo: Sofija Loren, Monika Viti, Vili Brant, Bobi Fiser, Silvester Stalone, Klaudija Sifer, Ingemar Stenmark...
    Milocer koji se nalazi u neposrednoj blizini Svetog Stefana, nekada je bio letnjikovac kraljevske porodice Karadjordjevic. Sa velikim brojem rijetkog rastinja, prekrasnom plazom i vrhunskom uslugom hoteli i vile u Miloceru garantuju divan odmor.


    BUDVA


    [​IMG]

    Budva metropola crnogorskog turizma zahvaljujuci velikom broju plaza koje plijene svojim izgledom predstavlja najpozeljniju turisticku destinaciju. Pored prirodnih ljepota koje se ogledaju kroz uvale, ostrva i plaze Budva obiluje i istorijskim spomenicima. Stari Grad lezi na malom poluostrvu i predstavlja riznicu kulturne bastine. Ispresecan je nizom ulicica i trgova ispred kojih se nalaze znamenite gradjevine, crkva Sv. Trojice, gde je i grob istaknutog knjizevnika, Stjepana Mitrova Ljubise, crkva Sv. Ivana, crkva Sv. Bogorodice i crkva Sv. Save. Za vrijeme ljetnjih mjeseci pretvara se u Grad teatar gde se odigravaju mnogobrojne domace i strane predstave. U Starom Gradu danas mozete posjetiti mnoge butike, kafice, restorane, galerije. Manastiri Stanjevici, Podostrog, Rezevici i Gradiste su znacajni istorijski i religijski spomenici Budve.
    Budva ima obalu od 21 km cijom se duzinom prostire 17 plaza. Ubraja se medju najlepse obale svijeta, a njena ljepota nece vas ostaviti ravnodusnim.


    TIVAT


    [​IMG]

    Tivat je grad koji se nalazi u centralnom dijelu Boke Kotorske. Iako najmladji grad Boke, Tivat ima dosta interesantih i privlacnih destinacija. Renesansni Letnjikovac Buca u centru grada, Ostrvo cvijeca, sa sakralnim spomenicima, Gornja Lastva, staro jezgro na nadmorskoj visini od 300m, prelijepa pjescana plaza Plavi horizonti i ostrvo Sv.Nikola su turisticka odredista koja u Tivtu obavezno treba posjetiti. U samom gradu nalazi se prirodna marina Kaliman. Tivat je i jedini primorski grad koji ima aerodrom. Od kulturnih dogadjanja izdvajaju se Bocarska olimpijada i Ljetnje feste.


    KOTOR


    [​IMG]

    Smjesten u jedan od najlepsih zaliva svijeta, Kotor, grad trgovaca i cuvenih moreplovaca ima dosta toga da isprica.
    Stari grad Kotor je najbolje sacuvana srednjovekovna urbana sredina tipicna za gradove nastale u XII i XIV vijeku. Srednjovekovna arhitektura i mnogobrojni spomenici kulturnog nasledja uvrstili su Kotor u UNESCO - ov spisak " Svetske prirodne i kulturne bastine". Kroz citav grad prostiru se gradjevine, isprepletane ulicicama i trgovima. Na jednom od njih nalazi se i katedrala Sv. Tripuna spomenik romanskoj kulturi i jedan od prepoznatljivih simbola grada. Crkva Svetog Luke ( XIII vijek ), crkva Svete Ane (XII vijek) crkva Svete Marije (XIII vijek), crkva Gospe od zdravlja (XV vijek), Knezeva palata (XVII vijek), Napoleonovo pozoriste (XIX vijek) su samo dio bogate riznice Kotorske tradicije. Karnevali i feste koje se organizuju svake godine, najlepsem gradu crnogorskog primorja, daju dodatnu car. Jednostavno, Kotor se ne smije propustiti.


    PERAST


    [​IMG]

    Perast, uspavani barokni gradic koji se nalazi nedaleko od Kotora. Najljepse gradjevine ovog malog grada nastale su u periodu od XVII - XVIII vijeka. U to vrijeme jaca pomorstvo i kapetani dizu velelepne vile koje i danas plijene svojom ljepotom. Perast je tih i miran grad. Obiluje sakralnim spomenicima: crkva Sv. Nikole nastala izmedju XV i XVII vijeka, Parohijska crkva ( 1740 ), ostrvo ispred Perasta na kome se nalazi crkva Sv. Djordja (XII), Gospa od Skrpjela ( 1630 ), barokna crkva nastala na vjestackom ostrvu.


    RISAN


    [​IMG]

    Najstariji grad Boke. Potice iz III vijeka prije nove ere. Bio je zanatski, pomorski i trgovacki centar ilirske drzave. Dolaskom rimljana u Risnu se grade palate sa najbojim grckim mermerom, ukrasavaju se sa velelepnim skulpturama i mozaicima koji su se zadrzali i do danas i predstavljaju kulturno blago neprocenjive vrijednosti. Medju velikim brojem mozaika izdvaja se mozaik boga Hipnosa, koji je jedina mozaicna figura boga sna na svijetu.


    HERCEG NOVI


    [​IMG]

    Herceg Novi je grad prepoznatljiv po mimozama i mnogobrojnim stepenicama. To je i grad "sunca" zbog velikog broja suncanih dana u godini. Srediste Herceg Novog je Stari Grad koga krase gradjevine nastale u raznim epohama istorije. Sahat - kula ( 1667 ), Kanli - kula ( 1483 ), tvrdava Spanjola (1538) i tvrdjava Forte - mare (1687) su samo dio kulturne bastine ovog znamenitog grada. Prepun bujnog zelenila, Herceg Novi skriva mnogobrojne vrste tropskog cvijeca. Krajem januara citav grad odise njeznim mirisom zuto zelenih mimoza, tako da je i festa pod nazivom Praznik mimoza posvecena upravo ovom cvijetu. Za vrijeme ljetnjih mjeseci odrzavaju se festivali koji dodatno obogacuju turisticku ponudu ovog carobnog grada.

    izvor:visit-montenegro



    TRANSPORT DO CRNE GORE

    KAKO DOCI


    [​IMG]

    Crna Gora je povezana sa svijetom drumskim, zeljeznickim, pomorskim i avio saobracajem. Mozete odabrati koji je za vas najbolji nacin da doputujete u Crnu Goru.
    Poslednjih godina, Crna Gora vrsi znacajna ulaganja u putnu infrastrukturu, kako bi omogucila brzi, sigurniji i prijatniji dolazak za sto veci broj turista.


    [​IMG]

    Na aerodrome u Podgorici i Tivtu u toku sezone, dnevno sleti vise stotina aviona sa putnicima iz svih krajeva svijeta. U Luku Bar, uplovi veliki broj putnickih brodova, a marine po cijelom primoriju, spremno docekuju male i srednje jahte.
    Da bi posjetili Crnu Goru, nisu vam potrebne vize, vec se slobodno i bez velike procedure moze uci na bilo koji od zvanicnih granicnih prelaza.


    [​IMG]

    Kada dodjete u Crnu Goru, mozete koristiti usluge brojnih renta car kompanija. Sve je vise malih agencija, koje modernim putnickim vozilima, nude prevoz do svih znacajnih turistickih lokacija. Organizovane izlete i odlicne provode ponudice vam veliki broj turistickih agencija.


    PRIRODA CRNE GORE


    [​IMG]

    Na samom jugu velikog plavetnila Jadranskog mora, u njedrima balkanskih planina, smjestena je Crna Gora. Ova lepotica divlje prirode obasuta je superlativima kakve bi svi pozeljeli. Na malom prostoru, okupili su se : more sa predivnim plazama, rijeke sa jedinstvenim kanjonima, bistra jezera i gorostasne planine. Takva ljepota oduzima dah i pri prvom susretu svaki putnik vecno ostaje zaljubljen u Crnu Goru.

    [​IMG]

    Nestasna priroda izgleda kao da je gubila bisere prolazeci Crnom Gorom. Jedan od njih je Durmitor, velicanstvena planina, koja skriva brojna lednicka jezera.
    Cuvar tradicije i ponos Crne Gore - Lovcen, spaja nemirni duh mora i mudri kontinentalni dio i tako odrzava vjekovnu ravnotezu.
    Tisinu Skadarskog jezera, najveceg jezera na Balkanu, remeti samo njezni let ptica kojih ovde ima u izobilju.


    [​IMG]

    Na samom jugu Crne Gore, zauvjek zaljubljeni jedno u drugo, rijeka Bojana i Jadransko more stvorili su jednu od najljepsih plaza na crnogorskom primorju - Veliku plazu. Njena duzina iznosi 13 km i odlikuje se sitnim i ljekovitim pijeskom.
    Uvrsten u 20 najljepsih zaliva svijeta, Bokokotorski zaliv smestio se izmedju visokih stijena koje se ogledaju u njegovoj modro plavoj vodi.


    [​IMG]

    Biogradska gora koja je unjedrila prasumu i velicanstveni kanjon rijeke Tare, samo su dio mnogobrojnih cuda prirode, koja je bila velikodusna kada je odlucila da stvara Crnu Goru.
    Kontrastna i zapanjujuca Crna Gora je more priblizila divovskim planinama, a usnula jezera probudila brzim i pitkim rijekama.

    izvor:visit-montenegro
     
    Poslednja izmena: 03.12.2010
  7. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    PLANINA TALI - CRNOGORSKE PIRAMIDE?
    PIŠE - NADA JEKNIĆ - KANJON MORAČE



    Neki naučnici tvrde da se na planini Tali nalaze prastare piramide. Da li je tako, ne znam, ali dok posmatrate Tali iz Mioske ili iz Redica, viđećete da zaista liči na božanstvenu piramidu.


    [​IMG]

    Mudri starci i danas pričaju da su tu, nekad davno, živjeli neki Latini ili Rimljani... pa kad je pao snijeg, napuštili su taj kraj i otišli neđe daleko.


    Posmatram plavetno tkanje neba...razigrane brijegove, a sa krajeva modri se zemlja. Svuda iznad planina su oblaci, a nad Talima gospodari sunce. Sasvim na drugoj strani, naspram planine Tali je selo Svrke, iznad kojeg se uzdiže neobičan vis, Sto, a u okolini je ljupko, sakriveno selo, Trnovica.

    Kažu da je na Tali najlakše doći s druge strane, ( taj dio ne poznajem) preko katuna: Božurice, Ropušnice, Subotišta, Utlice, Doli ...i da je sa te strane, Tali, prava piramida sa svojom „piramidalnom osnovom“, da su tu, vjerovatno, nekada živjeli prastari stanovnici što potvrđuju brojni tumuli (grobovi ), koje narod i danas zove „Grčko groblje“.Ananije Simonovic :

    [​IMG]

    Između grebena Kule i Kokosije glave nalazi se jedan prolaz poznat pod nazivom „Zmajeva jama“. Po legendi, zmaj je tu probio planinu i slomio jedno krilo, pa je onako srdit, odletio na Kapu Moračku i na istoj nadmorskoj visini napravio još jednu jamu đe je slomio i drugo krilo.
    Sa planine Tali vidi se i vrh Vojinovac koji je dobio ime po prelijepom momku Vojinu, koga je ubila aždaja iz Manitog jezera. Dugo su vile lile suze za prelijepim Vojinom pa je tako nastao izvor „Viline kapi“ ( suze). Pominju se i „Đavolje ploče“ đe se crvene maline po Ilinu danu. Odatle je najljepŠi pogled na katun Utlice, đe pored vode konji izvode neki čudesan, samo njima znan, ples. ( Pogledajte još na sajtu :




    „TALI“


    Na vrh Tali kad izađem
    osjecam se ko podmlađen
    i uzivam od miline ,
    gledam sela i planine.
    Ropušnicu gledam ravnu ,
    moju ljubav još odavnu
    djetinjstvo sam tu proveo
    i mnogo je zavolio.
    Gledam dolje Subotišta
    katun Doli i Igrišta
    Grčki katun starostavni
    i Korita , izvor hladni.
    I Utlicu i Gradinu
    i prostranu Sinjavinu.
    Gledam Kapu i Zebalac
    i Javorje i vrh Starac
    pa Durmitor glasovit


    Crna Gora s njim se kiti.
    I Gradišta i Umove
    Bjelasicu i Komove
    u daljini Prokletije
    gordi Lovćen do Rumije.
    S vrha Tali gledam dolje
    Dragovića ravno polje
    i Morace obadvije
    gledam Rovca i Platije
    i Maganik i vrh Stožac
    i visoki Vojinovac.
    Sve planine gordo stoje
    i prkose vjekovima
    i pružaju zadovoljstvo
    mnogobrojnim došljacima ,
    koji dođu da ih vide
    ljepote se svima svide.
    Ja pozivam prijatelje ,
    dobre ljude , planinare ,
    neka dođu na vrh Tali
    ljepote se nagledaju
    u prirodi uživaju.“


    Nekada davno...

    Niko se osim semoljskih očiju na njih nije ispeo. Vazda su u tmini. I kada se s jednoga kraja presijavaju na suncu. Visoki klikovi, sami, glatki, bez travke, od naročitog kamena, nedokučeni. Pričali su da je nekakav (onaj iz smišljenica) krenuo da se ispenje na najniži talski vrh, na trupinicu od Tali, pa kad je zakoračio, prolomila se cijela vala, zaškripalo kamenje, zapijukali orlovi, zavijali vukovi. Ništa nije prestajalo dok se namjerenik nije vratio. I danas od velikoga loma i škamuta Tali odliježu. Do toga puta u njima je bilo mirno, bez glasa i java. I danas, kada neko hoće u zabranjeno, kažu mu da će se provesti kao onaj kada je kročio na talski kamen.” –

    M. Vuksanović

    A danas, kad je planina Tali postala izazov mnogim planinarima …
    Postoji priča od davnina, da se na Tali niko nije popeo. Jednom je jedan dobri čovjek krenuo da se ispenje na Tali, pa kad je došao do najnižeg talskog vrha planina je počela da podrhtava, talsko kamenje se survavalo niz padinu, vrane su zagraktale, lisice su zaštektale, vukovi arlauknuli…Počela je da pada hladna kiša, duvao je jak vjetar, munje su sijevale, gromovi udarali…
    Dobri čovjek se čvrsto držao za stijenu, za kamen. Htio je da odustane, ali želja je bila jača. Nastavio je da se penje … U jednom trenutku nepažnje se poklizao, zamalo se nije sunovratio niz padinu, ali neka sila ga je zadržala i vukla ka vrhu. Ugledao je gorsku vilu koja mu se smiješila…i nestala…
    Nastavio je da se penje…još samo malo …malo… malo i već je bio tu. Osvojio je vrh planine Tali! Odjednom, sve je stalo…munje su prestale, gromovi su utihnuli, nebo se razvedrilo… U toj nestvarnoj tišini jedino su se čuli suri orlovi kako klikću dok nadlijeću planinu… I dobri čovjek je kliktao od sreće…znao je da svaku prepreku na putu mora savladati…I uspio je …
    Kada je covjek legao da spava, zaiskrila mu je pred očima dobra vila. Divila se njegovoj hrabrosti. Opet mu se nasmiješila i nestala.
    Ujutru, kad se probudiož, kraj uzglavlja je ugledao čarobnu frulu…i danas kad tuda prođete, viđećete čobane sa okolnih katuna kako sviraju frulu i čućete neki tajnovit, čaroban zvuk koji se stapa sa muzikom duše, a odozgo , sa najvišeg vrha planine Tali… smijesila se zlatokrila vila.
    Od tada je planina Tali uvijek okupana suncem i čeka da je dobri ljudi posjete. Za uzvrat, ona ce pružiti sigurnost, zaštitu, toplinu, prijateljstvo …pruzice takvu ljepotu, fascinantan doživljaj, shićenje ,sreću…To je planina koja te mami, priziva i kojoj se uvijek sa radošću vraćaš.

    [​IMG]


    Tali kaosvjetionik osvjetljava put ka najljepšim crnogorskim planinama: Kapi Moračkoj, Zebalcu, Vragodolu, Loli, Kolijevci, Semolju, Stolu, Maganiku, Javorju, Starcu, Sinjavini, Durmitoru, Gradištima, Umovima, Bjelasici, Komovima, Prokletijama, Lovćenu, Rumiji ...
    Tali je prirodan most , spona svih crnogorskih planinskih vrhova i ko je nije još upoznao, a obilazio je druge planine, osjetiće prazninu, osjetiće da nešto nedostaje isto kao kad prekinutom zlatnom lančiću fali alka. Kad upoznate Tali onda je lanac crnogorskih planina jedinstven, moćan, čaroban...jedna magična, savršena ljepota od koje zastaje dah...

    [​IMG]


    Bez crnogorskih brda, vrhova, planina, grebena, vrleti, kamena... ne bih mogla da živim, da dišem... kamen mi daje snagu, nevjerovatnu energiju, mudrost, optimizam, dinamičnost, razdraganost, toplinu i dom

    .[​IMG]



    izvor:montenegro-canada


    BLAGO STARE KUĆE

    PIŠE: NADA JEKNIĆ, PODGORICA, MONTENEGRO

    [​IMG]

    Na tavanu stare kuće, pronašla sam neprocjenljivo blago – stare predmete: debe, žban, bolandžu, prešljice, štiljege, brdo, čun, jaram, rešeto, tiganj, tepsiju, bakreni koto, verige, burilo, pržun, stari mlin za kafu, fenjer, šaraman, strug, kašiku, češagiju, burence za rakiju, gusle, kacu, karlicu, krug od drveta, krplje, stakleni putijer, flašu neobičnog oblika za vino, demidžane, teljig, bradvu, kožni opanak, suknene gaće, crnogorsku žensku košulju izvezenu zlatnim ošvicama, lampu sa srčom, fenjer, vunene vreće, obravnicu, pletivaču, sač, kožni opanak, gubere, ponjave, jastučnice sa posebnim vezom, drvenu kašiku, dva – tri bajuna, kredenac...jednu prekrasnu kolijevku od drveta sa, u luk, savijenim, lučcem...

    Tako smo staru kuću pretvorili u jedan mali, porodični kutak koji odiše toplinom i starinom. To je jedna magična ljepota koja te uvijek mami i doziva i ne da da zaboraviš prošlost, drage pretke ...
    Voljela bih da renoviram kuću da ne pane, jer je već s jedne strane zid napuko... i naravno, da sačuvam autentičnost. (Iznad stare, izgrađena je nova kuća u modernom duhu, ali nije to toooo) !

    [​IMG]

    debe - drvena posuda za kiśelo mlijeko i nožice

    [​IMG]

    crnogorska ženska svilena košulja sa zlatnim ošvicama

    [​IMG]

    jaram za volove

    [​IMG]

    bolandžasluži za mjerenje težine, poput kantara

    [​IMG]

    kolijevka sa lučcem
    [​IMG]

    opanak od kože sa oputom, rađen ručno

    [​IMG]

    kaca u kojoj se skuplja mrs bijeli (sir, skorup); tepsija, koto

    [​IMG]
    rešeto

    [​IMG]

    krplje su se koristile za gaženje dubokog snijega, vežu se za obuću i tako omogućavaju lakše kretanje po snijegu da se ne bi u snijeg greznulo tj. propadalo

    [​IMG]

    brdo i čun za tkanje

    [​IMG]

    bakreni koto i verige
    izvor:montenegro-canada
     
    Poslednja izmena: 12.12.2010
  8. Waldemar52

    Waldemar52 Član

    Postova:
    29
    Zahvala:
    0
    Lokacija:
    POLSKA grad DARŁOWO
    Ovaj dio mi se svida. Mnogo hvala. Pozdrav iz Poljska
     
  9. zjovan29

    zjovan29 Član

    Postova:
    1.857
    Zahvala:
    5
    Lokacija:
    CRIKVENICA
    Bar: Plaže, vino i muzika

    U poslednje vreme posebno je atraktivna ponuda krstarenja Jadranskim morem ili Skadarskim jezerom, istovremeno nerazdvojiva od gastronomske ponude kraja

    [​IMG]
    [​IMG]

    Opština Bar, interesantna je po mnogo čemu, a pre svega po tome što ima dve podjednako lepe obale, morsku i jezersku. Na morskom delu, na 46 kilometara obale Jadranskog mora ima nekoliko turističkih mesta Čanj, Sutomore, Šušanj, Dobra voda, Utjeha i to su mesta sa velikim brojem hotela, vikend stanova i kuća.
    „Cene u privatnom smeštaju kreću se od 5 do 10 eura, a u hotelima u jeku turističke sezone polupansion je od 15 do 30 eura. Imamo nekoliko novih hotela sa četiri zvezdice (hotel „Princes” u Baru, „Kalamper” i „Ruža vjetrova” u Dobroj vodi) gde su cene nešto više, ali opet prihvatljive u odnosu na neka druga mesta i turističke destinacije“, objašnjava Neda Ivanović, direktor Turističke organizacije.
    Naglašava da svi hoteli i kafići u toku turističke sezone imaju odličnu muziku, zbog čega su Sutomore i Utjeha postali mesta u kojima je po mišljenju mladih, dobar provod zagarantovan do zore.
    „Nikako ne smemo da zaboravimo hranu i morske specijalitete koji se tradicionalno nude. Ne treba zaboraviti ni seriju koncerta u našoj organizaciji, svakog petka na Gradskoj marini na prelepom šetalištu u Baru. U protekle četiri godine ugostili smo preko 40 izvođača, a to ćemo nastaviti i u ovoj sezoni. Preporučujem i „Barski ljetopis”, tradicionalnu manifestaciju koju radi Kulturni centar Bar. Oni će već od početka jula pa sve do 15 avgusta, gostima ponuditi književne večeri, pozorišne predstave, večeri ozbiljne muzike, modne revije i još neke sadržaje i na taj način, ulepšati im boravak na ovom prostoru», kaže naša sagovornica i brzo se prebacuje na drugi kolosek, na Skadarsko jezero. «Barska obala Skadarskog jezera ima 65 kilometara i to je deo od Virpazara prema Krajini, u pravcu albanske granice. Područje gde se nalaze prekrasna ruralna sela, specifične arhitekture sa lepim kamenim kućama i ostrvima – Goricama, kako ih zovu meštani i na kojima se nalaze manastiri iz 14. i 15. veka, zadužbine Balšića. To je vrlo interesantan predeo, tako da ako neko krene brodićem od Virpazara prema barskoj strani može da se kupa, i uživa na prelepim peščanim plažama Pješačac i Murići, da obiđe ostrva i vidi značajne kulturno - istorijske spomenike. Ono što svakog gosta oduševi jesu specijaliteti ovoga kraja, na prvom mestu šarana ili krapa (jezerska riba), kako kod nas kažu, ukljeve, čuvenog crmnićkog vina, loze, kozjeg sira, domaćeg crmnićkog luka i ostalog povrća i voća koja se na ovim područjima gaje čisto ekološki. Znači u toku dana moguće je uživanje i kupanje u slanoj ili slatkoj vodi, upražnjavanje sportova na vodi i još mnogo toga“, saopštava direktorka TO Bara.


    [​IMG]

    Otkriva nam i da će ove godine u Virpazaru u saradnji sa nemačkim GTZ-om okupiti i objediniti nekoliko ljudi sa područja Crmnice i Virpazara, koji će u ponudi imati iznajmljivanje kajaka sa kojima možete samostalno ići po Skadarskom jezeru. Podseća da su i pre nekoliko godina uz pomoć GTZ-a napravili dobar potez, novu specifičnu ponuda, kada su projektom objedinili vlasnike vinski podruma na obali Skadarskog jezera.
    „Crmnica je već više od pet vekova mesto gde se proizvodi autohtono vino ili loza vranac i to čuveno crmnićko vino, čijom se proizvodnjom zarad svojih potreba i zarade bavi mnogo ljudi. Imaju svoje podrume vina, a mi im pomažemo u promociji, jer za to vlada veliko interesovanje turista. Gosti požele da se tokom vrelih letnjih dana sklone u kamene podrume, probaju vino nerazdvojivo od pršuta, kozjeg i kravljeg sira…
    Ove godine objedinili su barske maslinare. Maslina je simbol za mir, ljubav, prijateljstvo, za sve što je dobro i pozitivno. – Zato je dobro to ulje i masline koje proizvode naši maslinari. Napravili su nekoliko podruma koje turisti mogu posetiti, ali je još lepše kada vas u letnjim mesecima oni prošetaju kroz njihove „džidžarine”, tako kažu ti ljudi, ili maslinjak. Usput pokažu neka atrakciju, ponude domaću hranu…Za svega nekoliko sati i samo kilometar, dva od mora, može se doživeti nešto sasvim drugačije“ – završava priču, Neda Ivanović.


    Najstarije masline na
    Mediteranu

    Barska opština čuvena je po skoro sto hiljada maslinovih stabala od kojih je više od polovine starije od hiljadu godina.
    – Poznato je da Bar ima jednu maslinu staru više od dve hiljade godina i ona spada u tri najstarije masline na Mediteranu. Jedna je u Tunisu ili nekadašnjoj Kartagini, druga na Akropolju, treća je u našem Starom Baru. Za svaku od njih postoji neka legenda. Sokrat je svoje stihove pisao ispod stare masline na Akropolju, gde su misli navirale same od sebe. Hanibal je pre polaska u ratove odlazio u Kartaginu pod maslinu i uvek iz bitke izlazio kao pobednik… Ispod naše masline sastajale su se zavađene porodice i uvek je dolazilo do pomirenja, zbog čega se i samo mesto gde se ona nalazi zove Mirovica – objašnjava naša sagovornica.

    Senka Lučić
    izvor:politika.rs



    Pljevlja: grad na tri reke


    Jedan od glavnih aduta za razvoj turizma u pljevaljskoj opštini u narednom periodu jeste, krajem prošle godine otvoren, putni pravac Risan-Žabljak

    [​IMG]
    [​IMG]

    Odvajkada su Pljevlja bila poznata po mrkom uglju, jakoj drvnoj industriji, siru, zrelom kajmaku, ovčijoj pršuti, pečurkama, borovnicama…I tu se priča nekako završavala, a ova „varoš” na severu Crne Gore, ostajala je u senci Nikšića, Podgorice, Primorja. Skrajnuta od glavnih saobraćajnica na neki način bila su slepo crevo i mesto u koje se dolazilo samo ciljano. Zbog toga su raspoloživi potencijali i vrednosti ostajali daleko od šire javnosti i potencijalnih turista…
    Na ovom području susreću se dve kulture, hrišćanstvo i islam, zbog čega su arhitektura, način života i običaji isprepletani u tom smeru. Negovanje tradicije dobrih komšijskih i građanskih odnosa sasvim je normalna stvar, otuda među njegovim stanovnicima vlada lep sklad bez obzira koje su vere ili nacije. Njihove duhovne oaze deo su bogatog kulturno - istorijskog nasleđa i objekti vredni pažnje prilikom boravka u Pljevljima.
    „Najznačajniji pravoslavni verski objekat je manastir sv. Trojica sa izuzetno bogatom riznicom, drugom po veličini i sadržaju među riznicama u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U manastirskoj biblioteci čuvaju se primerci vrednih rukopisnih iluminiranih knjiga, retki primerci štampanih knjiga, kao i vredne knjige na pergament papiru iz 13 i 14 veka. Pored bogoslužbenih predmeta od zlata, srebra i drveta, čuvaju se još i vredna zbirka ikona, srebrom okovan štap Svetog Save... Nalazi se u prelepom ambijentu gradskog parka Vodice, a pored su konaci koji imaju određene smeštajne kapacitete. Najznačajniji verski objekat islamske arhitekture jeste Husein Pašina Džamija u samom centru Pljevalja. Podignuta je 1569. godine i sa minaretom visokim 42 metra, lepo izgrađenim šedrvanom i Sahat kulom visine 30 metara, jedan je od najvažnijih i najvećih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Otvorena je za posetioce i u njoj se pored interesantnih relikvija, čuva Kuran iz 16 veka ukrašen minijaturama sa pozlatom“, kaže Dragiša Sokić, direktor Turističke organizacije Pljevlja.


    [​IMG]

    U deo lepota uverili smo se posetom Milet Bašte prelepog gradskog parka opevanog u pesmama Pljevaljskih tamburaša. Datira s kraja 19 veka kada su ga uredili austrougarski vojnici koji su boravili u Pljevljima. Parkovsku celinu upotpunjuje istoimeni restoran sa dosta mesta za sedenje, prostranom terasom, velikim parkingom, raznovrsnom i naravno odličnom gastronomskom ponudom. Zajedno sa parkom Vodice u kome su dva veštačka jezera, ribnjak i lepo osmišljen sportsko-rekreativni kompleks, nezaobilazno je mesto za uživanje u prirodi, posebno u vrelim letnjim danima. „U Pljevljima se mogu videti i ostaci dva srednjevekovna grada - tvrđave. Prvi je Koznik u selu Kozica koji je bio grad tvrđava- zaštitnik rudnika. Ostaci grada stvaraju impozantnu sliku skladno izdignutih zidina sa visokim i strmoglavim liticama iznad Kozičke rijeke. Drugi je Kukanj, letnja rezidencija Hercega Stjepana Vukčića -Kosače, sa ostacima kula, osmatračnica, bedema. Do ovih lokacija vode markirane planinarske staze. Značajan je i lokalitet „Municipijum S”, nalazište iz rimskog perioda, nažalost za sada nedovoljno istražen. Prostire se na oko tri hektara u naselju Komini i posle Duklje (kod Podgorice) je drugo po redu nalazište iz rimskog perioda u Crnoj Gori. Na ovom lokalitetu danas se mogu videti otkrivene konture rimskog grada (bedemi, ulice, nekropole…), dok su pokretni predmeti pronađeni u toku dosadašnjih istraživanja smešteni u pljevaljski Zavičajni muzej, ističe Sokić za Putovanja.
    U okolini Pljevalja u prelepom predelu sela Otilovići, preporučuje se poseta manastiru Dubočica, neposredno pored veštačkog jezera na reci Ćehotini. Datira iz 1570. godine, a poznat je i po tome što je u njemu šest godina službovao Sveti Vasilije Ostroški. U Đurđevića Tari, u zaseoku Luke oko kilometar nizvodno od velikog mosta nalazi se manastir sv.Arhangela Mihaila (14 vek). Nekad je u njemu radila prepisivačka škola i iz njega su bogoslužbenim knjigama snabdevane mnoge pravoslavne svetinje. Tu je i manastir Dovolja (15 vek), sa crkvom Uspenja Presvete Bogorodice. Ova dva manastira skoro su obnovljena, a zbog sadržaja i ambijenta kanjona reke Tare svakako ih treba posetiti.
    Značajan pomak u razvoju turizma i broja posetilaca, prema Sokićevim rečima, očekuje se u narednom periodu, jer im u prilog ide otvaranje (polovinom decembra 2010.) modernog putnog pravca Risan-Žabljak, dužine 140 kilometara, a koji znatno skraćuje put do mora.
    - To je trenutno jedna od kvalitetnijih saobraćajnica kod nas, spona između mora i planinske lepotice Durmitora. Značaj mu je utoliko veći što je putovanje do mora i nazad sada mnogo interesantnije jer put prolazi kroz najlepše delove Crne Gore. Zbog toga očekujemo da će bar deo putnika u tranzitu, na putu do mora odvojiti dan ili dva za boravak i posetu znamenitostima Pljevalja, zaključuje Sokić.

    Jedan od najstarijih gradova u Crnoj Gori


    Prvobitno naselje nekada (9 vek) je nosilo ime Breznik (po reci Breznici), a kasnije u 14 veku Pljevlja dobijaju sadašnje ime. U periodu turske vladavine Pljevlja dobijaju ime Taslidža, tas – kamen i lidža – banja, što u prevodu znači kamenica ili kamena banja, što je sve značilo zdravo mesto.

    Senka Lučić
    izvor:politika.rs
     
    Poslednja izmena: 14.05.2011
  10. milanzuca

    milanzuca Uploader

    Postova:
    1.822
    Zahvala:
    1.421
    Lokacija:
    PEPELJEVAC LAJKOVAC
    [​IMG]
     
    Poslednja izmena: 18.01.2012

Preporučite stranicu